Izraelski PR rat za đetiće

: Ahmed Burić

Dok traju borbe za Crnu Goru i za dalji put ka Zapadu, ili povratak u krilo Moskve i Beograda, za njihove se glasove bore Izraelci? Da nije imbecilno, bilo bi dirljivo? Zato je, valjda, Shaviv pribjegao elementarnoj logici, u “pr” strategiji poznatoj kao “zapamtite, kad nemate ništa, imate sebe.” I pošto on nema sebe, izvadio je Mila, pljusnuo njegov veliki portret na plakat i napisao: “DPS – sigurnim korakom”. I ispao – pobjednik
Zadnjih par sedmica, kao polaznik književne kolonije, a i kao privatno pisalačko lice proveo sam u Crnoj Gori. Tradicionalno i prijateljski, što bi se reklo, družio sam se s ljudima, gledao ko šta i kako piše, i odmah upratio da su izbori glavni biznis, a da su slogani i plakati posloženi što se kaže, cakum – pakum. Svojevrsna izložba dizajna i političkog marketinga odmah je pokazala glavne suprotstavljene strane – DPS Mila Đukanovića, pobjednika izbora koji je osvojio 35 poslaničkih mjesta (od ukupno 81). Drugi po veličini, Demokratski front, ima 18 mandata. Dalje slijede koalicija Ključ i Demokrati sa po 9 mandata, zatim SDP 4, Bošnjačka stranka i Socijaldemokrati (SD) po 2,  te Hrvatska građanska inicijativa i Albanska koalicija “Odlučno” sa po jednim mandatom.

To u praksi znači da će Đukanovićev, zajedno sa manjinama i Socijaldemokratima imati dovoljno da formira vladu (41-40),  i ukoliko bude htio širiti svoj front može ponuditi nešto i ostalim prozapadnim i proevropskim snagama, SDP-u i dijelu Ključa. To bi značilo da procrnogorske snage koje su bile zajedno ko referendum za osamostaljenje ostaju stabilna većina, a značilo bi to, ruku na srce, i stabilnu Crnu Goru.

Nas i Rusa, trista milona (eura)

Jer, politička povijest te zemlje je, uglavnom, bazirana na dva pola: jedan kojem je majka Rusija i koji tu zemlju jugoistočne Evrope vidi kao čedo Moskve (i slabijeg brata Beograda), i drugi koji tradicionalno optira za samostalnost, odnosno uključenje u progresivne integracije. Pobijedili su ovi drugi, i sada izgleda da je njihov put prema NATO i EU konačno trasiran.  

Zapad je stoput dosad pokazao da se neće previše (ra)sturati oko Balkana. Moskva, pak, (jeftino) koristi Balkan i uključuje ga u igru samo ukoliko Zapadu može pokazati da je još uvijek jaka u tom odmjeravanju snaga. A da je ekonomski jaka, potvrđuju vile, hoteli, resorti, naselja koja (se) grade duž cijele crnogorske obale. Slične objekte oko Budve, Kotora ili Tivta, vrijedne stotine milona eura, ove su oči vidjele još samo na filmu: ono, Malibu, Miami, džipovi, zatvorena apartmanska naselja i obezbjeđenje u tamnim naočalama.
Kampanja DF-a sa sloganom “Mi ili on” djelo je Aarona Shaviva, stratega za globalne komunikacije koji je, između ostalog, “pokrivao” kampanje u Maleziji, Taiwanu, u Evropskom parlamentu, NGO sektoru u Velikoj Britaniji, a svojim najvećim uspjehom smatra dovođenje Benjamina Netanyahua na čelo Izraela

No, Crnogorcima, koji su se u prošlosti pokazali da baš i ne vole ropstvo, izgleda nije previše drago da osim što kupe zemlju, Rusi i vladaju njome, pa su većinom glasali za procrnogorsku opciju. Jer, ono što mediji zovu “relativnom pobjedom DPS-a” može se pročitati i u drugom ključu. Ako SDP ne želi, a ne želi osim ako bivšeg predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića pamet nije sasvim napustila, zaustavljati trasiran put Crne Gore ka Zapadu, ispada da će samo DF (uz Demokrate koji su još uvijek nedefinisani, ali “sumnjivi”), na čelu sa vojvodom Andrijom Mandićem, biti za prorusku, mračnu Crnu Goru pod okriljem Srbije.

Da, dobro ste pročitali lider druge po veličini partije ima titulu četničkog vojvode. Doduše, bez brade, bez kokarde, pa i bez vojske, ali titula je titula. I tu je tačka gdje prestaje politički marketing. I staju sve te priče, o korumpiranoj vlasti, diktaturi, nepotizmu, bla, bla, bla. Tu prestaje sve.   

Što kući ne napravi, kad si tako pametan?

Možda je pomoć Andriji Mandiću trebala doći iz Srbije. Naime, na dan izbora, u Crnoj Gori je uhapšen Bratislav Dikić, bivši komandant srbijanske Žandarmerije, koji je predvodio grupu od dvadesetak naoružanih specijalaca. Vlast tvrdi da je njihov zadatak bio da  nakon izbora uhapse Đukanovića, a DF i njihovi sateliti da je sve montirano. Dikić je, inače, policijski general u mirovini, ratovao je na Kosovu, a nosi nadimak Mali Legija. Nešto sumnjam da bi ga vlast pozivala da ga hapsi s automatskom puškom, kao što znam da neko s nadimkom Legija, Polulegija, Mali Legija, legia artis ne može biti na pravoj strani. I da ga treba beskonačno zatvoriti zbog čega je god došao, jer šta traži naoružan u drugoj državi?
 
Tu vam, dame i gospodo, bar za mene prestaje priča o političkom marketingu, pr – industriji, spinovima, i ostalim jajcima koje su donijeli globalni prodavci magle. Kampanja DF-a sa sloganom “Mi ili on” djelo je Aarona Shaviva, stratega za globalne komunikacije koji je, između ostalog, “pokrivao” kampanje u Maleziji, Taiwanu, u Evropskom parlamentu, NGO sektoru u Velikoj Britaniji, a svojim najvećim uspjehom smatra dovođenje Benjamina Netanyahua na čelo Izraela. Izrazito grafički militantan, isključujući ton kampanje “Mi ili on?”, (pritom nikako zanemariti da se riječ tvori kao “milion”, što sugerira kriminalnu vladavinu Đukanovića, a u sloganu se, da ne bude zabune čita i njegovo ime – Milo), vas kad prvi put vidite jumbo-plakat definitivno ostavlja bez daha.

Plakat DF-a
Bilo kako bilo, Shaviv je izgubio (dabogda svaki put), što njegovu firmu Strategy and Campaings neće spriječiti da uredno naplate masan honorar, ali ostaje ljudsko pitanje: zar političko oglašavanje u jugoistočnoj Evropi moraju uređivati ljudi iz zemlje u kojoj vlada sve, samo ne demokratija? Da, govorim o Izraelu, i o tome da je i DPS-ovu kampanju vodio opet Izraelac, Eisin Asaf, kojeg je Đukanovićev štab posudio od Aleksandra Vučića, a ovaj ga je uzeo nakon što je izgubio na izborima 2008. od Demokratske stranke, kojoj je Asaf radio kampanju.

I tako, dok traju borbe za Crnu Goru i za dalji put ka Zapadu, ili povratak u krilo Moskve i Beograda, za njihove se glasove bore Izraelci? Da nije imbecilno, bilo bi dirljivo? Zato je, valjda, Shaviv pribjegao elementarnoj logici, u “pr” strategiji poznatoj kao “zapamtite, kad nemate ništa, imate sebe.” I pošto on nema sebe, izvadio je Mila, pljusnuo njegov veliki portret na plakat i napisao: “DPS – sigurnim korakom”. I ispao – pobjednik. Ali, nije li to sve skupa – tragikomično?

Sad , kad je sve prošlo kako treba, treba reći da bi jedino to bilo djelo za poštovanje, i odgovaralo našim mentalitetima: da je stavio Đukanovića na plakat, i ispod pitanje: “Ima l’ ko jači?”

Odgovor je, naravno – “nema”.  Crna Gora ide dalje.
-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi