Ostavite nas na miru!

Piše: Dženana Karup Druško

Zašto misa zadušnica “za žrtve blajburškog križnog puta” u Sarajevu i BiH?! Zar upravo Bosna i Hercegovina i Sarajevo ne nose svježe ožiljke genocida, zločina protiv čovječnosti i skoro četverogodišnje opsade glavnog grada? Očigledno da su Sarajevo i Bosna i Hercegovina važni, ne samo za susjedne srbijanske i hrvatske velikodržavne projekte – zbog čega BiH godinama ne napreduje, a čak i dobronamjerni upadaju u zamke srpsko-hrvatskih populista, tvrdnjama kako BiH mora srediti unutrašnje stanje, upravo ono koje Zagreb i Beograd preko svojih pijuna godinama drže u raznim krizama dokazujući kako je Bosna i Hercegovina problem i neodrživa – nego i za sve najjače svjetske sile da pokazuju svoju sposobnost, snagu, uticaj, ali i interese, pa tako i za “Počasni bleiburški vod”, ma šta to značilo i ma ko bio u njemu u ovom trenutku. A organizatorima, sakrivenim iza Katoličke crkve u BiH, jedan od ciljeva je, očito, i međunarodna pažnja – razlog više da OHR i EU reagiraju i da Predsjedništvo BiH, s obzirom da je pokrovitelj manifestacije Sabor Republike Hrvatske, o svemu zauzme stav.

Kada smo u BiH pomislili da možemo bar na trenutak predahnuti jer smo preživjeli koronavirus, aktuelnu globalističku pošast i rusko iskrcavanje u BiH i na Balkanu, u prvi plan smo dobili   najavu obilježavanja blajburške komemoracije i to u – Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine!


Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, hladno nam je saopćio kako će 16. maja predvoditi u Sarajevu misu zadušnicu “za žrtve blajburškog križnog puta, kao i svih drugih žrtava rata i poraća”. No, o čemu se, zapravo, radi govori podatak da su organizatori komemoracije tzv. Počasni bleiburški vod, a suorganizator Dušobrižništvo za Hrvate u inozemstvu Hrvatske biskupske konferencije i Konferencije BiH. Pokrovitelj komemoracije je Sabor Republike Hrvatske, a supokrovitelj Hrvatski narodni sabor u BiH. Što sve skupa, itekako, ukazuje da se radi prvenstveno o političkom događaju, kome direktna uključenost Hrvatske daje i međunarodni karakter.


Zašto Sarajevo? 


Nema nikakvih sumnji da su organizatori znali (i morali znati) da će najava održavanja ovakvog događaja u Sarajevu izazvati brojne reakcije i ustalasati cijeli region, pa i šire, te da će otvoriti Pandorinu kutiju. Čak i ne ulazeći u historijsko-političke, međunarodne, državne, sudske, nacionalne ili vjerske fakte u slučaju Bleiburg, nakon najave komemoracije/mise u Sarajevu i BiH postavlja se pitanje – zašto SARAJEVO i BiH?!


Zar upravo Bosna i Hercegovina i Sarajevo ne nose svježe ožiljke genocida, zločina protiv čovječnosti i skoro četverogodišnje opsade glavnog grada? 


Nakon desetaka međunarodnih presuda za genocid, Rusija to sve negira i, podsjetimo, uložila je veto u Vijeću sigurnosti UN-a na predloženu deklaraciju Velike Britanije o genocidu u Srebrenici; Srbija (i dalje) sanja veliku Srbiju sa Sarajevom i negira genocid kao i svoju odgovornost i i dalje sa Rusijom podržava razbijanje BiH; Hrvatska, također, ne priznaje presude i agresiju i udruženi zločinački poduhvat u BiH i “europski” pomaže snove o “Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni”, odnosno o velikoj Hrvatskoj (za neupućene, sve decidno objašnjeno u presudama MKSJ-a); Srbija i Hrvatska su utočišta za ratne zločince iz BiH, i ne samo da ih štite i veličaju kao heroje, nego štite i podržavaju nove “karadžiće i bobane” u BiH; Rusija je spremna da ugrozi mir u BiH; Sukobi u islamskom svijetu se prelamaju preko BiH i traži se svrstavanje BiH i Sarajeva u jedan od nekoliko podijeljenih višedržavnih islamskih blokova; Srbija kolone opljačkanih i iznurenih migranata prebacuje preko Drine i stvara migrantsku krizu u BiH; Kinezi polako usisavaju sve na Balkanu svojim političkim investicijama; Francuski predsjednik kaže da smo “tempirana bomba”, a stara dama Evropa svojim deklaracijama, izvještajima o napretku i saopćenjima i dalje drži BiH kao svog najdražeg taoca, ali i klijenta preko koga pokušava dokazati svoju podosta istrošenu demokratičnost i finansijsku moć; SAD su morale 1995. “sve postrojiti” i nametnuti Dejtonski sporazum. 


Očigledno su Sarajevo i Bosna i Hercegovina važni, ne samo za susjedne srbijanske i hrvatske velikodržavne projekte – zbog čega BiH godinama ne napreduje, a čak i dobronamjerni upadaju u zamke srpsko-hrvatskih populista, tvrdnjama kako BiH mora srediti unutrašnje stanje, upravo ono koje Zagreb i Beograd preko svojih pijuna godinama drže u raznim krizama dokazujući kako je Bosna i Hercegovina problem i neodrživa – nego i za sve najjače svjetske sile da pokazuju svoju sposobnost, snagu, uticaj, ali i interese, pa tako i za “Počasni bleiburški vod”, ma šta to značilo i ma ko bio u njemu u ovom trenutku. 


Mač s nekoliko oštrica


Zašto Sarajevo i Bosna i Hercegovina i za ovu manifestaciju koja se nikada nije održavala nigdje drugo osim u Austriji? (Povlačeći za sobom godinama brojne kritike i polemike, zbog poruka koje su veličale fašizam, zbog čega je, uostalom, na kraju i zabranjena u Austriji i s tim pandemija nema apsolutno nikakve veze kako to danas pokušavaju tvrditi “organizatori”). 


Pa upravo zbog toga da se u Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine, izazovu političke tenzije i reakcije, jer su odlično znali da će tako napraviti i fokus kompletne međunarodne zajednice i pokušati realizirati ciljeve koji su upravo i vezani za odluku da se komemoracija održi u Sarajevu. Nažalost, kada se planski projicira tenzija, onda i posljedice mogu biti katastrofalne. Ali i za onog ko projicira krizu, tako da je odluka da se manifestacija održi u Sarajevu mač s nekoliko oštrica, ne samo dvije, uključujući i međunarodnu zajednicu, pogotovo evropsku koja ne propušta prilike da slavi svoju antifašističku prošlost.


Bleiburg nije Novogodišnji bečki koncert koji bi svi rado dočekali i prihvatili da se održi npr. u sarajevskoj Vijećnici, nego se radi, ponovo naglasimo, o slučaju od kojeg su i austrijske vlasti “oprale ruke”. Radi se o manifestaciji visokog rizika, čak i za neutralnu Austriju. E, tu u i takvu manifestaciju “neko” je zamislio da prebaci u Sarajevo i to uz pokroviteljstvo Sabora Republike Hrvatske.


Kada je Vijeće sigurnosti UN-a reagiralo i donosilo mjere prema bivšoj SFRJ i BiH u vrijeme sukoba pozivalo se na ugrožavanje svjetskog mira. I sada se radi o ugrožavanju mira u BiH i to zbog nekoliko razloga, a upravo reakcije (ranije i dosadašnje) to pokazuju i potvrđuju, zbog čega i Evropska unija i Visoki predstavnik i OHR moraju reagirati, i ako ništa drugo, reći da takve manifestacije ugrožavaju mir u BiH. Ili, možda, misle drugačije? Obilježavanje u sebi sadrži niz kontroverzi i opasnosti, ne samo za neutralnu Austriju nego i Evropsku uniju iz koje je do sad bilo reakcija na komemoracije u Austriji, a pogoto za rovitu i još “ranjenu” Bosnu i Hercegovinu, pa i region. 


Preseljenje Bleiburga u Sarajevo 


Naravno, planeri i ideolozi obilježavanja su se smjestili (sakrili) pod okrilje Katoličke crkve i na ovaj način pokazujući svu perfidnost i namjere – svaki kritičar bude optužen da napada samu Crkvu i da (dodatno) ugrožava položaj i prava Hrvata u BiH (?!) – jer Hrvatski narodni sabor, na čelu s Božom Ljubićem i Draganom Čovićem, nije imao hrabrosti da obilježavanje organizira unutar društveno-političkog djelovanja HDZ-a, i danas s tih komotnih (Crkvom zaštićenih) pozicija gromoglasno brane Katoličku crkvu od svih onih koji su se drznuli da napadaju manifestaciju i kardinala, koja je sve prije nego humanitarno-vjerska. 


Ako Katolička crkva smatra da treba održati tu misu, ona će je i održati, jer joj to pravo garantira Ustav BiH. No, Ustav i zakoni BiH ne podržavaju bilo kakve tenzije i poteze koji bi na bilo koji način ugrozili drugoga (koji također imaju prava po Ustavu), ali i mir u BiH. Manifestacija visokog rizika, kao što je “preseljenje Bleiburga” u Sarajevo, sredstvo je pomoću kojeg se privlači međunarodna pažnja, ali i podižu tenzije, a s obzirom na dosadašnje reakcije nadati se da one neće preci u nešto ozbiljnije. Sarajevu to najmanje treba, no tenzije se svjesno podgrijavaju iz političkih centara koji podržavaju manifestaciju.


Kako je sam planirani događaj po sebi međunarodnog karaktera bilo bi svrsishodno i poželjno da Predsjedništvo BiH donese svoj zaključak u povodu “preseljenja Bleiburga” u Sarajevo, posebno s obzirom na činjenicu da je Sabor Republike Hrvatske pokrovitelj cijele manifestacije, što joj daje (među)državni karakter.


Očekivano je da Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, podrži zaključak Predsjedništva BiH, ako ni zbog čega drugog onda zbog toga što je prije par dana ponovo bio govorljiv u povodu zločina u Jasenovcu i pozivao na mir. Valjda neće doživjeti kritiku, kao u slučaju svoje bivše predsjednice Vlade zbog familijarnog učestvovanja u vojsci NDH, i faktografije po kojoj su 15-orica generala vojske NDH bili Srbi, od kojih su neki upravo uhvaćeni od strane savezničkih snaga prilikom povlačenja u Austriji. Ali i kritiku da zbog savezništva s HDZ-om koji otvoreno podržava održavanje manifestacije povodom događaja u Bleiburgu i to u  mrskom “muslimanskom Sarajevu” u kome se njegov najpovjerljiviji čovjek bez ikakvih mjera distanciranja (i maske) u vrijeme ramazana druži s Bošnjacima iz “političkog Sarajeva”.


Sarajevo je izdržalo opsadu, najdužu u historiji nakon Drugog svjetskog rata, pa će nepokoreni grad izdržati i događaj koji već izaziva tenzije i uznemirenje. Déjà vu. 


-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi