Rusi Dodika polako puštaju niz vodu
Intervju, Dušan Janjić
: Tamara Nikčević 12.01.2018Direktor beogradskog Foruma za etničke odnose Dušan Janjić u intervjuu za Avangardu govori o obilježavanju neustavnog “Dana RS-a” u Banja Luci: “Sve je izgledalo kao proslava organizovana u slavu jednog čovjeka i njegovih obožavalaca… Milorad Dodik je prilično nesiguran, iako sebe uporno pokušava da predstavi kao veoma uticajnog i moćnog diktatora. Ta parada policije, specijalnih jedinica i mažoretkinja pokazala je svu (ne)ozbiljnost i improvizaciju Dodikove politike i njegove vlasti”; o političkoj realnosti koju pokušava da iskoristi Mladen Ivanić: “Realnost je da građane RS više ne možete držati u laži da ćete jednoga dana dobiti državu, odnosno da ćete se ujediniti sa Srbijom. Dodikov i govor bivšeg predsednika Srbije Tomislava Nikolića bio je pucanj u prazno. Tačno je, obojica su upotrebili najjaču artiljeriju kojiu su imali – ’otcepljenje’, ’samostalnost’, ’prisajedinjenje RS-a Srbiji’, što je, poput ćorka, bez ikakvog ozbiljnijeg odjeka palo u Drinu”; o novoj politici Rusije prema Dodiku: “Milorad Dodik je ozbiljan borac; on je sve samo nije june; nastavlja da igra na kartu navodne čvrste ruske podrške koja je krajnje neproverljiva, ali deluje ubedljivo. Tačno je, primao ga je presednik Vladimir Putin, ima otvoren put do nekih ozbiljnih moskovskih adresa, ali je to daleko od onoga kako on sebe projektuje i vidi. Naprosto, ruska ljubav prema Dodiku se postepeno hladi”; o eventualnoj pobjedi Ivanića na predstojećim izborima: “Ivanićeva pobeda bila bi i poruka da se jedino na kompromisima i realnim interesima može graditi i popravljati Bosna i Hercegovina. Ako popravi RS i pokaže spremnost da sasluša opoziciju onako kako je slušao i razgovarao sa članovima Predjedništva BiH, Ivanić će napraviti značajnu stvar”.
Teško da je ovogodišnja proslava neustavnog “Dana Republike Srpske”, održana 9. januara u Banjaluci, zadovoljila njenog organizatora Milorada Dodika, na čiji dernek ove godine ipak nisu došli glavni gosti – predsjednik Srbije Aleksandra Vučič i premijerka Ana Brnabić. Umjesto njih, režiser ovog ispraznog kič-patriotskog slavlja morao se zadovoljiti drugom ligom: ministrima policije i vojske, dr. Nebojšom Stefanovićem i Aleksandrom Vulinom, kao i bivšim predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem, koji se potrudio da svoju politčku beznačajnost nadomjesti zapaljivim nacionalističkim besmislicama.
Po direktoru beogradskog Foruma za etničke odnose Dušana Janjića ovogodišnje obilježavanje “Dana RS-a” izgledalo je kao proslava organizovana u slavu jednog čovjeka i njegovih obožavalaca. Janjić smatra da je veoma dobro to što je opozicija u RS, naročito Mladen Ivanić, ove godine uspjela da izbjegne zamku, tj. da ne podlegne provokacijama i “patriotskim“ izazovima koje je pred nju postavio Milorad Dodik.
“Način na koji je organizovana ovogodišnja svečanost u Banjaluci rečito govori o tome da je Milorad Dodik prilično nesiguran, iako sebe uporno pokušava da predstavi kao veoma uticajnog i moćnog diktatora. Ta parada policije, specijalnih jedinica i mažoretkinja pokazale je svu (ne)ozbiljnost i improvizaciju Dodikove politike i njegove vlasti”, kaže Dušan Janjić. “Politika Milorada Dodika danas je ispražnjena i bez supstance za državotvornost. Ono što smo videli 9. januara nije, dakle, poruka državotvornosti”.
AVANGARDA: Nego?
JANJIĆ: U redu, za Dodika i za deo RS-a 9. januar je svakako važan datum. Međutim, za razliku od slične manifestacije, organizovane 2017, jasno je da je ove godine opao entuzijazam, te da građanima istu stvar ipak ne možete prodati dva puta zaredom. Takođe, ove godine nije bilo ni parade vojske BiH, niti je u proslavu bio umešan vojni protokol. Ključnu odluku je, kao i 2017, doneo Mladen Ivanić.
Kada je 2017. odlučio da deo vojske BiH dovede u Banjaluku, Ivanićeva procena je bila da bi, zbog uzleta koji je taj datum imao, zbog Dodikovog nacionalističkog pumpanja cele manifestacije, bilo pametno odobriti izvođenje dela jedinica. Ne zaboravite da su neposredno pre toga održani lokalni izbori na kojima je Dodik ne samo trijumfovao, nego je opoziciju nazivao najpogrdnijim imenima, lepeći im etikete izdajnika. Mnoge građane je predsednik RS tada uspeo da ubedi da je novi srpski vožd, nacionalni lider ujedinitelj, koji će im pomoći da ostvare neke nacionalne snove.
AVANGARDA: Da, ali šta se to tako drastično promjenilo za samo godinu dana?
JANJIĆ: Promenile su se okolnosti. Dodik je dugo verovao da je lider svih Srba. Problem je nastao onog momenta kad je isto o sebi počeo da misli Aleksandar Vučić. Shvativši to, Dodik je, čini mi se, ipak polako počeo da izlazi iz uloge koju je sebi dodelio i, umesto nje, za sebe uzeo nišu koja mu je u ovom momentu dovoljna. Drugim rečima, sebe je sveo na meru podnošljivu Vučiću, što je pametna procena. Pored toga, prošle godine je plamtela vrela ljubav na relaciji Dodik – Vučić, što, sudeći po gostima u svečanoj loži, sada nije bio slučaj. Nemojte misliti da te promene građani ne konstatuju. Najzad, poznavajući Ivanića, ne verujem da je on tu veoma hrabru odluku o neučešću vojske na obeležavanju Dana RS doneo bez konsultacija sa opozicijom u RS, ali sa Vučićem.
AVANGARDA: Zašto odluku o neučestvovanju Oružanih snaga BiH u događaju koji je neustavan nazivate hrabrom?
JANJIĆ: Zato što govorimo o političarima koji su pre svega pragmatični. Ne zaboravite da u 2018. BiH očekuju izbori na kojima će Ivanić učestvovati. Mislite da će njegovi glasači zaboraviti ovo o čemu govorim? Zato mislim da je Ivanić, donoseći ovakvu odluku, imao nešto drugo na pameti. Šta? Pre svega – realnost!
AVANGARDA: Šta je realnost?
JANJIĆ: Realnost je da građane RS više ne možete držati u laži da ćete jednoga dana dobiti državu, odnosno da ćete se ujediniti sa Srbijom. U tom smislu, Dodikov i govor bivšeg predsednika Srbije Tomislava Nikolića bio je pucanj u prazno. Tačno je, obojica su upotrebili najjaču artiljeriju kojiu su imali – “otcepljenje”, “samostalnost”, “prisajedinjenje RS Srbiji”, što je, poput ćorka, bez ikakvog ozbiljnijeg odjeka palo u Drinu. Naprosto, ta priča više ne pije vodu. Osim ruskog broda, nju objektivno više niko ne podržava. Nema Vučića…
AVANGARDA: Čekajte, kako ga nema?! Zar zaista mislite da je njegovo odsustvo bilo šta osim providne i mnogo puta do sada viđene ige?! Jer, iako nije došao u Banjaluku, predsjednik Vučić je tamo poslao svoja dva ministra, svoju lijevu i desnu ruku. Istovremeno, Dodik je neprekidno u Srbiji, gost je na svakom važnijem političkom i kulturnom događaju; da ne govorim o zagrljajima u koje svako malo jedan drugom padaju. I Vi onda kažete – nema Vučića?!
JANJIĆ: Samo malo…. Prvo, prisustvo ministra Stefanovića zaista je veoma problematično, ali o tome će morati da razmišlja sam Vučić. Da li je, dakle, Stefanović u Banjaluci boravio kao ministar policije ili kao potpredsednik stranke?! Drugo, Vulin je ministar vojni, i njegovo prisustvo moglo bi da znači da Srbija podržava RS. Međutim, po mom sudu, Vulin bi, kao jasna i otvorena ruska linija u politici Srbije, pre mogao da simbolizira podršku Moskve RS. Ne kažem da je tu došao bez konsultacija sa državnim vrhom, ali…
Kada je reč o Dodikovim dolascima u Beograd, o njegovom grljenju sa Vučićem, iako se predsednik Srbije sve više zaklinje u EU, slične poteze očekujem i u narednom periodu.
AVANGARDA: O tome i govorim.
JANJIĆ: Samo malo, nisam završio… Dakle, Vučič je pravilno procenio da je mnogo više dobio u odnosu na Zapad time što nije otišao u Banjaluku, nego što će izgubiti u Moskvi time što nije. Zato je tamo poslao Vulina i Nikolića, čije je prisustvo dvoznačno: oni su ruski igrači, ali sa realno izuzetno malim utemeljenjem u političkom životu i biračkom telu Srbije. Naravno, ostaje problem Nebojše Stefanovića.
Uprkos svemu, mislim da je ovo bila dosta promišljena taktička odluka koja pokazuje da Vučič svoju političku sudbinu nije vezao za Dodika, čija je politička budućnost neizvesna.
AVANGARDA: Zašto mislite da je neizvjesna?
JANJIĆ: Ako vi sve više svoju sudbinu vezujete za neku drugu državu, makar ona bila i bratska Srbija ili Rusija, onda je vaša pozicija u entitetu čiji ste predsednik ozbiljno poljuljana. Sa druge strane, pogledajte Mladena Ivanića, na primer, koji svojim postupcima pokazuje da ispravno procenjuje opadajući uticaj i snagu Milorada Dodika, koji ne da nije shvatio u kojem se pravcu kreću odnosi velikih sila na Balkanu, nego nastavlja da ide putem koji će uskoro i sama Moskva morati da menja. Zapamtite, na ruskoj agendi nema zamene Republike Srpske za bilo šta, nema te vrste trgovine, ali ima zamene Kosova za popuštanje Zapada oko Krima. U tom smislu, koliko god se trudio da dokaže suprotno, Dodik i RS kod Rusa danas “vise”. To da li će Srbi nastaviti da se zamajavaju oko ujedinjenja “dve srpske države”, izvinite, nije problem Moskve. RS je za Rusiju danas tek vrsta političko-vojno-policijsko-bezbednosnog tampona prema eventualnom jačem prodoru islama preko Kosova, Sandžaka, severa Crne Gore do BiH. Ništa više! Tim pre što Rusija u toj igri računa na svog neuporedivo jačeg i ozbiljnijeg igrača nego što je Dodik, koji će joj omogućiti da u te stvari barem formalno sama ne bude upletena.
AVANGARDA: Na Tursku?
JANJIĆ: Naravno. Da se razumemo: ne kažem da je Rusija potpuno okrenula leđa Dodiku, ali znam da tvrdi Dodik – a što ste tvrđi, to je uži porstor za manevar – ne odgovara Moskvi. Milorad Dodik je ozbiljan borac; on je sve samo nije june; nastavlja da igra na kartu navodne čvrste ruske podrške koja je krajnje neproverljiva, ali deluje ubedljivo. Tačno je, primao ga je predsednik Vladimir Putin, ima otvoren put do nekih ozbiljnih moskovskih adresa, ali to je daleko od onoga kako on sebe projektuje i vidi. Naprosto, ruska ljubav prema Dodiku se postepeno se hladi. Uostalom, ako su Dodikove ruske veze tako jake, mislite li da je on u stanju da proveri koliko je hladna voda, odnosno kako Vučić stoji u Moskvi, kakav mu je rejting? Naravno, odgovor na to pitanje Dodik ne može da isporuči Vučiću, što pokazuje da i nije toliko moćan koliko bi voleo. Iako je pod velikom sumnjom Rusije, Vučićeve ruske veze ipak su neuporedivo jače, što Dodiku spušta cenu.
Najzad, setite se Tomislava Nikolića, koji je dugo važio za glavnog ruskog aduta u Srbiji. Iako predsednik Republike, Nikolić nije krio da Rusiju praktično više voli od Srbije. I, šta se dogodilo? Uprkos očekivanjima većine, zvanična Moskva na predsedničkim izborima 2017. nije podržala Nikolića, nego Vučiča. I to ne zbog “ljubavi”, nego zbog pargmatizma kojim se uvek rukovode velike sile.
Ako na predstojećim predsedničkim izborima u Rusiji pobedi Vladimir Putin, a velika je verovatnoća da hoće, Rusija će početi da vodi novu politiku.
AVANGARDA: Kakvu novu politiku?
JANJIĆ: To više neće biti politika jačanja kontole, već politika koja će pored ostalog značiti da Rusija, produžavajući mandat Putinu, ulazi u čišćenje takozvane duboke države, čiji su deo vojna obaveštajna služba i federalna služba bezbednosti. Upravo su te strukture držale na vezi Dodika i slične balkanske političare, praveći ne male gluposti po regionu: od Makedonije do 16. oktobra 2016. u Crnoj Gori. Ako Putin krene u čišćenje tih struktura, šta ćemo onda?!
Istovremeno, postavlja se pitanje zašto je ta nova politika u interesu Vladimira Putina? Zato što ruski predsednik zna da će upravo nova Rusija morati da traži svoje mesto u budućem savezu evropskih država. Mnogi od nas sa Balkana do sada nisu čuli šta Nemci i Francuzi govore kada upozoravaju da će, u slučaju da do 2025. neka od sadašnjih članica EU ne potpiše saglasnost za formiranje unije evropskih država, snositi posledice takve odluke, odnosno da neće biti deo tog saveza. U savezu evropskih država, koji će se graditi od 2025. do 2050. i koji je širi od EU, imaće mesta i za Rusiju. Zašto, dakle, Rusija to mesto mora da prihvati, gde je tu njen interes? Zbog Kine, odnosno zbog strateškog partnerstva SAD i Kine. Ne zaboravite da je Kina na ruskim granicama i da joj treba energija. Putinu je to jasno.
AVANGARDA: Gdje tačno prepoznajete naznake “nove politike” predsjednika Putina o kojoj govorite?
JANJIĆ: Ta politika je već opisana: imate nove projekte, nove knjige; o tome se u Rusiji danas vode ozbiljne rasprave… Da bi realizovao svoju novu politiku, Putin, kažem, najpre mora da se obračuna sa strukturama koje se protive reformama. Tačno je, one su ga podržale dok je otimao kontorlu nad energetskim izvorima, dok je jačao moć vojske i službi u Rusiji, dok se obračunavao sa opozicijom, sa nezavisnim medijima, dok je vladao zabranama, represijom, likvidacijama opozicionih lidera i novinara, dok je uništavao srednju klasu… Iako je reč o veoma moćim strukturama, ni jedan pojedinac, ni jedna struktura ne može biti jača od države. Ne zaboravite, pritom, da su i posledice sankcija koje Rusija trpi ogromne i da je ruski predsednik, hteo-ne hteo, naprosto prinuđen da nešto menja. Pogledajte, on već ima nove tajkune koji dolaze iz drugih struktura… Uzgred, ne događa se prvi put u istoriji, posebno ne u ruskoj, da diktator ili autoritarni vladar refeormiše sistem na čijem je čelu.
AVANGARDA: Šta bi promjena politike Rusije o kojoj govorite značila za Balkan?
JANJIĆ: Svima je, pa i Rusiji jasno da je Zapadni Balkan dvorište NATO-a. Nova politika Rusije definisaće odnos te zemlje prema našem regionu. Ne, dakle, sukob sa nama, nego – odnos.
Sa druge strane, imate politiku Zapada, pre svega SAD, koji se jedno vreme pasivizirao u odnosu na naš region. Mislim da se i tu stvari menjaju. Uostalom, videli ste da je doskorašnji zamenik pomoćnika američkog državnog sekrtetara Brajan Hojt Ji nedavno podneo ostavku i da se sada čeka njegovo novo imenovanje. Spekulisalo se da bi on mogao doći na mesto ambasadora u Skoplju, a onda i u Sarajevu… Možda bi se moglo dogoditi da uskoro bude imenovan za specijalnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan, što bi bila dobra vest. Naime, reč je o diplomati koji je veoma upućen u političke prilike zemalja regiona. Gotovo celu svoju karijeru Ji je posvetio Balkanu…
AVANGARDA: Milorad Dodik tvrdi da je Ji politička i diplomatska olupina, šarlatan.
JANJIĆ: Verujem da bi to mogao biti zaključak nekoga ko stvarnost posmatra iz neke podmornice na Savi. Dodik, bojim se, stvari gleda iz te perspektive, ne razumevajući šta se događa u svetu, kako se menjaju odnosi između velikih sila.
Hojt Ji je vrsta diplomate i obeveštajca koji ume da razgovara sa političarima kakav je Dodik i kakva su većina onih koji vladaju regionom. Veoma je direktan u komunikaciji, što se ne sviđa ovdašnjim liderima. Zato ga i ne vole.
Činjenica da više ne može da uđe u SAD Dodika očito veoma frustrira; zato i daje takve izjave.
AVANGARDA: Mislite da su se sankcije koje su Dodiku uvedene pokazale kao dobra odluka?
JANJIĆ: Te su se sankcije pokazale veoma efikasnim. Među balkanskim narodima vlada pravilo – volim Rusiju, volim Tursku, ali bih najradije išao na Zapad; svoju bih decu školovao u američkim koledžima. Većina građana RS tako razmišlja. Dakle, ako predsednik entiteta ne može da obezbedi normalnu komunikaciju sa najuticajnijom zemljom Zapada, ako građani trpe zbog ličnog sukoba koje predsednik ima sa nekom velikom zapadnom silom, onda to nije dobra politika.
Ramuš Haradinaj je iskreno priznao da nije dobio američku vizu i da je pod nekim vidom američkih sankcija zbog pokušaja da ukine Specijalni sud za ratne zločine i zbog protivljenja ratifikaciji granice sa Crnom Gorom, na čemu insistiraju SAD i EU. Haradinaj to, dakle, priznaje. Dodik radi suprotno: pokušava da dokaže da ga je baš briga za to što poručuje Amerika i da je reč o njegovom ličnom sukobu sa američkom ambasadorskom u BiH, ne sa administracijom SAD. Neće baš biti da je tako. Naročito što, verovatno, ima mnogo njegovih finasijskih i drugih interesa koji su pogođeni tim sankcijama, što Dodika dodatno uznemirava.
AVANGARDA: Ako je to što gledamo, kako kažete, Dodikova labudova pjesma, kako vidite njegovu dalju političku sudbinu?
JANJIĆ: Već sam rekao da je Dodik mnogo puta pokazao veštinu preživljavanja, da, dakle, nije june. U tom smislu ga ne bi trebalo potcenjivati. Devedesetih godina sam ga najčešće mogao videti u Wilton parku; danas je na američkoj crnoj listi. Što opet ne znači da bi ga odmah trebalo otpisati. Problem je što on, kažem, ne razume da su se neke okolnosti promenile. Ako ste dugo u zlatnoj izolaciji, okruženi udvaranjima, velikim novcem, ako vas obožava srpska nacija, ako vam se udvaraju strane dipomate…
AVANGARDA: Koje strane diplomate?
JANJIĆ: Sećam se, prisustvovao sam prijemu u hotelu Holiday Inn u Sarajevu, na kojem američki diplomata nije krio oduševljenje činjenicom da Dodik ima 62 procenta podrške građana RS. Bio je to početak njegovog prvog mandata, vreme kada je krenuo sa pričom o nezavisnosti RS.
“Vidite li ovo mesto”, pitao je Dodik američkog diplomatu pokazujući na Unisovu zgradu preko puta hotela. “E, tu ću da otvorim predstavništvo RS”.
Zašto je Dodik danas došao u ovaj ćorskok? Prvo zbog zlatne izolacije o kojoj sam već govorio i drugo, jedno vreme je bio tako ubedljivo prvi u RS, da se niko nije usuđivao da ga u bilo kojem smislu koriguje. Najzad, prvi je na Balkanu odlučno odigrao na rusku kartu.
AVANGARDA: Kolike su šanse opozicije da tu Dodikovu slabost iskoristi na predstojećim izborima?
JANJIĆ: Dodik na ovim izborima mora nekoga da podrži, svestan da će taj sutra biti jači od njega. Sa druge strane, opozicija je neke bolesti ipak prebolela. Zna da ju je na lokalnim izborima razbio marifetlucima sa referendumom, od kojeg je, naravno, kasnije odustao. Danas Dodik više nema takav potez, u rukama više nema tako jaku kartu.
Naravno, najvažnije pitanje je da li će vođe opozicije, među kojima ima i kvalitetnih, ali i malih ljudi, shvatiti da će, podrže li Ivanića, ostati mesta za sve. Ne može neko ko je mlad i neiskusan pobediti, ne Dodika, nego ono što je od njega ostalo. Dakle, predstavu o Dodiku. U tom smislu, Ivanić je najozbiljniji kandidat, koji garantuje i korektne odnose sa druga dva naroda u RS. Njegova pobeda značila bi veliki korak i za RS i za BiH. Jer politika izaizivanja konflikta je prošla. Najzad, ona vodi rastakanju RS.
Ivanićeva pobeda bila bi i poruka da se jedino na kompromisima i realnim interesima može graditi i popravljati Bosna i Hercegovina. Ako popravi RS i pokaže spremnost da sasluša opoziciju onako kako je slušao i razgovarao sa članovima Predsedništva BiH, Ivanić će napraviti značajnu stvar. Doduše, već je dobio tikove…
AVANGARDA: Kakve tikove?
JANJIĆ: Sva tri člana Predsedništva BiH imaju tikove: dok razgovaraju, jedan nekontorlisano trese rukom, drugi nogom, trećem igra oko. Veoma je zabavno posmatrati ih. Jer oni su celina. Bosanska celina. Da li će tako ostati nakon moguće Ivanićeve pobede, hoće li Izetbegović i Čović ostati tu gde su? Nisam siguran. Celovita BiH nije smišljena zbog bilo kojeg Hvata, Bošnjaka ili Srbina, nego zbog geostrateške važnosti te zemlje. Pritom, Bosni će svakako biti lakše ako normalnije budu Srbija i Hrvatska.
-->
Po direktoru beogradskog Foruma za etničke odnose Dušana Janjića ovogodišnje obilježavanje “Dana RS-a” izgledalo je kao proslava organizovana u slavu jednog čovjeka i njegovih obožavalaca. Janjić smatra da je veoma dobro to što je opozicija u RS, naročito Mladen Ivanić, ove godine uspjela da izbjegne zamku, tj. da ne podlegne provokacijama i “patriotskim“ izazovima koje je pred nju postavio Milorad Dodik.
“Način na koji je organizovana ovogodišnja svečanost u Banjaluci rečito govori o tome da je Milorad Dodik prilično nesiguran, iako sebe uporno pokušava da predstavi kao veoma uticajnog i moćnog diktatora. Ta parada policije, specijalnih jedinica i mažoretkinja pokazale je svu (ne)ozbiljnost i improvizaciju Dodikove politike i njegove vlasti”, kaže Dušan Janjić. “Politika Milorada Dodika danas je ispražnjena i bez supstance za državotvornost. Ono što smo videli 9. januara nije, dakle, poruka državotvornosti”.
AVANGARDA: Nego?
JANJIĆ: U redu, za Dodika i za deo RS-a 9. januar je svakako važan datum. Međutim, za razliku od slične manifestacije, organizovane 2017, jasno je da je ove godine opao entuzijazam, te da građanima istu stvar ipak ne možete prodati dva puta zaredom. Takođe, ove godine nije bilo ni parade vojske BiH, niti je u proslavu bio umešan vojni protokol. Ključnu odluku je, kao i 2017, doneo Mladen Ivanić.
Kada je 2017. odlučio da deo vojske BiH dovede u Banjaluku, Ivanićeva procena je bila da bi, zbog uzleta koji je taj datum imao, zbog Dodikovog nacionalističkog pumpanja cele manifestacije, bilo pametno odobriti izvođenje dela jedinica. Ne zaboravite da su neposredno pre toga održani lokalni izbori na kojima je Dodik ne samo trijumfovao, nego je opoziciju nazivao najpogrdnijim imenima, lepeći im etikete izdajnika. Mnoge građane je predsednik RS tada uspeo da ubedi da je novi srpski vožd, nacionalni lider ujedinitelj, koji će im pomoći da ostvare neke nacionalne snove.
AVANGARDA: Da, ali šta se to tako drastično promjenilo za samo godinu dana?
JANJIĆ: Promenile su se okolnosti. Dodik je dugo verovao da je lider svih Srba. Problem je nastao onog momenta kad je isto o sebi počeo da misli Aleksandar Vučić. Shvativši to, Dodik je, čini mi se, ipak polako počeo da izlazi iz uloge koju je sebi dodelio i, umesto nje, za sebe uzeo nišu koja mu je u ovom momentu dovoljna. Drugim rečima, sebe je sveo na meru podnošljivu Vučiću, što je pametna procena. Pored toga, prošle godine je plamtela vrela ljubav na relaciji Dodik – Vučić, što, sudeći po gostima u svečanoj loži, sada nije bio slučaj. Nemojte misliti da te promene građani ne konstatuju. Najzad, poznavajući Ivanića, ne verujem da je on tu veoma hrabru odluku o neučešću vojske na obeležavanju Dana RS doneo bez konsultacija sa opozicijom u RS, ali sa Vučićem.
AVANGARDA: Zašto odluku o neučestvovanju Oružanih snaga BiH u događaju koji je neustavan nazivate hrabrom?
JANJIĆ: Zato što govorimo o političarima koji su pre svega pragmatični. Ne zaboravite da u 2018. BiH očekuju izbori na kojima će Ivanić učestvovati. Mislite da će njegovi glasači zaboraviti ovo o čemu govorim? Zato mislim da je Ivanić, donoseći ovakvu odluku, imao nešto drugo na pameti. Šta? Pre svega – realnost!
AVANGARDA: Šta je realnost?
JANJIĆ: Realnost je da građane RS više ne možete držati u laži da ćete jednoga dana dobiti državu, odnosno da ćete se ujediniti sa Srbijom. U tom smislu, Dodikov i govor bivšeg predsednika Srbije Tomislava Nikolića bio je pucanj u prazno. Tačno je, obojica su upotrebili najjaču artiljeriju kojiu su imali – “otcepljenje”, “samostalnost”, “prisajedinjenje RS Srbiji”, što je, poput ćorka, bez ikakvog ozbiljnijeg odjeka palo u Drinu. Naprosto, ta priča više ne pije vodu. Osim ruskog broda, nju objektivno više niko ne podržava. Nema Vučića…
AVANGARDA: Čekajte, kako ga nema?! Zar zaista mislite da je njegovo odsustvo bilo šta osim providne i mnogo puta do sada viđene ige?! Jer, iako nije došao u Banjaluku, predsjednik Vučić je tamo poslao svoja dva ministra, svoju lijevu i desnu ruku. Istovremeno, Dodik je neprekidno u Srbiji, gost je na svakom važnijem političkom i kulturnom događaju; da ne govorim o zagrljajima u koje svako malo jedan drugom padaju. I Vi onda kažete – nema Vučića?!
JANJIĆ: Samo malo…. Prvo, prisustvo ministra Stefanovića zaista je veoma problematično, ali o tome će morati da razmišlja sam Vučić. Da li je, dakle, Stefanović u Banjaluci boravio kao ministar policije ili kao potpredsednik stranke?! Drugo, Vulin je ministar vojni, i njegovo prisustvo moglo bi da znači da Srbija podržava RS. Međutim, po mom sudu, Vulin bi, kao jasna i otvorena ruska linija u politici Srbije, pre mogao da simbolizira podršku Moskve RS. Ne kažem da je tu došao bez konsultacija sa državnim vrhom, ali…
Kada je reč o Dodikovim dolascima u Beograd, o njegovom grljenju sa Vučićem, iako se predsednik Srbije sve više zaklinje u EU, slične poteze očekujem i u narednom periodu.
AVANGARDA: O tome i govorim.
JANJIĆ: Samo malo, nisam završio… Dakle, Vučič je pravilno procenio da je mnogo više dobio u odnosu na Zapad time što nije otišao u Banjaluku, nego što će izgubiti u Moskvi time što nije. Zato je tamo poslao Vulina i Nikolića, čije je prisustvo dvoznačno: oni su ruski igrači, ali sa realno izuzetno malim utemeljenjem u političkom životu i biračkom telu Srbije. Naravno, ostaje problem Nebojše Stefanovića.
Uprkos svemu, mislim da je ovo bila dosta promišljena taktička odluka koja pokazuje da Vučič svoju političku sudbinu nije vezao za Dodika, čija je politička budućnost neizvesna.
AVANGARDA: Zašto mislite da je neizvjesna?
JANJIĆ: Ako vi sve više svoju sudbinu vezujete za neku drugu državu, makar ona bila i bratska Srbija ili Rusija, onda je vaša pozicija u entitetu čiji ste predsednik ozbiljno poljuljana. Sa druge strane, pogledajte Mladena Ivanića, na primer, koji svojim postupcima pokazuje da ispravno procenjuje opadajući uticaj i snagu Milorada Dodika, koji ne da nije shvatio u kojem se pravcu kreću odnosi velikih sila na Balkanu, nego nastavlja da ide putem koji će uskoro i sama Moskva morati da menja. Zapamtite, na ruskoj agendi nema zamene Republike Srpske za bilo šta, nema te vrste trgovine, ali ima zamene Kosova za popuštanje Zapada oko Krima. U tom smislu, koliko god se trudio da dokaže suprotno, Dodik i RS kod Rusa danas “vise”. To da li će Srbi nastaviti da se zamajavaju oko ujedinjenja “dve srpske države”, izvinite, nije problem Moskve. RS je za Rusiju danas tek vrsta političko-vojno-policijsko-bezbednosnog tampona prema eventualnom jačem prodoru islama preko Kosova, Sandžaka, severa Crne Gore do BiH. Ništa više! Tim pre što Rusija u toj igri računa na svog neuporedivo jačeg i ozbiljnijeg igrača nego što je Dodik, koji će joj omogućiti da u te stvari barem formalno sama ne bude upletena.
AVANGARDA: Na Tursku?
JANJIĆ: Naravno. Da se razumemo: ne kažem da je Rusija potpuno okrenula leđa Dodiku, ali znam da tvrdi Dodik – a što ste tvrđi, to je uži porstor za manevar – ne odgovara Moskvi. Milorad Dodik je ozbiljan borac; on je sve samo nije june; nastavlja da igra na kartu navodne čvrste ruske podrške koja je krajnje neproverljiva, ali deluje ubedljivo. Tačno je, primao ga je predsednik Vladimir Putin, ima otvoren put do nekih ozbiljnih moskovskih adresa, ali to je daleko od onoga kako on sebe projektuje i vidi. Naprosto, ruska ljubav prema Dodiku se postepeno se hladi. Uostalom, ako su Dodikove ruske veze tako jake, mislite li da je on u stanju da proveri koliko je hladna voda, odnosno kako Vučić stoji u Moskvi, kakav mu je rejting? Naravno, odgovor na to pitanje Dodik ne može da isporuči Vučiću, što pokazuje da i nije toliko moćan koliko bi voleo. Iako je pod velikom sumnjom Rusije, Vučićeve ruske veze ipak su neuporedivo jače, što Dodiku spušta cenu.
Najzad, setite se Tomislava Nikolića, koji je dugo važio za glavnog ruskog aduta u Srbiji. Iako predsednik Republike, Nikolić nije krio da Rusiju praktično više voli od Srbije. I, šta se dogodilo? Uprkos očekivanjima većine, zvanična Moskva na predsedničkim izborima 2017. nije podržala Nikolića, nego Vučiča. I to ne zbog “ljubavi”, nego zbog pargmatizma kojim se uvek rukovode velike sile.
Ako na predstojećim predsedničkim izborima u Rusiji pobedi Vladimir Putin, a velika je verovatnoća da hoće, Rusija će početi da vodi novu politiku.
AVANGARDA: Kakvu novu politiku?
JANJIĆ: To više neće biti politika jačanja kontole, već politika koja će pored ostalog značiti da Rusija, produžavajući mandat Putinu, ulazi u čišćenje takozvane duboke države, čiji su deo vojna obaveštajna služba i federalna služba bezbednosti. Upravo su te strukture držale na vezi Dodika i slične balkanske političare, praveći ne male gluposti po regionu: od Makedonije do 16. oktobra 2016. u Crnoj Gori. Ako Putin krene u čišćenje tih struktura, šta ćemo onda?!
Istovremeno, postavlja se pitanje zašto je ta nova politika u interesu Vladimira Putina? Zato što ruski predsednik zna da će upravo nova Rusija morati da traži svoje mesto u budućem savezu evropskih država. Mnogi od nas sa Balkana do sada nisu čuli šta Nemci i Francuzi govore kada upozoravaju da će, u slučaju da do 2025. neka od sadašnjih članica EU ne potpiše saglasnost za formiranje unije evropskih država, snositi posledice takve odluke, odnosno da neće biti deo tog saveza. U savezu evropskih država, koji će se graditi od 2025. do 2050. i koji je širi od EU, imaće mesta i za Rusiju. Zašto, dakle, Rusija to mesto mora da prihvati, gde je tu njen interes? Zbog Kine, odnosno zbog strateškog partnerstva SAD i Kine. Ne zaboravite da je Kina na ruskim granicama i da joj treba energija. Putinu je to jasno.
AVANGARDA: Gdje tačno prepoznajete naznake “nove politike” predsjednika Putina o kojoj govorite?
JANJIĆ: Ta politika je već opisana: imate nove projekte, nove knjige; o tome se u Rusiji danas vode ozbiljne rasprave… Da bi realizovao svoju novu politiku, Putin, kažem, najpre mora da se obračuna sa strukturama koje se protive reformama. Tačno je, one su ga podržale dok je otimao kontorlu nad energetskim izvorima, dok je jačao moć vojske i službi u Rusiji, dok se obračunavao sa opozicijom, sa nezavisnim medijima, dok je vladao zabranama, represijom, likvidacijama opozicionih lidera i novinara, dok je uništavao srednju klasu… Iako je reč o veoma moćim strukturama, ni jedan pojedinac, ni jedna struktura ne može biti jača od države. Ne zaboravite, pritom, da su i posledice sankcija koje Rusija trpi ogromne i da je ruski predsednik, hteo-ne hteo, naprosto prinuđen da nešto menja. Pogledajte, on već ima nove tajkune koji dolaze iz drugih struktura… Uzgred, ne događa se prvi put u istoriji, posebno ne u ruskoj, da diktator ili autoritarni vladar refeormiše sistem na čijem je čelu.
AVANGARDA: Šta bi promjena politike Rusije o kojoj govorite značila za Balkan?
JANJIĆ: Svima je, pa i Rusiji jasno da je Zapadni Balkan dvorište NATO-a. Nova politika Rusije definisaće odnos te zemlje prema našem regionu. Ne, dakle, sukob sa nama, nego – odnos.
Sa druge strane, imate politiku Zapada, pre svega SAD, koji se jedno vreme pasivizirao u odnosu na naš region. Mislim da se i tu stvari menjaju. Uostalom, videli ste da je doskorašnji zamenik pomoćnika američkog državnog sekrtetara Brajan Hojt Ji nedavno podneo ostavku i da se sada čeka njegovo novo imenovanje. Spekulisalo se da bi on mogao doći na mesto ambasadora u Skoplju, a onda i u Sarajevu… Možda bi se moglo dogoditi da uskoro bude imenovan za specijalnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan, što bi bila dobra vest. Naime, reč je o diplomati koji je veoma upućen u političke prilike zemalja regiona. Gotovo celu svoju karijeru Ji je posvetio Balkanu…
AVANGARDA: Milorad Dodik tvrdi da je Ji politička i diplomatska olupina, šarlatan.
JANJIĆ: Verujem da bi to mogao biti zaključak nekoga ko stvarnost posmatra iz neke podmornice na Savi. Dodik, bojim se, stvari gleda iz te perspektive, ne razumevajući šta se događa u svetu, kako se menjaju odnosi između velikih sila.
Hojt Ji je vrsta diplomate i obeveštajca koji ume da razgovara sa političarima kakav je Dodik i kakva su većina onih koji vladaju regionom. Veoma je direktan u komunikaciji, što se ne sviđa ovdašnjim liderima. Zato ga i ne vole.
Činjenica da više ne može da uđe u SAD Dodika očito veoma frustrira; zato i daje takve izjave.
AVANGARDA: Mislite da su se sankcije koje su Dodiku uvedene pokazale kao dobra odluka?
JANJIĆ: Te su se sankcije pokazale veoma efikasnim. Među balkanskim narodima vlada pravilo – volim Rusiju, volim Tursku, ali bih najradije išao na Zapad; svoju bih decu školovao u američkim koledžima. Većina građana RS tako razmišlja. Dakle, ako predsednik entiteta ne može da obezbedi normalnu komunikaciju sa najuticajnijom zemljom Zapada, ako građani trpe zbog ličnog sukoba koje predsednik ima sa nekom velikom zapadnom silom, onda to nije dobra politika.
Ramuš Haradinaj je iskreno priznao da nije dobio američku vizu i da je pod nekim vidom američkih sankcija zbog pokušaja da ukine Specijalni sud za ratne zločine i zbog protivljenja ratifikaciji granice sa Crnom Gorom, na čemu insistiraju SAD i EU. Haradinaj to, dakle, priznaje. Dodik radi suprotno: pokušava da dokaže da ga je baš briga za to što poručuje Amerika i da je reč o njegovom ličnom sukobu sa američkom ambasadorskom u BiH, ne sa administracijom SAD. Neće baš biti da je tako. Naročito što, verovatno, ima mnogo njegovih finasijskih i drugih interesa koji su pogođeni tim sankcijama, što Dodika dodatno uznemirava.
AVANGARDA: Ako je to što gledamo, kako kažete, Dodikova labudova pjesma, kako vidite njegovu dalju političku sudbinu?
JANJIĆ: Već sam rekao da je Dodik mnogo puta pokazao veštinu preživljavanja, da, dakle, nije june. U tom smislu ga ne bi trebalo potcenjivati. Devedesetih godina sam ga najčešće mogao videti u Wilton parku; danas je na američkoj crnoj listi. Što opet ne znači da bi ga odmah trebalo otpisati. Problem je što on, kažem, ne razume da su se neke okolnosti promenile. Ako ste dugo u zlatnoj izolaciji, okruženi udvaranjima, velikim novcem, ako vas obožava srpska nacija, ako vam se udvaraju strane dipomate…
AVANGARDA: Koje strane diplomate?
JANJIĆ: Sećam se, prisustvovao sam prijemu u hotelu Holiday Inn u Sarajevu, na kojem američki diplomata nije krio oduševljenje činjenicom da Dodik ima 62 procenta podrške građana RS. Bio je to početak njegovog prvog mandata, vreme kada je krenuo sa pričom o nezavisnosti RS.
“Vidite li ovo mesto”, pitao je Dodik američkog diplomatu pokazujući na Unisovu zgradu preko puta hotela. “E, tu ću da otvorim predstavništvo RS”.
Zašto je Dodik danas došao u ovaj ćorskok? Prvo zbog zlatne izolacije o kojoj sam već govorio i drugo, jedno vreme je bio tako ubedljivo prvi u RS, da se niko nije usuđivao da ga u bilo kojem smislu koriguje. Najzad, prvi je na Balkanu odlučno odigrao na rusku kartu.
AVANGARDA: Kolike su šanse opozicije da tu Dodikovu slabost iskoristi na predstojećim izborima?
JANJIĆ: Dodik na ovim izborima mora nekoga da podrži, svestan da će taj sutra biti jači od njega. Sa druge strane, opozicija je neke bolesti ipak prebolela. Zna da ju je na lokalnim izborima razbio marifetlucima sa referendumom, od kojeg je, naravno, kasnije odustao. Danas Dodik više nema takav potez, u rukama više nema tako jaku kartu.
Naravno, najvažnije pitanje je da li će vođe opozicije, među kojima ima i kvalitetnih, ali i malih ljudi, shvatiti da će, podrže li Ivanića, ostati mesta za sve. Ne može neko ko je mlad i neiskusan pobediti, ne Dodika, nego ono što je od njega ostalo. Dakle, predstavu o Dodiku. U tom smislu, Ivanić je najozbiljniji kandidat, koji garantuje i korektne odnose sa druga dva naroda u RS. Njegova pobeda značila bi veliki korak i za RS i za BiH. Jer politika izaizivanja konflikta je prošla. Najzad, ona vodi rastakanju RS.
Ivanićeva pobeda bila bi i poruka da se jedino na kompromisima i realnim interesima može graditi i popravljati Bosna i Hercegovina. Ako popravi RS i pokaže spremnost da sasluša opoziciju onako kako je slušao i razgovarao sa članovima Predsedništva BiH, Ivanić će napraviti značajnu stvar. Doduše, već je dobio tikove…
AVANGARDA: Kakve tikove?
JANJIĆ: Sva tri člana Predsedništva BiH imaju tikove: dok razgovaraju, jedan nekontorlisano trese rukom, drugi nogom, trećem igra oko. Veoma je zabavno posmatrati ih. Jer oni su celina. Bosanska celina. Da li će tako ostati nakon moguće Ivanićeve pobede, hoće li Izetbegović i Čović ostati tu gde su? Nisam siguran. Celovita BiH nije smišljena zbog bilo kojeg Hvata, Bošnjaka ili Srbina, nego zbog geostrateške važnosti te zemlje. Pritom, Bosni će svakako biti lakše ako normalnije budu Srbija i Hrvatska.
Tweet Send mail