Radončićevo i Lekićevo zagovaranje i planiranje ubistva Ramiza Delalića Ćele

Nakon likvidacije Selvera Lekića, svakodnevna tema za Fahrudina Radončića i Ekrema Lekića je bilo to ubistvo. Za njih je glavni krivac za Selverovo ubistvo bio Ramiz Delalić Ćelo. U automobilu Fahrudina Radončića, intenzivira se prisustvo Ekrema Lekića i Šejle Jugo. Ekrem Lekić svakodnevno insistira kod Fahrudina Radončića da se ubije Ramiz Delalić Ćelo, kojeg je Fahrudin Radončić u raznim kontekstima nazivao “Ometač” ili “Presretač”. Fahrudin Radončić je Ekremu Lekiću rekao da nije tako lahko okončati život Ramiza Delalića Ćele. O tome je Radončić Ekremu Lekiću rekao: “Nije to da uzmeš ovcu na Pešteru da zakolješ. To treba sve uvezati. Pusti ga meni.” Ovo smo čuli i kasnije više puta slušali Šejla i ja, jer smo se svakodnevno vozili u automobilu skupa sa Fahrudinom Radončićem i Ekremom Lekićem.

Ekrem Lekić svakodnevno insistira kod Fahrudina Radončića da se ubije Ramiz Delalić Ćelo, kojeg je Fahrudin Radončić u raznim kontekstima nazivao “Ometač” ili “Presretač”. Fahrudin Radončić je Ekremu Lekiću rekao da nije tako lahko okončati život Ramiza Delalića Ćele. O tome je Radončić Ekremu Lekiću rekao: “Nije to da uzmeš ovcu na Pešteru da zakolješ. To treba sve uvezati. Pusti ga meni”

U tom vremenskom periodu intenzivira se dolazak Nasera Keljmendija u kabinet kod Radončića, skupa sa Ekremom Lekićem, kao i odlazak Ekrema Lekića, Fahrudina Radončića i Šejle Jugo u hotel “Casa Grande” na druženje sa Keljmendijem, gdje sam ih čekao na parkingu u vozilu i po nekoliko sati. Sastanci Fahrudina Radončića, Nasera Keljmendija i Šejle Jugo, na kojima je rjetko bio prisutan i Senad Šahinpašić Šaja, odvijali su se i u restoranu “Plava prizma” hotela “Radon Plaza”, gdje sam prisustvovao i ja kao vozač, pratilac Fahrudina Radončića, odnosno gdje sam bio dovoljno blizu da čujem i sve šta se priča za njihovim stolom, ne u cilju da bi ih prisluškivao, već da bi profesionalno radio svoj posao, odnosno da bih bio u vidnom polju Radončića, kojeg sam obezbjeđivao, što je podrazumijevalo da mu budem blizu za sličaj ako mu za bilo šta zatrebam. Na jednom od tih sastanaka u restoranu Plava prizma, a bilo ih je više, izričito se čuo Ekrem Lekić kako za Ramiza Delalića Ćelu kaže: “S njim se više ne može! Počeo nas je ubijati!” Ustvari, to je bio direktan poziv na osvetu Delaliću zbog ubistva Selvera.

Radončićev plan za ubistvo Delalića angažiranjem srbijanskih mafijaša

U automobilu, Ekrem Lekić je ubrzavao kod Radončića, da se Ramiz Delalić likvidira, govoreći: “Ne može Selver ležati ispod zemlje, a Ramiz Delalić se širiti po Sarajevu!” Lekić Ekrem je predložio Radončiću da preko “starog” (nadimak koga su Radončić i Lekić u svojim razgovorima koristili za Keljmendija), riješi što treba za Ramiza Delalića Ćelu. Radončić je Lekića svaki put obuzdavao kada je on ubrzavao likvidaciju Delalića, pozivajući ga na strpljenje. Govorio je Radončić da će u vezi ovog vidjeti i sa Frenkijem Simatovićem, za koga je rekao da ga lično poznaje. Obećavao je Ekremu Lekiću da će Ramiz Delalić biti “uspavan”. U tom periodu, kao rezultat više sastanaka između Fahrudina Radončića, Nasera Keljmendija i Ekrema Lekića, počinje se govoriti o izvjesnom beogradskom mafijašu Ljubiši Buhi zvanom Čume, kojeg je Fahrudin Radončić pomenuo u kontekstu da je Guto (također Radončićev i Lekićev drugi nadimak za Keljmendija) stupio u kontakt sa Ljubišom Buhom Čumetom. Ovi razgovori su se uglavnom vodili u automo bilu, u kojem je svjedok svih dešavanja bila i Šejla Jugo, tadašnja novinarka i saradnica Fahrudina Radončića. Kasnije sam došao do saznanja, također u razgovorima koje su vodili Radončić i Ekrem Lekić u automobilu i u restoranu “Plava prizma”, da je dogovoreno da će Ljubiša Buha Čume, sa suprugom Ivanom Buhom doći u Sarajevo, u hotel “Casa Grande”, kod Nasera Keljmendija, što se kasnije i desilo. Ljubiša Buha je došao u hotel kod Nasera Keljmendija u pratnji tadašnje Ljubišine supruge Ivane Buhe, kojom prilikom je Radončić sugerirao Ekremu Lekiću da “zatvori priču oko Buhinog dolaska, jer su stvari krenule”.

Ubistvo Ramiza Delalića Ćele

Do ubistva Ramiza Delalića Ćele, krajem juna 2007. godine, ispred zgrade u kojoj je živjela njegova tadašnja ljubavnica Azra Sarić, dolazi nakon što su stvoreni svi “potrebni uslovi”, kako je u situacijama kada je Lekić ubrzavao akciju ubistva Ramiza Delalića Ćele, Radončić govorio Ekremu Lekiću, te nakon što su se iskristalisali svi dogovori između Nasera Keljmendija, Fahrudina Radončića i Ekrema Lekića sa srbijanskim mafijašem Ljubišom Buhom Čumetom, koji je i došao kod Keljmendija u hotel “Casa Grande” povodom plana za ubistvo Delalića.

Za Delalićevo ubistvo sam čuo iz medija. Ujutro, nakon ubistva Ramiza Delalića, dovezao sam Radončića na posao u hotel “Radon Plaza”, gdje su ga u kabinetu čekale novinarka Šejla Jugo i njegova tadašnja sekretarica Belma Lekić. Ulaskom u kabinet, Radončić se Šejli i Belmi obratio rječima: “Jeste li vidjele kako mu tata jeba majku?” Radončić se zatim okrenuo prema Belmi, i rekao joj: “Jesam li ti rekao šta će se desiti, sad smo jedan naprema jedan sa Ćelom i Vojvodom.” Vojvoda je Muhamed Ušanović, blizak prijatelj Ramiza Delalića, koji se nalazio u kafiću “Oskar” sa Ramizom Delalićem, kada je ubijen Radončićev vjenčani kum i Belmin muž Selver Lekić.

Ostavio sam Radončićevu torbu u njegov kabinet, iz koga sam odmah izašao. Ubrzo nakon toga, u Radončićev kabinet je došao Ekrem Lekić, vidno uplašen. Nakon kraćeg zadržavanja kod Radončića, Ekrem Lekić, Fahrudin Radončić, Šejla Jugo i ja smo se odvezli u Radončićevom automobilu prema “Avazovom” tornju koji je tada bio u izgradnji, kako bi Radončić obišao radove. U toku vožnje, Radončić je smirivao Ekrema Lekića. Insistirao je da se opusti jer je bio jako uplašen. Tada je Radončić Ekremu Lekiću rekao: “Braco, jesam li ti rekao da ću ga uspavati?” Ekrema Lekića smo ostavili u naselju Dolac-Malta, tačnije u ulici Trg heroja, a Fahrudin Radončić, Šejla Jugo i ja smo nastavili vožnju prema “Avazovom” tornju. U vozilu je Radončić skrenuo pažnju Šejli Jugo, da u Redakciji odreaguje tako da ubistvo Ramiza Delalića Ćele, kroz tekstove “Avaza”, prođe kao svaki nemili događaj, da se ništa ne talasa. Tako se i postupilo.

Sastanci Fahrudina Radončića, Nasera Keljmendija i Šejle Jugo, na kojima je rjetko bio prisutan i Senad Šahinpašić Šaja, odvijali su se i u restoranu “Plava prizma” hotela “Radon Plaza”, gdje sam prisustvovao i ja kao vozač, pratilac Fahrudina Radončića

S obzirom da sam tada imao blisku saradnju sa Belmom Lekić, ona mi je tog popodneva rekla, da je Radončić pozvao nju i Šejlu Jugo da naveče dođu u restoran “Plava prizma”, kako bi se “zalilo”, što znači proslavilo ubistvo Ramiza Delalića Ćele. Belma Lekić je otišla na tu proslavu, gdje sam, u kasnim satima, došao po nju i odvezao je do njenog stana u ulici Vrazova, gdje sam kod nje i ostao do ujutro. Belmu sam pitao kako joj je bilo na proslavi, a ona je odgovorila da je bilo lijepo, da je Ekrem Lekić otvorio veliki šampanjac i prvi nazdravio prisutnima, te se obratio rječima: “Ko se s nama druži, život mu je duži.” Belma mi je također rekla da su na tom slavlju prisustvovali Fahrudin Radončić, Ekrem Lekić, Ešref Lekić, novinari Indira Ćatić, Edina Latif, Borjana Mumin, Naida Vranić, Dženeta Honić, Mirsad Cviko...

U tom periodu, kao rezultat više sastanaka između Fahrudina Radončića, Nasera Keljmendija i Ekrema Lekića, počinje se govoriti o izvjesnom beogradskom mafijašu Ljubiši Buhi zvanom Čume, kojeg je Fahrudin Radončić pomenuo u kontekstu da je Guto (također Radončićev i Lekićev drugi nadimak za Keljmendija) stupio u kontakt sa Ljubišom Buhom Čumetom

Te noći Belma i ja smo razgovarali o Delalićevom ubistvu, koje se dogodilo noć ranije. Tom prilikom Belma je meni rekla da su s njom u stanu, kada je na televiziji objavljena vijest da je ubijen Ramiz Delalić Ćelo, bile sestrične ubijenog Selvera – Ornela i Nina Micić. Nakon što su čule tu vjest, kako mi je rekla Belma, Ornela je pozvala svog prijatelja, policajca Eldara Ahmedspahića da provjeri da li je istina da je ubijen Ćelo. Policajac Eldar je potvrdio Orneli da je Ramiz Delalić ubijen, da se on (Eldar) trenutno nalazi na uviđaju, te rekao: “Mrtav je, stojim mu pored glave i ošišan je naćelavo.”

Po Belminoj tadašnjoj priči, policajac Eldar je bio u jako dobrim, prijateljskim odnosima sa Ekremom Lekićem i porodicom Lekić, te da je i ona (Belma) poznavala Eldara. Belma mi je rekla, da su te noći, nakon što je potvrđena vijest o ubistvu Ramiza Delalića Ćele, u njen stan došli Ekrem Lekić, Ešref Lekić i sestra ranije ubijenog Selvera – Fetahija Micić, koji su se pridružili Belmi, Orneli i Nini. Belma mi je rekla da su se svi navedeni do ranih jutarnjih sati zadržali i u Belminom stanu i obilježili ubistvo Delalića, te da je tom prilikom Ekremov brat Ešref Lekić, po Belminim navodima, rekao: “Ekreme, da ga niste vi ubili, ja bih ga ubio sam, bez ikakve organizacije.”

Belmin stan sam napustio rano ujutro, i otišao sam na posao u upravnu zgradu “Avaza”, odnosno u hotel “Radon Plaza”, gdje sam nastavio poslove i zadatke kao vozač Fahrudina Radončića. Vozio sam Radončića na mjesta gdje je on, nakon Delalićeve likvidacije, imao redovne kontakte i susrete sa sarajevskim tužiocem Olegom Čavkom. U tim susretima pominjalo se ime Ljirim Bitići, kojeg su Oleg Čavka i Fahrudin Radončić tada osumnjičili za ubistvo Ramiza Delalića Ćele, te je tom prilikom Radončić u svom “Avazu” konstantno Ljirima Bitićija stavljao u naslovnice za tekstove sa optužbama da je Ljirim ubio Ramiza Delalića Ćelu. Radončićev cilj je bio da putem tekstova u “Avazu” skrene istragu i pažnju javnosti sa pravih egzekutora i organizatora tog ubistva, prvenstveno sa sebe.

U to vrijeme, u večernjim satima, kada sam nakon završenog radnog dana Radončića vozio kući, on je veoma često telefonom iz automobila pozivao Ekrema Lekića, kojem je, između ostalog, uz smijeh komentirao: “Braco, čuj, Ljurim Bitići ...” Tako su se ismijavali na činjenice o pisanju u “Avazu” o Bitićiju kao ubici. To im je bilo smješno, s obzirom da su znali da su upravo njih dvojica sa Naserom Keljmendijem organizatori Delalićeve likvidacije. Ustvari, činilo im se da su ubijedili javnost pisanjem u “Avazu” o tome da je Ljirim Bitići ubica Delalića, pogotovo što im je u tome svesrdnu pomoć pružio Oleg Čavka, koji se u to vrijeme nije odvajao od Radončića. U vezi sa Radončićevim i Lekićevim ismijavanjem u stilu Radončićeve rečenice izgovorene Lekiću putem telefona “Braco, čuj, Ljirim Bitići...” važno je da je Radončić izmislio to ime i prezime “Ljirim Bitići” i da je izmišljenoj, dakle nepostojećoj osobi stavljao na teret ubistvo Delalića, odnosno da su Radončić i Oleg Čavka raspisali potjernicu za nepostojećim čovjekom.

Belmu sam pitao kako joj je bilo na proslavi, a ona je odgovorila da je bilo lijepo, da je Ekrem Lekić otvorio veliki šampanjac i prvi nazdravio prisutnima, te se obratio rječima: “Ko se s nama druži, život mu je duži.” Belma mi je također rekla da su na tom slavlju prisustvovali Fahrudin Radončić, Ekrem Lekić, Ešref Lekić, novinari Indira Ćatić, Edina Latif, Borjana Mumin, Naida Vranić, Dženeta Honić, Mirsad Cviko...

U tom periodu, Fahrudin Radončić i Ekrem Lekić su tokom svojih razgovora pominjali i tadašnjeg šefa kriminalističke policije MUP-a Kantona Sarajevo – Predraga Kurteša, koji je bio dežurni prilikom uviđaja kojeg su njegovi pripadnici policije vršili na mjestu ubistva Delalića. Također sam iz tih razgovora čuo da je te noći, kada je ubijen Delalić, na lice mjesta Delalićevog ubistva, po instrukcijama od strane Ekrema Lekića, Fahrudina Radončića i Predraga Kurteša, policajac Eldar Ahmedspahić podmetnuo prigušivač koji nije pripadao oružju iz koga je likvidiran Delalić. Ovo je urađeno u cilju ometanja istrage, odnosno, usmjeravanju istrage na pogrešan pravac. Da je Eldar Ahmetspahić podmetnuo pomenuti prigušivač na lice mjesta Delalićevog ubistva također mi je potvrdio i inspektor Federalne uprave policije Harun Džaka, prilikom mog saslušanja i saslušanja Šejle Jugo u vezi ubistva Ramiza Delalića Ćele, zatim u vezi Radončićevog nelegalnog oružja, te u vezi Lekićevih poslova sa drogom, što je radio sa svojim narkodilerima. Ta saslušanja su bila u terenskom uredu Federalne uprave policije u Sarajevu, u prostorijama Doma policije, 2016. godine.

O semu ovome, kao i o mnogo toga sam govorio početkom 2016. godine za magazin “Žurnal”, kada je urednik Avdo Avdić pravio dokumentarni film, pod naslovom “Afera Fahro” i rekonstrukciju događaja ubistva Ramiza Delalića Ćele u Sarajevu. Pored mene, za taj dokumentarni film govorili su i ostali ključni svjedoci ubistva Ramiza Delalića Ćele, Milan Rašeta, otac od plaćenog ubice Strahinje Rašete, kojem su Fahrudin Radončić, Naser Keljmendi i Ekrem Lekić dali novac preko posrednih kanala, kako bi Strahinja Rašeta ubio Ramiza Delalića Ćelu. Također, za dokumentarni film Avde Avdića govorila je i Ivana Buha, supruga Ljubiše Buhe Čumeta, koji je prilikom svog i njenog dolaska u Sarajevo, Fahrudinu Radončiću i Naseru Keljmendiju obećao da će obezbjediti ubice iz Šapca koji  će izvršiti traženu likvidaciju Ramiza Delalića Ćele koju su od njega tada tražili Fahrudin Radončić, Naser Keljmendi i Ekrem Lekić.

Kao jedan od ključnih svjedoka ubistva Ramiza Delalića Ćele, te jedan od svjedoka sa najvećim kredibilitetom svih dešavanja i kriminalnih radnji Fahrudina Radončića, Nasera Keljmendija i Ekrema Lekića, za magazin “Žurnal” tada je također govorila i Šejla Jugo, koja je bila prisutna skoro na svim sastancima pomenute kriminalne grupe i koja se veoma često vozila u atomobilu sa Radončićem, Ekremom Lekićem i sa mnom.

Belma mi je rekla, da su te noći, nakon što je potvrđena vijest o ubistvu Ramiza Delalića Ćele, u njen stan došli Ekrem Lekić, Ešref Lekić i sestra ranije ubijenog Selvera – Fetahija Micić, koji su se pridružili Belmi, Orneli i Nini. Belma mi je rekla da su se svi navedeni do ranih jutarnjih sati zadržali i u Belminom stanu i obilježili ubistvo Delalića, te da je tom prilikom Ekremov brat Ešref Lekić, po Belminim navodima, rekao: “Ekreme, da ga niste vi ubili, ja bih ga ubio sam, bez ikakve organizacije”

U narednom periodu, nakon ubistva Delalića, Radončić je osjećao strah. Pojačao je svoje obezbjeđenje, uvodeći 24-časovno lično obezbjeđenje. Nama vozačima i pratiocima Radončić je tada naredio da budemo striktno uz njega, čak i kada se kreće po zgradi “Avaza”. Uveo nam je ispred kabineta. Svaku noć Radončić je mijenjao lokacije svog boravka. Tada je za šefa sigurnosti Radončić postavio Kastrat Esnafa, bivšeg vojnog policajca. Kastrat je kasnije za sebe izjavljivao u “Avazu” da je Radončićev rođak, da je njegovo porijeklo također iz Gusinja. O Kastratu je časopis “Dani” na naslovnoj stranici, svojevremeno objavio tekst: “Ja sam pucao u Cacu”. Esnaf Kastrat je profesionalno uspostavio sigurnosni sistem u “Avazu”, pogotovo u segmentu video nadzora ugradnjom najmodernije tehnike firme “Secam” za snimanje na svim “Avazovim” objektima, a to su hotel “Radon Plaza”, “Avazov” toranj, rezidencija Fahrudina Radončića, kao i kuća Fahrudina Radončića na Breci.

Nakon što je zaposlio Kastrata, za njegovog pomoćnika Radončić je angažovao, odnosno, uposlio Mushina Džaferagića, kako bi imao što efikasniji sigurnosni sistem u “Avazu”. Radončić je sve ovo radio zbog neopisivog straha koji se danima pojačavao u njemu nakon ubistva Ramiza Delalića Ćele. Mushin Džaferagić je tada, nakon dužeg vremena koje je proveo u Americi, došao u Sarajevo, a njegova sestra Memnuna Džaferagić je dugogodišnja blagajnica kompanije “Avaz” od nastanka te kompanije. Zatim su Džaferagić i Kastrat, po odobrenju Radončića, raspisali javni oglas za prijem još nekoliko zaštitara u kompaniju “Avaz”, posebno za pojačanje ličnog obezbjeđenja Fahrudina Radončića, kako u pokretu, tako i po mjestu stanovanja.

Tada je instaliran video nadzor gdje nikada ranije nije bio instaliran, oko rezidencije Fahrudina Radončića, oko hotela “Radon Plaza”, oko prilaza odmaralištu Nebočaj. Pojačavala se budnost zaštitara na svim objektima, tako smo i mi vozači radili noćne smjene na način da smo ispred Radončićevih kućnih vrata, zavisno od mjesta gdje je spavao, dežurali u blindiranom vozilu, koje je, po njegovom naređenju, uvijek moralo biti spremno za evakuaciju. Tada Radončić prvi put naređuje da u svom vozilu mora imati teški pancir kao i pancirnu plahtu, što je bilo iza sjedišta gdje je on sjedio. Također, u automobil je stavljena mobilna medicina koja podrazumijeva defiblirator, kao i paramedicina sa svim potrebnim medicinskim sredstvima neophodnim za slučaj ranjavanja iz vatrenog oružja. U tom periodu, više novoprimljenih pripadnika Radončićevog osiguranja je dobilo otkaze. Primljeni su novi ljudi, koji su ubrzo, zbog Radončićevog nepovjerenja, dobili otkaze. Iako nas je u tom vremenu bilo 12, radili smo i sa tri vozila. Po prvi put, tada je Radončić insistirao da treće vozilo bude prethodnica, da se, u noćnim satima, pored dežure pred  ulaznim vratima, blindirano vozilo njegovog obezbjeđenja kreće i patrolira oko rezidencije, iako je ona bila ograđena zidom visokim preko dva i po metra i pod stalnim video nadzorom.

Radončić je također u tom periodu na svakom prozoru na objektima u kojima je spavao i danju boravio ugradio blindirana stakla. Pored toga, ugradio je i vanjske žaluzine od tvrdog metala, tako da bi u noćnim satima te žaluzine bile potpuno spuštene. Noću se uopće nije smjelo vidjeti osvjetljenje u objektima u kojima je boravio. Nama pratiocima i vozačima je sugerirao da u noćnim satima, ukoliko primijetimo da je neka od žaluzina dignuta, da ga nazovemo telefonom kako bi istu spustio. Zaštitarima na objektima koji su s nama dežurali naredio je da u toku noći puste sve pse koje je tada imao, te je kupio još četiri psa vrste cane corsa, koje je rasporedio uz rezidenciju na Mojmilu i uz imanje Nebočaj, gdje je već imao pet pasa, među kojima i dva vučijaka.

Radončić se plašio Darka Eleza i Anđelka Veljančića

Fahrudin Radončić je svesrdno pomagao Darku Elezu i njegovoj grupi. Eto, svi su završili u zatvoru, pa na kraju, i Fahrudin Radončić. Najveći grijeh Darka Eleza je bio što je obećao Fahrudinu Radončiću i Naseru Keljmendiju da će “završiti” Strahinju Rašetu, pripadnika šabačke grupe, koji je bio egzekutor ubistva Ramiza Delalića Ćele 2007. godine. Naime, nakon što je u organizaciji Fahrudina Radončića, Nasera Keljmendija i Ekrema Lekića plaćena i izvršena likvidacija Ramiza Delalića Ćele, kojeg je u Sarajevu 2007. godine sa 27 metaka likvidirao upravo Strahinja Rašeta, u Radončićevom hotelu “Radon Plaza” nastala je uzbuna. Strahinja Rašeta se počeo žaliti i pričati kako nije dobio obećani dio novca. Fahrudin Radončić je zbog toga bio jako uplašen, spavao je u hotelu “Radon Plaza”. Veoma rjetko je izlazio iz objekta. Svakodnevno, kod njega je dolazio Ekrem Lekić, ponekad u društvu i sa Naserom Keljmendijem.

Sa nama se do gradilišta i nazad u hotel “Radon Plaza” u automobilu često vozio Ekrem Lekić, koji je uznemireno sa Radončićem razgovarao o ponašanju Strahinje Rašete. Ekrem Lekić je tada govorio Radončiću: “Ovo nas Rašeta reketira, traži još para, treba i njemu jebati mamicu.” Pominjali su tada Darka Eleza u kontekstu njegovog dolaska u Sarajevo, kojom prilikom je Ekrem Lekić rekao Fahrudinu Radončiću: “Najbolje bi bilo, braco, da ti sjedneš s Elezom.” Uznemireno i ljutito, Radončić je odgovorio Ekremu Lekiću: “Kakav ja, jebem ti mater glupu!”

Ekrem Lekić je tada govorio Radončiću: “Ovo nas Rašeta reketira, traži još para, treba i njemu jebati mamicu.” Pominjali su tada Darka Eleza u kontekstu njegovog dolaska u Sarajevo, kojom prilikom je Ekrem Lekić rekao Fahrudinu Radončiću: “Najbolje bi bilo, braco, da ti sjedneš s Elezom.” Uznemireno i ljutito, Radončić je odgovorio Ekremu Lekiću: “Kakav ja, jebem ti mater glupu!”

Za nekoliko dana, dogovoren je sastanak sa Darkom Elezom u sarajevskom hotelu “Sunce”, u Vogošći, na koji je neko od Radončićevih saradnika otišao sa Keljmendijevim sinovima, da se sa Elezom dogovori cijena, kako bi Elez organizirao grupu koja će, kako je Radončić doslovno rekao, “udaviti” Strahinju Rašetu. Tako se i desilo. Uz pomoć Radončićevih srbijanskih prijatelja u Bezbjednosnoj informativnoj agenciji (BIA) Republike Srbije, kao i uz pomoć Elezovog visoko pozicioniranog rođaka u toj službi, ubistvo Strahinje Rašete je javnosti predstavljeno kao samoubistvo prilikom navodnog Rašetinog podmetanja eksploziva pod automobil svog prijatelja Milana Mitića, koji je također sa Strahinjom Rašetom učestvovao u likvidaciji Ramiza Delalića Ćele.

Isti scenarij kao i sa ubistvom Ramiza Delalića, uz pomoć “srbijanskog Olega Čavke” tragovi su sakriveni, istraga odvedena u drugom pravcu, a Fahrudin Radončić i Ekrem Lekić privremeno su bili rasterećeni i sretni.

Fahrudin Radončić se, u velikoj mjeri, plašio i Anđelka Veljančića, koji je bio član grupe Darka Eleza i samim tim upoznat sa svim što su zajedno činili, kao i o njihovom odnosu sa Fahrudinom Radončićem, kojeg su oni svojim međusobnim komunikacijama i komunikacijama sa Naserom Keljmendijem zvali “novinar”. Kada je Anđelko Veljančić odlučio da svjedoči u svojstvu svjedoka pokajnika u predmetu “Lutka”, Fahrudin Radončić se ponovo uznemirio i uplašio.

Radončić tada svojim “Avazom”, prizemnim tekstovima koje je on lično diktirao novinarima, pokušavao diskreditirati i kompromitovati Anđelka Veljančića koji je svojim svjedočenjem otkrio niz pljački i ubistava koje je počinila kriminalna grupa Darka Eleza, zbog čega je Radončićev tajni saradnik, inspektor SIPA-e Bojan Cvijan, i pored toga što ga je zastupala odvjetnica i Radončićeva “miljenica” Vasvija Vidović, dobio 20 godina zatvora, a njegova supruga Miljana Cvijan dobila mjesto na listi Radončićeve stranke SBB BiH.

Fahrudin Radončić i dalje nije miran. Svoj strah pokazuje tekstovima u “Dnevnom avazu” o Anđelku Veljančiću, koji bi svojim svjedočenjem mogao dosta toga reći i o Fahrudinu Radončiću.

Priredio: Ahmed Burić

(Kraj)