Arapski NATO protiv Katara

Katar: Zalivska kuhinja

Piše: Zlatko Dizdarević      06.06.2017

Žrtva je pronađena u Kataru kojem su minulih dana već saopštene kazne za podržavanje terorizma i pokušaj potkopavanja jedinstva zalivskih država potvrđenog pred Trumpom. Naravno i za neposluh spram velike ideje američkog predsjednika da Rijad bude perjanica borbe protiv Irana, Hezbollaha i Hamasa koji su, odjednom, najveći izvoznici terora u arapskom svijetu pa i šire, a podržava ih Katar!
Najave se realizuju i slutnje obistinjuju: Trump i saudijski šeici samo desetak dana nakon potpisivanja “Deklaracije iz Rijada” koja formalno okuplja zalivske zemlje “u borbi protiv terorizma”, kroz ustanovljavanje “arapskog NATO-a” sa sjedištem u Rijadu, a hipotetičkom vojskom od afričkih plaćenika, počinju rigorozno zavođenje reda među neposlušnima u vlastitim redovima. Vašington, doduše, izigrava umjerenost u cijeloj priči. Državni sekretar Rex Tillerson, eto upozorava na potrebu da partneri iz Galfa riješe probleme između sebe “jer razdor među njima neće donijeti rezultate u borbi protiv islamskih militanata”. A beskrajno ambiciozni Saudijci ne mogu dočekati obračun sa onima koji potkopavaju njihovu odlučnost “u borbi protiv terorizma”.

Saudijci protiv terorizma!

Svijet je doista postao mjesto ogromne farse – Saudijci protiv terorizma! Žrtva je pronađena u Kataru kojem su minulih dana već saopštene kazne za podržavanje terorizma i pokušaj potkopavanja jedinstva zalivskih država potvrđenog pred Trumpom. Naravno i za neposluh spram velike ideje američkog predsjednika da Rijad bude perjanica borbe protiv Irana, Hezbollaha i Hamasa koji su, odjednom, najveći izvoznici terora u arapskom svijetu pa i šire, a podržava ih Katar!

Donald Trump
Prekidom odnosa Saudijske Arabije, Egipta, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina, samo malo kasnije i Jemena, Libije i Maldiva sa Katarom, poslata je poruka i svima ostalim u Vijeću za saradnju u Zaljevu (GCC), regionalnoj organizaciji arabijskih petromonarhija, kako se treba ponašati u ovom slučaju.

Sve je počelo temeljem sumnji i nagađanja, te medijskih špekulacija na temu odnosa Katara sa “neprijateljima”, baš nekako u vrijeme Trumpove posjete Saudijskoj Arabiji. Prvo je Katarska novinska agencija (QNA) objavila da je katarski emir Shaikh Tamim Bin Hamad al-Thani rekao kako Doha “uočava napetosti s vladom američkog predsjednika Donalda Trumpa” ali i priznaje da je “Iran islamski moćnik te da nema mudrosti u izgradnji neprijateljstva prema Iranu”. Zanimljivo, to je kazano u vazduhoplovnoj bazi u kojoj su zajedničke snage ratnog vazduhoplovstva Katara i SAD-a. Tamošnji izvori odavno već otvoreno ponavljaju da je zadatak tih snaga odbrana Katara od susjednih zemalja. Nikad nije rečeno – kojih.

Je li slučajno što se ova drama odvija odmah po Trumpovoj posjeti Saudijskoj Arabiji gdje je odjednom, kao iz rukava izvukao tezu da je Teheran centar svjetskog terorizma i destabilizacije, sa svojim partnerima. A partner su im, eto, Muslimanska braća iz Katara koji to doista jesu ali, u ovom slučaju, oni su tek drugokategornici spram ISIL-a i Al Qaede što su ih proizveli, nahranili, doveli i podržali na svaki način uglavnom ovi što su sada “lideri borbe protiv terorizma”
Udarna pesnica u ovoj priči bio je saudijsku dnevnik “Okaz”. Pošli su od agresivne konstatacije kako se “još ni tinta nije osušila sa Deklaracije iz Rijada a Katar minira konsenzus dajući podršku neprijatelju”. Kažu, tako Doha time pokazuje pravo lice, otkriva veze Katara sa terorističkim grupama što nije više iznenađenje... Ništa blaže nisu optužbe ni na račun Iraka kojem se stavlja na teret, prema pisanju agencije Gulf Newsa iz Dubaia 26. maja, da je organizovao u Bagdadu tajni susret ministra vanjskih poslova Katara, Shaikha Mohammada Bin Abdul Rahmana Al Thania sa visokim oficirom Irana i komandantom elitne jedinice “Quds Force” Qasim Sulaimanom, na kojem je navodno postignut dogovor o “snažnom napretku u vojnoj saradnji između Irana i Katara, posebno na terenu obavještajne saradnje...”

Poziv braći

Lider Katara, Sheikh Tamim Bin Hamad al-Thani prvo je pozvao “braću” u Egiptu i Emiratima da zaustave kontinuiranu kampanju protiv njegove zemlje, ali su lideri GCC-a ipak minule  nedjelje donijeli odluku da Katar mora decidnije, odlučnije i javno prihvati zajednički stav Vijeća prema kojem su Iran i Hezbollah ozbiljna prijetnja za stabilnost i sigurnost u regionu Gulfa. Iran posebno i za podršku šiitima “militantima” u Saudijskoj Arabiji i Bahreinu. Naglašeno su optuženi mediji Katara da podržavaju i šire prijetnje pomenutih terorističkih država i organizacija. Neke od zemalja zato su i zvanično blokirale emitovanje satelitskog kanala Al Jazeere iz Dohe, kao udarne propagandne pesnice Katara.

Rijad, Saudijska Arabija
Među sankcijama koje su stupile na snagu jeste i ona da državljani Katara koji su se zatekli, ili žive i rade u Saudijskoj Arabiji, Egiptu, Emiratima i Bahreinu moraju najkasnije u roku od petnaest dana trajno napustiti ove zemlje. Obustavljaju se i svi letovi kompanije “Etihad Airways” iz Abu Dabia sa Katarom, suspendovane su i vojne snage Katara iz saudijske koalicije protiv Yemena, a pripremana je i blokada transporta tečnog plina iz Katara po svijetu što će biti težak udarac za ekonomiju zemlje koja je vodeća u svijetu po količinama ovog specifičnog  energenta. Berza već pokazuje rast cijene barela nafte nakon pomenute odluke.       

Sve ovo dešava se u ambijentu specifičnih, pa i kontroverznih odnosa Katara u regionu. Doha je, recimo, bliska sa Izraelom – prvi su im pritekli u pomoć ukapljenim plinom kada su nakon početka tzv. arapskog proljeća islamisti na Sinaju presijecali naftovode i gasovode prema Izraelu, pa ipak Katar je već dugo sjedište Muslimanske braće i Hamasa, najvećih protivnika Izraela. Istovremeno, Amerikancima se diže kosa na glavi zbog slutnje o vezama Dohe i Teherana, a južno od Dohe je pomenuta američko-katarska vojna baza. Katar je mnogima teško shvatljiva zemlja. Emir tvrdi da ima dobre odnose s Izraelom, ali je u Dohi ugostio poodavno glavni politički ured Hamasa. 

Odmak od Sirije i Iraka prema Arapskom moru čini se kao zgodna kombinacija. Treba samo obaviti poznate radove: ubijediti narod osvajača da hoće njih da unište, proizvesti herojski naboj da se “u odbrani” eliminira pobjednik, dobro se naoružati uz pomoć prijatelja, dobiti saglasnost za rat od UN-a i sličnih, jer je u pitanju borba za ljudska prava, demokraciju i slobodu i – juriš u pobjedu za nove terene i nove resurse
O čemu se u svemu ovome radi, i kakve se sve kombinacije mogu izroditi iz ove priče? Da li je moguće da su sve ovo svojevrsni paradoksi i povod za čuđenje. Naravno da ne.

Mimo stare istine da se interesi na Bliskom istoku, ljubavi i mržnje ne slažu sa logikom i “principima” na kojima se temelje uzajamne kombinacije Zapadu, pa su i varijante u partnerstvima i neprijateljstvima na različitim nivoima drugačije nego u logici Evrope i Amerike – recimo, neprijatelj mog neprijatelja uopšte ne mora biti moj prijatelj itd. – ovdje ima nekoliko bitnih povoda što su jasno u pozadini svega.

Današnja realnost

Prije svega, kao opšte mjesto jeste notorna činjenica koja se ne smije zaobići u bilo kojoj analizi geostrateških zbivanja danas: izvor globalnog biznisa u svijetu danas su sukobi, tenzije, razaranja i u krajnjoj – smrt. Ko nije u stanju da se kod tumačenja današnje realnosti odmakne od kategorija pravde, morala, istine, logike i humanosti, puno toga neće shvatiti.

Drugo, planetarna realnost pregazila je pređašnja stanja u kojima su bogati i razvijeni mogli da haraju radi svoje dobrobiti prostorima što su daleko od njih. Ratovi se nisu vodili kod kuće. Globalizacija, brzina prenošenja informacije o aktuelnim zbivanjima i o korjenima sukoba ne dozvoljava više klaustrofobičnost i neznanje. Spoznaje kojima se blokiraju reakcije ne mogu se kontrolisati, kao ni odgovori koje traže potlačeni i opljačkani. Podjednako tako mogućnosti transporta, kretanja, povezivanja su takve da se ništa više ne može zaustaviti tamo gdje se to hoće. Nema više izolovanosti...

Lider Katara, Sheikh Tamim Bin Hamad al-Thani prvo je pozvao “braću” u Egiptu i Emiratima da zaustave kontinuiranu kampanju protiv njegove zemlje, ali su lideri GCC-a ipak minule  nedjelje donijeli odluku da Katar mora decidnije, odlučnije i javno prihvati zajednički stav Vijeća prema kojem su Iran i Hezbollah ozbiljna prijetnja za stabilnost i sigurnost u regionu Gulfa
Treće, cijela ova priča počiva na najmanje tri glavna i brutalna interesa usko povezana: Trumpova Amerika razmišlja samo o tome kako će na proizvodnji, naravno prije svega oružja ali ne samo toga, uzeti one milijarde dolara koje im sada daje Saudijska Arabija, a sutra će im davati mnoge žrtve drugih sukoba, ratova i razaranja. Saudijska Arabija zahvaljujući pomenutom interesu Amerike, može da plati – kako to oni misle – realizaciju svog vječitog i košmarnog  a nedosanjanog sna o eliminaciji Irana i svih koji su mu bliski, ili su njihov proizvod. U tu bitku, idejom o onom “arapskom NATO-u” kojeg će hraniti Amerika, uvučene su sve zemlje Zaliva ali se, evo, uzjogunio Katar kojeg, zato, treba proglasiti neprijateljem “pravedne stvari” i eliminirati ga trajno iz igre.

Četvrto, da bi sve ovo moglo uspjeti, treba “smiriti” ne samo one poput Katara, već potpuno razoriti i kompletnu zajednicu arapskih zemalja, na čelu sa Arapskom ligom, jer se jedino kroz njeno jedinstvo mogu oteti interesu najkrupnijeg kapitala koji vlada svijetom. Time će pobjednici kontrolisati cijenu energenata odande, znači nafte i gasa; neće dozvoliti emancipaciju tamošnjih društava kroz izgradnju srednje klase; neće riješiti palestinsko pitanje jer ono decenijama permanentno hrani potrebno nezadovoljstvo i “incidente”, neophodne za stalno održavanje tenzija i mržnje kao pogona za profitabilne sukobe...

Sloboda širenja okupacije Palestine

Je li slučajno što se ova drama odvija odmah po Trumpovoj posjeti Saudijskoj Arabiji gdje je odjednom, kao iz rukava izvukao tezu da je Teheran centar svjetskog terorizma i destabilizacije, sa svojim partnerima. A partner su im, eto, Muslimanska braća iz Katara koji to doista jesu ali, u ovom slučaju, oni su tek drugokategornici spram ISIL-a i Al Qaede što su ih proizveli, nahranili, doveli i podržali na svaki način uglavnom ovi što su sada “lideri borbe protiv terorizma”.

U tom rasporedu snaga, Katar, eto, štiti najgore od zlih i kao takav, naravno, više ne može biti ni saveznik. Tako nije daleko dan kada mu neprijatelj postane američka sila sa svojim “antiterorističkim” partnerima: Saudijskom Arabijom koja je otac i majka terorizma već bezmalo trideset godina i to kao partner CIA-e i sličnih “odande”. Potom Egipta koji ima povjesni problem sa Muslimanskom braćom poteklom sa njihovog tla još od 1928. godine. Kairo, uz to, ima i dugoročnu stratešku obavezu prema SAD-u kroz Camp David i dogovoreni mir sa Izraelom. Njime se najsigurnije čuva sloboda širenja okupacije Palestine do njenog nestajanja. I dobijaju američke pare za to. Tu je Bahrein kojim vlada izrazita manjina sunita nad velikom većinom šiita, podjednako tako i Yemen u kojem Rijad pokušava u krvi slomiti otpor tamošnjim vlastitim marionetama. Tu su Emirati koji se neće previše vojno angažovati jer im je trgovina bliža od ratovanja ali, potpisat će sve što Amerikanci i Saudijska Arabija kažu.

Hassan Rohani


Naravno, ovakva storija mora imati operativni cilj. On je – Iran. I to nakon što su u toj zemlji održani 12. predsjednički izbori na koje je izašlo 73 posto glasača a Hasan Rohani izabran je, ponovo, sa 57 posto glasova. Prema starinskim logikama moglo bi se postaviti pitanje, pa zar nije normalno da se sada sarađuje sa čovjekom i ekipom koji su okrenuti reformatorskim projektima i opcijama, miru i sređivanju prije svega unutrašnjih prilika. Međutim, ta logika više ne samo da ne važi već je potpuno suprotna onome što je bitno: zavadi i profitiraj na razaranju i propasti
Naravno, ovakva storija mora imati operativni cilj. On je – Iran. I to nakon što su u toj zemlji
održani 12. predsjednički izbori na koje je izašlo 73 posto glasača a Hasan Rohani izabran je, ponovo, sa 57 posto glasova. Prema starinskim logikama moglo bi se postaviti pitanje, pa zar nije normalno da se sada sarađuje sa čovjekom i ekipom koji su okrenuti reformatorskim projektima i opcijama, miru i sređivanju prije svega unutrašnjih prilika. Međutim, ta logika više ne samo da ne važi već je potpuno suprotna onome što je bitno: zavadi i profitiraj na razaranju i propasti.

Problem sa Iranom je što ta zemlja sa svojim potencijalima ali i sa sve više seveznika i partnera, globalnih i moćnih na orijentu, nije i neće biti lak zalogaj i najjačima sa “skorojevićkog Bliskog Istoka”, ma koliko petro-dolarima podmićivali Ameriku i njihovo vojnu industriju. Svojevrsna tragedija je što se u toj priči ništa ne mijenja, toliko da se mora priznati i ajatolahu Ali Khamneiu da je u pravu kada ovih dana podsjeća kako je još Imam Khomeini, prije trideset godina, kazao ono što Evropljani otkrivaju danas: Americi se ne može vjerovati...

Izmišljanje sukoba

Priča o izmišljanju sukoba i poticanju mržnje kao uslovu profita, naravno, ima i svoje nus-pojave. Neke od njih su već postignute. Velika Turska je postala poprilično opasni nekontrolisani igrač. Erdoganov režim jeste jedan od bastiona Muslimanske braće, napadnute u storiji sa Katarom. Ankara će ovdje, logično, svog saveznika pronaći u Dohi, Bagdadu, pa sutra i u Damasku. Da Rusiju i balkanske “identitetske” saveznike ne pominjemo. Ovdašnja trulež i amaterizam pogoduju svakom iznenađenju i budalaštini.     

Ankara, Turska
Rijad je dao 480 milijardi dolara Americi zarad svoje ambicije. Šta ima veze što je i velika većina identifikovanih organizatora i izvođača najveće pojedinačne terorističke drame u svijetu, one u New Yorku 11. septembra – iz Saudijske Arabije. To nije bilo dovoljno nikome u okolini Trumpa, o njemu da ne govorimo, da pomisli kako Katar i pored svega što jeste dodavao terorizmu na Bliskom istoku ipak nije u tome ni do ramena Saudijcima.

To što se Katar drznuo prkositi US – Saudi – GCC  propagandi protiv Irana, a za Amerikance je to samo dobar posao, danas je dovoljno za prijetnju Dohi “arapskim NATO-om”. Nakon toga, vidjet će se šta dalje. Ima, eto, slutnji i glasina da Assad polako, ali uporno privodi kraju svoju priču koja se nije odvijala kako je kod prvobitnih izvođača radova bilo predviđeno. Sad je, eto, kasno kukati nad stotinama hiljada ubijenih i milionima obeskućenih, kazat će mnogi šta se tu može, takvi su život i sudbina... treba gledati unaprijed, pronaći novu žrtvu za nova razaranja.

Udarna pesnica u ovoj priči bio je saudijsku dnevnik “Okaz”. Pošli su od agresivne konstatacije kako se “još ni tinta nije osušila sa Deklaracije iz Rijada a Katar minira konsenzus dajući podršku neprijatelju”. Kažu, tako Doha time pokazuje pravo lice, otkriva veze Katara sa terorističkim grupama što nije više iznenađenje... Ništa blaže nisu optužbe ni na račun Iraka
Odmak od Sirije i Iraka prema Arapskom moru čini se kao zgodna kombinacija. Treba samo obaviti poznate radove: ubijediti narod osvajača da hoće njih da unište, proizvesti herojski naboj da se “u odbrani” eliminira pobjednik, dobro se naoružati uz pomoć prijatelja, dobiti saglasnost za rat od UN-a i sličnih, jer je u pitanju borba za ljudska prava, demokraciju i slobodu i – juriš u pobjedu za nove terene i nove resurse.

Zvuči poznato i jasno kao dan. Pa opet, vazda kao da se prvi put dešava. Glupost i interes su neograničeni i vječni.
-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*