Dodikovom smjenom Christian Schmidt može spriječiti novo krvoproliće na Balkanu!

Piše: Dženana Karup Druško

U ovom trenutku najvažnije je da se bilo kakav konflikt u BiH preduprijedi a to se može samo smjenom i optuženjem Milorada Dodika zbog negiranja genocida i planova za razbijanje države, jer je otišao predaleko. U suprotnom, ukoliko se bude čekalo da Narodna skupština RS-a legalizira njegove prijedloge, on će biti “amnestiran” od odgovornosti koju je trenutno preuzeo na sebe. Praksa je pokazala da i predsjednik i predsjednik Narodne skupštine mogu biti osuđeni pred međunarodnim sudom, ali i da je pravda spora i u slučaju rata preskupa za Bosnu i Hercegovinu. Plan Rusije i Srbije je jasan: da Dodik krene u osamostaljivanje i ukoliko ne naiđe na otpor zapadnih sila uslijedit će druga faza u kojoj bi Rusija podržala faktičko stanje na terenu i raspored UN-a na zamišljenim granicama unutar BiH. Schmidt ima odgovornost prema Bosni i Hercegovini, jer upravo on je zadužen i za mir i sigurnost koju garantira Dejtonski sporazum. Ukoliko dođe do novog konflikta koji on nije ni pokušao spriječiti, iako ima ovlasti za to, neka bude spreman preuzeti i odgovornost.

Teško da više iko ima sumnji u Dodikove zle namjere i njegove izjave koje prate i konkretni  potezi ozbiljno narušavaju ustavni poredak, ali i mir i sigurnost (mete su i Oružane snage BiH i Obavještajno-sigurnosna agencija BiH), s pravom su izazvali zabrinutost i kod bh. građana i kod predstavnika međunarodne zajednice. Možda još samo postoje neke dileme oko toga dokle je Dodik spreman ići, no ako se se analizira ono što je govorio i radio zadnjih godina, on je spreman ići uvijek korak dalje jer njegovo ponašanje i poteze koje je vukao, ma kako opasni i štetni bili po državu, nikad niko nije sankcionirao (osim Amerikanaca koji su mu još prije nekoliko godina uveli sankcije). Nema nikakvih sumnji da je posljednja kriza i najveća koju je dosad izazvao, a zabrinutost je tim veća što u mnogome podsjeća na poteze koje je svojevremeno vukao Radovan Karadžić: razvaljivanje državnih institucija kroz odluke Narodne skupštine Republike Srpske koja je svemu davala legalitet i legitimitet.


Rješenje je jednostavno


Rješenje nastale krize je vrlo jednostavno, bar za one koji vjeruju u demokratske vrijednosti, prije svega vladavinu prava, odnosno zakone i instititucije države, pogotovo što je situacija daleko nepovoljnija po Dodika nego što je bila za Karadžića koji je raspolagao s JNA uz sve druge resurse Srbije; u BiH nije bio NATO niti je Srbija bila okružena NATO-om, a “plavi šljemovi” nisu imali ni približna ovlaštenja i mandat koji u BiH ima visoki predstavnik. Dakle, tužitelji Tužiteljstva BiH trebaju podići optužnicu protiv Dodika zbog niza krivičnih djela koje je počinio, a visoki predstavnik treba donijeti odluku o njegovoj smjeni. I ništa se neće desiti, jer Dodik nakon toga ima dva rješenja: ili će čekati da ga SIPA uhapsi ili će pobjeći u Srbiju pod zaštitu Aleksandra Vučića, kao desetine zločinaca. Da bi spriječio eventualne zloupotrebe paravojnih snaga kojima raspolaže Dodik za izazivanje konflikta, visoki predstavnik u suradnji sa zapadnim silama treba osigurati vanjske granice BiH uz pomoć snaga NATO-a i EUFOR-a.


Djelovanje tužitelja Tužiteljstva BiH može se osigurati odlaskom Gordane Tadić, a ukoliko direktor SIPA-e u najgorem slučaju i obavijesti Dodika time će mu obezbjediti bjekstvo, kao što je svojevremeno iz BiH u Hrvatsku pobjegao Ante Jelavić, predsjednik HDZ-a, (gdje se i danas nalazi) bojeći se hapšenja i zatvora.


Samo odlukom visokog predstavnika da smjeni Dodika i njegovim krivičnim progonom može se smiriti trenutna situacija, jer uz sve moguće rizike, smjena i progon Dodika je “najbezbolnije “ rješenje bez obzira na upetljanost Rusije i podršku Srbije, a svako odlaganje uklanjanja Dodika  čini situaciju težom i neizvjesnijom. Podsjetimo na hapšenje Slobodana Miloševića (koji je bio predsjednik države i daleko jača politička figura i na domaćoj i na međunarodnoj sceni od Dodika) i njegovog odvođenja, kao i drugih srpskih političara i generala, u Haag zbog zločina u Hrvatskoj, BiH i Kosovu. Ništa se nije desilo. Bilo je to odprilike u vrijeme kad su haški tužitelji molili SFOR/IFOR  da hapsi zločince, a oni se bojali za svoje snage raspoređene u BiH, no kad su kasnije napokon krenuli s tim nije bilo otpora, još im se priključio i Milorad Dodik obećavajući novčanu pomoć onima koji se sami predaju i odu u Haag.


Najteža politička kriza u kojoj se našla Bosna i Hercegovina od Daytona uzrokovana je Dodikovim djelovanjem i zato mora biti zaustavljen, u protivnom ukoliko Narodna skupština RS-a legalizira njegove prijedloge i da im legitimitet, Dodik će biti “amnestiran” jer će se sakriti iza odluka Skupštine. Kao što je svojevremeno radio i Karadžić. No, podsjetimo Karadžić je osuđen pred međunarodnim sudom na doživotni zatvor, kao što je osuđen i predsjednik Skupštine, Momčilo Krajišnik. Ruka pravde ih je stigla u Haagu, ali je Bosna i Hercegovina platila previsoku cijenu za to, hiljadama žrtava, uništenih domova, raseljenih…


Velikodržavni koncepti


Stvar je jasna: Dodik vodi državu, region i cijeli svijet u sukob. Iskustva su pokazala da se samo jasnom i nedvosmislenim akcijom mogu zaustaviti diktatori i fašizam. Pogotovo dva velikodržavna koncepta – srpski i hrvatski. Neintervencijom, svi ulaze u opasnost. Srpski koncept velike Srbije se zaustavlja smjenom i procesuiranjem Milorada Dodika i financijskim mjerama. Glavnu ulogu u tome ima visoki predstavnik, njemački političar koji kao niko nikada ima mogućnost da Dodikovom smjenom spriječi novo krvoproliće na Balkanu i rat širih razmjera. Koliko je dobro da to Schmidt može, pokazuju sramne reakcije i Evropske unije i, naravno, vodećih država EU. No, Schmidt ima odgovornost prema Bosni i Hercegovini, jer upravo on je zadužen i za mir i sigurnost koju garantira Dejtonski sporazum. Ukoliko dođe do novog konflikta koji on nije ni pokušao spriječiti, iako ima ovlasti za to, neka bude spreman preuzeti i odgovornost.


Za razliku od Evropljana, Amerikanci su jasni i određeni i samo njihov pritisak na Schmidta može uroditi plodom i to što prije, pogotovo jer se Njemačka pogubila u traženju svoga mjesta velesile i grčevite borbe da sačuva ekonomiju koja sada ovisi o ruskom plinu i rudnim bogatstvima, i kineskim investicijama. I dok čeka formiranje nove vlasti. Ohrabruju potezi američkog predsjednika koji je, iako su pojedinci već počeli likovati zbog problema s kojima se SAD suočava u svijetu vjerujući da im je Balkan nezanimljiv zbog čega su požurili s nekim akcijama, već imenovao iskusne diplomate za Zapadni Balkan, koji od ranije odlično poznaju i situaciju i politiku Srbije.


Djeluju optimistično i informacije da se aktivirao poseban (tajni) odjel pri UN-u koji se bavi ranim upozorenjima mogućih konflikata i zločina, kao i da ICC (Međunarodni krivični sud) već raspolaže solidnom bazom informacija s obzirom da se zločin može počiniti i u miru, ali i informacija iz dobro upućenih izvora da bi se mogao obnoviti mandat Haškog tribunala (MKSJ/MICT) kako bi se procesuirali najodgovorniji koji se kriju u Srbiji i Hrvatskoj. Ali, ono što je u ovom trenutku najvažnije jeste da konflikt treba preduprijediti smjenom i optuženjem Milorada Dodika zbog negiranja genocida i planova za razbijanje države koju predstavlja.


Ruske i srbijanske obavještajne službe barataju sa svim opcijama osim da bi se visoki predstavnik “usudio” smjeniti Dodika (koji je stvorio uvjerenje da bi to dovelo do problema, pa i do konflikta). Plan Rusije i Srbije je jasan: da Dodik krene u osamostaljivanje i ukoliko ne naiđe na otpor zapadnih sila uslijedit će druga faza u kojoj bi Rusija podržala faktičko stanje na terenu i raspored UN-a na zamišljenim granicama unutar BiH. Ruski agenti su dio (Dodikovog) tima za osamostaljivanje i koriste letove za ulazak i izlazak u Republiku Srpsku, a NATO sjedište u Sarajevu je “pokriveno” vanjskim kamerama paralelne obavještajne službe u RS o kojoj Dodik sad već i javno govori (još od ranije postoji spisak osoba, predvođenih Predragom Ćeranićem, uglavnom bivših, penzionisanih kadrova SDB  i RDB). 


Oružani konflikt


Rusija i Srbija sad već čekaju prvu akciju Dodika i u slučaju njegovog neuspjeha, odgodili bi osamostaljenje RS-a. Druga opcija je izazivanje oružanog konflikta što ne želi Ruska Federacija jer bi to naštetilo njihovoj veoma rovitoj ekonomskoj situaciji (posljedice sankcija zbog Ukrajine itekako se osjete). Ni za Srbiju oružani konflikt nije dobra opcija jer bi značio nestanak Aleksandra Vučića i apokalipsu Srbije na svakom planu (što su već jednom prošli s Miloševićem koji je, također, svijet ubjeđivao da nema ništa s politikom Srba u BiH, i završio u Haagu na optuženičkoj klupi).


Soft, iliti meke ruske podvale Dodika su dovele u poziciju beznadežnosti jer je opterećen kriminalom i stalnom prijetnjom pozicije u RS. Osamostaljivanjem RS-a, ali bez oružanog sukoba, Rusija dobija novu guberniju i strategijski novu vojnu bazu kao i u Siriji. Padom Milorada Dodika, privremeno pada i taj plan, ali bi se trenutna situacija time zaustavila i omogućila opoziciji da preuzme vlast na svim nivoima. Smjenom Dodik ne bi postao nikakav heroj nego bi bio pozvan da odgovara za kriminal i razbijanje države. I zapadna iskustva s Hitlerom tridesetih godina prošlog vijeka mogu biti od koristi, a svako popuštanje znači – RAT, jer bez obzira na planove Rusije i Srbije, i Dodikove akcije, nema mirnog “osamostaljivanja”.


-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi