Vrijeme je za (novi) dogovor

: Miodrag Pandurević

Jedno je nesporno, narod je dao mandat na način i u obimu kako su to pokazali zadnji izbori, međutim, očigledno da nastaje veliki nesporazum oko toga šta je sadržaj tog mandata. Analizom postojećih trendova i stanja u poslednjih deset godina u Bosni i Hercegovini, i u oba njena entiteta, očigledno je da političari pod mandatom podrazumijevaju jedno, a birači drugo i na toj razlici u pogledu suštinskog nastaje sva naša ogromna frustracija i defektizam u društvu.
Slušajući medije i čitajući štampu upadaju u oči termini “izborna volja”, “volja naroda”, “interes birača”, “nacionalni interes”, “mandat naroda”. Ozbiljni analitičar mora da se pozabavi tom problematikom sa stanovišta: ko šta tu podrazumijeva i ima li ikakvog sistema, racionalnog, moralnog i logičkog. 

Za društvo je korisno samo što je – moralno

Jedno je nesporno, narod je dao mandat na način i u obimu kako su to pokazali zadnji izbori,  međutim očigledno nastaje veliki nesporazum oko toga šta je sadržaj tog mandata. Analizom postojećih trendova i stanja u poslednjih deset godina u Bosni i Hercegovini i u oba njena entiteta očigledno je da političari pod mandatom podrazumijevaju jedno, a birači drugo i na toj razlici u pogledu suštinskog nastaje sva naša ogromna frustracija i defektizam u društvu. 

Tačno je da narod potpisuje punomoć, ali se isto tako u toj punomoći određuje tačan obim ovlaštenja i svrha punomoći. Izborni mandat dat od naroda i sadržaj punomoći nije definisan. Možda polazimo od stanovišta da se on podrazumijeva, no mandat se ne podrazumijeva, makar sa stanovišta praktične realizacije politike u svakodnevnom životu građana. Logički, mandat podrazumijeva premisu da politika u granicama mogućeg vodi društvo u napredak. Stanje društvenih odnosa i ekonomskih parametara u Bosni i Hercegovini govori nešto drugo. 

Jedna od polaznih, prihvatljivih definicija politike može biti Sartrova opservacija da se politika obavlja “samo nijansiranom igrom kombinacija i kompromisa”. Za politiku kakva nam treba, trebamo uvažiti Kantovu opservaciju da politika i politička vlast često izađu izvan granica racionalnog, te Ciceronovu sugestiju da je korisno za društvo samo ono što je moralno. Ovo je temelj od kojeg polazimo u definisanju eksplicirane i percepciju željene politike koju birači kroz glasanje mandatom daju političkim strankama. 

Pri tom, obzirom da dosadašnji sistem prezentacije parlamentarni sistem, kome je osnova engleski parlamentarizam, treba posmatrati u svjetlu skepse Merdžajeva koji kaže “ne treba vjerovati u spasonosnost političkih formi, demokratskih ili monarhijskih. Spašava samo duh koji izrađuje svoje nove forme”. Dakle, ako želimo utvrditi rok trajanja krize u kojoj jesmo ona će ostati dokle duh ostane nepromijenjen.

Zaposlenost i rast BDP-a

U cilju izvođenja zaključka o tome šta je neophodno poduzeti, u najkraćim crtama iznijećemo stanje u društvu na socio-ekonomskom planu. Kao fundamentalna činjenica od koje treba polaziti u koncipiranju koraka za izlazak iz situacije je činjenica ogromne nezaposlenosti, a radi jasne percepcije, problem ćemo prikazati u dijagramu. 

Ovako visok nivo nezaposlenosti koji se provlači kroz period od 2010. godine ukazuje na to da nije urađen nijedan ozbiljan, sveobuhvatan i dalekosežan plan za svođenje nezaposlenosti na podnošljiv nivo. Ovakvo stanje u nezaposlenosti direktno uzrokuje deficit u budžetima nadležnih institucija. Najkatastrofalnije što pada u oči prilikom analize ovih podataka jeste da se na posao čeka jako mnogo godina. U skupini onih koji čekaju posao, od tri do pet godina 36 odsto je nezaposlene populacije, dok je period čekanja 5 i više godina, za preko 40 odsto nezaposlenih. 

Na analize strategija za zapošljavanje, koje su uradili entiteti, može se staviti mnogo primjedbi u metodološkom smislu, ali i sa stanovišta zdrave logike, što sve upućuje na zaključak da bi prvi zadatak nove vlasti po ovom setu problema trebalo da bude brza i temeljita revizija tih dokumenata. Logičkim zaključivanjem planirane stope zapošljavanja, a imajući u vidu statističke parametre o broju nezaposlenih, nameće se zaključak da kreatori tih dokumenata planiraju riješiti problem nezaposlenosti u roku od – 20 do 30 godina. 

Povezujući planirano vrijeme razrješavanja ovog problema sa dosadašnjim periodom čekanja na posao, izvodi se zaključak da će mnogi nezaposleni dočekati starosnu penziju. Ovo je neodrživo. 

U odnosu na projektovani rast BDP-a, projekcije tog ekonomskog parametra idu od 1,8 do 3,5 odsto, što poredeći sa minimalnim potrebnim rastom koji obezbjeđuje razvoj, tj. 7,5 odsto predstavlja krajnje konformistički metod planiranja rasta bruto proizvoda koji, u stvari, predstavlja tavorenje u jednom mjestu, i osnov je besperspektivnosti. Posmatrajući stanje iz drugog ugla, tj. iz stanja spoljnotrgovinskog deficita, i to u posljednjem četverogođu, imamo ovakvu situaciju: 2014. godine ukupan deficit je bio šest milijardi i 850 miliona, dok je u prvih 10 mjeseci 2017. bio pet milijardi i 863.305 miliona. Ovi pokazatelji ukazuju na to da ni u ovim sektorima nije postojao ozbiljan plan za hvatanje ukoštac sa trgovinskim deficitom, kao jednim od nekoliko važnih ekonomskih produkata na kojim se bije bitka za zaposlenost i rast BDP-a. Karakteristika izvoza u ovom periodu kaže da BiH izvozi proizvode niže dodatne vrijednosti što, praktički, pod lupu stavlja konkurentnost bh. privrede. 

Privlačenje stranih investicija

Što se tiče privlačenja stranih investicija, sa rekordnih 2.600.000.000 KM 2007. godine, 2017. godine smo imale 778 miliona. To praktično znači drastičan pad u ovoj deceniji. 


 
















Nećemo se upuštati u detaljniju analizu drugih parametara kojim bi se karakterisao društveni ambijent da bi mogli reći da se država nalazi u srećnom položaju, ali ih moramo napomenuti da vidimo da li nas sunce sa te strane može ogrijati. Po upotrebi antidepresivnih sredstava prvi, ili među prvima smo u svijetu, evropski prosjek za rješavaje sporova na sudu je tri godine dok u BiH na prelazi – pet godina. Imamo izuzetno skupu javnu upravu. O natalitetu ne treba ni govoriti, on apsolutno prati trendove i pad demografske slike iz Velike depresije 1933. godine u Americi. Kao ni smogu u dolini satrajevskog polja po kome smo prvi u svijetu. Procenat oboljelih od raka pluća ne znamo, ali bi, sigurno, kad bi ga objavili, pokazao stanje zdravlja naroda.

Kineska državna misao kaže da je jedan od tri faktora neophodan državi, da ima dovoljno hrane. Bh. agrarni deficit je dugi niz godina oko dvije milijarde, i kao takav eliminiše mogućnost da za potrebe svoga tržišta uposlimo oko 70.000 radnika. Sa vjerske tačke gledišta i pored velikih investicionih aktivnosti na izgradnji vjerskih objekata izgrađenih u slavu Boga, malo je istinske vjere, jer je Bog po definiciji – Ljubav. Kada smo toliki vjernici otkud tolika mržnja, neljubav i neteolerancija, među nacijama, i još više unutar nacija. 

Nakon Drugog svjetskog rata države Evrope su sjele i podržale Šumanov plan o Zajednici za ugalj i čelik, i došli do nečega što je obezbjedilo prosperitet i mir. Sporazumi u bilo kom domenu na polju ekonomske saradnjje u regiji sigurno bi doveli do prosperiteta. Kratkovida politika naših stranaka nije iskreirala nijednu platformu za unapređenje saradnje ni unutar, a ni van BiH, gdje bi njoj pripala, po prirodi stvari, pripala liderska pozicija. Provodeći vazalsku politiku, domaći političari su u potpunosti zanemarili program domaćih investicija. Skoro je nemoguće, bez istraživanja, na jednom mjestu naći pregled domaćih investicija. 

Po parametru kvaliteta obrazovnog sistema, postignutih akademskih zvanja, magisterija i doktorata, doživjeli smo pravu ekspanziju, dok su nam, istovremeno, srednjoškolske diplome medicinskih sestara dovedene u pitanje, a ranije su imale izvanredan ugled. Ne razmišljamo da zatvorimo nijedan od 30 univerziteta, a Albanija Odlukom Vlade zatvara šest univerziteta. 

Što se tiče siromaštva jasno je da je ono posljedica navedenih trendova i da je siromaštvo nešto što caruje u Bosni i Hercegovini. Prema nekim statističkim pokazateljima, kreće se čak i oko 42 odsto, po međunarodnim standardima i sa tendencijom stalnog povećanja. 

Politička pamet

Nakon svega, pitamo se da li su naši političari u proteklom periodu vodili razumnu politiku. Uz pomoć definicije koju je Imanuel Kant dao, možemo li razumjeti situaciju “posjedovanje vlasti neminovno remeti slobodno rasuđivanje razuma”. 

Pošto je sve naprijed navedeno adresirano prema domaćim političarima i političkim partijama, moramo izreći i sljedeću konstataciju (o političarima) – “kakvi su, takvi su, naši su”, kao što je to u 19. stoljeću rekao veliki narodni tribun Gavro Vučković Krajišnik. 

No, što bi rekao narod “daće Bog i onima ko nema”, mislim političke pameti. Ovi “lijepi” i zorni pokazatelji naprijed izneseni, sve lijepo govore. Utješno je samo što još može biti gore i još veći pad. 

Iz ovakvog stanja proizilazi da je shvatanje političkog mandata, dispozicija koju određuju stranke. Ako pođemo od definicije da su političke stranke preduzeća za eksploataciju naroda i budžetskih sredstava u korist manjine (u tim političkim strankama), a na štetu većine biračkog tijela dođemo do stanja do kakvog smo i došli. 

Očigledno, nešto treba mijenjati. 

Vlastima odani činovnik rekao bi da treba izvršiti anketu o zadovoljstvu naroda radom javne uprave. Čangrizavi činovnik, vječito nečim nezadovoljan, sumnjiv prema svakoj vlasti (a da tajno ne radi za opoziciju), rekao bi da treba mjeriti nezadovoljstvo, ili čak, štaviše, da je to suvišno, jer je to opštepoznata činjenica, osim onima na vlasti. 

Praktičan političar koji želi da napravi političku karijeru rješavajući ove kompleksne situacije i da otadžbinu, domovinu, izvuče iz krize, prihvatio bi se opsežnih i temeljnih reformi. U međuvremenu, autor ovih redova, analizirajući 16 modela u svjetskom iskustvu, za početak predlaže da nadležne institucije razmotre mogućnost usvajanja legislative, analogne američkom zakonu o punoj zaposlenosti, njemačkom zakonu o promovisanju rasta i stabilnosti, te austrijskog zakona o radničkim komorama, i da im pritom zajednička birokracija u ministarstvima Vijeća ministara bude od značajne koristi. 

Samo usvajajući ove zakone, Vlada će biti sluga naroda, a narod svoj na svome, bez političara koji shvataju mandat kao svoj javni rad, kao korist u svoje taštine i žiroračune a na štetu birača u oba entiteta i sva tri, jednako ugrožena naroda. 

Na svu sreću, Amerika i Engleska nisu postale zemlja proleterska, pa sad imamo na koga se ugledati u konceptualizaciji privredno sistemskih rješenja za izlazak iz krize. 

(Autor je pomoćnik ministra civilnih poslova u Vijeću ministara)

-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi