Poštovana,

Moje ime je Mirza Halilčević. Ja sam jedan od onih koje biste Vi najradije izolovali iz društva. Ovim putem želim kratko da vam se obratim i prokomentarišem stav koji zauzimate u vezi sa najavljenom povorkom ponosa planiranom za 8. septembar 2019. godine.

Obzirom da se u okviru svojih novinarskih angažmana nerijetko srećem sa homofobnim komentarima, govorom mržnje i stavovima poput vašeg, nimalo mi nije stran način razmišljanja koji imate. Kako se moj rad bazira na pisanju o izazovima sa kojima se suočavaju LGBTI osobe, homofobija je skoro pa sastavni dio tog posla. 

No, ono što se u odnosu na vaš stav primjećuje jeste jedan osjećaj izuzetne moralne superiornosti s kojim govorite o LGBTI osobama i povorci ponosa. Za pretpostaviti je da snagu za takvo šta crpite iz religijskog fundamentalizma i konzervativnosti kojom zrače vaše objave. Ne sumnjam da Vi vjerujete da ste u pravu, ali bojim se da to i jeste izazov stava koji zauzimate. Demokratija ne bi trebala biti igra dokazivanja! Nažalost, takvo fanatičko, preplavljujuće razmišljanje podsjeća na stanje svijesti usljed kojeg se započinju i oružani sukobi. Sa takvim razmišljanjem, vi predstavljate primjer građanke koja nezrelo i selektivno bira ljudska prava shodno ličnom mentalnom i emotivnom kapacitetu kojim raspolažete. I ne krivim Vas zbog toga, ali mi je drago da upravo zbog takvih poput Vas postoje jasno definisani zakoni koji tretiraju pitanja života LGBTI osoba.

Svojim stavom, koji zapravo više podsjeća na moralističko zgražavanje nad LGBTI populacijom nego na konstruktivno mišljenje koje može podnijeti racionalnu raspravu, Vi otvoreno pozivate na segregaciju. Nadam se da vam je jasno koliko je to problematično, kao i koliko su takvi politički stavovi štete već nanijeli Bosni i Hercegovini, ali i svijetu. Ovakvim reagovanjem, Vi ste obrukali i prekršili zakletvu koju ste dali u Skupštini Kantona Sarajevo, pred kojom ste se obavezali da ćete se između ostalog pridržavati Ustava i zakona Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Kantona Sarajevo kojima se jasno i nedvosmisleno zabranjuje diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta, odnosno, kojima se otvoreno garantuje sloboda mirnog okupljanja, kao i sloboda kretanja i izražavanja svih građana Bosne i Hercegovine.

Jasno mi je da se osjećate anksiozno pred potencijalnim restrukturisanjem odnosa moći, te da ovih dana vjerovatno trpite drvlje i kamenje koje se na Vas obrušava usljed izjava koje dajete. Sada barem znate kako izgleda život LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini. Zaista mi je žao da vjerujete da vaša prava ili prava vaše djece prestaju tamo gdje počinju moja. To me kao savjesnog građana ove države duboko pogađa. No, bojim se da vam moram reći da to nema veze niti sa mnom, niti sa ostatkom LGBTI zajednice, koliko sa vašom nemogućnošću da pojam ljudskih prava posmatrate kao uvezanu cjelinu, a ljudsku slobodu kao proizvod građanske odgovornosti i hrabrosti.

Mnoge stvari, pa i aktivno učešće žena u politici nekoć nije bilo moguće. Ni takvi pokreti svojevremeno nisu dočekivani s odobrenjem, a koliko vidim Vi danas uživate mogućnosti koje su donijele ranije vođene borbe za ljudska prava. Nije li to licemjerno?

Jasno mi je i da o seksualnosti ne znate mnogo, kao ni o povorkama ponosa, što Vas, uostalom, nije spriječilo da se bavite ovom temom. Svoje neznanje vješto ste upakovali u emocionalnu zamku perfidno igrajući na kartu djece, vrlo vjerovatno pretpostavljajući da je to najlakši način za identifikovanje istomišljenika/ca, jer, šta je moralnije od zaštitiničkog roditelja, zar ne…? Čini se kao učinkovit način za projiciranje vlastitih strahova. 

Fotografije koje birate i objavljujete također su dijelom proračunate krajnosti u koju pokušavate dodatno gurnuti LGBTI osobe. Zgražavanje nad osobama koje praktikuju sado-mazo odnos je jeftina strategija koja uvijek djeluje, a naročito kada se nastupa iz pozicije brižnog roditelja. No, treba reći i da sado-mazo seksualni odnos nije ništa drugo nego igra moći i stimulisanja koja ima svoja jasna pravila i granice. Barem bismo mi, kao narod, trebali znati više o sadizmu i mazohizmu. Mi koji smo ispekli autodestrukciju, samoobmanu i najrazličitije oblike povrijeđivanja i samopovrijeđivanja, emocionalnog ugnjetavanja, kažnjavanja  i samokažnjavanja. Možda je zato mučno i gledati tu simulaciju dominacije i submisivnosti! Pitam se, kako ćete to objasniti djeci, da je život mimo seksualnih aktivnosti nekad ravan psećem (u smislu odnosa moći)?

U konačnici, prilično sam siguran da ni ne poznajete neku LGBTI osobu, jer da poznajete, znali biste kako život za nas često znači dovijanje, čak i u slučajevima odabira najprigodnijeg mjesta za posljednji poljubac sa partnerom/icom prije izlaska u javnost. Ipak, i to ima svoje prednosti. Život u stanju budnosti i pripravnosti izoštrava osjetila, te ojačava i otvara mogućnost međusobnog solidarisanja! To vjerovatno objašnjava i činjenicu odakle nam energija za kontinuirano djelovanje. Ljubav i solidarnost se do u nedogled mogu reciklirati!

Za kraj Vas, gospođo Ćosović-Hajdarević, želim još jednom pozvati da se detaljno informišete o temama koje komentarišete. Zahvaljujući internetu, čije evo prednosti i sami koristite, moguće je  pronaći i online naučnu literaturu, referentna istraživanja, te podatke o društvima koja godinama i decenijama organiziraju povorke ponosa, čiji LGBTI građani/ke imaju isti status kao i ostali članovi/ce društva. Duboko vjerujući i u građansku solidarnost, također Vas pozivam da na ljudskom nivou razmislite o motivima, kao i o surovosti stava koji zagovarate, a na prajd ste, siguran sam, uvijek dobro došli, a budite i Vi sigurni da nećete biti ni jedina majka, muslimanka, a niti žena sa hidžabom.