Dok Zapad aplaudira Aleksandru Vučiću jer je Srbija u Vijeću sigurnosti UN-a glasala za rezoluciju protiv ruske agresije na Ukrajinu (iako to konkretno ništa ne znači), u Srbiji rade svi ruski mediji koji su zabranjeni u Evropskoj uniji uz podršku nadležnih državnih institucija, SANU-a, udruženja novinara, ministara i samog predsjednika Aleksandra Vučića, provodeći žestoku kampanju (zajedno sa medijima u Srbiji i Republici Srpskoj) protiv NATO-a i Evropske unije a braneći Rusiju zbog invazije na Ukrajinu, i naravno daljem jačanju ruskog i srpskog svijeta – ideologija koje smo gledali kako se realiziraju devedesetih godina prošlog vijeka i sada, dvadesetih godina ovog vijeka. Srbija je na strani Rusije, jasno poručuju Vučićevi mediji, a građani Srbije na ulicama to glasno pokazuju. I Zapad to “ne vidi“.

Predizborna kampanja na ruskoj invaziji Ukrajine

Svoju predizbornu kampanju Vučić je nakon par dana šutnje utemeljio upravo na ruskoj invaziji Ukrajine predstavljajući sebe žrtvom Zapada, odnosno herojem koji Srbiju brani od pritisaka jer se ne odriče prijateljstva s Rusijom, o čemi pišu svi srbijanski, ruski i proruski mediji u Srbiji i RS-u. I nastavlja se naoružavati, izvoditi vojne vježbe i obuku rezervista, što izaziva uznemirenje građana i na Kosovu, i u Bosni i Hercegovini, i u Sjevernoj Makedoniji i u Crnoj Gori. Ali ne i na Zapadu kome je Vučić ozbiljan partner. I Vučić to i ne krije, u medijima naglašava da mu je francuski predsjednik obećao da nijedna zemlja prije Srbije neće ući u Evropsku uniju, dok su među fabrikama koje otvara ovih dana (u svojoj predizbornoj kampanji) i njemačke što se može shvatiti kao otvorena podrška Francuske i Njemačke Vučićevoj kandidaturi. Što Mađarska i ne krije, otvarajući ovih dana svoje fabrike po Srbiji i pridružujući se kritici zapadnog svijeta zbog brojnih (nepotrebnih) sankcija Rusiji.

Godinama su pojedinci u regionu upozoravali na politiku Beograda koja izaziva nestabilnost na Zapadnom Balkanu u čemu direktno učestvuje Ruska Federacija, što su potvrđivali i brojni izvještaji međunarodnih organizacija i sigurnosnih službi. Ruskom invazijom na Ukrajinu postalo je savršeno jasno da je Zapad svjestan šta se dešava na Zapadnom Balkanu, odnosno da je to bure baruta koje može eksplodirati na jedan Putinom poziv. Poruke o tome se nižu od Washingtona do Bruxellesa, no greške koje je Zapad pravio na Zapadnom Balkanu sad postaju opasnije no ikad u prethodnim godinama. Samo naivni mogu vjerovati da je uzrok problema jedan mali lokalni političar, kao što je Milorad Dodik, a ne Srbija koju Zapad, nažalost, i dalje uporno vidi kao lidera ovog regiona.

No, i sa Dodikom se i dalje pregovara iako vrijeđa sve zapadne predstavnike i odbija bilo kakav dogovor. I iako za to, kao i za izazivanje kriza u BiH ima podršku i Srbije i Rusije. Možda Zapad i ne može ništa Putinu i Vučiću, ali Dodiku može, jer međunarodna zajednica u BiH ima mandat i da Dodika smjeni i da blokira odluke Narodne skupštine RS-a o blokadi države, odnosno državnih institucija, preko koje Dodik legalizira sve svoje poteze, kao što je svojevremeno radio i Karadžić uz podršku Miloševića.

Nisu građani Zapadnog Balkana zabrinuti bez razloga zbog izbijanja novih sukoba, nego zato što im takve poruke uporno šalju političari iz Beograda i iz Banja Luke, a jasne poruke dobijaju i iz Rusije, dok su sjećanja na ono što je Srbija radila devedesetih svježa. NATO je srpske položaje u Bosni i Hercegovini bombardirao zbog genocida u Srebrenici, a Srbiju zbog ratnih zločina na Kosovu koje je zbog toga i dobilo nezavisnost. Misli li neko da su zaboravljeni genocid u Srebrenici i grobnice na Batajnici pored Beograda prepune albanskih kostiju?! A građani su i dalje izloženi lažima koje slušaju od devedesetih, da Srbija nije učestvovala u tim ratovima i da se branila i da se i dalje brani?! Ne priča li to isto i Putin sa svojim perjanicama dok ruše Ukrajinu, a tim porukama region zatrpavaju preko ruskih medija koje preuzimaju svi Vučićevi mediji. Srbija i dalje želi da se brani, od koga? Od Mađarske?!

Vučićeva Srbija je opasnija od Miloševićeve

Iako je sad očito već općepoznato da Vučić za svoju politiku i stvaranje srpskog svijeta ima podršku Rusije, Kine i evropskih desničara, Orbana i sličnih, zadnja dešavanja pokazuju na vrlo zabrinjavajuće činjenice: nisu Rusija i Kina ti koji Vučiću daju (odlučujuću) snagu da pravi probleme na Zapadnom Balkanu i nameće Srbiju kao lidera, nego upravo Zapad koji čak i u vrijeme neviđenih sankcija Rusiji, Vučiću gleda kroz prste i tapše ga zbog licemjerne politike koju svi vide osim, čini se, zapadnih političara. I zato je Srbija Aleksandra Vučića opasnija i od Srbije Slobodana Miloševića. Nema stabilnosti na Zapadnom Balkanu dok je Vučić na vlasti.

Drugi razlog, koji s pravom izaziva zabrinutost jeste refleksija ovakve politike Zapada na javnosti na Zapadnom Balkanu, one koje su godinama podržavale i atlantske i evropske vrijednosti i integracije, iskreno vjerujući da one nemaju alternative, i zbog toga se oštro suprotstavljajući srpskoj i ruskoj politici u regionu. Je li politika Zapada prema Vučiću u vrijeme ruske invazije na Ukrajinu, znak da su sve ove godine bili u zabludi? Varaju se svi oni koji misle da građani ne vide sve to i da nakon toliko godina čekanja i iznevjerenih obećanja u pitanje ne dolazi i ta podrška zapadnim vrijednostima. Koliko god se ne slagali s tim, potvrda ovim tvrdnjama su brojni negativni komentari na društvenim mrežama na dolazak snaga EUFOR-a u Bosnu i Hercegovinu.

Činjenica je da se verbalna podrška Zapada zemljama na Balkanu povećala, no činjenica je i da građani vide i konkretne poteze: Vučić i dalje radi šta hoće i to postiže licemjernom politikom i lažima koje cijeli region ismijava, a Evropska unija ne uvodi sankcije Miloradu Dodiku, a upravo na Ukrajini pokazali su šta se može uraditi kad se hoće, iako on nastavlja da urušava Bosnu i Hercegovinu ali dobro nasavjetovan od svojih mentora ponavlja da ne želi odcjepljenje (i Rusija po tvrdnjama Kremlja brani Ukrajinu što svaki dan čitamo u srbijanskim i ruskim medijima na srpskom).

Ne želeći da poduzmu konkretne poteze u Bosni i Hercegovini, iako su zadnjih dana priznali da sve znaju i ko pravi probleme i zašto, zapadni lideri ponavljaju da se lokalni političari moraju dogovoriti, prebacujući tako i svoju odgovornost na njih, unaprijed svjesni kao i svaki građanin ove zemlje da je mogućnost dogovora nemoguća s obzirom na Dodikove zahtjeve (i Čovićeve), no i dalje im se izlazi u susret. Pri tome se i dalje zatvaraju oči pred ulogom Srbije i Hrvatske u problemima u BiH.

Ruski mediji: Vučić je heroj jer se ne odriče Rusije, a Zapad ga podržava

Ratne slike iz Ukrajine pokrenule su cijelu medijsku kampanju preko ruskih i proruskih medija u Srbiji kojima se napada na NATO i cijeli Zapad: Vučić je heroj jer radi šta hoće, a Zapad ga podržava, NATO je neprijatelj, Rusi su prijatelji. Istovremeno, njegovi ministri i mediji dižu nacionalne tenzije i prijete svakom pojedincu u regionu koji se usudi kritikovati takvu politiku ili ih pokuša raskrinkati. A Escobar onda priča da mu je Vučić rekao kako će Srbija u NATO, čime ili pokazuje raskoš neznanja u vođenju političkih razgovora, ili jednostavno podržava politiku Srbije i Vučića. Najsmješnije je što Vučić vuče Zapad za nos na isti način kako je to svojevremeno radio Milošević, jedno priča drugo radi, i ništa iz toga nisu naučili. Ni nakon svih presuda Haškog tribunala.

No, ratne slike iz Ukrajine a što se, čini se, zaboravlja, izazivaju zebnju i strah kod onih koji su bili žrtve srpske politike devedesetih, predvođene Miloševićem i Karadžićem. I pored svih dokaza o agresiji i da je JNA napala Bosnu i Hercegovinu, Zapad nam je uveo embargo na oružje i time nam ukinuo pravo da se branimo. Koliko bi žrtava u Bosni i Hercegovini bilo da nam je Zapad dao oružje i da su na vrijeme prepoznali šta rade Milošević i Karadžić umjesto što su s njima pregovarali dijeleći Bosnu i Hercegovinu, što su i bili njihovi ratni ciljevi?

Politike Miloševića i Karadžića su presudile dva međunarodna suda u Haagu. No, te politike i dalje žive jer zapadni političari “zaboravljaju“ presude međunarodnih sudova, a često zaboravljaju i presude Evropskog suda za ljudska prava. Traže rješenje za Bosnu i Hercegovinu, a ono je vrlo jednostavno: implementiranje svih međunarodnih presuda. Zašto se bježi od toga? I prijem u NATO (svi argumenti o unutrašnjim otporima padaju nakon ulaska Crne Gore u Alijansu). A rješenje je i integracija Zapadnog Balkana u EU, a ne dodatno nagrađivanje Srbije obećavanjem kako će ući u EU iako je već svakome jasno da je Vučić proruski igrač, što on uostalom i ne krije. Kome nije jasno neka samo pogleda izjave Vučića i drugih političara Srbije na Sputniku.

Zapad danas podržava i naoružava Ukrajinu jer brani zapadne vrijednosti. Kompletna javnost i političari u Federaciji su osudili rusku agresiju i dali podršku Ukrajini. Misli li neko da se oni ne sjećaju politike Ukrajine prema Srbiji i kako su im među prvima dali podršku u vrijeme NATO bombardovanja, kao i da su ukrajinski dobrovoljci ratovali na srpskoj strani, ili šta su radili i kako su se ponašali Ukrajinci koji su bili u Sarajevu u sklopu snaga UN-a? Naravno da znamo i da se sjećamo, ali nismo imali nikakvih dilema kad je trebalo da ih podržimo, a dilema očito nisu imali ni njihovi prijatelji iz Banja Luke i Beograda? Kao što smo branili zapadne vrijednosti iz Sarajeva ’92. iako to Zapad nama nikad nije priznavao, i danas branimo zapadne vrijednosti i u Bosni i Hercegovini i u Ukrajini.

No, Zapad, nažalost, ponovo pravi iste greške na Zapadnom Balkanu jer i dalje drže glavu u pijesku odbijajući da imenuju stvarni uzrok problema, a to je Srbija koja nije nikakav garant stabilnosti kako ga oni žele vidjeti, nego uzrok nestabilnosti na Zapadnom Balkan što potvrđuje njihova politika i uloga i u Sjevernoj Makedoniji, i u Crnoj Gori, i na Kosovu, i u Bosni i Hercegovini, jer u svim tim zemljama upravo preko srpskih zajednica koje su se od početka deklarirale kao proruske izaziva probleme i nesigurnost. Samo budale mogu misliti da će “izolirati“ Dodika (pri tome ga puštajući da i dalje radi šta hoće) i tako riješiti probleme, dok će tapšati Vučića i pomoći mu da osvoji još jedan mandat. 

Zapadno nagrađivanje “loših momaka“?!

Postaje sve jasnije, da će nakon prvih pritisaka, Vučić ostati partner zapadnih lidera koji očito i dalje naivno misle da će time osigurati mir na Zapadnom Balkanu. Ova procjena ne da je loša, nego može biti katastrofalna, jer bi frustracije u građanima koje se skupljaju od devedesetih mogle prerasti u ozbiljan bunt: od pregovora sa Miloševićem, preko evropskih i američkih lidera koji su zvali Vučića i molili ga da glasa za rezoluciju protiv ruske agresije u Ukrajini a o čemu je on (time dodatno dižući svoj ugled) uredno izvijestio medije i sve to dobro “naplatio“, do poruka koje su time poslate cijelom Zapadnom Balkanu: da, ipak je dozvoljeno podržavati agresore, kao što Srbija podržava Rusiju, da dozvoljeno je izvršiti i agresiju, kao što je Srbija izvršila na Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, da dozvoljeno je činiti stravične zločine a onda te zločince proglašavati herojima i biti im utočište od sudskog progona, kao što Srbija radi godinama, da dozvoljeno je miješati se u unutrašnju politiku susjeda i praviti im probleme, kao što Srbija radi svim susjedima, a iznad svega je dozvoljeno lagati, biti licemjeran, sjediti na nekoliko stolica, vladati autokratski uz kontrolu kompletnog civilnog društva i medija, naplaćivati svaki ustupak koji uradiš Zapadu, neograničeno se naoružavati… Još će nas početi uvjeravati da se Srbija naoružava kako bi osigurala mir i sigurnost na Balkanu. 

Sve navedeno je ono što Zapad deklarativno osuđuje jer se kosi s njihovim vrijednostima, no sve navedeno je i ono što Zapad praktično podržava u Srbiji i na Zapadnom Balkanu, a što može građane, puno više i jače od sve ruske politike okrenuti protiv Zapada. Novi sukobi na Zapadnom Balkanu, do kojih će neminovno doći ukoliko se nastave ovakve politike, odnosno tapšanje Vučića i tolerisanje Dodika, neće biti samo zbog Putinovih interesa nego i zbog politike Zapada. U tom slučaju dodatni problem će biti gubitak povjerenja u zapadne vrijednosti, EU i NATO, što može odrediti karakter tih sukoba ali i uzrokovati ozbiljne probleme za cijelu Evropu koja se preko noći može naći okružena Rusijom i proruskim snagama (ako to već nije). Zapad svoje vrijednosti i svoju sigurnost čuva i u Ukrajini i u Bosni i Hercegovini, odnosno na Zapadnom Balkanu i zbog toga su od velike važnosti, ako ne i presudni, potezi koje će povući u vrijeme rata u Ukrajini i ove političke krize u BiH. A dok im Dodik i Vučić pričaju priče neka pročitaju šta pišu njihovi mediji u Srbiji i Republici Srpskoj.

Pogotovo ako Rusija preuzme kontrolu u Ukrajini, čak i samo nad jednim dijelom Ukrajine (koji je njima strateški bitan kako bi kontrolirali Crno more), a ruski mediji su nas uredno informirali da su evropski zvaničnici priznali da su pogriješili kad su Ukrajini obećavali članstvo u NATO jer to ne mogu ispuniti, kao i da su lideri Njemačke i Francuske poručili da Ukrajina sad ne može u EU zbog sukoba. Bilo bi lijepo kad bi neko od zapadnih političara proanalizirao šta znače te poruke i zašto ruski mediji i dalje iz Srbije pokrivaju cijeli Zapadni Balkan?

Ili je sve jasno nakon balkanske turneje ministrice spoljnih poslova Njemačke, Analene Berbok, koja je nakon sastanka s Vučićem bila više no jasna: “Srbija nastavlja svoj evropski put, a zajedno smo se dogovorili oko nastavka projekata koji će omogućiti bolji život i standard ljudi u Srbiji. Imamo četiri spremna sporazuma i na tome radimo.“ Je li njemačka ministrica (ne)svjesno dopustila Vučiću da bude njegov dodatni argument u predizbornoj kampanji? I šta je značila njena ćutnja dok je Vučić na press konferenciji galamio o odnosu Srbije prema Ukrajini i Rusiji a nakon što je ona rekla da i Njemačka i Rusija osuđuju ponašanje Rusije? Bit će zanimljivo vidjeti kako će njemački mediji izvijestiti o ovoj posjeti.

Nema nikakvih sumnji da Zapadni Balkan postaje novo evropsko žarište i nije malo i evropskih i američkih političara koji na to upozoravaju. Kome je to u interesu u ovom trenutku uz Rusiju? Rat u Ukrajini skinuo je sve maske. Pa i one prema i u zemljama Zapadnog Balkana. Svi su se jasno opredijelili i svrstali. Nesvrstani Vučić je ostao uz Rusiju, kao i neutralni Dodik. Kome to nije jasno ima ozbiljan problem, jer s njima dvojicom nema mira na Balkanu.