“Drugo” čitanje Kočića

: Ljupko Mišeljić

U vrijeme kad se od Srpske akademije nauka i umjetnosti, preko Predstavništva Republike Srpske u Srbiji, i Andrićevog instituta u Višegradu, svi trude da obilježe stotu godišnjicu smrti “srpskog nacionaliste” i “najbritkijeg srpskog pera”, Željko Stjepanović u Banja Luci obilježava stotu godišnjicu smrti krajiškog genija, borca za prava seljaka, težaka i radnika, svojom monodramom o životu i djelu Petra Kočića
U godini kad Petar Kočić u Banjojluci pokreće časopis Razvitak (1910), postaje poslanik u bosanskom Saboru i seli u Sarajevo, u Zagrebu mu se već štampaju Jauci sa Zmijanja. U toj četvrtoj zbirci Kočićevih pripovjedaka smještena je i priča Molitva. Stotinu i šest godina kasnije banjalučkom glumcu i reditelju, Željku Stjepanoviću, ona će biti temelj za istoimenu monodramu o životu i smrti Petra Kočića. Monodrama Molitva izvedena je u Banjaluci 8. oktobra, a u Narodnom pozorištu Republike Srpske igraće se jednom mjesečno.

Kmet je kmet, a beg je beg

U vrijeme kad se od Srpske akademije nauka i umjetnosti, preko Predstavništva Republike Srpske u Srbiji, i Andrićevog instituta u Višegradu, svi trude da obilježe stotu godišnjicu smrti “srpskog nacionaliste” i “najbritkijeg srpskog pera”, Željko Stjepanović u Banjaluci obilježava stotu godišnjicu smrti krajiškog genija, borca za prava seljaka, težaka i radnika, revolucionara i kritičara. Dostojno zmijanskom težaku, za razliku od akademika i aparatčika SANU-a, za Stjepanovića ne postoji “novo”, “drugo” čitanje Kočića. Postoji samo Kočićeva borba, tuga, bol, jauk i jezik.

Željko Stjepanović
“Kmet je kmet, a beg je beg – bio on Turčin, Srbin ili Švabo.” “Kome ja danas u Banjaluci da štampam Otadžbinu, ko danas u Banjaluci razumije jezik težaka.” “Carevina udari teške namete, a vladike nakriviše naero kamilavke i udariše ustranu (...) od naroda. I vjera nam posrnu.” “Zamrznu svijet sam na se. Sve ti je to oštro, nabusito, niđe meke ni slatke riječi. I ljubav se i ono lijepo poštenje starinsko zabaci, izgubi k’o da ga nikad nije ni bilo”, plače Stjepanovićev Petar u pero, i na sceni.

U četrdeset dramskih sukoba/situacija, i sa trideset likova, Stjepanović, konačno, na sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske prikazuje Kočića koji napada begove, age i srpske gazde, bori se za prava seljaka i težaka; breme naroda i tragediju svoje vlastite porodice, koje Kočić na leđima podjednako nosi.

“Andrić je rekao da bi svaka generacija određenu temu ponovo za sebe trebalo da iščitava. Generacije prije nas su iščitale Kočića i to na odličan način – borac, vođa, revolucionar, ali mi ga danas nismo čitali i ne znamo šta znači Kočić u ovom trenutku”, ističe Stjepanović u jednoj svojoj izjavi.

Pravda Božija i zakon carski

U monodrami Molitva Stjepanović prikazuje Kočića kakvom se ne klanja banjalučka i srpska velenacionalna gospoda i politika. Svakome ko se sa Kočićem susreo u esejima Predraga Guge Lazarevića, ovaj i ovakav Kočić stran je “kao sfinga egipatska rodu čovječanskomu”. Jer, Gugin Kočić “nije revolucionar ni borac”, nego onaj koji “suprostavlja pravdu Božju zakonu carskom”. S tog bi gledišta Stjepanovićev Kočić mogao biti vještački i preveć pitom, pa i nedovoljno nacionalno osviješten.

U svakoj od četrdeset dramskih situacija, Kočićevo pero je za Stjepanovića kritično i reakciono, u tom vremenskom kontekstu skoro uvijek i netaktično, ali odano životu i stradanju zmijanjskog težaka, i takvo – jedino ispravno. Čak i na ušrb svoje vlastite porodice, koja mu se – pred vlastitim očima, a iza njegovog vidokruga – urušavala, nestajala i gasila.

Korektnu i autentičnu kostimografiju Stjepanovićeve Molitve prati, u nepuni sat igranja, i minimalistička ali vjerna scenografija, uz projekciono platno videobima koji svakom sukobu i situaciji daje vremenski i prostorni kontekst.

U četrdeset dramskih sukoba/situacija, i sa trideset likova, Stjepanović, konačno, na sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske prikazuje Kočića koji napada begove, age i srpske gazde, bori se za prava seljaka i težaka; breme naroda i tragediju svoje vlastite porodice
Takvo rješenje scenografije može se pripisati i činjenici da je Stjepanović dvije godine ranije napisao scenarij za seriju o Petru Kočiću, koju je trebalo da ekranizuje jedna nod naših televizija. No, do toga nikad nije došlo, tako da danas imamo priliku taj scenario o životu i smrti Kočiča vidjeti u – pozorištu.

Vitalni nacionalni interes

Da je Stjepanović pretpostavio upućenost i razumijevanje publike u ono što se o Kočiću i njegovom radu piše i govori zadnjih decenija, mogao je raskrinkati i dekonstruisati svo politikantsvo. Djelo Petra Kočića, narodnog tribuna, danas nestaje pred onim što zovu “vitalni nacionalni interes”, jer taj “nacionaln interes” nije nikakva borba i revolucija, nego jezik, vjera i nacija. Ono na šta se Kočić oslanjao, i što je koristio u borbi za seljaka i radnika, današnje gazde, age, begovi i elite koriste za borbu protiv seljaka i radnika.

Djelo Petra Kočića, narodnog tribuna, danas nestaje pred onim što zovu “vitalni nacionalni interes”, jer taj “nacionaln interes” nije nikakva borba i revolucija, nego jezik, vjera i nacija. Ono na šta se Kočić oslanjao, i što je koristio u borbi za seljaka i radnika, današnje gazde, age, begovi i elite koriste za borbu protiv seljaka i radnika
Dekonstrukcija političkog i neknjiževnog nije bila osnovna, niti najvidljivija namjera Stjepanovićeve Molitve, nego jasno viđenje Kočića kao pisca i tribuna Krajine i Bosne, čuvara onog što je kulturno i prosvjetiteljsko kod Srba. Kod Stjepanovića Kočić je lišen uljuljkanosti, a ne sudbine i života. Zbog toga ova monodrama, posvećena životu i smrti Petra Kočića, s nebrojeno mnogo sukoba i situacija života, nesreća, tragedija i vatrenosti, ne vodi bitku sa budnošću i pažnjom publike, nego sa očekivanjem i anticipacijom.

Gledaoci u pedeset i pet minuta neće osjetiti neugodnost gledanja, napornost praćenja, izgubljenost u kontekstu i situaciji, nego će predstava kod njega izazvati želju za ponovnim čitanjem Kočića – dosljedno i kritički kao što je to uradio Stjepanović.

-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*