Jedan od najvažnijih sastanaka u kompaniji Delta Holding, kod Miroslava Miškovića, bio je 30. augusta 2012. godine. Te godine, politička situacija u Bosni i Hercegovini se usložnjavala iz dana u dan. Fahrudin Radončić i predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija, nakon što je došlo do njihovog pomirenja, svakodnevno su se sastajali na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i u kabinetu Zlatka Lagumdžije, gdje je on radio kao profesor. Isto tako, Radončić i Lagumdžija su se, jedno vrijeme, svaku noć sastajali u objektu Vinoteka. Na ovim sastancima su prisustvovali tadašnji federalni ministar MUP-a i član SDP-a Predrag Kurteš, direktor Elektroprivrede BiH Elmedin Grabovica, direktor Kliničkog centra Sarajevo Rusmir Mesihović, također član SDP-a, Lagumdžijin rođak Damir Fazlić Grok, Bakir Hadžiomerović, urednik na Federalnoj televiziji, Željko Komšić, koji je tada još bio aktivni član SDP-a...

Fahrudin Radončić i Zlatko Lagumdžija, u to vrijeme, zagovarali su ekspresno izbacivanje iz vlasti Lagumdžijinog tadašnjeg koalicionog partnera – SDA. U tom periodu, Lagumdžija i Radončić su Radončićevim privatnim avionom putovali u Banja Luku, na sastanak sa Miloradom Dodikom, odnosno na sastanak takozvane šestorke u koaliciji. Mi smo ih sa aerodroma Mahovljani, u Banjoj Luci, vozili automobilima kojima smo ranije otišli u Banja Luku do mjesta sastanka. Tom prilikom Lagumdžija i Radončić su međusobno ismijavali predsjednika SDA Sulejmana Tihića, nazivajući ga “osmi putnik” i “neželjeni gost”.

U to vrijeme Milorad Dodik, predsjednik SNSD, kao i Sulejman Tihić, predsjednik SDA, na državnom nivou su tražili smjenu Zlatka Lagumdžije tadašnjeg ministra vanjskih poslova. Lagumdžijina smjena u to vrijeme nikako nije odgovarala Radončiću, s obzirom da je imao apetite i obećanje od Zlatka Lagumdžije da bi Radončić dobio funkciju ministra sigurnosti BiH. S obzirom da Radončić ni na koji način nije mogao umoliti Dodika, iako je s njim blizak prijatelj, da povuče zahtjev za Lagumdžijinu smjenu, dana 30. augusta 2012. godine, Radončić ugovara sastanak sa političkim vrhom Srbije, koji bi se održao u Beogradu, u kabinetu Radončićevog poslovnog prijatelja Miroslava Miškovića, u sjedištu njegove kompanije Delta Holding.

U tom periodu, Lagumdžija i Radončić su Radončićevim privatnim avionom putovali u Banja Luku, na sastanak sa Miloradom Dodikom, odnosno na sastanak takozvane šestorke u koaliciji. Mi smo ih sa aerodroma Mahovljani, u Banjoj Luci, vozili automobilima kojima smo ranije otišli u Banja Luku do mjesta sastanka. Tom prilikom Lagumdžija i Radončić su međusobno ismijavali predsjednika SDA Sulejmana Tihića, nazivajući ga “osmi putnik”

Sa Radončićem sam 29. avgusta radio kao vozač u popodnevnim satima. Bili smo u restoranu Elit na 31. spratu Avazovog tornja, gdje mi je Radončić, kada smo izlazili iz restorana, rekao da ujutro dođem u odijelu i sa pasošem, da idemo nas dvojica sami na put u Beograd njegovim privatnim avionom i da o tome ne govorim nikome, pa čak ni ostalim vozačima i pratiocima iz njegovog tima.

Dana 30. avgusta 2012. godine, u jutarnjim satima, Radončićevim privatnim avionom, sa Sarajevskog aerodroma, Radončić i ja smo odletjeli za Beograd, gdje smo, oko 11 sati istog dana, sletjeli na beogradski aerodrom Surčin. Na aerodromu nas je čekao Miškovićev lični vozač sa blindiranim vozilom BMW i prevezao nas do upravne zgrade Delta Holding u Beogradu. Tu nas je srdačno u kabinetu primio Miroslav Mišković, gdje su on i Radončić prešli u salu za sastanke a ja sam ostao u predsoblju te sale. Ubrzo, Miškoviću i Radončiću su se pridružili, prvo tadašnji ministar unutrašnjih poslova Srbije, Ivica Dačić, koji je došao u pratnji više tjelohranitelja. Zatim, u salu za sastanke došao je tadašnji predsjednik Srbije, Tomislav Nikolić, sa obezbjeđenjem, koji se srdačno pozdravio sa Radončićem i ostalima, Dačićem i Miškovićem.

Miškoviću i Radončiću su se pridružili, prvo tadašnji ministar unutrašnjih poslova Srbije, Ivica Dačić, koji je došao u pratnji više tjelohranitelja. Zatim, u salu za sastanke došao je tadašnji predsjednik Srbije, Tomislav Nikolić, sa obezbjeđenjem, koji se srdačno pozdravio sa Radončićem i ostalima, Dačićem i Miškovićem

Vrata sale u kojoj je bio sastanak bila su otvorena. Vidio sam da je sastanak tekao neuobičajeno, jer je Miroslav Mišković napadao Radončića, govoreći mu: “Fahro, dogovorimo se jedno a ti radiš drugo.” Nakon pola sata ili sat vremena, u kabinetu Miroslava Miškovića, vidno uznemiren, pojavio se predsjednik RS-a Milorad Dodik, sa obezbjeđenjem, koji je bio opuštenije obučen, za razliku od ostalih. Dolaskom Milorada Dodika u salu za sastanke, dolazi do kulminacije sastanka i eskalacije svih događaja na tom sastanku. Praktično, Radončić biva ugrožen na sastanku u smislu da su se svi najmanje po jednom ljutito obratili njemu, govoreći da je dvoličan, da se ne drži dogovora, da radi samo za svoje interese. Predsjednik Srbije, Tomislav Nikolić, se tada obratio Radončiću riječima: “Fahro, ti znaš da je Srbija majka politike i kada se dogovorimo nešto, to treba da bude tako, a ne da dolaziš ovdje samo kada ti treba pomoć.”

Nakon toga, politički vrh Srbije je utjecao na Dodika, da odustane od smjene Zlatka Lagumdžije, što je Dodik kategorički odbijao pravdajući to, navodno, neoprostivim greškama Lagumdžije prema srpskim interesima. Tada je Ivica Dačić rekao da se ovdje ne radi o Zlatku Lagumdžiji, već o Radončiću, i da Dodik treba da povuče zahtjev za smjenu Lagumdžije radi Radončića. Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić je rekao Dodiku, a ujedno i svima: “Fahro nama u Bosni treba na poziciji, a ne u opoziciji.” Dalji tok sastanka je prešao u zajednički dogovor, a zatim su nastavili sa druženjem, ručkom i zabavom, jer je Dodik udovoljio srbijanskom vrhu i Radončiću, obećavši da će odustati od zahtjeva za smjenu Lagumdžije sa funkcije ministra vanjskih poslova.

U večernjim satima, Radončića i mene je Miškovićev lični vozač blindiranim BMW odvezao na aerodrom Surčin. U putu do aerodroma, Radončić je pozvao Lagumdžiju i rekao mu: “Genije, napatio sam se, ali uspjeli smo. Čekaj me, za sat vremena u Libertasu. U avionu, dok smo letjeli prema Sarajevu, Radončić mi je više puta oštro skrenuo pažnju i zaprijetio da nikada nikome i ni u kojem slučaju ne smijem reći gdje smo bili, koga sam vidio i šta sam čuo.

Predsjednik Srbije, Tomislav Nikolić, se tada obratio Radončiću riječima: “Fahro, ti znaš da je Srbija majka politike i kada se dogovorimo nešto, to treba da bude tako, a ne da dolaziš ovdje samo kada ti treba pomoć”

Nakom što smo sletjeli na Sarajevski aerodrom, gdje nas je čekao eskort od dva vozila Radončićevog obezbjeđenja, Radončić mi je rekao da uzmem blindiranog džipa i da on i ja sami odemo do Libertasa, a da ostalim pratiocima kažem da idu u Avazov toranj. Kada smo napustili Sarajevski aerodrom, uzeo sam blindirano vozilo i odvezao Radončića u restoran Libertas, gdje ga je već čekao sam za stolom tadašnji ministar vanjskih poslova BiH i predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija. Radončić je tom prilikom rekao Lagumdžiji: “Bilo je teško. Mene su napali zbog nekih stvari. Dodika su hitno pozvali da dođe. Došao je. Bit će ti sve završeno, ali držat će te pod ovom istom pričom koju Dodik priča da će te smijeniti, sve do zadnjeg momenta, tako da nećeš moći vjerovati da će ti pomoći. Nećeš biti smijenjen.”

Radončićev ilegalni centar veze za praćenje rada policije Kantona Sarajevo

Po preporuci Senada Šahinpašića Šaje, Fahrudin Radončić je za šefa obezbjeđenja, odnosno, svog ličnog obezbjeđenja uposlio penzionisanog policajca Granične policije Safeta Varajića. Radončić je od Varajića izričito zahtjevao uspostavu profesionalnog obezbjeđenja, uspostavu telekomunikacijske veze i repetitora, te fizičko obezbjeđenje na svim Radončićevim stambenim objektima na kojima je i ranije postojalo obezbjeđenje ali u blažem obliku.

Amel Salčin, u tom periodu, u naš tim donosi digitalnu radiostanicu marke YAESU, koja je urađena po narudžbi, odnosno, na kojoj je na kanalu “1” memorisana frekvencija svih policijskih uprava MUP-a Kantona Sarajevo, gdje su se mogle čuti dnevne aktivnosti svih policijskih patrola. Na kanalu “2” je bila memorisana frekvencija jedinice za podršku policije Kantona Sarajevo, gdje su se pogle čuti posebne akcije navedene jedinice. Na kanalu “3” bila je memorisana frekvencija specijalne Federalne uprave policije na kojoj su praćene njihove aktivnosti. Pomenuta radiostanica je bila u automobilu u kojem se vozio Fahrudin Radončić, tačnije, stajala je u polici njegovih vrata. Na tim frekvencijama u slušanje se uključivao i Radončić, kad god je mogao, u vožnji i u stanu – kući, jer je po povratku sa posla radiostanicu nosio u stan. To je sve bilo mnogo prije njegovog imenovanja za ministra. Radončić je prisluškivao policiju već od 2007. godine.

Isto tako, pored škorpiona, koji se nalazio ispod mog vozačkog sjedišta u Radončićevom pratećem automobilu, odnosno u drugom audiju A-8 u kojem se vozila pratnja, bilo je sljedeće naoružanje: jedna poluautomatska puška – snajper PASP; jedan kalašnjikov; jedna pumparica petometka; jedan pištolj kalibra 7,65 mm, kao i jedan “sig sauer” pištolj velikih dimenzija. Kada me Fahrudin Radončić u tom periodu pitao prilikom vožnje – kako sam se snašao, kako sam se uklopio sa ostalim pripadnicima obezbjeđenja, u kakvom stanju je njegov vozni park i da li ja imam bilo kakve primjedbe na rad njegovog obezbjeđenja, odgovorio sam da sve funkcionira, ali da zakonski možemo imati velikih problema u smislu nelegalnog naoružanja koje posjeduje u vozilima. On me začuđeno pitao: “Kako misliš problema?” Odgovorio sam mu da u slučaju da nas u rutinskoj kontroli zaustavi obični saobraćajni policajac i izvrši pregled vozila i nas koji smo u vozilu, pa pronađe navedeno naoružanje, da možemo biti lišeni slobode na licu mjesta. Onda me Radončić pitao, šta možemo uraditi da u automobilu imamo bar jednu pušku? Odgovorio sam da u našem “eskortu” možemo posjedovati samo pumparicu sačmaricu, i to pod uslovom da neko od nas položi lovački ispit i da bi prilikom eventualne kontrole tu pušku mogli opravdati uz adekvatnu lovačku dozvolu za nošenje. Složio se s mojim prijedlogom i rekao mi da Amel Salčin i ja odmah položimo lovačke ispite, da će nam to platiti Avaz, što smo i učinili. Lovačke ispite smo položili u Lovačkom društvu u Prači, kod predsjednika Lovačkog društva Ibre Komarice, gdje ja nikada nisam preuzeo potvrdu o položenom lovačkom ispitu, a što je Salčin učinio.

Radiostanica je bila u automobilu u kojem se vozio Fahrudin Radončić, tačnije, stajala je u polici njegovih vrata. Na tim frekvencijama u slušanje se uključivao i Radončić, kad god je mogao, u vožnji i u stanu – kući, jer je po povratku sa posla radiostanicu nosio u stan. To je sve bilo mnogo prije njegovog imenovanja za ministra. Radončić je prisluškivao policiju već od 2007. godine

Ostalo naoružanje, to jest PASP, škorpion, kalašnjikov, pištolj “sig sauer”, pištolj 7,65 mm, po naređenju Fahrudina Radončića, Amel Salčin i ja smo službenim automobilom audi A-8 prevezli u kuću Amela Salčina, na adresu Gornji Velešići broj 363, gdje je sve to Amel Salčin sakrio u potrkovlje svoje kuće. Veliki lovni pištolj “sig sauer”, Amel Salčin je kasnije, u mom prisustvu, prodao za 1.000 KM Samiru Čajiću Čaji, koji je u to vrijeme bio šef obezbjeđenja Avazovog tornja.

U tom periodu, šef tadašnjeg ličnog obezbjeđenja Fahrudina Radončića i objekata vlasništvo kompanije Avaz, Safet Varajić, po Radončićevom nalogu, u firmi Mibo komunikacije je kupio fiksne i mobilne radiostanice, potrebne repetitore i drugu opremu, te je uspostavio centar veze, tako da su svi pripadnici službe unutrašnje sigurnosti Avaza bili uvezani na jednom radnom kanalu, kao i lično obezbjeđenje Fahrudina Radončića. Ubrzo zatim, zbog paranoje i neopisivog straha koji je bio prisutan kod Fahrudina Radončića, kao i zbog mržnje prema Ramizu Delaliću Ćeli, te zbog ostalih Radončićevih kompleksa, Safet Varajić je iznenada dobio otkaz iz kompanije Avaza pod izgovorom da se nije pokazao onako kako je o njegovim sposobnostima Radončiću govorio Senad Šahinpašić Šaja.

Priredio Ahmed Burić
(U sljedećem nastavku: Kako je Mersudin Memo Lekić od Radončića dobio stanicu za praćenje policije i o vezama Radončića s Naserom Keljmendijem)