Šta će nama evolucija kada smo ovoliko pametni

Piše: Hana Bajrović

Napredovali smo do toga da živimo u vremenu koje je postmodernizam potpuno preuzeo. Pokušavajući da ispitamo granice književnosti i umjetnosti otišli smo u krajnost i zaglavili u apsurdu svijeta u kojem ništa može biti sve, a sve uglavnom postaje ništa. Čovjek je postao mašina za razaranje. Preuzeli smo Sizifov posao stalno poništavajući sve što znamo, brišući smisao svemu što je do jučer bilo zakletva, ali bez ikakvog preispitivanja. Mi ne postavljamo pitanja da bismo dobili odgovore, mi tim pitanjima želimo ukazati koliko su oni prije nas bili u krivu
U  Turskoj je donesen zakon o prekidu proučavanja Darvinove teorije evolucije u školama i na fakultetima. Posljednjih mjeseci i u komšijskoj Srbiji podnijeta je peticija koja zahtjeva isto; zabranu izučavanja Darvinove teorije evolucije. Upravo ovu peticiju su potpisali brojni profesori, akademici, pravnici, doktori nauka, te sveštenici. Peticija je dostavljena Ministarstvu prosvjete i univerzitetima u Srbiji. Potpisnici u obrazloženju peticije kažu kako “globalisti i ateisti koji danas u svetu zauzimaju najuticajnije pozicije, iz ličnih i globalističkih razloga, afirmišu teoriju evolucije i finansiraju promotere ove teorije”. To je njihov osnovni argument zbog kojeg zahtijevaju da peticija ozbiljno bude uzeta u razmatranje.

Apsurd svijeta

Dakle, samo da se podsjetimo sa koje tačke bezglavo jurcamo u ovu utrku sa vremenom, naukom, a sve više mi se čini, i zdravim razumom. Živimo u 21. stoljeću. Ubjeđuju nas da je država u kojoj živimo sekularistička. Zaklinjemo se sa rukom na srcu da smo otvoreni ljudi, širokih shvatanja; obrazovani, upućeni, tolerantni (čime se posebno dičimo smatrajući, valjda, da nekome ukazujemo čast time što odlučimo da se ne miješamo u njegov život i da ne zavirujemo u glavu bilo kome, bilo kada), a najčešće volimo reći iz sveg glasa kako su se vremena promijenila i kako smo napredovali, razvili se kao ljudi, postali pametniji... Šta li mislimo da je dovelo do toga kad se hvalimo tim “humanističkim” napretkom? Evolucija očito ne, obzirom na ovo što se tenutno događa i na odluku da decenijama i stoljećima naučnih radova istraživanja okrenemo leđa. A šta je evolucija nego napredak? Razvoj?

Valjda baš u tom napretku i leži problem. Napredovali smo do toga da živimo u vremenu koje je postmodernizam potpuno preuzeo. Pokušavajući da ispitamo granice književnosti i umjetnosti otišli smo u krajnost i zaglavili u apsurdu svijeta u kojem ništa može biti sve, a sve uglavnom postaje ništa. Kada je Derida govorio o dekonstrukciji nisam sigurna da je mislio na ovo. Čovjek je postao mašina za razaranje. Preuzeli smo Sizifov posao stalno poništavajući sve što znamo, brišući smisao svemu što je do jučer bilo zakletva, ali bez ikakvog preispitivanja. Mi ne postavljamo pitanja da bismo dobili odgovore, mi tim pitanjima želimo ukazati koliko su oni prije nas bili u krivu. Što više pogazimo, to manje imamo. U pukotine koje nastaju rastavljanjem svijeta na proste faktore, ne upisujemo nikakav smisao, samo svo neznanje i prazninu naših života trpamo tamo, misleći da, ako krpama pozatvaramo rupe, one više neće biti vidljive.

Pozivamo na lomaču, dižemo glas protiv, nadajući se da će buduće generacije (naučene da ne razmišljaju jer samo tako mogu ostvarit tuđe ciljeve) potpuno zaboraviti na tu strašnu teoriju zavjere protiv čovječanstva koja je nekada postojala. Pozivamo se na sve nedostatke te teorije ne pokušavajući da je unaprijedimo već potpuno suprotno, da je oborimo u konačnici time dobivajući ništa
Kako rekoh, često se hvalimo čarima evolucije koje uživamo želeći preko njih dokazati koliko smo pametniji (a sigurno i ljepši, jer, ne možemo ozbiljno shvatati one koji ne bi bili makar konkurenti na nekom globalnom takmičenju ljepote. Uostalom, svi vrli intelektualci znaju koliko je nepoštivanje pojaviti se u javnosti estetski nepodoban), a onda širom otvorenih ruku dočekamo ideju o potpunom ignorisanju iste. Pozivamo na lomaču, dižemo glas protiv, nadajući se da će buduće generacije (naučene da ne razmišljaju jer samo tako mogu ostvarit tuđe ciljeve) potpuno zaboraviti na tu strašnu teoriju zavjere protiv čovječanstva koja je nekada postojala. Pozivamo se na sve nedostatke te teorije ne pokušavajući da je unaprijedimo već potpuno suprotno, da je oborimo u konačnici time dobivajući ništa.

Ako uspijemo u tom naumu za koji visoki intlektualci, potpisnici život daju da je ispravan, budućim generacijama ne pružamo nikakvo drugo rješenje. Ustvari, tačno, ne pružamo, već namećemo. Težimo da postanemo društvo kreacionista bez i jednog valjanog razloga zašto uopšte svi moramo isto misliti. Možda je samo ovima koji nas vode lakše reći da smo nastali od Boga, od uzvišenog, svemogućeg bića čija kazna će nas stići ako odstupimo od Njegovog puta. A Njegov put nam oni kroje, jer, lakše je sijati strah i vladati među neznalicama, nego se boriti sa znanjem i vječito tragati za odgovorima pokušavajući spoznati što više. Naše želje treba da završe svoj put na kraju male ulice, i tužno stanu pod ugašenom uličnom lampom gledajući u mrak. Nama su svi drugi putevi i raskrsnice blokirani i ne znamo da na drugom kraju svijeta sunce tek izlazi.

Teorija evolucije

U jednoj državi koja je, po svome državnom uređenju koje je teorijski na snazi, sekularna, ova vrsta dileme ne bi smjela uopše da postoji. Univerzitet je u vlasti države, samim time, djeluje po zakonima te iste države, a ti zakoni zabranjuju uplitanje religije u bilo koji segment društva. Mladi ljudi na fakultetima i u školama imaju pravo, i mora im biti obezbijeđeno, da čuju i nauče šta kaže i druga strana. A onda, kada spoznaju šta nauka nalaže, kada uvide sve prednosti i mane teorija kojima ih se uči, imaju puno pravo da misle šta žele. Da pristanu na jedno ili drugo. Možda čak prihvate oboje, ili dođu do novih odgovora.

Možda je samo ovima koji nas vode lakše reći da smo nastali od Boga, od uzvišenog, svemogućeg bića čija kazna će nas stići ako odstupimo od Njegovog puta. A Njegov put nam oni kroje, jer, lakše je sijati strah i vladati među neznalicama, nego se boriti sa znanjem i vječito tragati za odgovorima pokušavajući spoznati što više
Što više znanja ljudima pružimo, to više možemo očekivati za uzvrat. Ali, ako ih već na početku osudimo na uskogrudnost, oduzmemo im mogućnost izbora, sakrijemo od njih ono što ljudi decenijama znaju, mi učestvujemo u intelektualnom istrebljenju generacija i generacija ljudi i humanizam svodimo na minimum. Sljedeći korak bi, valjda, bio potpuno izbacivanje naučnih predmeta iz sistema obrazovanja. Samo, nema potrebe da se čeka na to godinama, kao što sve čekamo. To “zlo” treba u korijenu sasjeći jer nam je sada već potpuno jasno da je odgovor na sva: “Kako-zašto“, jednostavno: Bog je tako uredio i Bog je to stvorio. Budžet države će se enormno povećati, riješiće se problem nezaposlenih (ljudi neće moći da rade jer neće završavati fakultete), redovi kod doktora će se smanjiti jer ćemo molitvama sve rješavati... Šta će nama evolucija kada smo ovoliko pametni.

A, tek da se podsjetimo protiv čega se borimo: evolucija je teorija o nastanku i razvoju života. Teorija evolucije tvrdi da različiti tipovi životinja i biljaka, ustvari, potiču od drugih tipova koji su ranije postojali. Ona podrazumijeva razvoj živih organizama od jednostavnih prema složenima. Dakle, to je proces u kojem nizom promjena i razvojnih stepena kroz koje prolazi, organizam, ili skupina organizama, stiče karakteristična morfološka i fiziološka svojstva. Na osnovu tih informacija, Darvin je u 19. stoljeću došao do spoznaje, koja, sigurno je da ima svojih nedostataka ili nedosljednosti, ali koja ima veliki značaj za razvoj nauke o čovjeku, ali svakako i uporišta u naučnom smislu. Njegova teorija evolucije se temelji na prirodnoj selekciji koja podrazumijeva uništavanje jedinki slabije prilagođenih životnim uslovima a podržava i utiče na razvoj onih bolje prilagođenih. One su uvijek uslovljene vanjskim i unutrašnjim (poslije je dokazano da je to, ustvari, pitanje genetike o kojoj Darvin u to vrijeme nije imao mnogo znanja) faktorima.

Sljedeći korak bi, valjda, bio potpuno izbacivanje naučnih predmeta iz sistema obrazovanja. Samo, nema potrebe da se čeka na to godinama, kao što sve čekamo. To “zlo” treba u korijenu sasjeći jer nam je sada već potpuno jasno da je odgovor na sva: “Kako-zašto“, jednostavno: Bog je tako uredio i Bog je to stvorio
Dakle, ako učimo o razvoju ljudi od kamenog doba do danas, i sami se pozivamo na promjene koje smo i kao društvo i kao ljudska vrsta doživjeli, ali ne možemo, bez da barem ne razmislimo, kategorično odbiti elemente Darvinove teorije koji su očito smisleni. Da li vjerujemo u nauku ili u Boga to je manje bitno; sigurno je to da, ako stvarno vjerujemo, onda se ne smijemo bojati promišljati o tome i čuti i drugu stranu. Jer istinska vjera je kao stijena, nesalomiva. I zato, što  više spoznaje omogućimo mladim ljudima, to možemo biti sigurniji i u njihovu, i u budućnost svijeta, jer ćemo znati da su saznali sve što je ljudskom rodu poznato.

Meni se sve više čini da nas je Bog stvorio a mi onda odlučili, neka mi oprosti plemeniti životinjski svijet, da se od čovjeka pretvorimo u majmuna.
-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi