Mersudin-Memo Lekić od Radončića dobio radiostanicu za praćenje rada policije

Sa objekta “Avazovog tornja” vozio sam Fahrudina Radončića prema hotelu “Radon Plaza”, kako bi u Nedžarićima ostavili novinarku Šejlu Jugo koja je bila sa nama tada u automobilu, a mi smo nakon toga imali namjeru otići do Radončićevog odmarališta u selo Nebočaj. Iza nas u drugom vozilu bio je tadašnji Radončićev pratilac Amel Salčin. U neposrednoj blizini tornja, Radončić mi je rekao da radiovezom pozovem Salčina, da dođe do našeg automobila. Zaustavio sam se kod Željezničke stanice, te sam pozvao Amela Salčina koji je došao do VIP automobila. Radončić je tom prilikom uzeo novine “Dnevni Avaz”, koje su bile na zadnjem sjedištu i iz police vrata suvozača, gdje je sjedio, uzeo je radiostanicu na kojoj su bili policijski kanali, koje je on godinama slušao, zajedno s nama.

Radiostanicu je zamotao u novine i rekao Salčinu: “Odnesi ovo Memi Lekiću, njemu treba za pudera, i dođi u Nebočaj, mi ćemo biti tamo.” Potom se okrenuo meni i nasmijao se. Radončić i ja smo se odvezli do hotela “Radon Plaza”, gdje smo ostavili Šejlu Jugo, a zatim smo otišli na njegovo odmaralište u selo Nebočaj. Kada je Amel Salčin došao u Nebočaj, pitao sam ga: “Ko je, majke ti, taj Memo Lekić?” Salčin mi je rekao da je Memo rođak Ekrema Lekića i da je vlasnik Cafe bara “Retro” u Sarajevu. S obzirom da sam i tada bio u ljubavnoj vezi sa Belmom Lekić, i nju sam pitao ko je Memo Lekić. Ona mi je odgovorila da je Memo Lekić prvi rođak njenog rahmetli muža Selvera Lekića, da se radi o narko dileru koji je prodavao drogu i za Selvera, što sada radi za Ekrema Lekića. Belma Lekić mi je rekla da se Memo Lekić “krije iza džamije”, navodno posti a dila drogu i vozi auto od 50.000 KM, te da je njen muž rahmetli Selver Lekić za Memu Lekića uvijek govorio da je p..ka i da ne bi nikada za njega ništa uradio. Belma Lekić mi je potvrdila da se Memo Lekić bavi prodajom droge.

Dakle, Radončić je omogućio narko dilerima da sa olakšanjem nastavljaju svoje poslove i da slušaju policiju ustupajući im na korištenje radiostanicu sa policijskim kanalima, koju i danas neko sluša, a o čemu sam dao izjavu i SIPA i u FUP-u, odnosno terenskom Uredu Federalne uprave policije u Sarajevu, na zapisnik lično, policijskom inspektoru Harunu Džaki.

Radončić je omogućio narko dilerima da sa olakšanjem nastavljaju svoje poslove i da slušaju policiju ustupajući im na korištenje radiostanicu sa policijskim kanalima, koju i danas neko sluša, a o čemu sam dao izjavu i SIPA i u FUP-u, odnosno terenskom Uredu Federalne uprave policije u Sarajevu, na zapisnik lično, policijskom inspektoru Harunu Džaki

Važno je pomenuti da sam Harunu Džaki dao iskaz oko naoružanja koje je Radončić posjedovao u automobilu i koje smo odvezli u kuću Amela Salčina. S obzirom da je Džaka Harun na sastanak sa mnom doveo policijskog inspektora Vehbiju Numanovića, zvanog Veki, koji je u jako bliskim porodičnim odnosima sa Lekićima. Žena Vekijevog brata Avdije (Šaha Numanović) je prva rodica Ekrema i Selvera Lekića. Ta istraga je zaustavljena.

Na tom sastanku, koji je održan u restoranu “Plavi zamak”, u Sarajevu, rekao sam inspektoru Numanoviću: “Nemam ja tebi šta govoriti oko Radončića i njegovog kriminala, a pogotovo oko Lekića, jer pouzdrano znam da si familijarno vezan s njima.” Veki Numanović mi je tom prilikom rekao da je on veliki profesionalac, da njega Lekići ne zanimaju, te da je istina da je žena od njegovog brata Lekićeva prva rodica, ali da to ne utiče na njegovu dužnost.” Veki Numanović mi je sve slagao. Na tom sastanku mi je rekao da je blizak sa direktorom FUP-a Draganom Lukačem, te da ćemo ja i on na ove okolnosti Radončićevog i Lekićevog kriminala otići direktno na sastanak kod Dragana Lukača.

U daljem periodu, neposredno nakon toga, Šejla Turković i ja smo na poziv inspektora FUP-a, Haruna Džake, saslušani u prostorijama terenskog ureda FUP-a u Sarajevu, tačnije u prostorijama Doma policije na okolnosti saznanja o narko poslovima Fahrudina Radončića i ljudi koji su u porodičnoj vezi sa Ekremom Lekićem. S obzirom da Veki Numanović ima uvid i u ove iskaze gdje se pominju Lekići, i ta istraga je zaustavljena, kao što je zaustavljen i sastanak između mene i direktora FUP-a Dragana Lukača, do kojeg nikada nije došlo zahvaljujući upravo Vekiju Numanoviću koji mi se pohvalio da je Lukačeva desna ruka.

Veza Radončića sa Munirom Alibabićem i Mirsadom Kebom

S obzirom da sam došao u “Avaz” na poslove ličnog vozača Fahrudina Radončića, iz Službe državne bezbjednosti, gdje mi je nekada bio direktor Munir Alibabić Munja, sa Fahrudinom Radončićem sam često razgovarao o Alibabiću. Radončić mi je rekao da je lično, 2003. godine, u svojoj rezidenciji na Mojmilu izričito tražio od tadašnjeg Visokog predstavnika Pedija Ešdauna da smijeni direktora Federalne obavještajne službe (FOS) Munira Alibabića, jer je Alibabić bio dio aparata tadašnje Alijanse, koja je išla na uništenje “Avaza”, u svim segmentima. Radončić mi je rekao da je Pedi Ešdaun to i uradio, pa je Alibabić, preko noći, smijenjen sa mjesta direktora FOS-a. Isto tako, Radončić mi je rekao da je od Pedija Ešdauna kupio vikendicu na Jablaničkom jezeru, prije njegovog odlaska iz Bosne i Hercegovine.

Nekada, u drugoj polovini 2012. godine, Radončić mi je rekao da ga odvezem u restoran “Zelena dolina” u Sarajevu, naglasivši da ću imati priliku vidjeti svog bivšeg druga. Na taj sastanak Radončić je ponio kovertu formata A-4 u kojoj je bio novac. To je bila uobičajena praksa, jer je Radončić imao više sastanaka na kojima je potplaćivao ljude za razne usluge. Ušli smo u restoran “Zelena dolina”, gdje se Radončić smjestio u desni dio restorana, na diskretno mjesto. S obzirom da je restoran bio prazan, izašao sam napolje i stajao pored automobila.

Iz obližnje kafane, koja je bila u blizini restorana “Zelena dolina”, izašao je Munir Alibabić zvani Munja i ušao u restoran. Sjeo je za Radončićev sto. Alibabić je došao na sastanak noseći platneni ceker, u kojem sam, dok je prolazio pored mene, vidio dokumentaciju kao i fascikle. U drugoj ruci, u kesi, je nosio jednu flašu. Ubrzo je restoran “Zelena dolina” prvi napustio Alibabić, sa kovertom novca koju je dobio od Radončića kao nagradu za ustupljena dokumenta

Ubrzo zatim, iz obližnje kafane, koja je bila u blizini restorana “Zelena dolina”, izašao je Munir Alibabić zvani Munja i ušao u restoran. Sjeo je za Radončićev sto. Alibabić je došao na sastanak noseći platneni ceker, u kojem sam, dok je prolazio pored mene, vidio dokumentaciju kao i fascikle. U drugoj ruci, u kesi, je nosio jednu flašu. Ubrzo je restoran “Zelena dolina” prvi napustio Alibabić, sa kovertom novca koju je dobio od Radončića kao nagradu za ustupljena dokumenta.

Ubrzo je i Radončić izašao iz restorana, noseći platneni ceker sa dokumentacijom koju mu je Alibabić predao. Sjeo je u vozilo i otšli smo do “Avazovog tornja”, odnosno do njegovog kabineta. Narednih dana, vozeći se, Radončić se hvalio Ekremu Lekiću kao i ostalim sagovornicima s kojima je telefonski kontaktirao: “Od danas gotovo sve znam. Sad kreću prave stvari.” Tom prilikom pominjao je, da je direktor Federalne TV Džemal Šabić za vrijeme rata bio u četnicima, da je bio pripadnik srpske vojske. Pominjao je predmet ubistva Nedžada Ugljena, kao i ostale predmete neriješenih političkih ubistava.

Od Mirsada Kebe Fahrudin Radončić je napravio “info pult”. Kebo je često sjedio sa Radončićem u restoranu “Elit” na 31. spratu Radončićevog tornja, u društvu sa tadašnjim glavnim urednikom “Avaza” Fadilom Mandalom, gdje su jednom prilikom, u mom prisustvu, Kebu slikali sa perikom koju je Radončić lično donio iz svog kabineta. Kebi je data perika da ga u tom restoranu ne prepoznaju ostali gosti i uposlenici “Avaza”

S nama se u tom periodu, veoma često, u automobilu počinje voziti Mirsad Kebo, koji je tada bio potpredsjednik Federacije BiH. Radončić i Kebo su često odlazili kod Radončića na odmaralište u selu Nebočaj, gdje sam ih lično vozio. Boravili su po nekoliko sati, da bi se nakon toga vraćali u Sarajevo. U automobilu je Radončić saopćio Kebi da je došao u posjed određene dokumentacije, a zatim je instruisao Kebu da će za javnost Kebo biti taj kojem građani donose i predaju određenu dokumentaciju i saznanja vezano za politička ubistva, kompromitacije tadašnjih političara, Šefika Džaferovića i generala Sakiba Mahmuljina, a u kontekstu, navodnih, ratnih zločina koji su se u to vrijeme stavljali na teret Šefiku Džaferoviću i Sakibu Mahmuljinu.

Praktično, od Mirsada Kebe Fahrudin Radončić je napravio “info pult”. Kebo je često sjedio sa Radončićem u restoranu “Elit” na 31. spratu Radončićevog tornja, u društvu sa tadašnjim glavnim urednikom “Avaza” Fadilom Mandalom, gdje su jednom prilikom, u mom prisustvu, Kebu slikali sa perikom koju je Radončić lično donio iz svog kabineta. Kebi je data perika da ga u tom restoranu ne prepoznaju ostali gosti i uposlenici “Avaza”.

Kebo je ostao dosljedan zadatku koga mu je povjerio Radončić. Odnosno, dokumentaciju koju je Radončić kupio od Alibabića, Kebo Mirsad je pred TV kamerama uručio javno tadašnjem ministru sigurnosti Fahrudinu Radončiću, što je montirano radi medijske propagande na štetu pravednog karaktera odbrane Bosne i Hercegovine.

Pred TV kamerama Kebo predaje dokumentaciju ministru sigurnosti Radončiću, što je ustvari dokumentacija koju je ranije Radončić kupio od Munira Alibabića i dao Kebi da mu preda pred medijima.

Radončić je u propagandi angažirao sebi poslušnog Mustafu Cerića

Fahrudin Radončić je bio u vrlo bliskim odnosima sa tadašnjim reisu-l-ulemom Mustafom ef. Cerićem. Odnosno, njihovo prijateljstvo i sastanci su bili intenzivirani u vrijeme kada se Radončić kandidirao za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, kao i mnogo ranije, odnosno u vrijeme kada je imao namjeru da, iz ličnih interesa, osnuje svoju stranku – SBB. Mustafa ef. Cerić je, u tom periodu, sa Fahrudinom Radončićem skoro svako veče održavao sastanke u svojoj (Cerićevoj) rezidenciji u ulici Hazima Šabanovića, gdje sam ja Fahrudina Radončića vozio i čekao po više sati. Isto tako, Mustafa Cerić je sa suprugom Azrom dolazio na imanje kod Fahrudina Radončića u selo Nebočaj, gdje su duže šetali i cjelodnevno bili skupa. Također su jedan drugome poklanjali pse vučijake, koje sam lično prebacivao iz Cerićeve “reisovske” rezidencije u Radončićevu stranačko-poslovnu rezidenciju u Nebočaju.

Fahrudin Radončić je organizirao sastanak u svom hotelu “Radon Plaza” svih tadašnjih takozvanih uspješnih biznismena. Radilo se o Nihadu Imamoviću, kojeg su Radončić i ostali imenovali za predsjednika Udruženja privrednika, te Selveru Oruču, Muhamedu Granovu, Nedimu Čauševiću i drugima. To Udruženje je osnovano u cilju da svi ti uspješni biznismeni daju određene sume novca kako bi se sagradila zgrada Rijaseta Islamske zajednice, odnosno rezidencija reisu-l-uleme na Kovačima u Sarajevu, a što je prethodno Radončić dogovorio sa tadašnjim reisu-l-ulemom Mustafom ef. Cerićem. Fahrudin Radončić je za taj projekat dao dva miliona maraka Mustafi ef. Ceriću, a sve u cilju da bi ga Cerić kao vjerski poglavar podržao, odnosno, predstavio Bošnjacima kao jedinog sposobnog kandidata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Mogu slobodno reći da je prijateljstvo između Radončića i Cerića bilo jako isplativo za Cerića, kojeg ja, iz moralnih razloga, ne mogu nazvati reisu-l-ulemom zbog toga što je u njihov krug ušao i balkanski narkobos, osoba sa crne američke liste Naser Keljmendi, koji je dao Mustafi Ceriću 100.000 KM, stečenih trgovinom droge, te je to prikazano kao Keljmendijeva donacija za izgradnju džamije u Butmiru

Isto tako, Fahrudin Radončić je u ulici Ismeta Mujezinovića broj 24, u elitnom naselju Breka, poklonio luksuzno opremljeni stan Mustafi ef. Ceriću, za koji sam kasnije dobio informaciju da u njemu živi kćerka Mustafe Cerića, Adila Čehić, rođena Cerić. U tom stanu je ranije živio Radončićev sin iz prvog braka, Isak Radončić, koji je zbog poslovnog nesnalaženja u Radončićevoj kompaniji napustio Sarajevo i vratio se u Podgoricu, svojoj majci, odnosno, Radončićevoj prvoj ženi – Snježani Rakonjac. Mogu slobodno reći da je prijateljstvo između Radončića i Cerića bilo jako isplativo za Cerića, kojeg ja, iz moralnih razloga, ne mogu nazvati reisu-l-ulemom zbog toga što je u njihov krug ušao i balkanski narkobos, osoba sa crne američke liste Naser Keljmendi, koji je dao Mustafi Ceriću 100.000 KM, stečenih trgovinom droge, te je to prikazano kao Keljmendijeva donacija za izgradnju džamije u Butmiru.

Radončićevo mafijaško druženje sa Naserom Keljmendijem

Krajem 2006. godine ili početkom 2007. godine, Fahrudin Radončić je sjeo u automobil i meni rekao da ga vozim u hotel “Casa Grande” kod Nasera Keljmendija, pitajući me da li znam gdje se nalazi taj hotel. Rekao sam da znam. Bio sam jako iznenađen tim susretom Radončića i Keljmendija, s obzirom da sam, po saznanjima iz MUP-a i SDB-a, gdje sam obavljao policijske poslove, saznao da je Naser Keljmendi bezbjedonosno insteresantan, sklon najtežim krivičnim djelima, i da se radi o balkanskom narkobosu. Tada mi se vratila priča Izeta Lukovca koji mi je rekao da je Radončić kupio od Nasera Keljmendija dva “audija”.

Kada smo došli pred “Hotel Casa Grande”, s obzirom da se radilo o dobro poznatom i registrovanom mafijašu, parkirao sam vozilo i izašao naoružan za Radončićem, s namjerom da s njim uđem u hotel “Casa Grande”. U hodniku hotela Radončića je dočekao Naser Keljmendi. Srdačno su se pozdravili. Tom prilikom, Radončić je meni rekao: “Cile, ne moraš me ovdje pokrivati. Ovo su moji prijatelji. Ja sam ovdje najsigurniji.” Ostao sam kod auta, gdje sam Radončića čekao. Kada se završio sastanak, Radončića sam vratio u hotel “Radon Plaza”. Dok smo se vraćali, Radončić mi je u automobilu rekao da budem opušten kada vidim Nasera Keljmendija u njegovoj blizini, da se on sa Naserom poznaje dugo godina i da su prijatelji. Nakon toga, Naser Keljmendi je često dolazio u hotel “Radon Plaza”, kod Fahrudina Radončića, u njegov kabinet. Također, veoma često Naser Keljmendi je dolazio kod Fahrudina Radončića u pratnji Ekrema Lekića, kojeg sam mnogo ranije upoznao, na samom početku svog rada u “Avazu”.

Agim Voša je bio Keljmendijev vozač i pratilac kojeg sam upoznao, kao i ostale Keljmendijeve pratioce. Ispred hotela “Casa Grande”, Voša mi je predao ključeve od blindiranog džipa marke “grand čiroki”, crne boje, tadašnjih registarskih oznaka 696 T 037 koji je bio registriran u Policijskoj upravi Ilidža i čija saobraćajna dozvola je bila izdata upravo na ime Agim Voša. Taj džip je bio opremljen policijskim sirenama, rotacijama i treptačima, i u njemu sam kasnije vozio Radončića, kada je bio ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine. Prvu godinu dana džip je bio registriran na ime Agim Voša, a kasnije, istekom registracije, preregistovan je na “Avaz d.o.o”

Ekrem Lekić, Naser Keljmendi i Fahrudin Radončić su često kuglali u kuglani Radončićevog hotela “Radon Plaza”. Često su zajedno ručali i sastajali se u restoranu Plava prizma, hotela “Radon Plaza”, gdje je s njima skoro uvijek, bila novinarka Šejla Jugo.

Početkom 2007. godine, Radončić mi je rekao da odem u hotel “Casa Grande” i da se javim Naseru Keljmendiju, da mi preda jednog džipa kojeg trebam dovesti u vozni park “Avaza”. Do hotela “Casa Grande”, otišao sam taksijem. Ispred “Casa Grande” me dočekao čovjek po imenu Agim Voša, koji je često bio sa Naserom Keljmendijem prilikom njegovih sastanaka sa Radončićem. Agim Voša je bio Keljmendijev vozač i pratilac kojeg sam upoznao, kao i ostale Keljmendijeve pratioce. Ispred hotela “Casa Grande”, Voša mi je predao ključeve od blindiranog džipa, marke “grand čiroki”, crne boje, tadašnjih registarskih oznaka 696 T 037 koji je bio registriran u Policijskoj upravi Ilidža i čija saobraćajna dozvola je bila izdata upravo na ime Agim Voša. Taj džip je bio opremljen policijskim sirenama, rotacijama i treptačima, i u njemu sam kasnije vozio Radončića, kada je bio ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine. Prvu godinu dana džip je bio registriran na ime Agim Voša, a kasnije, istekom registracije, preregistovan je na “Avaz d.o.o”.

Radončić mrzio Delalića, jer je Delalić bio ljubavnik njegove supruge Azre

Kako je prolazila 2007. godina, a s obzirom da je u sarajevskom podzemlju došlo do određenih sukoba između albanskog kartela, koga je vodio Radončićev blizak prijatelj Naser Keljmendi, s jedne strane, i Ramiz Delalić Ćelo, s druge strane, na Fahrudinu Radončiću sam uočio određeni nemir i strah. Insistirao je od mene da svakodnevnoo mijenjam rute kretanja od njegovog stana do radnog mjesta. Sugerirao mi je da evidentiram određena vozila koja bi se eventualno često pojavljivala iza nas. Pitao me da li poznajem Ramiza Delalića Ćelu i Amira Pašića Faću, koji je u to vrijeme, ili ranije, imao medijske istupe protiv Radončića, Keljmendija i Mila Đukanovića. Rekao mi je da ga izbjegavam voziti pored objekata gdje bi se mogli nalaziti Ramiz Delalić Ćelo i njegovi ljudi, te da postoje indicije da bi ta struktura mogla ugroziti njegov život. Fahrudinu Radončiću sam rekao da lično ne poznajem Ramiza Delalića Ćelu, ali da sam s obzirom na dugogodišnji rad u MUP i SDB-u došao do informacija da se radi o jako prijekoj osobi koja je u ratu imala svoju brigadu, da nije poštovao vojni vrh Bosne i Hercegovine, ali da se radi o velikom patrioti i omiljenoj osobi u nekim područjima u Sarajevu.

Pitao sam Radončićevog starijeg vozača, Izeta Lukovca, da li je Ramiz Delalić Ćelo nekad ranije, na bilo koji način, ukazivao ili prijetio da će napasti na život i tijelo Fahrudina Radončića i da li je Fahrudin Radončić ikada sa Ćelom imao bilo kakav sukob pa makar i verbalni. Lukovac me upoznao da sve što on zna je to da je supruga Fahrudina Radončića, Azra Radončić, tokom rata, bila švalerka ili supruga Ramiza Delalića Ćele i da je to sve što on zna o problemima između Radončića i Delalića. Isto tako, naglasio mi je da je Fahrudin Radončić, zbog toga zamrzio Delalića, te da je u njegovom (Lukovčevom) prisustvu u vezi toga maltretirao suprugu Azru pitanjima kao što su: “Jesi li iskim mogla biti osim sa Delalićem, pored tolikog Sarajeva?”

S obzirom da sam dugogodišnji profesionalac na poslovima bezbjednosti, na ove informacije sam se trudio da pofesionalno reagiram u smislu da dođem do svih bezbjegnosno interesantnih saznanja o trenutnim i eventualnim namjerama Ramiza Delalića Ćele o kojima me upoznao Radončić. Cilj je bio da na osnovu podataka imamo bezbjedonosnu procjenu, da poduzimamo preventivne mjere prema Delaliću, jer je to bio put zaštite života, kako Fahrudina Radončića, tako i mene.

Pitao sam Radončićevog starijeg vozača, Izeta Lukovca, da li je Ramiz Delalić Ćelo nekad ranije, na bilo koji način, ukazivao ili prijetio da će napasti na život i tijelo Fahrudina Radončića i da li je Fahrudin Radončić ikada sa Ćelom imao bilo kakav sukob pa makar i verbalni. Lukovac me upoznao da sve što on zna je to da je supruga Fahrudina Radončića, Azra Radončić, tokom rata, bila švalerka ili supruga Ramiza Delalića Ćele i da je to sve što on zna o problemima između Radončića i Delalića. Isto tako, naglasio mi je da je Fahrudin Radončić, zbog toga zamrzio Delalića, te da je u njegovom (Lukovčevom) prisustvu u vezi toga maltretirao suprugu Azru pitanjima kao što su: “Jesi li iskim mogla biti osim sa Delalićem, pored tolikog Sarajeva?” Rekao sam Izetu Lukovcu da se tenzije dižu između njih dvojice, i da je Radončić skrenuo pažnju na pojačane mjere bezbjednosti prilikom vožnje, što je Lukovac potvrdio da je i njemu Radončić to rekao.

Amel Salčin je, pored redovnih poslova i zadataka, imao obavezu da prati Amira Pašića Faću i registruje sva lica koja su s njim u društvu, kao i automobile koje koriste lica u kontaktu sa Pašićem. Radončić je upozoravao Salčina prilikom praćenja, da Amir Pašić i njegovi ljudi ne smiju otkriti Salčina u pratnji i drugim aktivnostima protiv Amira Pašića Faće i njegovih ljudi. Radončić je Salčinu sugerisao da prilikom tih aktivnosti koristi automobil “kia sportage” – džip, koji je bio službeno vozilo za prevoz Radončićeve djece. Za te poslove Radončić je Salčinu obezbjedio profesionalni aparat sa teleobjektivom kao i videokameru, kako bi dokumentirao sve bezbjednosno interesantne stvari i lica u vezi sa Amirom Pašićem

Ubrzo me Fahrudin Radončić upoznao da će pojačati svoje lično osiguranje, i to na taj način što će vratiti bivše otpuštene vozače i tjelohranitelje, što je i učinio. Vratio je Muamera Omerovića, Amira Serdarevića i vrtlara hotela “Radon Plaza” Amela Salčina. Rekao je da uzmemo i drugog “audija A-8” i da radimo po dvojica u smjeni; da se uvede noćno sigurnosno pokrivanje Radončićevog mjesta stanovanja, te da se sigurnosno pokrije Delalićev tada najbliži saradnik Amir Pašić Faćo, koji je, po njegovim informacijama, svakodnevno boravio u Cafe slastičarnoj “Ramis”, na Grbavici, kao i u objektu “Kiborg” u ulici Štrosmajerova. Amel Salčin je, pored redovnih poslova i zadataka, imao obavezu da prati Amira Pašića Faću i registruje sva lica koja su s njim u društvu, kao i automobile koje koriste lica u kontaktu sa Pašićem. Radončić je upozoravao Salčina prilikom praćenja, da Amir Pašić i njegovi ljudi ne smiju otkriti Salčina u pratnji i drugim aktivnostima protiv Amira Pašića i njegovih ljudi. Radončić je Salčinu sugerisao da prilikom tih aktivnosti koristi automobil “kia sportage” – džip, koji je bio službeno vozilo za prevoz Radončićeve djece. Za te poslove Radončić je Salčinu obezbjedio profesionalni fotoaparat sa teleobjektivom kao i videokameru, kako bi dokumentirao sve bezbjednosno interesantne stvari i lica u vezi sa Amirom Pašićem.

Priredio: Ahmed Burić

(U sljedećem nastavku: O ubistvu Ramiza Delalića Ćele)