Komentirajući najavu koncerta “podrške haškim uznicima”, odnosno šestorici čelnih ljudi Herceg-Bosne koji čekaju pravomoćnu presudu za zločine protiv čovječnosti, kršenja zakona ili običaja ratovanja i teške povrede Ženevskih konvencija počinjene od 1992. do 1994. godine, HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog saveza Dragan Čović rekao je da “ako jedan koncert može predstavljati udar na državu, onda se svi trebamo zabrinuti za BiH”.

“Taj koncert doživljavam samo kao jedan u nizu glazbenih događaja i ništa više”, zaključio je Čović.

Udruženi zločinački poduhvat

“Jedan u nizu glazbenih događaja”, podsjetimo, podrška je Jadranku Prliću, bivšem predsjedniku Hrvatskog vijeća obrane (HVO), i kasnije Vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne, osuđenom na 25 godina zatvora; Bruni Stojiću, bivšem načelniku Odjela obrane HVO-a, osuđenom na 20 godina zatvora; Milivoju Petkoviću, načelniku Glavnog stožera HVO-a i kasnije zamjeniku vrhovnog zapovjednika HVO-a, osuđenom na 20 godina zatvora; Valentinu Ćoriću, načelniku Uprave Vojne policije i kasnije ministru unutarnjih poslova, osuđenom na 16 godina zatvora; Slobodanu Praljku, bivšem pomoćniku ministra obrane Hrvatske i kasnije zapovjedniku Glavnog stožera HVO-a, osuđenom na kaznu od 20 godina zatvora; i Berislavu Pušiću, bivšem načelniku Službe za razmjenu zarobljenika i drugih osoba i predsjedniku Komisije HVO-a zadužene za zatočeničke objekte, kome je izrečena kazna od 10 godina zatvora.

“Haško tužiteljstvo alarmirano je sadašnjim rasprostranjenim poricanjem ratnih zločina i odbijanjem da se prihvate činjenice utvrđene na suđenjima pred Tribunalom. Poruke poricanja zločina i revizionizma su glasne i jasne: mi priznajemo naše žrtve ali ne i vaše, a oni koje vi smatrate ratnim zločincima su naši heroji!”

Pretresno vijeće haškog Tribunala ustanovilo je da je konačni cilj udruženog zločinačkog poduhvata u kojem je šestorka učestvovala, bio stvaranje hrvatskog entiteta, sa namjerom ujedinjenja svih Hrvata u Bosni i Hercegovini na jednom komadu teritorije, ugrubo rečeno, u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine.

Osim šestorice optuženih, zaključeno je u prvostupanjskoj presudi, više osoba se pridružilo i doprinijelo ovom udruženom zločinačkom poduhvatu i učestvovalo u njemu, uključujući, među ostalima: Franju Tuđmana, predsjednika Republike Hrvatske, Gojka Šuška, ministra obrane Republike Hrvatske, Janka Bobetka, generala Hrvatske vojske i Matu Bobana, predsjednika Hrvatske Zajednice (kasnije Republike) Herceg-Bosne.

Zločinačko naslijeđe “počasnih gostiju jednog u nizu glazbenih događaja” uključuje tisuće mrtvih i ranjenih, bjesomučna razaranja, masovna silovanja i koncentracione logore u kojima su činjena nezamisliva zlodjela koja, prema zaključku Pretresnog vijeća tribunala, izuzimajući izdvojeno mišljenje sudije Antonettija, “u većini slučajeva (…) nije nasumice počinila šačica nedisciplinovanih vojnika”. “Naprotiv”, zaključuje Vijeće, “zločini su bili ishod plana koji su pripremili učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu kako bi otjerali muslimansko stanovništvo iz Herceg-Bosne.”

Zločinačka situacija

U redovnom polugodišnjem izvještaju Vijeću sigurnosti UN-a, glavni tužitelj Tribunala Serge Brammertz upozorio je da se situacija u regiji i dalje razvija u pogrešnom smjeru, te da “neodgovorni zvaničnici koriste podjele, diskriminaciju i mržnju kako bi učvrstili vlast”.

Brammertz tvrdi da trenutna situacija u regiji nije daleko od one koja je prije 25 ili 30 godina dovela do rata i ratnih zločina. “Kada neodgovorni zvaničnici koriste podjele, diskriminaciju i mržnju da bi učvrstili svoju vlast, sukobi i zvjerstva mogu dobiti sopstvenu logiku. To je važilo prije dvije decenije kada su počeli genocid i etničko čišćenje i to važi i danas!”, rekao je Brammertz, koji se u nastavku svog izlaganja osvrnuo na činjenicu da je suradnja regionalnih pravosuđa u posljednje vrijeme krenula od loše ka goroj. “Haško tužiteljstvo alarmirano je sadašnjim rasprostranjenim poricanjem ratnih zločina i odbijanjem da se prihvate činjenice utvrđene na suđenjima pred Tribunalom. Poruke poricanja zločina i revizionizma su glasne i jasne: mi priznajemo naše žrtve ali ne i vaše, a oni koje vi smatrate ratnim zločincima su naši heroji!”

Pretresno vijeće haškog Tribunala ustanovilo je da je konačni cilj udruženog zločinačkog poduhvata u kojem je šestorka učestvovala, bio stvaranje hrvatskog entiteta, sa namjerom ujedinjenja svih Hrvata u Bosni i Hercegovini na jednom komadu teritorije, ugrubo rečeno, u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine

Iz podugačkog spiska neprihvatljivih provokacija, koje su, kako je rekao, “uvreda za žrtve, Vijeće sigurnosti i sve koji vjeruju u pravdu”, Brammertz je izdvojio saopćenje ministra obrazovanja Republike Srpske da će u školama tog entiteta zabraniti udžbenike u kojima se govori o opsadi Sarajeva i genocidu u Srebrenici, o čemu se inače uči u školama širom svijeta, a pored toga i “dobrotvorni koncert” za šestoricu osuđenih čelnika Herceg Bosne, koji aktualni član Predsjedništva BiH Dragan Čović doživljava kao “jedan u nizu glazbenih koncerata i ništa više”.

Svakom svoji zločinci

Iako su organizatori koncerta podrške zločinačkoj četvorci – udruga Hrvatsko srce nade – spakovali politički korektno obrazloženje, uključujući i ispriku voditelja Odjela za branitelje HNS-a Slavka Marina žrtvama, ipak nije izbjegnuto ono balkansko “ali”.

“Ispričavam se žrtvama i uvažavam sve nevolje bez obzira iz kojeg naroda dolaze. Znam da ti ljudi nisu učinili ratni zločin i sud o njima nije rekao konačnu odluku i moramo im pomoći dok se brane jer mi kršćani promišljamo tako, da dok god se neko brani, treba mu pomoći. Ne poričem da su se desili zločini, odnosno da ih nije bilo u dijelu HVO, ali isto je bilo gdje je bila Armija BiH. Razlog tome je taj da je rat zlo”, rekao je Marin, dodajući kako slični primjeri odnosa prema zločinima mogu biti pronađeni na svim stranama.

“Ispričavam se žrtvama i uvažavam sve nevolje bez obzira iz kojeg naroda dolaze. Znam da ti ljudi nisu učinili ratni zločin i sud o njima nije rekao konačnu odluku i moramo im pomoći dok se brane jer mi kršćani promišljamo tako, da dok god se neko brani, treba mu pomoći. Ne poričem da su se desili zločini, odnosno da ih nije bilo u dijelu HVO, ali isto je bilo gdje je bila Armija BiH. Razlog tome je taj da je rat zlo”

“Žalosti me i brine me za budućnost vaš medijski odnos prema nečemu. Navest ću jedan primjer, a to je da se niko nije osvrnuo kada je prije dva mjeseca Udruga branitelja ukazala na imenovanja Nisveta Gasala, pravomoćno presuđenog čovjeka koji je odslužio ratni zločin, a koji je imenovan za direktora javne institucije Sportska dvorana u kojoj su se dešavale sve stvari koje su se dešavale u ratu u Bugojnu. Ovo je samo jedan primjer ali ih imamo još”, rekao je.

I dok je odnos prema zločinima i zločincima sa sve tri strane nesumnjivo sporan, jer je primjere poput Nisveta Gasala moguće nabrajati do unedogled, da se zaključiti kako je upravo takav odnos općeprihvatljiv, ili kako se prihvatljivost takvog odosa nameće kao neminovna realnost, s kojom se svi imaju pomiriti i, kako reče Dragan Čović – ništa više. Drugim riječima, ako može SDA u Bugojnu, ili SNSD na Palama – onda može i HDZ u Mostaru?!

Ideja u Predsjedništvu BiH

“Ideja za koju su se borili i zastupali optužnici, ona je ideja koja je bila potrebna hrvatskom narodu, koja je utemeljena na referendumskom pitanju. Također, ako je neko počinio zločin ne znači da su svi krivi. Znamo i da kod Bošnjaka ima presuđenih ratnih zločina, i kod Srba. Mi još nismo politički ravnopravni ali bez obzira na prava mi ćemo se nastaviti boriti u zakonskim okvirima. Očito u ovoj zemlji žive ljudi koji misle da se još uvijek može diktirati jednom narodu šta će slaviti, ali to je vrijeme prošlo, ovo je demokracija i mi Hrvati ćemo se u ovoj zemlji ponašati po našim standardima. Isto to tražimo i za druga dva naroda, neka slave što žele, neka daju potporu za šta smatraju da treba”, rekao je Marin, koji, inače, zločinački poduhvat HVO-a u javnim istupima redovno naziva notornom laži.

Međutim, “ideja za koju su se borili” osuđenici i čelni akteri udruženog zločinačkog poduhvata, s ciljem etničkog čišćenja i – zaključeno je u presudi Pretresnog vijeća Tribunala – stvaranja hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini življa je nego ikad, uključujući i njegove granice. Riječima Dragana Čovića, “tu bi bili i Hercegovina i Posavina i dijelovi centralne Bosne i Žepče”.

Koncert podrške zločinačkoj šestorci, osim što je nepobitan dokaz da je predizborna kampanja već počela, i to sa samog dna, pokazuje i da HDZ-u BiH, odnosno HNS-u, nije ostalo još puno aduta u rukavima za manipulaciju hrvatskim biračkim tijelom. Osim, naravno, dobro oprobanog retoričkog povratka na ratne pozicije.

Po svemu sudeći, herceg-bosanskoj šestorci učinjena je nepravda, ali ne zato što im je onemogućeno da uživo vide Marka Perkovića Thompsona i da sa još desetak tisuća istomišljenika u Mostaru kliču “U boj, u boj!” i “Za dom, spremni!”, već zato što je zlodjelo za koje su osuđeni još uvijek na slobodi, i k tome sjedi u Predsjedništvu BiH. Oni sami su, kako reče jedan korisnik društvenih mreža – za drugostupanjsku, spremni!