SDA i DF postavili jasan ultimatum za formiranje Vijeća ministara: put BiH u NATO!

Piše: Dženana karup Druško

Nasilje policije nad građanima u Republici Srpskoj, umjesto rješavanja problema na Trgu Krajine u Banja Luci koje je Dodik, navodno, tražio od Dragana Lukača uslovljavajući ga time i novim mandatom ministra MUP-a, napravilo je još veće probleme za Dodika; s druge strane, formiranje Vijeća ministara, odnosno imenovanje Zorana Tegeltije na poziciju mandatara, uslovljeno je iz Sarajeva, kako su Željko Komšić i Bakir Izetbegović jasno poručili – provođenjem Akcionog plana za članstvo BiH u NATO, koji je početkom decembra odobren BiH. Za razliku od tzv. Bh. bloka koji to uopće nije stavio u svoje Kriterije za formiranje vlasti, što je Nermin Nikšić naknadno protumačio kao nešto što se “podrazumijeva”. No, i budalama je jasno da se ništa ne podrazumijeva kad je u pitanju Milorad Dodik, već da on poznaje samo snagu argumenata, ili trgovine, kako je to objasnio Bakir Izetbegović odgovarajući na pitanje novinara da li će podržati imenovanje Zorana Tegeltije, odnosno uslovljavajući to nastavkom NATO procesa u BiH. Kao, uostalom, i Komšić.
Poruke Dragana Lukača, ministra policije Republike Srpske, koje je indirektno, dajući direktnu podršku ministru, potvrdio (24 sata nakon nasilja policije nad građanima na Trgu Krajine u Banja Luci) i Milorad Dodik, u najkraćem se mogu svesti na sljedeće: okupljeni građani su napali policiju, a ne policija njih, i policiju, je li, ne smije niko napadati i svako ko se ubuduće usudi na to bit će sankcioniran; okupljanje građana je bilo mirno do dolaska opozicionih političara koji su potaknuli napade na policiju – PDP koji je izgubio izbore, kako reče ministar, zloupotrijebio je grupu Pravda za Davida; Dragičevićev advokat je iz Sarajeva došao sa zadatkom da izaziva nestabilnost u Banja Luci; nema više bilo kakvog okupljanja građana bez odobrenja;međunarodna zajednica, drugi političari, pa ni član Predsjedništva BiH iz Sarajeva, opozicija iz Srbije, a ni predstavnici međunarodne zajednice u BiH, nemaju apsolutno nikakva prava da se mješaju u dešavanja u Banja Luci! 

Jer, sve je urađeno po – zakonu. A građani ne treba da vjeruju svojim očima već njima – Draganu Lukaču i Miloradu Dodiku – i ako oni kažu da nije bilo prekomjerne upotrebe sile, odnosno da policija nije udarala i hapsila okupljene građane, ko se usuđuje reći drugačije bit će uhapšen. Zbog remećenja javnog reda i mira i “prijetnji ministru”. Koji je tu (a bio je više no jasan) da štiti policiju, a ne građane. Kratko i jasno: ne da se građani ne smiju okupljati i protestirati, već ne smiju ništa ni tražiti, a pogotovo ne kritikovati bilo koga od nosilaca vlasti, odnosno one, kako reče jedan od građana, koji nemaju identifikacijksu karticu – SNSD-a!

Iza policajaca stoji ministar, a iza ministra Dodik!

Sigurno je malo onih koji su očekivali da će Milorad Dodik nakon posljednjih izbora, i pored toga što je odmah nakon izborne pobjede krenuo u ozbiljne sječe neposlušnih kadrova i čistke svih onih koji su protiv SNSD-a, na kraju, ovako otvoreno i surovo, krenuti i na svoj narod. A slike iz Banja Luke, koje su 25. decembra obišle svijet, i pored Lukačevih i Dodikovih tvrdnji, potvrđuju nasilje policije nad građanima koje je uslijedilo nakon što je prvo uhapšen Davor Dragičević, koji već devet mjeseci traži odgovor na pitanje ko je ubio njegovog sina uz brojne sumnje da je u sve upetljana i policija, nakon ćega su privedeni i njegova supruga, te pojedinci iz opozicionih partija koji su se pojavili na Trgu u znak protesta, ali i novinari, aktivisti, i drugi građani koji su taj dan porodici Dragičević došli dati podršku. Izvesti specijalce na ulice, obučene i opremljene za najozbiljnije akcije u kriznim situacijama, suprotstaviti ih građanima koji mirno protestvuju, uz upotrebu sile i hapšenja, nije moglo biti urađeno bez odobrenja i znanja najvišeg policijskog i političkog vrha u Republici Srpskoj. 

Ovim je, po prvi put, i javno demonstrirana sila MUP-a RS-a, ali i poslata poruka da su specijalne policijske jedinice Republike Srpske spremne na sve, ukoliko za to dobiju naređenje. Ako su bili spremni krenuti na svoj narod, sugrađane od kojih mnoge i poznaju, oni su spremni krenuti i na sve ostale, pa i na predstavnike međunarodne zajednice u BiH koji su “zabrinuti” zbog njihovih postupaka. Već dugo mnogi upućeni upozoravaju da Milorad Dodik u okviru MUP-a RS-a pravi paravojne snage, koje su obučavali i ruski specijalci, a najviše je uloženo upravo u specijalnu jedinicu, koja je u nekoliko zadnjih godina znatno brojčano pojačana i opremljena najsavremenijim naoružanjem. 

Podsjetimo da je bivši specijalac koji je pomogao u pljački 1,073 miliona KM iz trezora banjalučke Balkan investment banke oslobođen na sudu zbog zastare; specijalcima MUP-a RS-a koji su koristeći automatske puške i raketni bacač u pljaki 670.000 KM Unikredit banke prilikom transporta u Hrvatsku, krajem septembra 2018. Vrhovni sud RS je po drugi put oborio osuđujuću presudu (i pored traljavo urađenje istrage i prikupljanja dokaza) i naložio novo, treće suđenje; mjesecima se u javnosti iznose dokazi o učešću pripadnika MUP-a RS-a u ubistvo Davida Dragičevića nakon čega se pojedinci pozivaju u MUP na davanje iskaza, uz objašnjenje da tako trebaju pomoći istrazi; nakon hapšenja i nasilja nad građanima 25. novembra objavljuju se imena pojedinaca koji su udarali građane, čak i nemoćne starice, no iza policajaca stoji ministar, a iza ministra Dodik! Poruka jasna: policija u RS može raditi šta hoće, zaštićena institucionalno i politički.

Djelovanje MUP-a RS-a, odnosno pripadnika specijalne jedinice, uveliko podsjeća na formiranje i ono što su radile tzv. Crvene beretke organizirane u Srbiji, naređenjem Slobodana Miloševića koji je želio da ima jedinicu od povjerenja koja će bez pogovora izvršavati sva njegova naređenja. Jedinica je rasformirana tek kada je postala problematična i za Srbiju, odnosno kad se otkrilo da su uključeni i u ubistvo premijera. Specijalna jedinica MUP-a RS-a, kao i kompletan MUP u RS-u značajno su pojačani i kadrovski i opremom zahvaljujući Miloradu Dodiku i samo naivni mogu vjerovati da su oni lojalni bilo kome osim njemu. I zato je sasvim jasno da je samo Milorad Dodik odgovoran za njihovo djelovanje, pa time i za nasilje nad građanima na Trgu Krajine. Ova represivna sila nije stvorena da bi osigurala mir i sigurnost građanima, što je osnovna misija svih policijskih snaga u uređenim sistemima, ona je stvorena jedino i isključivo da štiti Milorada Dodika i njegovu diktaturu.

Obračuni s neistomišljenicima

No, i pored toga postavlja se pitanje zašto su specijalci djelovali baš sad, nakon nekoliko mjeseci tokom kojih su se građani okupljaju na banjalučkom Trgu tražeći da se pronađu i uhapse ubice Davida Dragičevića?Jedno od tumačenjea koje se čulo jeste da je to svjesno urađeno na Božić, kako bi bilo što manje reakcija, pogotovo od stranaca. No, teško da je iko, s obzirom na dosadašnja iskustva, i očekivao išta drugo od “zabrinutosti” predstavnika međunarodne zajednice i njihovo “pažljivo praćenje razvoja situacije”, naravno, bez ikakvih posljedica ili sankcija. Bez obzira što je ovim represija Dodikovog režima skinula masku jasno šaljući poruke da će se (zasad) u RS-u obračunati sa svim neistomišljenicima.

S druge strane, imena odgovornih za ove događaje koje navode upućeni (Šušnica: MUP RS danas prebija i ubija Srbe, jer je nesrbe dobrano istrijebio, http://ba.n1info.com/Vijesti/a305825/Srdjan-Susnica-o-protestu-u-Banjaluci.html), među kojima se uz Dodika spominju, Lukač, Zoran Tegeltija (kandidat za predsjedavajućeg Vijeća ministara), Nedeljko Kesić (ratni šef banjalučkog Resora Državne bezbjednosti), te Savjet za zaštitu ustavnog poretka RS (koji je formiran krajem novembra, dakle nakon izbora 2018. iako je njegovo formiranje najavljivano i ranije), govori da se radi o puno ozbiljnijim i složenijim potezima.

Poslije Općih izbora Milorad Dodik je dobio dovoljan broj građana da uđe u Predsjedništvo BiH, a onda je uslijedio i obračun s opozicijom u RS, čime je Dodik sebi i SNSD-u obezbjedio komotnu poziciju u Republici Srpskoj i preuzimanje svih poluga vlasti, ali i većinu na državnom nivou, stvarajući sve pretpostavke po kojima je formiranje državne vlasti nemoguće bez njega. Dodiku je na ruku išla i činjenica da u ovom mandatu mandatar Vijeća ministara BiH treba (ne mora) biti izabran iz reda srpskog naroda, čime bi on, preko svog manadatara, itekako, uticao na donošenje ključnih političkih, ali i drugih odluka u BiH. 

I dok su se u Federaciji gomilali problemi zbog neulaska Dragana Čovića u Predsjedništvo i pojačanih zahtjeva HDZ-a za promjenama Izbornog zakona, pritisci na CIK da donese odluku oko formiranja Doma naroda u federalnom Parlamentu, formiranje vlasti na kantonalnim nivoima i traženje matematičkih rješanja tzv. Bosanskog bloka kako bi izbacili SDA iz vlasti na svim nivoima potpuno slijepi za sve ono što radi Dodik (ali i Čović) – Milorad Dodik je ponavljao kako su oni u RS formirali vlast i kako nema nikakvih problema, što se njih tiče, da se što prije formira i vlast na državnom nivou, kao i da će on pristati na razgovore s predstavnicima Bošnjaka koji u Federaciji formiraju vlast, jer je s Draganom Čovićem već imao predizborni dogovor o koaliranju, koji su potvrdili i nakon izbora.

Uslov za imenovanje Tegeltije

Površnim praćenjem dešavanja nakon izbora mogao se, zaista, steći dojam kako problem za formiranje vlasti na državnom nivou predstavljaju stranke u Federaciji, čemu je, nažalost, uveliko doprinio i Bh. blok zabavljen oko kantonalnih koalicija i potpuno neosvješćen za državnu politiku i probleme s kojima se BiH susretala, čime su samo dodatno Dodiku davali prostor za djelovanje i nametanje rješenja.

No, ma koliko poslije izbora izgledalo da Milorad Dodik ima moć kakvu nikad nije imao, da je došao u Sarajevo snažniji no ikad,te da će on (uz podršku Dragana Čovića) određivati raspored snaga i upravljati većinom tokova u državi (uz stavljanje pod kontrolu Ustavnog suda BiH, te Obavještajne sužbe i Oružanih snaga BiH što od početka decidno najavljuje), stvari su po Dodika potpuno neočekivano krenule nizbrdo i to vratolomnom brzinom.Zahvaljujući prvenstveno svojim, ishitrenim i nepromišljenim potezima koje je povukao u nekoliko zadnjih dana, Milorad Dodik umjesto preuzimanja sve vlasti, čemu se otvoreno nadao nakon izbora, sad ima otvorena dva ozbiljna fronta: s jedne strane, nasilje policije nad građanima u Republici Srpskoj umjesto rješavanja problema na Trgu Krajine u Banja Luci koje je Dodik tražio od Dragana Lukača, čime je Lukač, navodno, čak bio uslovljen za dobijanje novog mandata ministra policije, napravila su još veće probleme za Dodika, areagirale su i sve važnije međunarodne institucije; s druge strane, formiranje Vijeća ministara, odnosno imenovanje Zorana Tegeltije na poziciju mandatara, uslovljeno je iz Sarajeva, kako su Željko Komšić i Bakir Izetbegović jasno poručili – provođenjem Akcionog plana za članstvo BiH u NATO, koji je početkom decembra odobren BiH. Za razliku od tzv. Bh. bloka koji to uopće nije stavio u svoje Kriterije za formiranje vlasti, što je Nermin Nikšić naknadno protumačio kao nešto što se podrazumijeva. No, i budalama je jasno da se ništa ne podrazumijeva kad je u pitanju Milorad Dodik, već da on poznaje samo snagu argumenata, ili trgovine, kako je Bakir Izetbegović odgovorio na pitanje novinara da li će podržati imenovanje Zorana Tegeltije, decidno uslovljavajući to nastavkom NATO procesa u BiH.Što je, uostalom, više puta, još i decidnije, izjavio zadnjih dana i Komšić, a što je, dodatno, potvrdilo i zajedničko saopćenje Komšića i Šefika Džaferovića: Uslov za imenovanje Tegeltije je NATO put BiH.

Bez obzira koliko Dodik stanje u RS želio predstaviti kao idelano za njega, a svoju podršku jakom i neupitnom (bar u okviru SNSD-a),informacije govore da nije baš tako. Samo naivni mogu vjerovati da je Dodik pobijedio na izborima voljom građana, bez da je pri tome podijelio ozbiljna obećanja i u Rusiji i u Beogradu, ali i pojedincima unutar RS-a. Upućeni tvrde da je odmah nakon izbora Dodik želio što prije rješiti problem građana na Trgu Krajine zbog čega je, navodno, došlo i do sukoba između njega i Lukača, s čim se Dodik sigurno ne smije igrati jer, upravo je Lukač među rijetkima koji je s Dodikom od početka, još od vremena kad su Banja Luku s tenkovima (uz pomoć i podršku međunarodne zajednice) “oslobađali” od terora poslijeratnih rukovodilaca SDS-a, i neupitno je šta sve i koliko ovaj policajac zna o Dodiku. Kao i Zoran Tegeltija koji je proteklih godina, obavljajući funkciju ministra finansija bio Dodikov prvi čovjek od povjerenja za sve (milionske) malverzacije rađene preko budžeta. A Tegeltija je sad ostao bez ikakve pozicije, iako mu je prvo bilo obećano da će biti premijer RS-a, a onda mandatar Vijeća ministara. Koliko je to, i pored Dodikovih javnih tvrdnji, izvjesno, potvrđuje to što je Tegeltija, očito zabrinut razvojem situacije, pokrenuo ovih dana sve svoje prijateljske veze u Sarajevu kako bi bio što prije imenovan, “kako bi se krenulo raditi, a za NATO ćemo lako”.

Prijetnje krivičnim progonom

Uz ove unutrašnje pritiske koje ima u RS-u oko formiranja vlasti, dodatni, puno ozbiljniji  pritisak na Dodika, s obzirom na uloge i obaveze koje ima prema Moskvi i Beogradu, bilo je pismo generalnog sekretara NATO-a koje je prošle sedmice stiglo u BiH, a u kome se navodi da se od BiH očekuje usvajanje godišnjeg nacionalnog plana. Što je bilo potpuno očekivano s obzirom da za to postoje sve zakonske pretpostavke, kao i politička podrška koju je svojim potpisom svojevremeno dao Nebojša Radmanović kao srpski član Predsjedništva BiH iz SNSD-a. Upravo zbog ovih činjenica za NATO uopće nije upitno da li BiH želi ili ne u Alijansu, niti je uostalom Dodika iko pitao o tome, već se očekivao sljedeći red stvari nakon što je početkom decembra BiH odobren Akcion plan za članstvo u NATO, a to je donošenje nacionalnog programa BiH 2018-2019.

I tada ekspresno, slijede zaključci RS-a koje potpisuje predsjednica Željka Cvijanović, sa sastanka na kome su bili Milorad Dodik, predsjednik Narodne Skupštine RS-a, predstavnici svih parlamentarnih političkih stranaka u NS RS, članovi Vlade i predstavnici nadležnih institucija RS, te predstavnici svih “udruženja proisteklih iz Odbrambeno-otadžbinskog rata”, a u kojima se decidno prijeti krivičnim progonom svim (srpskim) predstavnicima državnih institucija koji podrže bilo koju odluku vezanu za put BiH u NATO. Uslijedio je Dodikov sastanak s ruskim ambasadorom, odlazak kod Aleksandra Vučić u Beograd, te izjave Dodika kako ne zna šta Bošnjaci čekaju s formiranjem Vijeća ministara. A onda je ponovo imao sastanak s ruskim ambasadorom u Banja Luci, 25. novembra, upravo u vrijeme kad je policija udarala i hapsila građane na Trgu Krajine. U saopćenju se navodi kako je Dodik ponovio ruskom ambasadoru da je “u Federaciji BiH na sceni opstrukcija formiranja Vijeća ministara BiH, dok je Republika Srpska formirala svoju politiku i spremna je da konstituiše organe na nivou BiH, ali bez ikakvih ucjenjivanja vezanih za Odluku o sprovođenju Akcionog plana za članstvo u NATO-u, koji Republika Srpska ne prihvata.”

Sudeći po ovom saopćenju napokon su raskrinkane političke igre oko formiranja vlasti u BiH: Milorad Dodik je taj koji koči formiranje vlasti na državnom nivou! Jer, nakon što je tzv. Bh.blok poslao svoje Kriterije Dodiku, bez uvjetovanja NATO puta, a on ih glatko odbio, Komšić i Izetbegović su izašli s decidnim zahtjevima: imenovanje Tegeltije uz podršku BiH na NATO putu (što je, prvenstveno, garancija za mir i sigurnost svih građana u BiH). 

Iako se još nije izjasnio, s obzirom na sva ova razigravanja Dragan Čović će, također, morati izaći sa svojim stavom – da li će podržati Dodika u njegovoj daljoj razgradnji BiH, ili će ostati dosljedan svojim izjavama koje je nebrojeno puta ponovio zadnjih godina po kojima neupitno opredjeljenje Hrvata u BiH za euroatlanske integracije.

Da li će i nakon pritisaka iz Beograda i Moskve Dodik nastaviti sa svojim zahtjevima, do njega je. No, s obzirom na jasne zajedničke ciljeve Komšića i Izetbegovića, to sad otvara i neka druga pitanja: da li Tegeltija mora biti imenovan, ili to može biti i neki drugi Srbin? Koji i nije iz SNSD-a? Koliko je Dodiku beznačajna podrška međunarodne zajednice (odnosno njihovi fondovi), koja nikad nije imala dilema oko euroatlanskog pita BiH, i koja je uputila Dodiku vrlo oštre kritike nakon dešavanja u Banja Luci. Sigurno je nakon velike izborne pobjede Dodik najmanje očekivao da se nađe u ovakvoj situaciji. No, rješenja su za pragmatičnog političara kakav je on, jednostavna.

-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi