Slučaj Bobar banke

: Dženana Karup Druško

Predmeti protiv Veroljuba Janjičića (direktor preduzeća Bobar osiguranje) i Darka Jeremića (predsjednik Upravnog odbora preduzeća Bobar osiguranje) pred Osnovnim sudom u Bijeljini odnosili su se na finansijski kolaps Bobar Banke u Republici Srpskoj. Dvojica optuženih su potpisali sporazume o priznaju krivice sa Tužilaštvom i osuđeni su na kazne zatvora od po šest mjeseci. Šteta oštećenim stranama procijenjena na oko 8 miliona KM.
3. Slučaj Bobar banke. Usko povezan sa problemom neprikladno blage kaznene politike je i neuspjeh sistema da osigura dosljednost i proporcionalnost u kaznenoj politici koja se primjenjuje u predmetima korupcije u cijeloj BiH. Ovo znači, na primjer, da su kazne izrečene u složenim i teškim predmetima korupcije često skoro jednake kaznama odmjerenim u manje složenim predmetima administrativne korupcije. 

Priznanje krivice

Predmeti protiv Veroljuba Janjičića (direktor preduzeća Bobar osiguranje) i Darka Jeremića (predsjednik Upravnog odbora preduzeća Bobar osiguranje) pred Osnovnim sudom u Bijeljini odnosili su se na finansijski kolaps Bobar Banke u Republici Srpskoj. Dvojica optuženih su potpisali sporazume o priznaju krivice sa Tužilaštvom i osuđeni su na kazne zatvora od po šest mjeseci, dok je šteta oštećenim stranama procijenjena na oko 8 miliona KM. 

Ova kazna čini se veoma blagom u apsolutnom smislu, pogotovo ako se uporedi sa kaznom zatvora od dvije i po godine i novčanom kaznom od po 18.000 KM koja je po prihvatanju sporazuma o priznanju krivice izrečena Mersedu Šerifoviću i Suadu Čamdžiću u predmetima pred Kantonalnim sudom u Tuzli. Optuženi Šerifović i Čamdžić osuđeni su da su kao posrednici ministru poljoprivrede FBiH predavali iznuđeni mito od poljoprivrednih proizvođača u ukupnom iznosu od oko 800.000 KM. 

Na suprotnom kraju spektra, u smislu težine postupanja, nalazi se predmet protiv Reše Šarića pred Općinskim sudom u Zenici. Optuženi Šarić je osuđen po sklopljenom sporazumu o priznanju krivice nakon što je pokušao podmititi direktora Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje sa 500 eura kako bi ubrzao postupak odlučivanja o njegovom zahtjevu za penzionisanje. Za ovo je optuženom Šariću izrečena uslovna osuda kojom mu se određuje kazna zatvora od osam mjeseci koja neće biti izvršena ako u roku od jedne godine ne učini novo krivično djelo.”

U dijagnostičkoj analizi integriteta pravosudnog sektora u BiH i mogućih rizika od nastanka korupcije ili neetičnog ponašanja u pravosuđu koju je radio USAID 2015. godine navodi se da ispitanici vjeruju da su policija, mediji i NVO najposvećeniji borbi protiv korupcije, nakon kojih slijede međunarodne organizacije, dok su pravosudne institucije – sudovi, VSTV i Ured disciplinskog tužioca – gotovo na samom kraju i iza njih se nalaze jedino političke stranke.

Mandat VSTV-a

Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće, kao krovna organizacija pravosuđa BiH najodgovornija je za ovakvo stanje u pravosuđu, zbog čega je neophodno reformirati upravo VSTV kako bi se smanjili vanjski i unutrašnji uticaji na sudije i tužitelje. S tim u vezi neophodno je uvesti i mehanizme odgovornosti, jer VSTV trenutno nikome ne odgovara za svoj rad, a ima ogromna ovlaštenja i samim time i njihova odgovornost mora biti u skladu s tim.

Po sadašnjim zakonskim rješenjima VSTV je nadležno da: imenuje nositelje pravosudnih dužnosti, vodi disciplinske postupke protiv nositelja pravosudnih dužnosti, kontrolira njihovo stručno usavršavanje, odlučuje o pitanjima nespojivosti, odlučuje o privremenom upućivanju, sudjeluje u postupku utvrđivanja proračuna za sudove i tužiteljstva, utvrđuje kriterije za ocjenjivanje sudaca i tužitelja, vodi i koordinira uporabu informacijske tehnologije u sudovima, utvrđuje broj sudaca i tužitelja, daje mišljenje o nacrtima zakona i pokreće postupak usvajanja zakona iz oblasti pravosuđa, objavljuje etičke kodekse, donosi pravilnike o unutarnjem sudbenom poslovanju, itd. 

Osnivanjem VSTV međunarodna zajednica je realizirala najvažniju aktivnost u reformiranju pravosudnog sistema u BiH. Proces je započeo nametanjem zakona od strane OHR-a nakon čega su formirana tri visoka sudska i tužilačka vijeća, koja su funkcionisala kao jedinstveno tijelo. Nakon toga je potpisan i sporazum (Sporazum je u ime vlada entiteta i Vijeća ministara odvojeno potpisan u martu 2004. godine) o prenosu nadležnosti sa entiteta na državni nivo i osnivanje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća. 

Pod mandatom VSTV-a trebao je biti proveden proces reimenovanja svih nosilaca pravosudnih funkcija prema najboljim evropskim standardima i procedurama koje su uključivale intervjue sa kandidatima, uspostavljen sistem početne i kontinuirane edukacije, izvršena racionalizacija mreže sudova, izvršena informatizacija i umrežavanje pravosudnih institucija, renovirani ili izgrađeni novi objekti sudova i tužilaštava, reformiran sistem prekršajnih sudova, uspostavljen centar za sudsku dokumentaciju i realizovan niz projekata u oblasti saradnje sa društvenom zajednicom i korisnicima usluga suda. 

Puno toga je urađeno, ali se VSTV, očigledno, nije uspio nametnuti kao nezavisan autoritet, kao što nije pokazao sposobnost za strateško oblikovanje sistema. Razloge treba tražiti u samoj strukturi VSTV-a, načinu izbora članova i (ne)sposobnosti članova i menadžmenta da utvrđuju prioritete i organizuju rad. 

Otuđeni centar moći

Izvršna vlast ima odlučujuću ulogu u finansiranju pravosuđa. Za izvršnu vlast i političare se otvara legitimno pitanje: kako da upravljaju sistemom i pokreću zakonodavne inicijative ako nemaju ulogu i uticaj na pravosudni sistem i kako da finansiraju nešto što ne kontrolišu? I kako da imaju određeni vid kontrole s ciljem dalje izgradnje pravosudnog sistema i poštivanja zakona, a da pravosuđe ostane nezavisno i profesionalno, što je preduvjet vladavine prava i sistema koji će građanima pružati sigurnost. 

Svoje zaključivanje o neodgovornosti VSTV-a političari izvode iz činjenice da Vijeće kao institucija nema nikakvu obavezu prema izvršnoj i zakonodavnoj vlasti ni kada je u pitanju kreiranje sistema, niti kada su u pitanju rezultati koje sistem ostvaruje, zbog čega ga smatraju “otuđenim centrom moći”. Istovremeno, i iz samog pravosuđa dolaze brojne kritike na rad VSTV-a, nezadovoljstvo rješenjima i odlukama koje se nameću, što je jasan pokazatelj da se sadašnji VSTV mora reformirati. 

Zbog kompliciranog ustavno-pravnog sistema BiH i sistema političkog odlučivanja u BiH,  procedure i odluke o osnivanju VSTV-a su nametnute od OHR-a. Restruktuiranje VSTV-a je moguće skoro isključivo od autora VSTV-a, odnosno međunarodne zajednice i OHR-a, naravno uz pomoć vlasti BiH. Prestruktuiranje VSTV-a ne može se provesti bez donošenja novog zakona o VSTV-u i uspostave VSTV-a po novim pravilima i sa potpuno novim kadrovskim rjesenjima. S obzirom na brojne izvještaje međunarodnih institucija, u kojima izražavaju zabrinutost zbog stanja u pravosuđu, nesumnjivo da bi trebalo računati na njihovu podršku za reformu pravosudnog sistema, odnosno VSTV-a.

(U sljedećem nastavku: Od dogovora Lagumdžija-Dodik do zahtjeva građana za reformom) 

-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi