Dužnici Pekinga

Piše: Dženana Karup Druško

Teze pojedinih analitičara da će Kina svoj investicijski kapital pretočiti u politički počele su se realizirati. Dok EU i SAD traže da zemlje zapadnog Balkana ispune brojne uvjete, koji bi značili i kraj vladavini pojedinih balkanskih političara i političkih elita, jer se prvenstveno insistira na poštivanju vladavine prava i demokratskih standarda (što su uostalom uvjeti i NATO-a), Peking nema taj problem niti ih zanima ko i kako provodi tendere, sve dok oni realiziraju svoje projekte koji se uklapaju u njihov plan. I dok ih oni dobijaju. Sasvim je sigurno da im za to više odgovaraju korumpirani političari i neuređeni sistemi koje oni svojim investicijama i kreditima indireknto podržavaju i pomažu im da ostanu na vlasti. I da postanu dužnici Pekinga.

O evropskoj integraciji zemalja zapadnog Balkana govori se godinama, ali do toga ne dolazi jer zemlje ne ispunjavaju uvjete, od vladavine prava, preko ljudskih prava, pitanja sigurnosti... U zapadnoevropskim analizama već dugo se govori o problemima s kojima se suočavaju Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Kosovo, pa i Albanija. Ti problemi se povezuju s političkom i ekonomskom nestabilnošću, izazvanom korupcijom, organiziranim kriminalom, nedostatkom slobodnog novinarstva, nedovoljnim razvojem demokratskih struktura... Uz svu odgovornost koja leži na lokalnim političarima, činjenica je da se krize proizvode i iz vana, a njima se narušava sigurnost zapadnog Balkana što sigurno odbija sve investiture. Osim, čini se, kineskih.


Rusko-kinesko djelovanje


Komitet za vojne poslove američkog Senata odobrio je Nacionalni odbrambeni aktivacioni akt za 2021. godinu u kome se pominju i zemlje zapadnog Balkana izložene djelovanju Ruske Federacije. Odbor (ostaje) zabrinut zbog aktivnosti Ruske Federacije koje bi mogle destabilizirati uticaj na političko i bezbjednosno okruženje u području odgovornosti američke Evropske komande. Navodi se i da je Ruska Federacija igrala destabilizirajuću ulogu u odnosima Kosova i Srbije, narušila suverenitet Bosne i Hercegovine, pružala podršku transnacionalnim ekstremističkim grupama i dosljedno radila na podrivanju saveza Sjevernoatlantskog saveza i Evropske unije, što je uključivalo i podršku Ruske Federacije u pokušaju državnog udara u Crnoj Gori i promoviranje razdora u Sjevernoj Makedoniji, dok su se pripremala za članstvo u NATO savezu.


Stavovi EU-a, koje podržava i SAD već odavno su jasni: Balkan je dio Evrope i treba biti integrisan u EU. Ali nakon što ispuni uvjete. S druge strane, pogotovo nakon dešavanja u Ukrajini ruski uticaj u regionu je rastao zahvaljujući prvenstveno vezama Moskve s Beogradom i Banja Lukom, ali i proruskim snagama u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. Valjda više niko nema sumnji da Rusija ima veliki politički uticaj na Balkanu koji otvoreno deklarira i kroz svoje stavove u Vijeću sigurnosti UN-a i na sjednicama PIC-a. 


S druge strane kineski uticaj nije bio puno vidljiv sve do izbijanja pandemije, i uglavnom se o njemu govorilo u ekonomskom smislu. Međutim, kriza izazvana pandemijom potvrdila je da se Peking ne ograničava samo na ekonomski već da želi i politički uticaj na Balkanu, pa i u Evropi. Teze pojedinih analitičara da će Kina svoj investicijski kapital pretočiti u politički, počele su se realizirati. Dok EU i SAD traže da zemlje zapadnog Balkana ispune brojne uvjete, koji bi značili i kraj vladavini pojedinih balkanskih političara i političkih elita, jer se prvenstveno insistira na poštivanju vladavine prava i demokratskih standarda (što su uostalom uvjeti i NATO-a), Peking nema taj problem niti ih zanima ko i kako provodi tendere, sve dok oni realiziraju svoje projekte koji se uklapaju u njihov plan. I dok ih oni dobijaju. Sasvim je sigurno da im za to više odgovaraju korumpirani političari i neuređeni sistemi koje oni svojim investicijama i kreditima indirektno podržavaju i pomažu im da ostanu na vlasti. I da postanu dužnici Pekinga. 


Analitičari govore o milijardama eura koje Peking plasira na dva načina: direktno kroz investicije kineskih firmi i relativno povoljne kredite, s tim da je ovaj drugi daleko veći. Grčka i Srbija su dobile najviše direktnih investicija, dok se kod drugih zemalja radi uglavnom o kreditnim angažmanima kineskih banaka s vladama zemalja u regionu. 


Jedna od najvećih i prvih kineskih investicija na Balkanskom putu svile, bila je grčka luka Pirej u koju je Kina prvenstveno uložila više od 650 miliona eura, uz dobijanje koncesije na 35 godina. U ovu najveću grčku luku, koja je u neposrednoj blizini Atine, Kina je dodatno uložila 280 miliona eura i dobila – 51 odsto vlasništva. Nakon ulaganja Pirej je postao jedna od prvih deset transportnih luka u Evropi.


Srbija, kineski strateški partner


Govoreći na osmom samitu (april 2019.) premijera Kine i 16 evropskih zemalja, srbijanska premijerka Ana Brnabić – ne propuštajući da naglasi da je Srbija na vrhu liste zemalja s  najvećim brojem zajedničkih realizovanih i ugovorenih projekata u oblasti infrastrukture s Kinom, a zainteresirani su i za jačanje suradnje u oblastima digitalizacije, inovacija i obrazovanja – istakla je: “Zadovoljni smo napretkom projekta modernizacije železnice Beograd-Budimpešta, koji je i prvi regionalni projekat u okviru inicijative 16+1. U toku je druga faza rekonstrukcije TE Kostolac, kao i projekat izgradnje Koridora 11 (autoput Beograd-Južni Jadran) koji će doprineti povezivanju jugoistočne Evrope sa evropskom TEN-T mrežom. U oblasti vodnog saobraćaja, Srbija ima planove za izgradnju nove luke u Beogradu i nove luke Smederevo. Dogovoreni su i projekti izgradnje toplo-dalekovoda u Beogradu, izgradnje postrojenja za preradu otpadnih voda Beograda i izgradnje industrijsko-tehnološkog i inovacionog parka u Beogradu.”




Brnabićka se zahvalila Kini i zbog dvije nove velike investicije u Srbiji: “Investicije kompanije Ziđin u RTB Bor (1,26 milijardi dolara) i investicije kompanije Šandong Linglong u Zrenjaninu (800 miliona evra)”, koje će, kako je rekla, “nesumnjivo predstavljati važan deo srpske ekonomije u budućnosti. Kina gradi nove finansijske mehanizme u cilju prosperiteta na globalnom planu, poput Azijske infrastrukturne investicione banke, i zadovoljstvo mi je da kažem da je Bord guvernera ove banke odobrio prijem Srbije u članstvo, čime smo postali deo zajednice koja sada broji 93 zemlje. Od prethodnog Samita u Sofiji, Srbija je otvorila Kulturni centar u Pekingu, a uskoro se očekuje i otvaranje Kineskog kulturnog centra u Beogradu. Sve u svemu, čini mi se da smo za osam godina, od prvog Samita u Varšavi, postigli mnogo, ali takođe, i da nas pravi rezultati ove saradnje tek očekuju.” 


Po Teokarisu Grigoriadisu, kineske investicije u Srbiji vide šansu za velikim profitom, ali tako stvaraju i politički kapital za ulazak u Evropu. Jens Bastian, nezavisni ekonomski analitičar i jedan od najboljih poznavalaca kineskog privrednog angažmana u jugoistočnoj Europi, objašnjava  kako se u javnosti stvara dojam kako Kina najviše ulaže u regiju, iako je činjenica da EU ulaže puno više: “Kada se pogleda koliko sredstava EU u okviru različitih kreditnih programa stavlja na raspolaganje za BiH, Kosovo, Srbiju, Hrvatsku ili Mađarsku, vidi se da su to višestruko veće svote novca no što je to Kina i u stanju i spremna uložiti.” No, ne potvrđuje li upravo i ovo politički uticaj Kine na lokalne lidere koji kontroliaju medije preko kojih direktno utiču na stvaranje javnog mnjenja. Porukama o ruskom i kineskom prijateljstvu, pomoći koju Moskva i Kina šalju, investicijama koje pokreću… Slabeći time i evropske i atlanske integracije i namećući građanima alternative u odnosu na Zapad (koji samo postavlja uvjete).


Iako se, zahvaljujući upravo medijima, stvara dojam o velikom prijateljstvu Rusije i Kine, Bastian navodi veliku razliku između spremnosti Kine da investira u balkanske zemlje i zemlje zapadne Evrope. Kao primjer navodi visoke tehnologije za koje je zainteresiran Peking koji na tome ne štedi novac: za preuzimanje njemačkog proizvođača robota Kuka kineski investitori uložili su 4,5 milijarde eura, koliko su uložili i za preuzimanje ponuđača usluga u sektoru energije u Italiji.


Loše pregovaračke pozicije


Zemlje Zapadne Evrope su u mogućnosti zaštititi svoja osjetljiva područja. Njemačka vlada je prije dvije godine (na inicijativu iz SAD-a) spriječila preuzimanje njemačkog proizvođača komponenti za kompjutorske čipove Aixtron od strane kineskih investitora, a onemogućili su i ulaganje kineskog novca u firmu 50Hertz, jednog od značajnih njemačkih opskrbljivača električnom energijom. No, za razliku od Njemačke vlade država jugoistočne Evrope nemaju takve mogućnosti i u pregovorima s Kinom imaju u startu lošu pregovaračku poziciju što je još jedan od razloga što Kina na Balkanu i u jugositočnoj Evropi relativno lako ostvaruje svoje ekonomske i trgovinske ciljeve, a kroz njih i politički uticaj. 


Da u strateškim cijevima Kine nisu samo ekonomski interesi pokazao je pokušaj Evropske unije da usvoje zajedničku izjavu koja je trebala osuditi katastrofalnu situaciju ljudskih prava u Kini koju je blokirala – Grčka. Jačanjem prisustva Kine u Evropi raste otpor prema njenom uticaju, a neki analitičari čak smatraju da je Novi put svile najozbiljniji udar na vrijednosti EU na kojima je nastala – demokratija i pravna država – od njenog osnivanja.


(U sljedećem nastavku: Kinesko-rusko strateško partnerstvo u kontekstu Balkana)


-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*