Novi (beogradski) napad na OSA-u

Piše: Dženana Karup Druško

Iako zahvaljujući Miloradu Dodiku Srbija ima otvorena vrata da preko svojih operativaca rovari po Republici Srpskoj šta i kako hoće, činjenica je da OSA kao državna institucija, na Dodikovu žalost, ipak prati dešavanja u kompletnoj BiH i da kao takva predstavlja najveću smetnju Vučiću u BiH, a time i njegovim planovima o jačanju Srbije u regionu. Zadnjih mjeseci bilo je nekoliko fabrikovanih napada na OSA-u, a ono što im je zajedničko je da uglavnom kreću iz centara u Beogradu, a onda se preko “dobro informiranih” medija prenose u Banja Luku i Sarajevo. Stalne napade na OSA-u i njenog direktora zdušno podržavaju mediji Aleksandra Vučića, a onda ih nastavlja razvlačiti Dnevni avaz.
Već duže, tačnije od imenovanja novog direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, Milorad Dodik, Dragan Čović i Fahrudin Radončić zajedničkim snagama napadaju na ovu agenciju i njenog direktora Osmana Mehmedagića, koji očito nije po njihovoj mjeri, a sigurno ne onako kako je to bio prethodni – Almir Džuvo. Jedna od rijetkih državnih institucija koje nisu uspjeli staviti pod svoju kontrolu, ili uništiti, profesionalno i vrlo studiozno obavlja svoj posao, zbog čega i predstavlja najveću opasnost za ovaj trojac koji, ubijeđen da može zaustaviti rad OSA-e, očito smatra da će time spriječiti dokumentiranje njihovih djelatnosti.

Zadnjih mjeseci bilo je nekoliko fabrikovanih napada na OSA-u, a ono što im je zajedničko je da uglavnom kreću iz centara u Beogradu, a onda se preko “dobro informiranih” medija prenose u Banja Luku i Sarajevo. Stalne napade na OSA-u i njenog direktora zdušno podržavaju mediji Aleksandra Vučića, a onda ih nastavlja razvlačiti Dnevni avaz.

Posljednji takav napad lansiran je preko beogradskih Večernjih novosti, što su, naravno odmah prenijeli brojni drugi mediji bez ikakvih provjera o tačnosti onoga što su Novosti objavile, a ovaj put direktora OSA-e, Mehmedagića, optužuju da je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu ubijao Srbe po Sarajevu!?

Bez kapi krvi

I sve to dan nakon Vučićevog skandaloznog govora u Kosovskoj Mitrovici u kome je rekao da je “Milošević bio veliki srpski lider”, priznajući “službeno i neslužbeno, pomagali smo svojoj braći”, kao i da su “Srbi ginuli za Knin, za Sarajevo, za Prištinu”. Nema dilema da je Vučić, s obzirom na cijeli govor, mislio na Srbe koji su držali opsadu oko Sarajeva koju je i sam podržavao. No, žaleći što nisu ostvareni Miloševićevi planovi, jer “smo podcjenjivali sve druge i što nismo uspjeli računati” poručio je da danas ipak jesu “veći” i to “bez kapi krvi, bilo čije”. U hibridnom ratu koji Srbija vodi u regionu po okončanju oružanih sukoba, a što se po zadatim ciljevima savršeno poklapa sa Memorandumom 2 SANU-a, po Vučićevim procjenama Srbija eto – jača. Zahvaljujući ponajviše, naravno, lokalnim Srbima koji rade protiv svojih država podržavajući ciljeve Beograda i u BiH, i u Hrvatskoj, i u Crnoj Gori, i u Makedoniji, i na Kosovu.

Iako zahvaljujući Miloradu Dodiku Srbija ima otvorena vrata da preko svojih operativaca rovari po Republici Srpskoj šta i kako hoće, činjenica je da OSA kao državna institucija ipak prati dešavanja u kompletnoj BiH i da kao takva predstavlja najveću smetnju Vučiću i njegovim planovima o jačanju Srbije u regionu.

Zanimljivo je samo kako se sinhroniziraju napadi na OSA-u iz Beograda i preko Dnevnog avaza. Izbornu kampanju ovo Radončićevo glasilo započelo je napadom na suprugu Osmana Mehmedagića, a onda i na njega, a svega tri dana kasnije beogradske Večernje novosti objavljuju optužbe protiv direktora OSA-e, ponavljajući kako on prisluškuje Vučića i Dodika, što je dio jedne od ranije fabriciranih afera (o čemu je nedavno ponovo govorio i Dodik, tvrdeći da mu je pismene dokaze o tome predočio Vučić!?).



Kao izvor za najnovije napade na direktora OSA-e Novosti ovaj put koriste tzv. zaštićenog haškog svjedoka, pod pseudonimima KW586 i GRM116, a koji se nalazi “u programu zaštite srpskog pravosuđa”, i s kojim su, kako navode, napravili ekskluzivni intervju o jedinici  “Biseri” u kojoj je i sam bio. Novosti dalje tvrde kako se ovaj svjedok ranije “pojavljivao samo na suđenjima Karadžiću i Mladiću u Hagu, te da njegovi iskazi nisu bili javni, već su samo priloženi Sudskom veću”. Što nije ništa drugo do laž i manipulacija Večernjih novosti jer su iskazi ovog (lažnog) svjedoka itekako bili javni pred haškim sudom o čemu svjedoče naredni linkovi na kojima su njegova svjedočenja pod pseudonimom koji navode i Novosti, a tokom tih svjedočenja ovaj svjedok ni u jednom momentu nije pomenuo Osamana Mehmedagića, iako je spominjao skoro sve dužnosnike tadašnje Republike BiH i optužio ih za “urotu protiv Srba”.

http://www.icty.org/x/cases/karadzic/trans/en/140217ED.htm
http://www.icty.org/x/cases/mladic/trans/en/151215ED.htm
http://www.icty.org/x/cases/mladic/trans/en/151216ED.htm

Čista fikcija

Ono što Novosti ne navode je činjenica da je svjedok na koga se pozivaju svjedočio kao svjedok odbrane Karadžića i Mladića pred haškim sudom, te da je svojim lažima u dobroj mjeri pomogao da Karadžić i Mladić budu presuđeni za četiri udružena zločinačka poduhavata, kao i da se rasčiste “sporne” tačke optužnice oko granata na Markalama nakon čega su Karadžić i Mladić osuđeni i za to. Ovaj svjedok je tvrdio da je rat u Sarajevu počeo 1990. godine, a imena je stalno mjenjao, čak i učesnike sastanaka o kojima je govorio objašnjavajući svoje teorije zavjere, zbog čega su ga i sudije opominjale više puta, a on se izvinjavao zbog “grešaka”.

O kavom se svjedoku radi ilustrira i podatak da mu predsjedavajući sudskog vijeća u slučaju Karadžić nije dozvolio da se obrati sucima nakon svjedočenja, a Tužiteljstvo ga je u kontraispitivanju rasturilo, anuliraljući sve njegove laži, od toga da su Bošnjaci sami  podmetnuli eksploziv na Markale, do “izdaje” Srebrenice. Tužiteljica Edgerton je ukazala da je svjedok čekao punih 20 godina da bi “progovorio o zavjeri ogromnih razmjera sa posledicom stradanja velikog broja njegovih sunarodnika”, ističući da je to “mogao da učini još tokom rata kada je napustio policiju i otišao kod rođaka u Njemačku, odakle se nakon mjesec-dva preselio u Belgiju i pet godina živio na udaljenosti od 200 kilometara od Haaga, ali mu nikad nije palo na pamet da sjedne u voz i iznese svoju istinu istražiteljima Tribunala”. Svoje izlaganje je završila tvrdnjom: “Svaka urota koju ste pomenuli je čista fikcija, a dokaza za to ima bezbroj.”

Sličan scenarij ovaj svjedok je imao i tokom svjedočenja u korist Ratka Mladića. Na pitanje o snajperima, koji su ubijali građane Sarajeva, odgovorio je da su snajperisti bili pod kontrolom Sefera Halilovića!? No, svjedoci kao Edin Garaplija, svjedok 012, i ovaj svjedok – “ekskluzivni” sugovornik Novosti, u posebnoj mjeri su pomogli ne samo tužiteljima, nego i haškim sudijama, koji su se time na najbolji način suočili sa prevarama i lažima srpske strane u Haagu koja je ne birajući sredstva kako bi dovela sud u zabludu o ratnim dešavanjima u BiH, pokušala iskoristiti i nekoliko pripadnika Armije RBiH i MUP-a.

Po mjeri Aleksandra Vučića

S obzirom da navedeni svjedok u svom svjedočenju nikada nije ni spomenuo Mehmedagića, a imao je zaštićeno ime, lik i glas, jasno je da je tekst Novosti tek još jedan napad na OSA-u i njenog direktora, fabriciran od strane srbijanskih obavještajnih sistema koji pokušavaju ne samo da promjene karakter rata u BiH, i negiraju sve počinjene zločine, već da se, eto zloupotrebljavajući i Haški tribunal direktno uključe i u izbore u BiH kako bi na vlast pokušali dovesti pojedince po mjeri režima u Srbiji, odnosno Aleksandra Vučića.

No, s obzirom na korištenje haških svjedoka, bez obzira što se radi o lažnim, zasigurno da će se u sve morati uključiti i MICT, kao nasljednjik Haškog tribunala, i oglasiti o ponovnoj (zlo)upotrebi lažnih svjedoka od srbijanske strane. Bit će interesantno vidjeti da li će ovaj svjedok biti i dalje pod zaštitom, a nema sumnje da bi od MICT-a mogao biti zatražen i identitet ovog svjedoka kako bi nakon ovog skandala sa lažnim izjavama i optužbama mogao biti krivično procesuiran u BiH.


-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi