Ko je prisluškivao OSA-u?

: Dženana Karup Druško

U novembru prošle godine Apelaciono vijeće Suda BiH, kojim je predsjedavala sutkinja Azra Miletić, oslobodilo je Gorana Sarića koji je prvostepenom presudom bio osuđen na 14 godina zatvora zbog toga što je kao načelnik Stanice javne bezbjednosti u srpskoj opštini Centar u Sarajevu nadzirao i učestvovao u razdvajanju muškaraca koji su uhapšeni 19. juna 1992. i bili zatvoreni u Psihijatrijskoj bolnici Jagomir u Sarajevu
Dio zatočenika je upućen na područje pod kontrolom Armije RBiH, 29 ih je odvedeno u logore u Vogošći, dok je treća grupa, u kojoj je bilo 11 zatočenika, ostavljena u Jagomiru, a njihova tijela su kasnije pronađena na lokalitetu Skakavca.

Spiskovi za pravdanje novca

Tokom suđenja je vještak Sarićeve odbrane, Mile Matijević, tvrdio da “nije bilo ni opštine, ni stanice na tom području”. Tužiteljstvo BiH je predočilo platne spiskove pripadnika SJB-a Centar na kojima se nalazi i ime Gorana Sarića, ali je Matijević ustvrdio da su ti spiskovi služili za pravdanje novca Ministarstvu unutrašnjih poslova, odnosno da su “to finansijski akti koji su služili za pravdanje plata. Uzimati ih kao relevantne za određene pozicije ne bi bilo mjerodavno”. Svjedok Sarićeve odbrane, Borislav Todić, rekao je da je Stanica javne bezbjednosti Srpske opštine Centar formirana u septembru 1992. godine.
“Sarić je treću grupu zatočenika, koji su označeni kao ekstremi – znajući da će biti ubijeni – ostavio u Jagomiru, a njihova tijela su pronađena na Skakavcu. Jedni su rekli da se otvoreno predstavljao kao Sarić, dok su neki svjedoci kazali kako se i ponašao kao načelnik. Vijeće je utvrdilo da su sve žrtve bile civili te da su uživale sve mjere zaštite”, kazala je Mira Smajlović, predsjedavajuća sutkinja Prvostepenog vijeća koje je Sarića osudilo.


Azra Miletić
No, Azra Miletić, predsjedavajuća sutkinja Apelacionog vijeća, kazala je kako je tokom postupka bilo sporno da li je optuženi bio načelnik SJB-a: “Tužilaštvo BiH je htjelo dokazati da je na području Nahoreva formirana Stanica javne bezbjednosti, ali Vijeće nalazi da nije van razumne sumnje dokazano da je ta stanica u junu 1992. formirana, kao ni da je Sarić bio na njenom čelu”.

Tužiteljstvo je dokazivalo da je Sarić bio načelnik na osnovu “izvještaja u kojem se vidi da je optuženi primio platu kao načelnik, te da je na području Centra bio pretpostavljeni svim policajcima na tom terenu i da su oni izvršavali njegova naređenja”, a koje je sudu prezentirao tužitelj Munib Halilović. Uz to, svjedoci su potvrdili da su nakon hapšenja u Nahorevu, njih oko 100, bili dovedeni u Jagomir gdje su treći dan po naredbi Sarića postrojeni pred Jagomir, gdje im je Sarić “čitao spisak i držao govor” nakon čega je prva grupa odvedena do linije razgraničenja i protjerana u Sarajevo, dok je drugoj je saopćeno da ide u Vogošću gdje su bili zatvoreni.

Međutim, po Miletićki nije bila jasna uloga optuženog u “zatvaranju muškaraca” i Sarić je išetao iz sudnice kao slobodan čovjek. Da bi ubrzo potom bio uhapšen i optužen za genocid u Srebrenici 1995. godine kao komandant brigade specijalne policije MUP-a RS-a u kojoj mu je zamjenik bio Ljubiša Borovčanin. Na oslobađajuću presudu za zločine počinjene u Sarajevu ne postoji mogućnost žalbe.

Oslobađanje osuđenog za genocid

Na ovu odluku nije bilo skoro nikakvih reakcija. Iako je nejasno čak i najobičnijem laiku kako neko može biti osuđen na 15 godina, a onda potpuno oslobođen. Pitanja je još više ako se zna da je sutkinja Miletić i ranije donosila ovakve, u najmanju ruku začuđujuće odluke koje nikad niko nije ozbiljno analizirao. Prije pet godina u Danima sam pisala o reakcijama koje je izazvala Miletičkina odluka da oslobodi Miloša Stupara, koji je bio optužen za genocid u Srebrenici 1995. godine i prvostepenom presudom osuđen na 40 godina zatvora.

Stupar je bio optužen da je vršeći dužnost komandanta Drugog odreda specijalne policije Šekovići, čiji su pripadnici zajedno s Vojskom Republike Srpske i Ministarstvom unutrašnjih poslova Republike Srpske preduzimali širok i sistematičan napad na pripadnike bošnjačkog naroda zaštićene zone UN Srebrenica, u periodu od 10. do 19. jula 1995. godine, sa zajedničkim planom da djelimično istrijebe grupu bošnjačkog naroda, znajući da se njemu podređene osobe spremaju da učine krivično djelo, propustio da preduzme nužne i razumne mjere da ih u tome spriječi, te nakon izvršenja istih nije preduzeo potrebne mjere za njihovo kažnjavanje.

No, sutkinja Miletić smatrala je da “iz izvedenih dokaza proizilazi da je optuženi Stupar bio privremeno raspoređen na mjesto komandanta Drugog odreda u februaru 1994. godine, te da je polovinom mjeseca juna 1995. godine smijenjen s te dužnosti, kada je komandu nad odredom preuzeo Rade Čuturić, zvani Oficir. Iz dokaza proizilazi da je optuženi 14. jula 1995. godine preuzeo komandu nad odredom jer je Čuturić zadobio povredu ruke upravo prilikom događaja u skladištu, neposredno prije likvidacije zatočenih Bošnjaka, s tim da je tu dužnost obavljao kratko, u narednih nekoliko dana do oporavka Čuturića. Stoga optuženi ne može biti krivično odgovoran za nekažnjavanje podređenih za krivična djela koja su učinjena prije njegovog preuzimanja komande, odnosno dok su bili pod komandom Rade Čuturića.”

Stupar je u julu 2008. godine osuđen na 40 godina zatvora jer kao komandant Drugog odreda Specijalne policije nije kaznio podređene koji su učestvovali u ubistvima više od 1.000 Srebreničana u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica u Bratuncu 13. jula 1995. godine. Sud BiH je za pomaganje u činjenju genocida u Kravici pravosnažno osudio šestoricu pripadnika Drugog odreda Specijalne policije na ukupno 181 godinu zatvora. Međutim, Apelaciono vijeće je nakon žalbe zakazalo ponovno suđenje u slučaju Stupar i na kraju ga oslobodilo krivice. A na presudu Apelacionog vijeća, je li, ne postoji mogućnost žalbe.

Je li silovanje mučenje?

Pored ovoga, greškom Apelacionog vijeća, kojim je (opet) predsjedavala Azra Miletić, ratni zločinac Mirko Todorović, osuđen na 17 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, pobjegao je iz BiH!? Naime, nakon što mu je izrečena prvostepena presuda, Todorović je zatražio da bude upućen na izdržavanje kazne, čime je prekinut njegov status pritvorenika u pritvorskoj jedinici Suda BiH i on je, dakle, na lični zahtjev, poslat na izdržavanje kazne u Foču. 

Protiv Vukovića je svjedočila jedna silovana žena, zaštićeni svjedok, što je Miletićka u potpunosti odbacila uz “bukvicu” Tužiteljstvu da su morali dokazati “da je optuženi preduzeo radnje seksualnog nasilja nad oštećenom takvog intenziteta da predstavlja mučenje, da je to uradio svjestan da nema dobrovoljnost oštećene, te da je takva radnja preduzeta u okviru ratnog sukoba, kršenjem međunarodnog prava”.
 Apelaciono vijeće, predvođeno sutkinjom Miletić, nekoliko je mjeseci kasnije (a prije izricanja pravosnažne presude) donijelo rješenje o ukidanju pritvora Todoroviću. U KPZ-u Foča, očito ne upuštajući se u pažljivije čitanje gdje se govori o pritvoru, Todorovića su pustili. Kada je Apelaciono vijeće izreklo pravosnažnu presudu, kojom je Todorović osuđen na 13-godišnju zatvorsku kaznu, ovaj osuđenik je trebao biti vraćen na izdržavanje kazne. No, Todorović je tada već bio daleko. Naravno da zbog ovog propusta Miletićka nikad nikome nije polagala račune.

Azra Miletić je bila predsjednica Apelacionog vijeća i kad je izrečena presuda Radmilu Vukoviću – oslobađajuća. Vuković je bio optužen da je počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva i prvostepenom presudom je osuđen na pet i po godina zatvora. I u ovom slučaju je Miletićka uvažila žalbu, poništila odluku, pustila optuženog iz pritvora, zakazala novo suđenje i na kraju ga i oslobodila. Između ostalih, protiv Vukovića je svjedočila jedna silovana žena, zaštićeni svjedok, što je Miletićka u potpunosti odbacila uz “bukvicu” Tužiteljstvu da su morali dokazati “da je optuženi preduzeo radnje seksualnog nasilja nad oštećenom takvog intenziteta da predstavlja mučenje, da je to uradio svjestan da nema dobrovoljnost oštećene, te da je takva radnja preduzeta u okviru ratnog sukoba, kršenjem međunarodnog prava”. A radilo se o višestrukom silovanju, detaljno opisanom u iskazu nesretne žene potkrijepljenom nalazom doktora Kantonalne bolnice u Goraždu gdje je silovana žena dovedena nakon razmjene, trudna.

Marka Samardžiju je Tužiteljstvo teretilo da je 10. jula 1992. u selu Biljani, općina Ključ, u okviru širokog i sistematičnog napada na civilno stanovništvo na području općine Ključ u svojstvu komandira Treće čete Saničkog bataljona u sastavu 17. lake pješadijske brigade naredio da cjelokupno bošnjačko stanovništvo iz zaseoka Brkići napusti kuće, nakon čega je odvojio muškarce od žena i djece. Muškarci su ubijani u logoru u grupama od po pet i deset, a preostali odvedeni na lokalitet Lanište i likvidirani. Samardžija je optužen za zločin protiv čovječnosti. Uvažavajući dokaze, Prvostepeno vijeće je osudilo Samardžiju na 26 godina zatvora. No, Apelaciono vijeće u kojem je sjedila Miletićka ukinulo je ovu presudu, zakazalo novi pretres i pustilo iz pritvora Samardžiju!? Na kraju ga je zbog “zatvaranja i teškog oduzimanja slobode kao ratnog zločina protiv čovječnosti” Miletićka osudila na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.

Zanimljivo bi bilo i analizirati kako je Miletićka Zijadu Kurtoviću, gdje je bila predsjednica Vijeća, dio optužnice kojom se Kurtović teretio za ratne zločine po zakonima BiH, po kojima bi Sud BiH trebao isključivo i raditi, preinačila u članove Krivičnog zakona SFRJ. A zna se da je time u startu zagarantirana blaža kazna. (Bilo je to puno prije presude suda u Strasbourgu i rasprave koja je uslijedila oko primjene ova dva zakona. No, ne može se reći da je Miletićka već tada zastupala drugačiji stav jer je ostale predmete sudila po zakonima BiH.)

Uloga Vasvije Vidović

Vasvija Vidović
I nikad niko nije postavio pitanje onoga što radi ova sutkinja, odnosno otvorio raspravu o sumnjama u neke presude iako se o tome u pravosudnim kuloarima mnogo govorilo. Čak i nakon što je Azra Miletić uhapšena zbog sumnji da je uzimala novac od kriminalaca kako bi ih oslobodila, nisu upitne njene prethodne odluke, niti iko otvara to pitanje. Mada, zašto bi sad neko vjerovao da je ona sve svoje odluke  donijela profesionalno osim ove za koju se sad dokazuje da je uzela pare. Već odavno postoje sumnje da se ova sutkinja viđa sa “sumnjivim tipovima”, te da se "nagađa” oko svojih odluka. Međutim, dokaza nije bilo i niko se nije usudio javno optužiti sutkinju državnog suda za nešto takvo. Sada, kad je uhapšena, umjesto da se klupko počne otpetljavati pojavljuju se informacije u medijima kako je to bila najbolja sutkinja Suda BiH. Naravno, bez navođenja ikakvih argumenata ili tih njenih presuda u kojima je briljirala. Činjenica je da je Miletićka zahvaljujući svom dobrom poznavanju prava (što niko ne spori) imala određeni ugled među kolegama, ali zahvaljujući kome je i vršila uticaj na kolege u vijećima da donesu odluke po njenom sudu, o čemu se čak okolo i hvalila.

Advokatica Vasvija Vidović tvrdi da “Čampara stoji iza procesa protiv sutkinje Azre Miletić”. A upravo Vidovićka je saslušana o tome kako je saznala da se sutkinja Miletić prisluškuje pri čemu je tvrdila da nikada sa Miletićkom nije razgovarala vezano za istragu koja se protiv nje vodi, kao ni u vezi sa krivičnim djelom i saznanjem za to krivično djelo. No, prema izvorima iz Obavještajno-sigurnosne agencije (koja je i prisluškivala Miletićku) Vidovićka ne samo da je pričala sa Miletićkom o prisluškivanju već su to bili jako dugi razgovori.
Dubravko Čampara
Sad se postavlja pitanje ko je odobrio njeno prisluškivanje? Puno bi potrebnije bilo postaviti pitanje: zašto? Mislili li neko da bi i jedan sudija, pa i predsjednik Suda, bez dovoljno dokaza potpisao suglasnost za posebne istražne radnje protiv kolege rizikujući vlastitu karijeru zbog nečijih obračuna. Naime, advokatica Vasvija Vidović tvrdi da “Čampara stoji iza procesa protiv sutkinje Azre Miletić”. A upravo Vidovićka je saslušana o tome kako je saznala da se sutkinja Miletić prisluškuje, pri čemu je tvrdila da nikada sa Miletićkom nije razgovarala vezano za istragu koja se protiv nje vodi, kao ni u vezi sa krivičnim djelom i saznanjem za to krivično djelo.

No, prema izvorima iz Obavještajno-sigurnosne agencije (koja je i prisluškivala Miletićku) Vidovićka ne samo da je pričala sa Miletićkom o prisluškivanju već su to bili jako dugi razgovori koji će sigurno javnosti otkriti mnogo toga ukoliko budu korišteni kao javni dokaz na suđenju Miletićki. Ono što Vidovićka nije znala i o čemu, istina, nije razgovarala sa Miletićkom, jesu detalji iz prisluškivanja za koje je bila zadužena SIPA. Dakle, neko iz OSA-e je nekom bliskom Miletićki rekao da je “pod mjerama” što je bilo jasno upozorenje. Ali, šta očekivati od onih koji pred javnošću lažu bez da trepnu i od jednog čistog slučaja prave teoriju zavjere.

Almir Džuvo
Sasvim drugo pitanje su informacije kojima se bavio magazin Mreža FTV-a o obračunu određenih lobija sa tužiteljem Dubravkom Čamparom, odnosno namještanju nekih slučajeva kako bi određeni mediji mogli javnosti svakodnevno prezentirati njegovu “nesposobnost”. S obzirom na ozbiljnost ovih informacija, koje već duže vrijeme kruže dobro obavještenim pravosudno-policijskim krugovima, bilo bi neophodno i o tome provesti detaljnu istragu kako bi se napokon raskrinkali i određeni “ugledni” advokati, odnosno njihove uloge pri donošenju određenih sudačkih odluka. Zanimljivo je podsjetiti i na slučaj Gaši, kad je upravo advokatica Vidović koristila sva, ali baš sva raspoloživa sredstva, kako bi uništila ugled tadašnje sutkinje Dalide Burzić, a sve kako bi njenom klijentu Muhamedu Aliju Gašiju isposlovala obnovu suđnja, naravno za honorar o kome mnogi advokati mogu sanjati.

Afera Miletić bi mogla, ukoliko bude postojala volja da se do kraja raskrinka ovaj slučaj, podići još i veću prašinu. Da li pravosuđe ima snagu za to s obzirom na sav nepotizam i pritiske kojima su izloženi i sudije i tužitelji, a pogotovo na pritiske određenih političkih lobija da se u njihovom interesu donose određene odluke bez obzira na posljedice za društvo, čijih razmjera u ovom trenutku ne možemo ni biti svjeni jer se odvijaju u zatvorenim krugovima?
-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi