“Republika Srpska stvorena je kao izraz želje srpskog naroda za slobodom”, izraz je koji je već postao aksiom u Republici Srpskoj. Za svih ovih 25 godina još uvijek niko nije našao preciznog subjekta koji je stvorio Republiku Srpsku, pa je rečenica trajno ostala u pasivu. Najpribližniji je dosad bio Milorad Dodik, predsjednik RS, kad je rekao da je to bio srpski narod.

Ovih dana u RS-u će se odlučivati koji je to tačno segment srpskog naroda stvorio RS – jesu li to bili narodni poslanici prvog saziva i politički establišment, ili mobilisani i demobilisani borci Vojske Republike Srpske. Prema viđenju Asocijacije “Stvaraoci RS” to su nedvojbeno bili političari, poslanici prvog saziva Narodne skupštine Republike Srpske. To tvrdi Dragan Mićić, poslanik prvog saziva, kad u razgovoru za Euro Blic ističe da mu je jasno da borci misle da su oni stvorili RS, ali, kaže on, “nisu upravu”.

Družini koju predvodi Momčilo Krajišnik, predsjednik prvog saziva NSRS-a, a u slobodno vrijeme ratni zločinac kojeg je ICTY osudio na 27 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, sasvim je svejedno je li neko odbranio i sačuvao Republiku Srpsku. Bitno im je samo da su je oni stvorili. Kao da bi od nepostojeće, “neodbranjene i nesačuvane” RS dobili ikakvu odštetu

“Mi i borci smo otac i majka RS. Srpska je stvorena 9. januara 1992, a rat je počeo 1. aprila 1992. Vojsku smo svorili 12. maja. Prema tome, ne može ćerka da rodi majku. Prava definicija je da je Srpsku stvorio parlament, a borci su je odbranili i sačuvali”, rezimira Mićić za Euro Blic.

Iz Boračke organizacije su poručili da neće dozvoliti da poslanicima prvog saziva bude isplaćen paušal od ukupno 10 miliona maraka, bez obzira ko imao kakav status.

Zoran Vidić, predsjednik Odbora porodica poginulih i zarobljenih boraca banjalučkom Euro Blicu rekao je “da se ne slažu da naknade budu uplaćene nekome ko je godinama sjedio u fotelji, a pola ih je bilo u Srbiji”.

Polemika oko toga ko je stvorio Republiku Srpsku, koja se nije vodila 25 godina, ovoga puta vodi se ni zbog čega drugog nego zbog novca.

Ko je stvorio jamio, ko je branio u jami

Poslanici prvog saziva Narodne skupštine RS, koji smatraju da su direktno najodgovorniji za stvaranje Republike Srpske (dok su je borci odbranili i sačuvali), odlučili su da u vremenu kad predsjednik RS-a skoro svako mjesec dana implicitno objavi bankrot traže novčane protuvrijednosti. Vojislavu Maksimoviću, poslaniku prvog saziva, kako kaže “bajraktaru srpskog nacionalnog pokreta u BiH” koji je postojao “kad nije bilo nikakvih boraca” nejasno je zašto su borci ljuti što poslanici traže naknade za sebe.

Maksimoviću i ekipi okupljenoj oko Asocijacije Stvaraoci RS, sasvim je legitimno da od “odbranjene i sačuvane RS” traže novčanu naknadu za trud u njenom “stvaranju”, i da istovremeno ne traže da naknade dobiju i borci. Toj družini koju predvodi Momčilo Krajišnik, predsjednik prvog saziva NSRS-a, a u slobodno vrijeme ratni zločinac kojeg je ICTY osudio na 27 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, sasvim je svejedno je li neko odbranio i sačuvao Republiku Srpsku. Bitno im je samo da su je oni stvorili. Kao da bi od nepostojeće, “neodbranjene i nesačuvane” RS dobili ikakvu odštetu. Ni njegovom skupštinskom kolegi Draganu Mićiću neizmirivanje materijalnih troškova za duhovnu i političku snagu nije po volji. Mićić tvrdi da bi najbolje rješenje bilo da se ova populacija ugradi u Zakon o pravima boraca, koji bi se nakon toga zvao zakon o borcima i stvaraocima RS.

Toj družini bajraktara srpskog nacionalnog pokreta, kako rekoše za sebe, izgleda nije jasno kako je iko od boraca koje su poslali u rat živ. I da pritom još želi naknadu prije njih.

Jedino je još ostalo da neko iz Asocijacije Stvaralaca Republike Srpske poruči borcima da im je prijedlog glup, i da su izdajice interesa srpskog naroda. Zanimljiv bi bio taj odgovor: “Je li vama jasno da vi ne biste ni išli u rat, bili mobilisani a potom demobilisani borci i ratni vojni invalidi, gubili četiri godine svojih života u rovu i daleko od kuće, ubijali i mučili druge samo zato što su drugi dok su drugi ubijali i mučili vaše zato što nisu njihovi, da nije bilo nas – poslanika prvog saziva Narodne skupštine, i da se tako nismo dogovorili sa drugim stvaraocima”

Jedino je još ostalo da neko iz Asocijacije Stvaralaca Republike Srpske poruči borcima da im je prijedlog glup, i da su izdajice interesa srpskog naroda. Zanimljiv bi bio taj odgovor: “Je li vama jasno da vi ne biste ni išli u rat, bili mobilisani a potom demobilisani borci i ratni vojni invalidi, gubili četiri godine svojih života u rovu i daleko od kuće, ubijali i mučili druge samo zato što su drugi dok su drugi ubijali i mučili vaše zato što nisu njihovi, da nije bilo nas – poslanika prvog saziva Narodne skupštine, i da se tako nismo dogovorili sa drugim stvaraocima”.

Da rata ne bi bilo da politiku RS, a potom i druge politike, nisu vodili samoubice, primitivci, nacionalisti, fašisti i stoka sitnog zuba jasno je nakon ove 22 “mirne” godine svakome. Ovoga puta, jasno je to i samim poslanicima RS. Proces zaključivanja im je dobar, samo im ne valja zaključak.

Umjesto da ponizno mole sve građane i građanke u BiH, sve majke, očeve, sestre, braću, rođake, djecu poginulih, ubijenih, nestalih, mučenih i zatvaranih, i da se pred cijelom zemljom do zemlje spuste za sve one slučajeve u kojima je nemoguće izraziti saučešće – jer su cijele bliže i dalje porodice ubijene – oni danas za taj svoj krvavi pir traže honorare.

Pred građanima RS koji su do bakšiša zaduženi, izvarani, pokradeni i prevareni u ime RS, u ime prvog saziva i u ime Narodne skupštine i Vlade, koji su četiri godine života provodili u ko zna kakvim neobjašnjivim uslovima, oni se ne izvinjavaju, nego ulickani i ponosnog držanja traže odštetu.

Njima paušal, nama posljedice genocida

Ako su Republiku Srpsku stvarno stvorili poslanici prvog saziva i politčari, mahom presuđeni i osuđeni za genocid i gnusne ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, progon i istrebljenje, onda bi im trebalo reći da će tim izjavama i tim honorarima morati sami preuzeti krivicu za genocid.

Dvije su istine, činjenično utvrđene: genocida je bilo i počinila ga je Republika Srpska. Ali ne svi građani RS, ne svi Srbi u RS, nego upravo njen politički establišment, koji je i postojao isključivo zbog svoje materijalne ili kakve druge neduhovne satisfakcije. Poslanik sigurno nije plaćen da ćuti i da se ne oglašava kad mu predsjednik i general vojske čine genocid, nego je plaćen da ih za to opominje i poslan da spriječi da se taj genocid desi.

Zahvaljujući tim prvim poslanicima, “bajraktarima srpskog nacionalnog pokreta u BiH” – kako reče Maksimović – građani i građanke RS svaki dan na televizijama gledaju izvještaje sa parastosa za ubijene vojnike i civile. Zbog ćutanja tih poslanika građani i građanke RS izgubili su komšije, prijatelje, porodice. Zbog njihovog nepriznavanja genocida nose stigmu genocidnih.

Zahvaljujući tim prvim poslanicima, “bajraktarima srpskog nacionalnog pokreta u BiH” – kako reče Maksimović – građani i građanke RS svaki dan na televizijama gledaju izvještaje sa parastosa za ubijene vojnike i civile. Zbog ćutanja tih poslanika građani i građanke RS izgubili su komšije, prijatelje, porodice. Zbog njihovog nepriznavanja genocida nose stigmu genocidnih

Sada bi trebalo sve to još jednom i da im plate. Šta je 10 miliona maraka za takve veličine, za takve zločine, za takav progon i takvo istrebljenje, za takav genocid? Javnost ćuti i(li) negira, ali nije valjda da smo svi mi i oni prije nas uvijek birali najćutljivije, koji znaju progovoriti samo kada traže plate, odštete, honorare?

Danas kada apsolutno pouzdano i precizno znamo motive njihove političke borbe i njihovog angažmana, jer su ih riječima i milionima iskazali, i ko je zaista stvorio RS, trebalo bi da shvatimo i zašto je stvorena. Da bi oni koji su ćutali, jeli, pili, hodali i zabavljali se – dok su djeca i civili ginuli od metaka boraca i vojnika, koji se za potrebe krvavog obračuna većinom nisu dobrovoljno javljali nego bili protivvoljno mobilisani – danas tražili honorare.
 
Neće valjda sve ovo javnosti postati jasno tek kad bivši politički establišment Republike Srpske bude jasno i nedvosmisleno tražio honorar – za Srebrenicu? Koliko bi tek tranši MMF-a trebalo da se izvršiocima, projektantima i nijemim svjedocima isplati jedan takav genocid?