Ako već mnogi od nas vjeruju da je riječ o patološkom lažovu i nacionalisti, zašto bismo Dodiku vjerovali samo onda kada prijeti otcjepljenjem RS od BiH?!

Piše: Tamara Nikčević

Istoričar i predsjednik Nove Ljevice u Hrvatskoj, Dragan Markovina, za Avangardu govori o načinu borbe sa destruktivnim politikama u BiH: “Bosna i Hercegovina je zemlja koja vapi za uspostavom mirnog, civiliziranog, građanskog života. Ako vi stalno perpetuirate narativ koji je u podlozi bez dvojbe antinacionalistički, ali koji se neprekidno koristi terminima poput zlo, fašizam, secesija ili agresija, onda vi – svjesno ili ne – među običnim ljudima potičete atmosferu straha. Takva atmosfera održava tenzije društvu dodatno onemogućavajući da krene naprijed. Sa tim se etiketiranjem jednom mora prestati!”; o tome da li se BiH zaista brani u Banjaluci: “BiH nije samo Sarajevo, Tuzla i Zenica, nego i Mostar i Banjaluka i Široki brijeg i Bihać i Trebinje… Bitno je da ljudi iz većinskih bošnjačkih sredina prihvate da su BiH i oni njihovi susjedi koji u tom smislu nisu identifikovani sa tom državom. Mislim, na primjer, na one koji žive u Banjaluci, pa i na one koji glasaju za Dodika. Ili na građane Širokog Brijega koji biraju Čovića. Ako tako što ne prihvatite, ma koliko se inače neslagali sa tim politikama – baš kao što se ni sam sa tim politikama duboko ne slažem – ostaju na tragu srpskog nacionalizma na Kosovu kojeg ne interesuju građani, nego teritorija”; o tome kako će BiH izgledati nakon izbora 7. oktobra: “Ništa se dramatično neće dogoditi 8. oktobra. Ako se BiH nije raspala devedesetih, neće ni danas. Stvari se neće mijenjati i to je najveći problem. Status quo, posebno na Balkanu, posebno u BiH, može trajati zauvijek. Ta sveopća blokada, koja doista može biti trajna, znači dugotrajno mrcvarenje. Jedini način da se izađe iz tog začaranog kruga je politička ponuda koja bi predstavljala ozbiljnu alternativu postojećim politkama”.
Na koga li je to još uvijek aktuelni član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Mladen Ivanić mislio kada je rekao da Srbija ne bi trebalo da se miješa u izbore u Bosni i Hercegovini, zapitao se ovih dana predsjednik Aleksandar Vučić. 

“Lično, do sada se nisam mešao ni u prošle izbore, ni u pretprošle u Republici Srpskoj”, rekao je predsjednik Srbije, koji nije negirao da bi se, kao “special guest star”, 5. oktobra, dan uoči izborne šutnje u BiH, mogao pojaviti u Banjaluci i time pokazati da direktno podržava svog brata blizanca u prostakluku, bahatosti, laganju i manipulisanju javnošću.

Pored predsjednika Vučića, na sličan su se način u izbore u BiH direktno “umešali” i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov i “capo di tutti i capi” – Vladimir Putin, kome šef bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska ovih dana odlazi u posjetu. Kome je sve i zašto toliko važna Dodikova pobjeda na predstojećim izborima u BiH?

Predsjednik Nove ljevice u Hrvatskoj, istoričar Dragan Markovina za Avangardu kaže da je nedavna posjeta ministra Sergeja Lavrova Banjaluci i Sarajevu djelovala kao promašeni spektakl. “Poruke koje je, tijekom boravka u Bosni i Hercegovini, uputio ministar vanjskih poslova Rusije, u RS se pokušavaju protumačiti kao direktna potpora Miloradu Dodiku na predstojećim izborima. Ipak, ne mislim da ruska potpora Dodiku, baš kao ni sam rezultat općih izbora, mogli radikalnije utjecati na promjene unutar same BiH”, tvrdi Markovina.

AVANGARDA: Zašto mislite da ne mogu?
MARKOVINA: Takozvanoj međunarodnoj zajednici, posebno kada je riječ o BiH, očito već dulje odgovara staus quo, odnosno održavanje trenutnog stanja stvari. Bez suštinskog dogovora svih velikih sila nema promjena ni u BiH, ni na Balkanu. Zato kažem da je posjeta ministra Lavrova mnogo više medijski spektakl nego istinski važan događaj.

AVANGARDA: Mislite da je medijski spektakl i put Milorada Dodika u Soči i njegov susret sa predsjednikom Putinom?
MARKOVINA: Nije tajna da Rusija pomoću Srbije i Republike Srpske pokušava zadržati svoj utjecaj na Balkanu. Na koji način to Kremlj osigurava? Tako što će na Balkanu, baš kao i u Siriji, imati “svoje ljude”, preko kojih će stabilizirati rusku moć i utjecaj u ovom dijelu Europe. Naravno, Putin shvaća da je sa Dodikom to najlakše napraviti: naime, predsjedniku RS neophodna je bilo kakva politička potpora iz vana – koju zna da ne može dobiti sa Zapada – dok je Putinu potrebno da, formalno podržavajući secesionističke zahtjeve i nacionalizam u RS, produkuje stalnu napetost na Balkanu. Usprkos svemu, ne mislim da se iz tog odnosa može izroditi bilo što ozbiljno.

AVANGARDA: Kako se u BiH zahuktava predizborna kampanja, Dodikov primitivizam i divljanje dobijaju na intenzitetu. Da je siguran u izbornu pobjedu, da li bi Dodik svoje političke protivnike fizički napadao, nazivao ih “seronjama”; da li bi, najzad, tako otvoreno pozivao upomoć ne samo predsjednike Putina i Vučića, nego i Ratka Mladića? 
MARKOVINA: Iako ne mogu da tvrdim da će Milorad Dodik sigurno izgubiti izbore, ipak mogu reći ono što je, vjerujem, svima jasno na osnovu poteza koje taj čovjek povlači: nema sumnje da se predsjednik RS plaši rezultata predstojećih općih izbora u BiH. Tom strahu pridonosi opravdano nezadovoljstvo građana ubistvom mladića Davida Dragićevića i protesti koji se svakodnevno tim povodom organiziraju u Banjaluci. Na naki način, Dragićevićeva tragična sudbina oslobodila je građane straha i pokazala stupanj njihovog nezadovoljstva načinom na koji Dodikova klika godinama vlada u RS. Suočen sa erupcijom građanskog nezadovoljstva, Dodik se s pravom plaši rezultata izbora, odnosno gubitka vlasti. Upravo zbog toga sve svoje saveznike poziva upomoć. 

Kada je riječ o samim izborima, poseban problem predstavlja to što Dodik veoma otvoreno poručuje da će opstruirati institucije na razini BiH za koje se na ovim izborima kandidira. Doduše, takvo skandalozno ponašanje odavno je poznato: koristeći se demokratskim institucijama, radikalni desničari nastoje srušiti i demokraciju i državu. 

AVANGARDA: Hoće li Dodik u tome uspjeti, što mislite?
MARKOVINA: Mislim da neće. Jer, bez obzira na Vučićeva kalkuliranja oko Kosova, u BiH se, ponavljam, ništa značajno neće promijeniti bez pune suglasnosti zapadnih zemalja. Sa druge strane, iako veoma često prijeti referendomom i secesijom RS od BiH, Dodik je itekako svjestan da bi u tom slučaju, umjesto feudalnog gospodara na svom feudu, u nekoj velikoj ili proširenoj Srbiji, nazovite je kako hoćete, bio nitko i ništa. Zašto bi onda Dodik na to pristao? Uostalom, ako već mnogi od nas vjeruju da je riječ o patološkom lažovu i nacionalisti, zašto bismo Dodiku vjerovali samo onda kada prijeti otcjepljenjem RS od BiH?! Nema logike, je l’ da? Tim prije što je, nažalost, manje-više svuda riječ o teritorijama koje su potpuno etnički očišćene. Nema se, dakle, oko čega ratovati. 

AVANGARDA: Bosna i Hercegovina se, poručuje Bakir Izetbegović, brani u Banjaluci. Može li se, zaista, BiH odbraniti u RS?
MARKOVINA: Izetbegović sebe nastoji predstaviti kao prihvatljivo lice koje vodi integrativnu politiku. Istinski vjerujem da BiH nije samo Sarajevo, Tuzla i Zenica, nego da je Bosna i Mostar i Banjaluka i Široki brijeg i Bihać i Trebinje… Bitno je da ljudi iz većinskih bošnjačkih sredina prihvate da su BiH i oni njihovi susjedi koji u tom smislu nisu identifikovani sa tom državom. Mislim, na primjer, na one koji žive u Banjaluci, pa i na one koji glasaju za Dodika. Ili na građane Širokog brijega koji biraju Čovića. Ako tako što ne prihvatite, ma koliko se inače neslagali sa tim politikama – baš kao što se ni sam sa tim politikama duboko ne slažem – ostaju na tragu srpskog nacionalizma na Kosovu kojeg ne interesuju građani, nego teritorija. 

Bakir Izetbegović i Bošnajci bi tu zamku naprosto morali izbjeći. Posebno ako žele dobro svojoj zemlji. Ne možete tražiti jedinstvenu BiH, a teško podnositi veliki broj Srba i Hrvata koji u toj zemlji žive. Cilj Izetbegovićeve politike mora biti socijalizacija, a ne izolacija. Kako se do toga dolazi? Teško! Za početak, gotovo tri decenije nakon rata, Bosanci i Hercegovci moraju shvatiti da je neophodno uvažavati jedni druge; ne može se samo govoriti o onome što je učinjeno vama, a ćutati o tome što je u vaše ime učinjeno drugome. 

AVANGARDA: Ako su čelnici Građanskog saveza, Emir Suljagić i Reuf Bajrović saradnju Dodika sa Draganom Ćovićem nazivali “osovinom zla”…
MARKOVINA: Sa tom bi se vrstom retorike, čak i kada bismo se suglasili da u njoj ima izvjesne logike, moralo prestati! Posebno u BiH i posebno na Balkanu. Bosna i Hercegovina je zemlja koja vapi za uspostavom mirnog, civiliziranog, građanskog života. Ako vi stalno perpetuirate narativ koji je u podlozi bez dvojbe antinacionalistički, ali koji se neprekidno koristi terminima poput zla, fašizma, secesije ili agresije, onda vi – svjesno ili ne – među običnim ljudima potičete atmosferu straha. Takva atmosfera održava tenzije, društvo dodatno onemogućava da krene naprijed. 
Naravno da su politike Dragana Čovića i Milorada Dodika jasno usmjerene na to da u što je moguće većoj mjeri destruiraju ili smanje utjecaj BiH kao države, odnosno da dodatno minimiziraju ili dokinu i ovo malo državnih ovlasti u entitetima i kantonima. Međutim, i dalje tvrdim da je takav rječnik neprihvatljiv. Jer, lako je nalijepiti etiketu nacionaliste; mnogo je teže razgovarati, saslušati i uvažiti se međusobno. Hoću reći da se na nacionalizam mora odgovoriti na drugačiji način.

AVANGARDA: Kako?
MARKOVINA: Građenjem optimističnog, modernog, civiliziranog društva, koje se uopće neće obazirati na prijetnje secesijom ili novim entitetom. Ljude ne smijete držati u konstantnom strahu, budući da takav strah u nama izaziva razdražljivost, agresiju, uplašenost… Ako čovjeka dovedete u to emocioanlno stanje, nemojte se čuditi što glasuje za nacionaliste. Pritom, zar nije naporno i dosadno gotovo trideset godina društvu nametati diskurs o tome da “nas” – ma ko da smo ti “mi” – oni “drugi” mrze, da nam žele zlo i da im se moramo suprotstaviti? Pa, jeste. Takav model, kažem, produbljuje društveni konflikt, vodi nas u konkretne sukobe. Umjesto da propagiramo ovu vrstu govora, bolje je pričati i propagirati svoje teze, namatetati drugačiji narativ, građanima objašnjavati što je vaš cilj, kakvu BiH želimo… 

AVANGARDA: Evo, na primjer, dok o “europskoj Bosni i Hercegovini” govori kao o “višenacionalnoj federalnoj državi u kojoj su, uz jednakopravnost naroda, zaštićena i sva individualna građanska prava koja kao takva prepoznaje europska pravno-politička stečevina”, Dragan Čović u praksi čini sve kako bi te države nestalo sa mape. I?! Istovremeno, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, nakon sastanka sa sekretarom UN, poručuje da “dijeli zabrinutost za stanje na jugoistoku Evrope, niz procesa koji se otvaraju u predstojeće vrijeme, počevši od izbora u Bosni i Hercegovini i činjenice da nije izmijenjen Izborni zakon”. Imaju li građani BiH razloga da se zabrinunu kada čuju da o sudbini njihove zemlje toliko brine predsjednica Hrvatske?
MARKOVINA: Volio bih kada bi bosanskohercegovačko društvo – a bojim se da nije – bilo toliko zrelo da konačno izađe iz postratnog ciklusa. Naravno, teško je očekivati da nacionalisti kakav je Dragan Čović taj diskurs ostave po strani; tim prije što ga upravo on toliko godina održava na vlasti. Građani koji BiH doživljavaju kao svoju zemlju, koji misle da BiH ne bi trebala ostati međunarodni protektorat već uređena građanska država, moraju da se izvuku iz nacionalističkih ralja i okrenu leđa takvim politikama. 

S druge strane, iako predsjednica Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović svakako je ličnost bez ikakvog utjecaja, bez ikakvog autoriteta. Ona govori isključivo ono što njeni glasači žele čuti. Znam da su građani BiH istraumatizirani, i to s pravom: prošli su veliko zlo, a vide da su politike koje su to zlo proizvele i dalje na vlasti. Usprkos teškoćama sa kojima se svakodnevno suočavaju, ti ljudi naprosto ne smiju vjerovati propagandi i pričama o nekakvom velikom utjecaju hrvatske predsjednice na izbore u BiH, ili o njenoj potpori Draganu Čoviću. Nikakvoj histeriji i euforiji tu nema mjesta! Ponavljam: 8. oktobra se ništa dramatično neće dogoditi. Ako se BiH nije raspala devedesetih, neće ni danas. Stvari se neće mijenjati i to je najveći problem. Status quo, posebno na Balkanu, posebno u BiH, može trajati zauvijek. Ta sveopća blokada, koja doista može biti trajna, znači dugotrajno mrcvarenje. 

AVANGARDA: Kojem bi bez sumnje svesrdno doprinijeli Čović i Dodik kao članovi Predsjedništva BiH. 
MARKOVINA: Takav scenarij nije nerealan, ali nije ni izvjesan. Pritom, ne zaboravite da se političari na jedan način ponašaju kad su u kampanji, a na drugi kad ona prođe. Realno gledano, Čović i Dodik su i do sada bili najmoćniji političari među Hrvatima i Srbima u BiH, i do sada su radili sve kako bi opstruirali rad institucija u BiH. Budu li 8. oktobra izabrani u Predsjedništvo, to će, uvjeren sam, nastaviti činiti, ali njihova destrukcija neće promijeniti ništa u funkcioniranju te države. Sve će, nažalost, ostati isto. Jedini način da se izađe iz tog začaranog kruga je politička ponuda koja bi predstavljala ozbiljnu alternativu postojećim politkama. 

AVANGARDA: Ko u BiH nudi alternativu o kojoj govrite?
MARKOVINA: Iako postoje otvoreni prigovori da je riječ o stranci koja je “ubačeni pijun”, vjerujem da samo Socijaldemokratska partija ima strukturu, nasljeđe i snagu da nešto suštinski promijeni u BiH. U tom smislu, na SDP-u je i najveća odgovornost. Istodobno, jedini koji se koristi novom retorikom je kandidat Naše stranke Boriša Falatar. Nažalost, riječ je o čoveku kojeg brojni građanski orijentirani kolumnisti i analitičari optužuju da je “trojanski konj” one politike čiji je cilj da, u sudaru sa Draganom Čovićem, onemogući izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Iskreno, ne vjerujem u tu vrstu teorije zavjere.

AVANGARDA: Vjerujete li da bi Željko Komšić mogao biti izabran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH? Pretpostavljam da ste vidjeli zahtjeve koje je predsjednik Demokratske fronte nedavno postavio Draganu Čoviću: da prihvati presude Haškog tribunala i ogradi se od osuđenih zločinaca, posebno u predmetu “Prlić i drugi”; da nedvosmisleno odbaci NDH; da pozove na ukidanje “dvije škole pod jednim krovom” i prekid podjela po etničkim linijama; da javno kaže da odustaje od zahtjeva za uspostavom “trećeg, četvrtog ili bilo kakvog novog entiteta”… 
MARKOVINA: Odmah bih potpisao sve što je od Dragana Čovića zatražio Željko Komšić. Već sam negdje rekao da među Hrvatima u BiH neće biti sreće sve dok se Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) ne suoči sa svim onim što je devedesetih učinjeno u BiH, kao i sa pogubnim posledicama politike koja je tih godina vođena. Nažalost, svima je jasno da do tog suočavanja, usprkos zahtjevima Željka Komšića upućenim Čoviću, neće doći ni brzo ni lako. S druge strane, način na koji se Komšić obraća Čoviću, pored toga što je tipično predizborni, usmjeren je ka tome da se predsjednik Demokratske fronte građanima predstavi kao jedini pravi branilac BiH. Ipak, veoma dobro znamo da je Željko Komšić svoju političku šansu već jednom propustio.

AVANGARDA: I nije jedini.
MARKOVINA: To je točno. Voljom ljevičarski nastrojenih glasača u BiH koji, glasujući za Komšića, nisu imali za cilj da “smjeste” Hrvatima, Željko Komšić je dva puta biran za člana Predsjedništva BiH. Pritom, znamo da je lider Demokratske fronte optuživan kako je u Predsjedništvo BiH došao “nehrvatskim” glasovima, zbog čega ga je među hrvatskim glasačima pratilo veliko nepovjerenje. Žalosna je činjenica da, tijekom svoja dva mandata, Komšić nije uspio da one nacionalistički orijentirane Hrvate koje je, htio-ne htio, predstavljao u Predsjedništvu, približi svojem svjetonazoru i svojoj viziji BiH. Ma ni za milimetar! Umjesto toga, samo ih je dodatno antagonizirao. Što jeste žalosno. Jer, ako ste već dobili priliku da uđete u Predsjedništvo BiH, onda je vaša dužnost da konstatno idete po terenu nastojeći da građanima objasnite zašto je uvjet svih uvjeta opstanak BiH kao države, zbog čega tu zemlju morate prihvatiti kao svoju. Da, kazaćete, ali se političar, hodajući po terenu, u takvim prilikama izlaže riziku da od strane građana koji ga ne podupiru bude psovan i vrijeđan. I, što onda?!... Nemojte me pogrešno razumjeti: tisuću puta sam kritikovao nacionalističku politiku HDZ-a u BiH, ali sam također uvijek vjerovao da je za bosanskohercegovačko društvo dobra ona politika koja smanjuje antagonizme, a ne ona koja ih pojačava. Ljudi koji glasuju za HDZ također su građani BiH i njh se ne smije tako lako odbacivati i otpisivati.  

AVANGARDA: Prošlo je gotovo dvije decenije od rata, neke stvari su se promijenile, ali su isto tako ostali antagonizmi. Evo, pitam Vas, ne kao istoričara, nego kao političara: kako izaći iz rovova, kako doći do građanskog društva?
MARKOVINA: To jeste najteži zadatak. Kada je riječ o BiH, uvijek ćete u Banjaluci lako naći onoga koji će reći da je Sarajevo puno radikalnih muslimana. Na to će im se odgovoriti uvijek na isti način: svi ste vi četnici! U tom diskursu, istočna Hercegovina je – leglo ustaša. Najzad, svi spomenuti će se lako suglasiti da su jugoslaveni i ljevičari najgora skupina u BiH. Tako bismo mogli u nedogled! Svi su, dakle, manje-više ukopani u svoje rovove i doista je veoma teško to promijeniti. Ipak, od nečege se mora početi. Političari moraju da shvate da politikom daljeg antagoniziranja i ukopavanja možda sebi mogu kratkoročno pomoći, dobiti neki politički poen; ipak, dugoročno, ovakvom retorikom samo će dalje destruirati društvo u kojem žive oni, njihove familije, njihova djeca… Valja ostati u toj zemlji, živjeti sa tim istim ljudima.

Nova retorika, nova politika i suštinsko odmicanje od spornih tema je ljekovito. Naravno da ću i dalje misliti da je Herceg-Bosna zločinački projekat, ali time što ću to izgovoriti javno tisuću puta – a izgovorio sam taman toliko – nikoga neću pomaknuti čak ni u svom rodnom Mostaru. To naprosto nije pomoglo. Mislim da je ogromna greška ljevice u BiH i to što je godinama očekivala od američkih i europskih fondacija i oganizacija da ih spase od domaćih nacionalista i da im novčano ili na neki drugi način pomogne. Partizani nisu čekali ničiju pomoć, znate; sami su pobjedili u ratu. U tom smislu bi se puno više trebalo ogledati na partizansku tradiciju, učiti iz nje. Jer, ako za trenutak ostavimo po strani čak i to što su iz Drugog svjetskog rata izašli kao pobijednici, ostaje činjenica da su partizani doslovno iz pepela stvorili potpuno nove instutucije, novo društvo, prevazilazili podjele i anatagonizme. To je put kojim moramo ići.
  

-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi