Instrument političara

: Dženana Karup Druško

Reorganizacija OSA-e je potrebna ne samo zbog poboljšanja unutrašnje osposobljenosti, nego i zbog “provjetravanja” kadrova s obzirom da je u proteklom periodu zaposlen priličan broj podobnih po isključivo političkim preporukama, počevši od sina Nikole Špirića, do kćerke Mirsada Kebe, kao i srodnika raznih uticajnih direktora, tužitelja, sudija, advokata, biznismena…
Nicholas Hill, otpravnik poslova Američke ambasade u Sarajevu, početkom jula je na svom blogu pišući o aktuelnoj političkoj situaciji u BiH, između ostalog (u dijelu koji se odnosi na Bošnjake i SDA) naveo: “Ima primjera kada bi SDA mogla pokazati veću privrženost multietničkoj državi na mnogo konkretniji način.  Uzmimo u obzir besmislena prepucavanja koja su uslijedila nakon hapšenja Nasera Orića u Švicarskoj. Orić je izručen BiH i treba biti procesuiran u potpunosti u skladu sa zakonom. Da bi trajno učvrstilo reputaciju vjerodostojne institucije, državno tužilaštvo pod vođstvom glavnog tužioca za kojeg se uveliko smatra da je pod ozbiljnim uticajem bošnjačkih političkih snaga, treba revnosno raditi na detaljnom sagledavanju svih dokaza i njihovom predstavljanju sudu. Ako Orić bude proglašen krivim, ništa ne bi više učvrstilo kredibilitet državnih institucija od njegovog slanja u zatvor. Također, ima pritužbi da u Tužilaštvu radi previše slijepih sljedbenika SDA. Bilo da je to istina ili ne, SDA mora voditi računa o percepciji javnosti i raditi na tome da se ona izmijeni. Slično tome, u dogovorima o podjeli vlasti, SDA ima vodeću ulogu u odabiru novog direktora OSA-e.  Pozicija direktora obavještajne službe je iznimno osjetljivo pitanje za sve građane ove zemlje i SDA ne bi trebala nastojati na tu poziciju postaviti nekoga ko će ovu instituciju pretvoriti u instrument stranke.”

Evropska praksa

Dalo bi se itekako raspravljati, primjenjujući najviše međunarodne pravne i političke standarde, o ovim izjavama odlazećeg američkog diplomate, makar to bilo objavljeno na privatnoj stranici. Pozivati na osuđujuće presude koje bi kao ojačale kredibilitet pravosuđa je nedopustivo za bilo koga, pa tako i za odlazećeg diplomatu, ali očigledno da je u BiH sve moguće, pa i ovakava vrsta komunikacije s javnošću. Danski sudija Frederik Harhof je otjeran iz Haškog tribunala zbog komentara da je ovaj Tribunal imao praksu presuđivanja vojnih komandanata, zbog čega je optužen za “pristrasnost”.

Dragan Lukač
Osim toga Hillov komentar ne stoji ni kada je u pitanju imenovanje direktora OSA-e, posebno kada se zna da je još uvijek aktuelnog direktora Almira Džuvu postavila upravo SDA i to Sulejman Tihić i Bakir Izetbegović, a finalizirao Adnan Terzić, kao tadašnji predsjedavajući Vijeća ministara. Šta se od tada promijenilo i zašto se sad SDA spočitava mogućnost da postavi kandidata za koga smatra da je najbolje rješenje. Ako je Džuvo kao rješenje SDA radio sve ove godine, zašto bi predstavljalo problem da ga zamjeni neko koga opet predlaže SDA i zbog čega tolika količina zabrinutosti? Nažalost, sličnih reakcija nije bilo od međunarodnih diplomata kada je u pitanju, recimo, SIPA i činjenica da kao direktor već duže radi Goran Zubac, iako ga je presudio Sud BiH i iako je on glavno uporište i lojalni kadar Milorada Dodika. Valjda Zubac radi u interesu BiH, pa čak i s presudom Suda BiH po kojoj nije zaštitio upravo tu BiH.

No, dešavanja u sigurnosno-obavještajnom sektoru u BiH svakako su važna, a pogotovo pred najavljena nova imenovanja – direktoru OSA-e je već odavno istekao mandat, a očekuje se i promjena na čelu SIPA-e s obzirom da je njen direktor valjda i jedini direktor u historiji policijskih agencija koji radi sa sudskom presudom za zloupotrebu položaja. Uz to, činjenica je da se i u svijetu u sigurnosno-obavještajnom sektoru dešavaju određene promjene. Doduše, uglavnom nakon afera koje su dospjele u javnost i koje su podstakle odgovorne da preispitaju profesionalnost, ulogu i odgovornost ovih službi, koje su u svakoj državi, s obzirom na specifičnost poslova koje obavljaju, od izuzetne važnosti.

Iz depeša koje je objavio WikiLeaks u 2013. godini, a koje je upućivala špijunska agencija Stratfor Džuvo i Terzić se dovode u vezu sa firmom Crobox koja je, u periodu od 2006. do 2011. pobjedila na 55 tendera u BiH, od toga i na  nekoliko tendera  u OSA – od nabavke kancelarijskog materijala do avio karti. Na osnovu izvjestaja Stratfora, Džuvo je prije dolaska na poziciju direktora u jednom periodu bio sales manager u pomenutoj firmi
Tako je Parlamentarna skupština Vijeća Evrope 21. aprila ove godine usvojila Rezoluciju o masovnom špijuniranju u kojoj upozorava da praksa masovne špijunaže, koju je objelodanio američki uzbunjivač Edward Snowden, ugrožava osnovna ljudska prava i ograničava načine sprečavanja terorističkih napada. U Rezoluciji se navodi da “masovna špijunaža izgleda nije doprinijela sprečavanju terorističkih napada, nasuprot ranijim tvrdnjama visokih obavještajnih zvaničnika”, te je upozoreno da su resursi koji bi mogli da preduprijede teorističke napade skrenuti u svrhe masovnog nadzora, a time je potencijalno opasnim osobama omogućeno da djeluju.

Skrenuta je pažnja i na to da se sakupljanje i analiza ličnih podataka, uključujući takozvane metapodatke (podatke o podacima), mogu sprovoditi bez pristanka samo na osnovu sudske odluke koja je donijeta na bazi razumne sumnje. Oni su pozvali i na bolju pravosudnu i parlamentarnu kontrolu obavještajnih službi, na uspostavljanje “obavještajnog kodeksa” kojim se definiraju uzajamne obaveze, a koji bi tajne službe mogle da usvoje, kao i na pouzdanu i efikasnu zaštitu uzbunjivača.

Skupština VE pozvala je generalnog sekretara Vijeća Evrope da iskoristi ovlaštenja koja mu pruža Evropska konvencija o ljudskim pravima i zatraži od država učesnica da odgovore da li su njihove špijunske aktivnosti u skladu sa standardima Konvencije vezanim za ljudska prava. Evropski poslanici su, također, pozvali parlamente država članica da sprovedu istrage o aferi američke Nacionalne sigurnosne agencije (NSA) čiji je agent Snowden bio, kao što je to učinio njemački Bundestag.

Dosadašnji direktor OSA-e zaista lobira kod predstavnika međunarodne zajednice, kao i pojedinih bh. političkih lidera da ostane u tehničkom mandatu “do daljnjeg”, odnosno da se opstruira imenovanje novog direktora OSA-e. S tim ciljem iz OSA-e su, navodno, na više adresa poslete razne liste potencijalnih kandidata uz navođenje kako oni ne mogu biti rukovodeći ljudi u OSA-i, ali i navođenje ko to može biti. Naravno opet – Džuvo
Bh. praksa

Direktoru Obavještajno-sigurnosne službe u BiH još je u junu prošle godine istekao (desetogodišnji) mandat. Direktor SIPA-e je mjesecima radio sa optužnicom podignutom od strane državnog Tužiteljstva, a sada ovu državnu policijsku agenciju vodi kao presuđenik, jer ga je Sud BiH osudio na godinu dana zatvora zbog nesavjesnog rada u službi. Dragan Lukač, direktor Federalne uprave policije je odlukom suda vraćen na mjesto direktora policije, a Milorad Dodik je početkom godine “pomeo” kadrove u MUP-u Republike Srpske postavljajući na mjesto ministra svog poslušnika, Dragana Lukača, bivšeg smjenjenog šefa Specijalne policije RS-a koji je onda proveo čistku.

Željko Komšić je javno potvrdio da je već na prvim sastancima novouspostavljene postizborne koalicije bilo razgovora o podjeli resora unutar sigurnosno-obavještajnog sistema, što ne čudi s obzirom na važnost ovog sektora, kako po državu tako i za političare. No, treba podsjetiti kako su ranije izvršena imenovanja na ključne pozicije u ovoj oblasti i na koji način je cijeli sigurnosno-obavještajni sistem postao vlastiti talac zbog unutrašnjih spletki, skandala, međusobnih protežiranja, ali i optuživanja i podmetanja, te veza sa (određenim) političarima u BiH i regionu.

Almir Džuvo je 2004. godine po prvi put postavljen na mjesto direktora OSA-e uz podršku SDA, prije svega Adnana Terzića, tadašnjeg predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, ali i Sulejmana Tihića, tadašnjeg predsjednika SDA. Iz depeša koje je objavio WikiLeaks u 2013. godini, a koje je upućivala špijunska agencija Stratfor Džuvo i Terzić se dovode u vezu sa firmom Crobox koja je, u periodu od 2006. do 2011. pobijedila na 55 tendera u BiH, od toga i na  nekoliko tendera  u OSA-i – od nabavke kancelarijskog materijala do avio karti. Na osnovu izvještaja Stratfora, Džuvo je prije dolaska na poziciju direktora u jednom periodu bio sales manager u pomenutoj firmi.

Podrška SDA za imenovanje Džuve u OSA-i bila je uslovljena i smještanjem pripadnika jedinice Biseri koja je obezbjeđivala Predsjedništvo BiH i prvog predsjednika BiH Aliju Izetbegovića, a koju je nakon dolaska u Predsjedništvo raspustio Sulejman Tihić. Nije poznato koliko je pripadnika Bisera tada zaposleno u OSA, ali je poznato da se jedan pripadnik ove jedinice pojavio kao haški svjedok Radovana Karadžića optužujući tadašnje rukovodstvo Republike BiH između ostalog i za planiranje zločina u Sarajevu i Srebrenici.

Milorad Dodik
I opet Džuvo

Svakako treba podsjetiti i na imenovanja drugih kadrova u sami vrh OSA-e o čemu svjedoči zapisnik 51. sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH od 3. februara 2005. godine kada je zastupnik Adem Huskić tokom rasprave rekao: “Klub Stranke za BiH dobio je protest pet nevladinih organizacija iz regiona Prijedora vezan uz imenovanje Gorana Novića za direktora Direktorijata za obrazovanje kadrova Službe OSA-e. Pitam one kojima je upućen protest, a za čiji rad je nadležna Parlamentarna Skupština BiH (predsjedavajući Komisije za nadzor nad radom Obavještajno-sigurnosne agencije OSA-e, direktor OSA-e, predstavnike PSBiH) šta će preduzeti u vezi s ovim pismom?”

Zastupnik Muhamed Moranjkić je tada izjavio: “Ovih dana sredstva informiranja objavila su skandalozno kadrovsko popunjavanje rukovodećih ljudi u SIPA-i i OSA-i. Pitam Vijeće ministara: 1. Koji su bili kriteriji za primanje tih kadrova i ko je o tome odlučivao? 2. Da li su tačne informacije o prošlosti (bliskoj) ovih prozvanih ljudi (kao što su Zarić, Džuvo i dr.), a koji su nedavno postavljeni na rukovodeća mjesta u ove izuzetno važne strukture i institucije BiH (SIPA i OSA), i ko snosi odgovornost ako su tačne te informacije i ko će i kakve mjere po ovome preduzeti?” Niko ništa nije poduzeo i oni su ostali na rukovodećim pozicijama nerijetko zloupotrebljavajući ove agencije za interese određenih političkih lobija.

 Kao najozbiljniji kandidat za prvog čovjeka OSA-e u kuloarima se navodi ime Osmana Mehmedagića, sadašnjeg uposlenika OSA-e (pripadnik Bisera), što bi, ustvari, predstavljalo kontinuitet u upravljanju OSA-om imajući u vidu da je Mehmedagić u OSA-u došao u “paketu” sa Džuvom
 Interesantno je i kako je 2010. godine produžen mandat Džuvi na 119. sjednici Vijeća ministara održanoj 22. aprila. Naime, iako u najavi sjednice, odnosno u dnevnom redu nije bilo najavljeno produženje mandata prvih ljudi OSA-e, to je urađeno skoro pa “preko noći” i to telefonskim putem (što se radi samo u isključivo hitnim slučajevima), a bez potrebnih formalnih konsultacija i mišljenja koje se predviđa Zakonom o OSA-i, počevši od Predsjedništva BiH do Odbora i Komisije za nadzor, ali, i po svemu sudeći, bez konsultacija sa predstavnicima američke obavještajne zajednice u BiH koji od početka blisko surađuju sa ovom, kao i ostalim sličnim agencijama u regionu, zbog čega im je itekako bitno ko će biti prvi ljudi službi u regionu.

Drugo imenovanje Džuve izvršeno je u izbornoj (2010.) godini, kao i prošlogodišnje produženje mandata. A onda je Džuvo, po dobro upućenim izvorima obavještajno-sigurnosnog sektora, lobirao kod hrvatskih predstavnika, od crkvenih do političkih, kako je neophodno da on ostane direktor dok ne prođe papina posjeta. U čemu je očito uspio, a kako je krenuo eto i – novih izbora. Šalu na stranu, no prema raspoloživim informacijama dosadašnji direktor OSA-e zaista lobira kod predstavnika međunarodne zajednice, kao i pojedinih bh. političkih lidera da ostane u tehničkom mandatu “do daljnjeg”, odnosno da se opstruira imenovanje novog direktora OSA-e. S tim ciljem iz OSA-e su, navodno, prije izvjesnog vremena na više adresa poslate razne liste potencijalnih kandidata uz navođenje kako oni ne mogu biti rukovodeći ljudi u OSA-i, ali i navođenje ko to može biti. Naravno opet – Džuvo.

John O. Brenan
Reorganizacija OSA-e


U međuvremenu se iskristaliziralo da je jedini ozbiljan kandidat za Džuvinog nasljednika  Osman Mehmedagić, sadašnji uposlenik OSA-e (nekadašnji pripadnik Bisera i pratilac Alije Izetbegovića), što bi, ustvari, predstavljalo kontinuitet u upravljanju OSA-om imajući u vidu da je Mehmedagić u OSA-u došao u “paketu” sa Džuvom. Do zastoja je došlo zbog otvaranja priča o mogućim zamjenama Srba i Bošnjaka na pozicijama direktora SIPA-e i OSA-e, što i nije nova priča, no novi je momenat da su u Savezu za promjene zainteresirani za mjesto direktora OSA-e jer nemaju “svog čovjeka” za direktora SIPA-e koji mora imati odgovarajući čin dok obavještajnu službu može voditi “bilo ko”. Navodno je to i razlog zašto još uvijek Zubac obavlja funkciju direktora SIPA-e i zbog čega ni Bošnjaci više ne insistiraju na njegovoj smjeni.

Uz to, pred OSA-u se postavljaju novi izazovi, odnosno zahtjevi za unutrašnjom reorganizacijom s obzirom na najnovije svjetske izazove zbog kojih je i direktor američke Centralne obaveštajne agencije (CIA) Džon Brenan prije nekoliko mjeseci naredio reorganizaciju te agencije, koja je kritikovana jer nije predvidjela neke prijetnje u svijetu, među kojima i ofanzivu “džihadista” na Bliskom istoku, o čemu je Brenan u poruci zaposlenicima CIA-e rekao: “Došlo je vrijeme da reorganizujemo svoju sadašnju strukturu, kao i načine funkcionisanja.”

Reorganizacija OSA-e je potrebna ne samo zbog poboljšanja unutrašnje osposobljenosti, nego i zbog “provjetravanja” kadrova s obzirom da je u proteklom periodu zaposlen priličan broj podobnih po isključivo političkim preporukama, počevši od sina Nikole Špirića, do kćerke Mirsada Kebe, kao i srodnika raznih uticajnih direktora, tužitelja, sudija, advokata, biznismena… Zbog ovoga bi trebalo mijenjati Zakon o OSA-i kako se ne bi dozvolilo da prvi srodnici političara i državnih dužnosnika budu uposlenici OSA-e posebno imajući u vidu da se prijemi u OSA-u vrše bez javnog konkursa (u većini slučajeva). Naime, neophodno bi bilo uvesti klauzulu o sukobu interesa.

Smjenom Lukača u SIPA-i je stavljena tačka na bilo kakve ozbiljnije istrage o organiziranom kriminalu pogotovo u Republici Srpskoj. Instaliranjem Gorana Zupca Dodik je spriječio nova iznenađenja takve vrste, no izbacivanjem iz vlasti na državnom nivou i u strahu da nova parlamentarna većina ne smijeni Zubca po kratkom postupku (pogotovo nakon presude Suda BiH) napravio je čistku u MUP-u RS-a osiguravši se na taj način od svih eventualnih istraga sa “drzavnog nivoa”
 Treba podsjetiti na Član 25. Zakona o OSA-i koji kaže: “Generalnog direktora i zamjenika generalnog direktora imenuje i razriješava dužnosti Vijeće ministara, na prijedlog predsjedavajućeg i u konsultacijama sa članovima Predsjedništva, Izvršnog odbora i Sigurnosno-obavještajne komisije. Generalni direktor može predložiti predsjedavajućem da Vijeće ministara razriješi dužnosti zamjenika generalnog direktora. Imenovanje generalnog direktora i zamjenika generalnog direktora se vrši na osnovu pokazane profesionalnosti i iskustva stečenog na obavještajno-sigurnosnim poslovima i provođenju zakona, a ne na osnovu političke pripadnosti. Traženo iskustvo ne može biti isključivo stečeno na pozicijama do kojih se dolazi političkim imenovanjem.”

S obzirom na ovu odredbu prvi srodnici političara, koji su u proteklih 11 godina došli u OSA-u prvenstveno i samo zahvaljujući svojim političkim vezama, imaju sad zakonsku mogućnost da budu rukovodne osobe u Agenciji, uključujući i imenovanje na poziciju direktora. Podsjetimo, upravo je Nikola Špirić (u novom parlamentarnom sazivu) bio na udaru poslanika kao kandidat za Komisiju za nadzor OSA-e, jer mu je sin visoko rangirani djelatnik OSA-e o čemu je Aleksandra Pandurević, zastupnica iz SDS-a, rekla: “Varaju se ako misle da ćemo popustiti i dozvoliti da Nikola Špirić, preko Komisije za nadzor rada Obavještajno-bezbjednosne agencije, čuva svoj uticaj. Prvo, nedopustivo je da čovjek čiji sin radi u OSA-i kontroliše njegovog direktora. Drugo, iza njega je mnogo ’repova’.” No, ne samo da je Špirić izabran za predsjedavajućeg Komisije već je za člana izabran i Sredoje Nović, siva eminencija obavještajno-sigurnosnog sektora RS-a.

Međutim, ukoliko OSA želi biti dio svjetske koalicije u borbi protiv terorizma, onda je neophodno promijeniti najveći dio unutrašnje strukture, omogućiti prijevremena umirovljenja i dodatne sisteme edukacija i osposobljavanja.

Čistke u MUP-u RS-a

Što se tiče SIPA-e, treba podsjetiti da imenovanje Gorana Zupca za njenog direktora dolazi nakon velike istrage protiv Milorada Dodika i smjene Dragana Lukača, direktora Federalne uprave policije, sa pozicije drugog čovjeka u SIPA-e nakon što se usudio sa svojim timom upustiti u dokumentiranje kriminala Dodika i njegovih najbližih suradnika. Smjenom Lukača u SIPA-i je stavljena tačka na bilo kakve ozbiljnije istrage o organiziranom kriminalu pogotovo u Republici Srpskoj. Instaliranjem Gorana Zupca Dodik je spriječio nova iznenađenja takve vrste, no izbacivanjem iz vlasti na državnom nivou i u strahu da nova parlamentarna većina ne smijeni Zubca (pogotovo nakon presude Suda BiH) on je napravio čistku u MUP-u RS-a osiguravši se na taj način od svih eventualnih istraga sa “državnog nivoa”.

Ova čistka podsjeća na čistku kadrova MUP-a RS-a od prije nekoliko godina, a koji su surađivali sa Tribunalom u Haagu, počevši od Dragog Miloševića, Darka Matijaševića do Dragana Andana, a sve po nalogu ljudi bliskih Radovanu Karadžiću. Među prvima, koji je sklonjen od strane novog ministra u MUP-u RS-a bio je Zoran Mandić, načelnik krim policije iako slovi kao veliki profesionalac koji se godinama uspješno suprotstavljao najopasnijim kriminalcima u RS-u. No, navodno mu je najveći “zločin” bio to što je svojevremeno podnio prijavu protiv nadležnih koji su na Jahorini ogradili parcelu i poklonili je Sredoju Noviću za vikendicu mada je do tada tu bila zabranjena gradnja.

Dolasku Gorana Zupca na mjesto direktora SIPA-e prethodila je (zakonska), ali ekspresna provjera od strane OSA-e. Prema informacijama upućenih unutar OSA-e je došlo do smjene određenih osoba koje nisu htjele da potpišu sigurnosnu provjeru za Zupca, a radi se o osobama iz OSA-e sa područja Hercegovine koji su profesionalno dokumentirali ratne i poratne “akcije” Zupca
Osim toga početkom godine Milorad Dodik je naložio rukovodstvu MUP-a RS-a da zaustavi svaku suradnju sa državnim organima koji se bave istraživanjem organizairanog kriminala u RS-a. Osigurao je to i postavljanjem Dragana Lukača, koji je 2004. godine kao šef specijalne policije bio odgovoran za ubistvo Novice Lukića, brata Milana Lukića, haškog presuđenika za kojim je Tribunal tada tragao. Nakon sudskog procesa Lukač je oslobođen odgovornosti za ubistvo. Uz to, Lukač je poznat po tome što je među prvima stao na stranu Biljane Plavšić u vrijeme sukoba unutar SDS-a. Dodiku sada Lukač treba da bi očistio sve tragove kriminala njegovih najbližih suradnika, odnosno kao sredstvo pritiska na političke protivnike, ali i na unutrašnje obračune unutar SNSD-a.

Dolasku Gorana Zupca na mjesto direktora SIPA-e prethodila je (zakonska), ali ekspresna provjera od strane OSA-e. Prema informacijama upućenih unutar OSA-e je došlo do smjene određenih osoba koje nisu htjele da potpišu sigurnosnu provjeru za Zupca, a radi se o osobama iz OSA-e sa područja Hercegovine koji su profesionalno dokumentirali ratne i poratne “akcije” Zupca. Čak su i Amerikanci tada upozoravali Sulejmana Tihića da SDA ne treba podržati imenovanje Zubca. O kakvim informacijama vezanim za kriminal, korupciju i ratne zločine se radilo saznalo se tek godinama kasnije kad su novinari počeli istraživati Zubca objavljujući i podatke koje su o njemu prikupili predstavnici EUFOR-a.

Prema provjerenim informacijma u Tužiteljstvu BiH se protiv Zubca vodi i istraga za počinjeni ratni zločin. S druge strane, upućeni tvrde da Zubac u svojoj kancelariji ima posebnu kasu u kojoj, navodno, drži informacije o kriminalu pojedinih pripadnika političkih elita (bez Dodika naravno) i na sastancima sa predstavnicima međunarodne zajednice insistira da o(p)stane na poziciji direktora obećavajući da će nakon toga pokrenuti istrage protiv tih lidera.

Obećanja međunarodnoj zajednici

Podsjetimo na depeše WikiLeaksa koje govore o sastanku predstavnika Američke ambasade sa čelnicima sigurnosnog sektora koji su kritikovali aktuelne političke lidere iz BiH koji,  navodno, onemogućavaju djelovanje bh. agencija. U jednoj od depeša navodi se da je Almir Džuvo otvorio tu raspravu kritizirajući
General Dejvid Petreus
politiku u BiH i tadašnjeg ministra sigurnosti (Tarika Sadovića), kojeg je optužio da potkopava sigurnosni sistem. (Uslijedila je Sadovićeva smjena od strane Tihića). Na tom sastanku su bili Vinko Dumančić, Almir Džuvo, Dragan Mektić, Vjekoslav Vuković, Zlatko Miletić i Uroš Pena. Jedna od depeša otkriva da je Vjekoslav Vuković, koji je na sastanku zamjenjivao Tarika Sadovića, kritizirao svog ministra. U najmanju ruku, zvuči ironično da policijsko-obavještajni dužnosnici pričaju o djelovanju političkih lidera (u kojem nerijeko i sami učestvuju i doprinose općoj sigurnosnoj situaciji) osim ako time ne žele prebaciti svoju odgovornost za nerad na druge.

Repovi skandaloznih imenovanja i djelovanja u sigurnosnom-obavještajnom sektoru su se reflekirali i na Upravu federalne policije i njenog direktora Dragana Lukača. Lukač je došao na ovu poziciju nakon što je pod političkim pritiscima morao napustiti SIPA-u, odnosno nakon što je vodio istragu protiv Milorada Dodika. Inače, radi se o velikom profesionalcu koji je uveo red u federalnoj policiji. Treba napomenuti da su oni koji ruše rad direktora federalne policije još ranije preko Gorana Zupca pokušali da ga eliminiraju, kada je SIPA je kantonalnom Tužiteljstvu podnijela niz neutemeljenih prijava protiv Lukača.

Ne čudi onda i što je Zubac bez sudskog naloga hapsio parlamentarce BiH, prisluškivao novinare i novinarske redakcije, montirao dokaze, izdavao naredbe za hapšenje glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH, kršio pravila i zakone o policijskim službenicima, pravio odmazde prema svojim kritičarima i(li) zamišljenim protivnicim. Nažalost, jedna takva osoba koja je na pogrešan i neprofesionalan način prošla sigurnosne provjere i bez imalo profesionalne etike i dalje vodi državnu policijsku agenciju.

Kako, ilustrira i posljednja (vanredna) sjednica Vijeća ministara BiH na kojoj se raspravljalo o sigurnosti
Edvard Snouden
tokom dženaze u Potočarima i napadu na srbijanskog premijera Aleksandra Vučića. Dragan Mektić, ministar sigurnosti BiH, bio je više no jasan navodeći kako je Direkcija za koordinaciju policijskih tijela još 23. juna uputila zahtjev SIPA-i za pomoć u vezi s komemoracijom u Potočarima: “Tražili su da im SIPA pomogne u obezbjeđenju ove komemoracije, da im stavi na raspolaganje dva tima pripadnika Jedinice za specijalnu podršku sa službenim vozilima i policijskom opremom. Također, tražili su određen broj policijskih službenika koji bi bili angažovani prema ukazanoj potrebi za vršenje kontradiverzione zaštite, te da po vlastitoj procjeni angažuju dovoljan broj inspektora i krim-tehničara u Potočarima. SIPA je ignorisala ovaj zahtjev i nije nikakav odgovor dostavila, niti uputila traženu pomoć. Postavljam pitanje čemu služi specijalna jedinica SIPA-e za koju izdvajamo desetine i desetine miliona KM? Tvrdim, da je bila u rezervi negdje, tako specijalno opremljena, da bi to promijenilo čitav slijed i tok događaja na toj komemoraciji.”

Podsjetimo, ista situacija se desila kada je tokom februarskih protesta zapaljena zgrada Predsjedništva BiH – Himzo Selimović, tadašnji direktor Direkcije za koordinaciju policijskih tijela tražio je pomoć od SIPA-e, no Zubac je odbio. Nakon toga je Selimović podnio ostavku, a Zubac je zbog toga osuđen. Slično je bilo i tokom poplava kada je Zubac odbio pomoć iako SIPA ima i opremu i kadrove koji su itekako mogli pomoći – naravno sve finansirano državnim sredstvima i parama građana BiH. Najopasnije po jedno društvo je kada se stvori situacija da se zloupotrijebi jedna policijska agencija kao što se to dešava sa SIPA-om od kako je na mjesto direktora došao Zubac. Nažalost, Zubcu je to omogućeno ne samo zbog toga što je u BiH uspostavljen sistem u kome korumpirane političke elite postavljaju svoje podobne kadrove kojima manipuliraju zarad svojih interesa, već i zbog toga što su i rukovodioci policijskih agencija korumpirani neprofesionalci koji zloupotrebljavaju svoje položaje, ali i zbog lošeg sigurnosnog sistema u kome se može manipulari sa svim, pa i sa sigurnosnim podacima bez obzira na posljedice po državu i građane.

Centri za prisluškivanje


General Dejvid Petreus podnio je ostavku na mjestu generalnog direktora CIA 2012. godine kada je otkriveno da je došlo do otkrivanja određenih dokumenata, a što je Petreus sam prouzrokovao. Provale sigurnosnog sistema u Sjedinjenim američkim državama od pomenutog direktora CIA-e, inasajdera obavještajca Edvarda Snoudena i vojnika Bredlija Meninga, do afere WikiLeaks su uvijek imale ime i prezime osobe ili osoba koje su izvršile provale unutar sigurnosnog sistema, pa čak i kad se radilo o osobama van sigurnosnog sistema. Podsjetimo da je Federalni sud u New Yorku osudio hakera Džeremija Hamonda (28) na deset godina zatvora, nakon što je proglašen krivim za sajber napade na kompaniju Stratfor. S druge strane 5.000 telefonskih brojeva u nastavcima je izlazilo u banjalučkim Nezavisnim novinama, a koji su prisluškivani od strane OSA-e i SIPA-e i nikad se nije saznalo ko je u sistemu to omogućio. Tako da je još uvijek aktuelno pitanje za oba direktora: ko je dao listinge brojeva prisluškivanih telefona? Sve do dobijanja odgovora ostaje sumnja da iza toga stoje upravo ove dvije agencije.

Podsjetimo se i na 2007. godinu i suradnju OSA-e i Vijeća ministara, odnosno Nikole Špirića, kada je “utegnuta” regulativa sa centrima za prisluškivanje i ko je odgovoran za sisteme prisluskivanja, a što je regulirano članom 17. Zakona o Vijeću ministara BiH (Službeni glasnik BiH, broj 30/03, 42/03 i 81/06) i člana 4. stav 3. Zakona o komunikacijama (Službeni glasnik BiH, br. 31/03 i 75/06). Naime, na prijedlog Ministarstva sigurnosti, Vijeće ministara BiH, na 12. sjednici, održanoj 31. maja 2007. godine, donijelo je Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o posebnim obavezama pravnih i fizičkih lica koja pružaju telekomunikacijske usluge, administriraju telekomunikacijske mreže i vrše telekomunikacijske djelatnosti u pogledu osiguranja i održavanja kapaciteta koji će omogućiti ovlaštenim agencijama da vrše zakonito presretanje telekomunikacija, kao i kapaciteta za čuvanje i osiguravanje telekomunikacijskih podataka.

Izmjene su obuhvatale: “Član 1. U Odluci o posebnim obavezama pravnih i fizičkih lica koja pružaju telekomunikacijske usluge, administriraju telekomunikacijske mreže i vrše telekomunikacijske djelatnosti, u pogledu osiguranja i održavanja kapaciteta koji će omogućiti ovlaštenim agencijama da vrše zakonito presretanje telekomunikacija, kao i kapaciteta za čuvanje i osiguravanje telekomunikacijskih podataka (Službeni glasnik BiH, broj 104/06), u cijelom tekstu, riječi: ’Interfejs centar”, u odgovarajućim padežima, zamjenjuju se riječima: ’Interfejs centri’. Član 2. U članu 4. u stavu 2. riječ ’lokaciju’ zamjenjuje se riječju ’lokacije’. Član 3. U članu 7. u stavu 1. prva rečenica se mijenja i glasi: ’Ovom odlukom uspostavljaju se Interfejs centri za zakonito presretanje za potrebe policijskih organa i Obavještajno sigurnosne agencije (u daljnjem tekstu: OSA-e)’. U članu 7. stav 2. mijenja se i glasi: ’(2) Direktor Državne agencije za istrage i zaštitu biće odgovoran za interfejs centar za policijske organe. Direktor OSA-e biće odgovoran za interfejs centar za OSA-u’. U članu 7. stav 3. mijenja se i glasi: ’(3) Zajednički upravni odbor će donijeti sve neophodne procedure i smjernice za administriranje Interfejs centara za zakonito presretanje.’ U članu 7. stav 5. se briše. U članu 7. dosadašnji stav 6. postaje stav 5. Član 4. U članu 30. u stavu 1. riječi: ’šest mjeseci’ zamjenjuju se riječima: ’dvanaest mjeseci’. Član 5. Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja.”

Dajen Fajnstin
Posebno otežavajuća činjenica za BiH i region je javno iznešena činjenica (npr. direktor OSA-e Džuvo) da u BiH postoji 3.000 potencijalnih terorista, što bi u svakoj državi, uključujući i najjače, izazvalo potres nakon koga bi nadležni organi preduzeli akciju kako bi saznali ko su ti potencijalni teroristi. No, ako ih ne bi bilo onda bi ta agencija došla na udar, kao što se slično desilo u Sjedinjenim američkim državama prije nekoliko mjeseci kada je predsjedavajuća obavještajnog odbora američkog Senata Dajen Fajnstin demantovala tvrdnje direktora CIA-e Džona Brenana da je program ispitivanja i držanja zatvorenika pružio korisne obaveštajne podatke koji su pomogli u spasavanju života i poručila mu da pročita izveštaj. Nakon ovakvih reakcija direktor CIA je najavio promjene u agenciji. Dajen Fajnstin je nakon toga napisala na svom Tviteru (što su prenijeli svi najvažniji svjetski mediji): “CIA, FBI, NSA, DIA, DOD, NGA, Stejt department, DHS i mnoge druge agencije pomažu da budemo bezbjedni. Tortura ne”.

Ne samo nova vlast u BiH, nego i međunarodna zajednica i njeni predstavnici zaduženi za sigurnosno-obavještajni sektor moraju bit svjesni trenutnog stanja u BiH, odnosno da je hitno potrebno uređenje ove oblasti, dovođenje iskusnih i kadrova sa kapacitetom i integritetom, kao i uređenje legislative, pročišćavanje sigurnosnog sistema, te hitno rješavanje kadrovskih križaljki uz ogromni oprez da se neke stvari ne ponove kako se sljedeću deceniju ne bi bavili sigurnosnim sistemom i njihovim čelnim ljudima.Vrijeme je za promjene u sigurnosnom sistemu u BiH.
-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi