Pozicija načelnika Srebrenice odavno nije bila toliko primamljiva  – i to više ne samo zbog svoje simbolike, a sve zahvaljujući Ćamilu Durakoviću, trenutnom prvom čovjeku ove opštine, koji je u relativno kratko vrijeme uspio da u istočnu Bosnu vrati nadu u bolje sutra, ali i pare kroz investicije.

Javna je tajna u Srebrenici da je koalicija između lokalnih SDA i SNSD-a već skoro dvije decenije okosnica vlasti u ovoj opštini i ni referendumi ni negiranje genocida ni druge “sitne varnice” između Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića ne mogu da je ugroze

Priliv nemalih sredstava na opštinski račun lokalna administracija duguje prošlogodišnjoj Investiciono-razvojnoj konferenciji “Srebrenica 2015”. S obzirom da je sve manje novca za Podrinje, a izvori donacija od kojih je dosad preživljavala ova regija odavno presušeni, srebreničko “blago” izazvalo je veliko interesovanje lokalnih političara, željnih da ga “rasporede” prema – svom nahođenju. Upravo u ovom kontekstu valja pročitati saopštenje šefa srebreničke SDA, Hamdije Fejzića, koji je prošle sedmice obznanio da “Opštinska organizacija SDA Srebrenica nema namjeru podržavati druge kandidate za načelnika opštine Srebrenica iz razloga što među članovima OO SDA Srebrenica ima veći broj onih koji mogu biti kandidati za načelnika”.

Potpisali smo, nismo radili

Nema nikakve sumnje da je među “većim brojem kandidata” najozbiljniji sam Fejzić, čije su ambicije značajno porasle tokom poslednje četiri godine. Današnji predsjednik Opštinkog odbora SDA i potpredsjednik Skupštine opštine prošao je u tom periodu dug put – od beznačajnog člana Stranke, kojeg srebrenički povratnici nisu vidjeli u gradu sve do izbora 2012. kad se pojavio kao nosilac liste za lokalne izbore, do potencijalnog načelnika. Ovog uspona ne bi bilo bez podrške podrinjske organizacije SDA, ali, možda prije svega, bez uspješnih “dogovora” sklopljenih sa Radomirom Pavlovićem, Fejzićevim školskim drugom, inače predsjednikom srebreničkog SNSD-a.

Javna je tajna u Srebrenici da je koalicija između lokalnih SDA i SNSD-a već skoro dvije decenije okosnica vlasti u ovoj opštini i ni referendumi ni negiranje genocida ni druge “sitne varnice” između Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića ne mogu da je ugroze. Nekad su, što se potvrdilo u više slučajeva, raspodjelu moći u Opštini diktirali prijateljski odnosi lidera dvije stranke Sadika Ahmetovića i Radomira Pavlovića, a danas, nakon što je Ahmetović, nakon sukoba unutar SDA u Sarajevu i raskola koji je doveo i do podjela u državnom Parlamentu gdje je Ahmetoić zastupnik, iz Podrinja, svoje mjesto u Srebrenici “prepustio” Hamdiji Fejziću, ta ljubav SDA i SNSD-a i dalje cvijeta.

No, prije nego što je 2015. godine procvjetala (i formalno) Srebrenica je skoro tri godine bila talac takozvane Platforme, dogovora svih skupštinskih stranaka, podeljenih na Blok B – kako se u skupštinskoj terminologiji zove skupina predstavnika Bošnjaka (11 odbornika) plus odbornik iz reda nacionalnih manjina i Blok A (srpski predstavnici, 11 odbornika). Iako je nakon izbora 2012. najavljivana kao velika pobjeda međunacionalnog jedinstva, Platforma je, uslijed konstantnih ucjena i kriza koje je izazivalo  maltene svako kadrovsko rješenje, stalno bila na rubu raspada. U aprilu 2013. godine, kad je zbog nesuglasica prekinuta sjednica Skupštine opštine, nefunkcionalnost koalicije priznao je i Hamdija Fejzić koji je s neobičnom iskrenošću primjetio: “Potpisali smo Platformu i od tada nismo radili.”

Platformu su “dokrajčili” sve gori odnosi između SNSD-a i SDS-a, diktirani raspoloženjem vrha stranaka, a zvanično za njen kraj kriva je inicijativa za smijenu Radomira Pavlovića s mjesta predsjednika Skupštine opštine koju je pokrenuo Ćamil Duraković. Po njegovom obrazloženju Pavlović se zalagao isključivo za prava Srba (i to samo onih koji su u SNSD-u) i nije pri tom “znao za saradnju i kompromis”, pa je Duraković otvoreno rekao odbornicima: “Ili on ili ja”.

Pavlović je smjenjen glasovima Bloka B i SDS-a 30. juna 2014. godine.

Srebrenica nije Foča

Pavlovićeva smjena bila je i kraj Platforme, ali i koliko-toliko dobre saradnje između načelnika i SDA koja će kasnije zadušno podržati Radomira Pavlovića u njegovoj novoj ofanzivi. Naime, šef SNSD-a odlučio je da ako

već ne može upravljati Skupštinom, onda želi da se nađe na čelu srebreničkog Doma zdravlja, dakle na mjestu Nenada Miloševića, tadašnjeg direktora ove ustanove, kojeg je nakon izbora upravo SNSD ustoličio na ovu poziciju. Da se riješi Miloševića, Pavlović je krenuo u mukotrpno skupljanje podrške odbornika – sve u tijesnoj saradnji sa svojim drugom Fejzićem. Pošto odborničkih glasova dugo nije bilo dovoljno, zakonodavna vlast se mjesecima nalazila u blokadi, sjednice su otkazivane i odgađane pod raznoraznim izgovorima. Tako je Skupština 29. januara 2015. godine otkazana bez objašnjenja, a 9. februara iste godine zbog navodnog dolaska Milorada Dodika, koji niti je došao niti je opštinska administracija bila u stanju reći išta više o ovoj navodno planiranoj posjeti.

Kad je sjednica konačno sazvana, 18. februara 2015, brzo je prekinuta i to uz dobro uvježbani scenario koji je samo potvrdio postojanje čvrstog saveza između SDA i SNSD-a. Prvo je Radomir Pavlović već tokom usvajanja dnevnog reda iznio primjedbe vezane za Dom zdravlja, da bi onda Suljo Čakanović (SDA) zatražio da s dnevnog reda bude povučeno razmatranje Izvještaja o radu javnih ustanova zbog toga što nisu sve sastavile finansijski dio.

Onda su 26. marta 2015. odbornici doživjeli deja-vu. Nakon što je Pavlović sa njima podijelio “svoje životne boli” za riječ se javio Čakanović s prijedlogom da se Skupština prekine jer “izvršna vlast nije kompletna”. Mada su načelnik i njegova zamjenica bili odsutni zbog putovanja u Mostar na dodjelu Večernjakovog pečata, o ovome je kolegiji, koji je zasjedao dan prije Skupštine, bio obaviješten.

Između ove dvije sjednice koaliciju je umalo ugrozila SDA koja je na Glavnom odboru usvojila slijedeći zaključak: “Glavni odbor SDA zadužuje Predsjedništvo Stranke da u razgovorima sa Savezom za promjene iz RS-a razmotri mogućnost uspostave zajedničkih parlamentarnih većina na nivou općina u BiH.”

Hamdija Fejzić je tokom sjednice od 26. marta 2015. predstavio svoju interpretaciju ovog zaključka koji se prema njemu “odnosi na Foču”, a nikako na Srebrenicu. U sličnom tonu je vijest po Srebrenici širio i Radomir Pavlović, no tumačenje GO posve je jasno, kao što je jasno i da je Fejzić zbog svog koalicionog partnera ignorisao upute vrha SDA.

Protest građana

Nakon promjena u RTV Srebrenica krenuli su i ostali kadrovski potezi nove-stare koalicije. Tako je 12. februara ove godine (na sjednici Skupštine) smjenjen Dane Katanić, SDS-ov načelnik Odjeljenja za privredu. Na njegovo mjesto, kao što se očekivalo, imenovan je Vladan Milovanović koji je do tada obavljao dužnost direktora Narodne biblioteke Srebrenica. V.d. direktora Narodne biblioteke postao je, pak, Bojan Pejić

S obzirom da je Pavlović poprilično nepopularan među Srebreničanima, koalicija SDA-SNSD odlučila je da zvanično (javno) za predsjednika Doma zdravlja u Srebrenici predloži Bošnjaka. Trebalo je to biti tek prelazno riješenje dok se ne steknu uslovi za imenovanje Pavlovića koji bi u međuvremenu ovo radno mjesto čekao na poziciji direktora Biblioteke, dok bi dosadašnji direktor Biblioteke trebao otići u opštinsku službu za privredu, gdje bi zamijenio “omraženog kadra” SDS-a Daneta Katanića.

Naravno da su pri ovim kadrovskim kombinatorikama kompetencija i struka bile najmanje bitne.

No, Pavlović i Fejzić uspjeli su u svojim planovima tek djelimično. Naime, u septembru 2015. Milošević je konačno smjenjen glasovima SNSD-a, Stranke za BiH, SDA i Zulfe Salihovića, odbornika SDP-a. Na mjesto v.d. direktora nije postavljen ni Radomir Pavlović, niti najavljivani bošnjački ljekar iz Živinica, već – rentgen-tehničar Aleksandar Jovanović.

Ova odluka Skupštine izazvala je revolt Durakovića koji je čak zaprijetio i ostavkom u kojoj je, između ostalog, naveo: “Do suštinskog mimoilaženja Skupštine i načelnika je došlo zbog toga što javne ustanove i preduzeća trebaju biti servis građanima, a ne političkim strankama da kroz svoje kadrove na direktorskim mjestima provode

politiku zapošljavanja svoje rodbine, rođaka i stranačkih podobnika. U 15 godina SNSD je u Domu zdravlja Srebrenica zapošljavanjem svojih članova napravio deficit od 1,2 miliona maraka. Ja se zalažem za popravljanje stanja u Domu zdravlja, a ne mijenjanje direktora i dovođenje novog koji će provoditi politiku SNSD-a a ne politiku zdravstva na području naše opštine.” U odbranu načelnika stali su građani. Iako je na tada organizovanim protestima Hamdija Fejzić vidio isključivo Srbe, podršku Durakoviću pružili su i Srbi i Bošnjaci, nažalost, bez uspjeha. Smjena Miloševića nije urađena uprkos zahtijevima Srebreničana, a već bivši direktor i njegov brat Predrag, još jedan doktor u Domu zdravlja, napustili su ionako već polupraznu Srebrenicu.

Zanjimljivo je da je ovom prilikom na stranu Hamdije Fejzića stala čitava podrinjska SDA, koja je Durakovića optužila da napada stranku i da sarađuje s doktorom koji “sigurno negira genocid”. Na sastanku održanom u centrali stranke u Sarajevu “objašnjeno” mu je da ako želi može slobodno otići, te da će Regionalni odbor SDA uvijek biti na strani svojih ljudi, a ne građana.

Kratka nemilost

Relativno neprimjećen prošao je, pak, drugi primjer kadrovske akrobatike u izvedbi SDA i SNSD-a, ovaj put iniciran od strane bošnjačkog partnera. U proljeće prošle godine na Fejzićevom nišanu našla se direktorica RTV Srebrenica Mediha Smajić. Na najavu svoje smijene Smajićeva je reagovala burno i u aprilu 2015.  Javnosti je poslala otvoreno pismo u kojem je navela: “Srebrenicom treba da upravljaju ljudi  koji su se vratili i žive sa svojim porodicama, a ne dosadašnja ekipa koja uglavnom Srebrenicu posjeti samo pred izbore i kojima Srebrenica služi za prikupljanje političkih poena.”

Svoju “porciju prozivki” dobio je i načelnik Duraković: “Birali smo načelnika koji će se zalagati za interese povratnika, međutim, njegova priča o povratku i prioritetu povratnika važila je samo dok se nije dobila funkcija. Našminkana stvarnost u Srebrenici najviše mu odgovara, a kakvo je zaista stanje najbolje znaju ljudi u Srebrenici. Njegov cijeli kabinet uključen je u provođenje izbora za staru garnituru SDA u Srebrenici, pa se pitam čiji je on bio kandidat na izborima za načelnika, da li svih nas ili nekoliko ljudi iz SDA?”

Upućeni tvrde da je bijes Medihe Smajić prema “staroj garnituri SDA” imao veze s neuspjehom njenog muža na unutarstrančkim izborima održanim prije Kongresa SDA. U vrijeme sastavljanja otvorenog pisma Smajićeva je zaboravila da je i ona kadar pomenute “stare garniture” kojoj duguje svoj uspjeh. U ostavci koju je svojevremno htjela podnjeti zahvalila se Sadiku Ahmetoviću što je upravo nju predložio na direktorsko mjesto, iako je ona “nestranačka”.

No,njeno pismo nije pomoglo – naprotiv, Mediha Smajić je smjenjena početkom maja 2015. upravo zbog svojih medijskih nastupa, a na njenu poziciju imenovan je uposlenik Opštine Senad Subašić. Ipak, njena uloga  “žrtve sistema” nije dugo trajala: upravo ponovnim imenovanjem Smajićke na mjesto direktorice RTV Srebrenica SDA i SNSD obijelježile su početak svoje koalicije u decembru prošle godine. Njeno vaskrsnuće inicirao je Hamdija Fejzić koji je zauzvrat dobio bezuslovnu podršku srebreničkog RTV servisa, koji je i dan-danas glavni promoter njegovih načelničkih ambicija.

SNSD za SDS, Bošnjak za Srbina

Nakon promjena u RTV Srebrenica krenuli su i ostali kadrovski potezi nove-stare koalicije. Tako je 12. februara ove godine (na sjednici Skupštine) smjenjen Dane Katanić, SDS-ov načelnik Odjeljenja za privredu. Na njegovo mjesto, kao što se očekivalo, imenovan je Vladan Milovanović koji je do tada obavljao dužnost direktora Narodne biblioteke Srebrenica. V.d. direktora Narodne biblioteke postao je, pak, Bojan Pejić. Na nastavku iste sjednice, odbornici su razrješili dužnosti Zoru Petrović, direktoricu Centra za socijalni rad, te Vesnu Jovanović, direktoricu dječijeg vrtića Poletarac koja je prethodno dala ostavku na tu poziciju. Za vršioca družnosti direktora Centra za socijalni rad Srebrenica imenovana je Vesna Jovanović, a za vršioca dužnosti direktora dječijeg vrtića Tifa Efendić. Sve te poteze predvidio je srebrenički SDS, koji je već najavio da će se slijedeća trgovina “Bošnjak za Srbina” dogoditi na mjestu načelnika Odjeljenja za finansije.

Za sada Radomir Pavlović još uvijek nije uspio da realizuje svoju zamisao da postane direktor Doma zdravlja. Nisu zadovoljeni ni apetiti Hamdije Fejzića. Njegova građevinska firma Polet procvijetala je doduše tokom njegovog mandata na mjestu zamjenika predsjednika SO, iako se on nakon opštih izbora 2012. nadao fotelji federalnog ministra za izbjegla i rasljena lica koja je pripala Edinu Ramiću. Nakon protesta vezanih za ostavku Ćamila Durakovića Fejziću se “smješkalo” savjetničko mjesto u Sarajevu, što su odbili podrinjski kadrovi SDA, očigledno spremni da ga podrže u želji da postane novi načelnik Srebrenice. Regionalnom odboru SDA Srednje Podrinje nije po volji nezavisni (čitaj: neposlušni) načelnik Duraković, i u njihove planove svakako se bolje uklapa “vojnik Stranke”, kako Hamdija Fejzić voli zvati sam sebe.

Već sada je izvjesno da je SDP (kao i nekoliko manjih stranaka) spremna podržati zajedničkog kandidata na predstojećim lokalnim izborima, ukoliko će to biti Ćamil Duraković, a u slučaju da SDA kandiduje Fejzića, socijaldemokrati će na izbore izaći sa svojim kandidatom, što bi potpuno poništilo šanse da Bošnjak opet bude načelnik Srebrenice. Trenutno sve su opcije otvorene, ali vrlo brzo će se pokazati što ujedinjuje bolje: finansijsko-kadrovski interesi ili ideja o probosanskom načelniku.