Manji entitet BiH često služi kao logistička osnova za finansiranje mutnih političkih interesa Rusije na Zapadu

Autor: Davor Gjenero

“Osobno sam bio prisutan jednoj večeri kod američkog ambasadora u Zagrebu gdje su neki akteri svom silom tadašnjeg ambasadora pokušavali uvjeriti kako presuda u slučaju Sejdić-Finci nije promišljena, nije dobra, štetna je, dovodi u pitanje interese Hrvata u Bosni i Hercegovini. Ambasadorov odgovor je bio vrlo jasan i vrlo instruktivan i takav odgovor bi dao svatko tko razumije načela europeizma i euroatlantizma. Njegov odgovor je bio: 'Ali to je sudska presuda, ona postoji i ona se mora provesti. U čemu je problem?' Nažalost, ni u jednoj od ovih naših postjugoslavenskih država nismo naučili to temeljno načelo. Sudske odluke, zakone načela vladavine prava, valja poštivati bez obzira što mi pri tome mislili o tome.“

Hrvatska je u vrijeme kad je konsolidirala svoju međunarodnu poziciju bila u daleko boljoj poziciji nego što su ostale države Zapadnog Balkana danas. U vrijeme kada je Hrvatska pristupala Europskoj uniji i NATO savezu još uvijek su Sjedinjene Države i Evropska unija tvorile čvrsto euro-atlansko savezništvo, a Rusija je imala vrlo sužen prostor utjecaja na zemlje Zapadnog Balkana. 


Nitko nije dovodio u pitanje temeljno usmjerenje Hrvatske da postane dijelom euro-atlanskih struktura, još uvijek nije bilo govora o onoj navodnoj, velikoj prevari protiv Gorbačova o tome da se NATO neće širiti na nove postsocijalističke demokracije koje su se osamostalile od Sovjetskog Saveza u ovom demokratizacijskom valu nakon 89-te godine, i u tom kontekstu je Hrvatska pozicija bila relativno jednostavna. Jedini problem koji je Hrvatska imala bio je odnos sa susjednom Slovenijom koja je bila korak ispred Hrvatske, a razlog blokade je bio jedan potpuno bagatelni bilateralni sukob.


Pranje novca u Republici Srpskoj


Situacija danas je duboko drugačija, drastično se promijenila tijekom mandata administracije Donalda Trumpa koji je Rusiji otvorio vrata utjecala na Balkanu. Vrijeme kada je Hrvatska završavala pristupanje Europskoj uniji, odnosno prije svega NATO savezu, još uvijek je bilo vrijeme kada su bile potpuno jasne konzekvence završetka ratova koji su se dogodili na prostoru bivše Jugoslavije. Bilo je potpuno jasno da Rusija, kao država koja je iza sebe imala jedino Srbiju, a i Srbija je u to vrijeme vodila drukčiju politiku – sjetimo se tada je još to bila Tadićeva Srbija – dakle, Rusija tada nije igrala neku bitniju rolu na ovom području.


Kada govorimo o Hrvatskoj, prvi puta se snažniji osjećaj uticaja Rusije na politički život dogodio na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima. Tada smo imali prvi puta u Hrvatskoj političku stranku iza koje je bilo moguće izravno prepoznati ruski politički utjecaj i dotok ruskog novca koji je dolazio posredno, ali izravno od Putinovog režima. Nikad prije prošlogodišnjih parlamentarnih izbora nečeg takvog nismo imali. Isto tako u toku protekle četiri godine se prvi puta u Hrvatskoj oblikovao politički lobi koji je vrlo izravno pokušavao uspostaviti, ne samo finansijsku moć, nego i neku društvenu moć u zajednici i utjecati na promjene političke perspektive.


Kada gledamo što se na Balkanu događa sa ruskim utjecajem onda je, čini mi se, najinteresantnije ono što se dešava u manjem entitetu Bosne i Hercegovine, koji često služi kao logistička osnova za finansiranje mutnih političkih interesa Rusije na Zapadu. Rusija konstatno radi na podrivanju Europske unije i ona to najotvorenije radi kroz energetsku politiku. Projekt Sjevernoga toka 2, najgori je projekt u tom smislu jer ne služi nikakvome društvenom ili ekonomskom razvoju, nego samo tome da se Ukrajinu zaobiđe i osigura izravan dotok plina iz Rusije u Njemačku i na taj način Ukrajinu osudi kao ruskog zatočenika i klijenta.


Istovremeno, Rusija sustavno podupire sve političke pokrete u Europi koji dovode u pitanje demokratsku političku matricu, od Le Penove u Francuskoj do Hofera u Austriji, sve su to ruski klijenti. Često je vrlo vidljivo da tok novca za te mutne pokrete ide preko Banja Luke, ili nekih drugih gradova u manjem bosanskohercegovačkom entitetu. Najtransparantnije je bilo mutno financiranje sadašnje vladajuće stranke Janeza Janše u Sloveniji sa nekakvim kreditima preko neke gospođe u Bijeljini, a i sada, kada su na vlasti imamo vrlo otvorene kanale pranja novca u takozvanoj Republici Srpskoj iz Slovenije što je strašno važno za funkcioniranje Janšine administracije. 


Non paper


Ovih dana imamo na tanjuru non paper iza kojeg formalno stoji, navodno, slovenska diplomacija koja time istovremeno dovodi u pitanje i temeljne principe funkcioniranja zapadno-europskog poretka nakon Drugog svjetskog rata, koja dovodi u pitanje temelje funkcioniranja Europske unije, ali i temelje funkcioniranja euro-atlanske integracije. Naime, Europska unija je prije svega mirovni projekt koji je omogućio trajan mir nakon Drugog svjetskog rata na principu nepromjenljivih granica i na principu zaštite ljudskih prava, temeljnih sloboda, slobode kretanja i vladavine prava. 


Pojavljuje se papir koji zagovara popuštanje velikodržavnim nacionalizmima na Balkanu i promjeni granica. Takav papir unutar Europske unije dovodi u pitanje sve ono što Europska unija kao zajednica zasnovana na skupnim načelima jeste i nitko nakon toga ne postavlja pitanje o tome nije li takav papir usmjeren na rušenje Europske unije, a ne samo na rušenje kakvog-takvog ekvilibrija na Balkanu. 


Jedini međunarodni akter koji ima interes podržavati taj tip diskursa je Rusija, koja je alergična na postojanje Europske unije kao integracije relativno uspješnih država, koja se zasniva na zajedničkim načelima od kojih su načela ljudskih prava, načela vladavine prava i nepromjenljivih granica neki od temeljnih alata, neka od temeljnih načela. 

















Dakle, upravo smo imali pred sobom jedan snažan udar protiv Europske unije i protiv mira na Balkanu koji je išao preko ovih zemalja koje uspostavljaju i liberalnu demokratiju. Što nam to govori? Temeljna, zajednička načela, načela vladavine prava, načela ljudskih sloboda, načela zaštite ravnopravnosti građana, načela su koja nam omogućuju, s jedne strane konsolidaciju ovog prostora, s druge strane nekakav firewall, nekakvu zaštitu pred tipom udara koji nam dolazi permanentno i sustavno od Putinovog režima iz Rusije.


Propitivanje temeljnih vrijednosti


Ova priča o kojoj sam govorio, priča je o dezinformacijama, jer imate nešto što se zove non paper, dakle dokument na kojeg se nitko ne može odlučno pozvati. Iz Slovenije imate zanimljivo objašnjenje bivšeg ministra, bliskog suradnika Janeza Janše, koji kaže da je to non non paper, dakle non paper koji ne postoji a svejedno se o njemu razgovara, raspravlja, i svejedno utječe na politički proces, a sve vrijeme imate snažan pritisak, zapravo razbijanje svake uvjerljivosti, svakog autoriteta javnih vlasti. 


Nažalost, u tom tipu informacija i dezinformacija sudjeluju i ključni akteri koji bi trebali štititi političke vrijednosti. Govorim pod dojmom vrlo recentnih procesa. Osobno sam zgranut činjenicom da predsjednik države čiji sam građanin, dakle, Republike Hrvatske, ovih dana u javnost plasira jednu stravičnu dezinformaciju koja kaže da unatoč tome što je presuđen u Haagu za ratne zločine nekakav akter nije ratni zločinac. Imamo permanentno otvaranje propitivanja nečega što bi trebale biti temeljne vrijednosti vladavine prava i permanentno dovođenje priče na početak, permanentno nezavršavanje i nezaokruživanje procesa.


Kad govorimo o vladavini prava, onda vladavina prava znači i to da sudske presude i odluke valja poštovati i provoditi. Kao što valja poštovati odluku koja kaže da netko jest ili nije ratni zločinac, koja je donesena od strane za to ovlaštenog UN-ovog tijela. Tako, na primjer, valja poštovati i druge sudske odluke. Najbolji primjer za to u Bosni i Hercegovini je nužnost poštovanja presude Europskoga suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci. 


Osobno sam bio prisutan jednoj večeri kod američkog ambasadora u Zagrebu gdje su neki akteri svom silom tadašnjeg ambasadora pokušavali uvjeriti kako presuda u slučaju Sejdić-Finci nije promišljena, nije dobra, štetna je, dovodi u pitanje interese Hrvata u Bosni i Hercegovini. Ambasadorov odgovor je bio vrlo jasan i vrlo instruktivan i takav odgovor bi dao svatko tko razumije načela europeizma i euroatlantizma. Njegov odgovor je bio: “Ali to je sudska presuda, ona postoji i ona se mora provesti. U čemu je problem?“ 


Nažalost, ni u jednoj od ovih naših postjugoslavenskih država nismo naučili to temeljno načelo. Sudske odluke, zakone načela vladavine prava, valja poštivati bez obzira što mi pri tome mislili o tome. Niti je posao hrvatske politike, pa i bosanskohercegovačke politike, da dovodi u pitanje odluku u slučaju Sejdić-Finci, niti je posao predsjednika Republike Hrvatske da procjenjuje judikaturu Haškoga suda i to je li Mladić jeste ratni zločinac, a taj siromah kojeg on brani nije.


Politika energetske diverzifikacije


Razmišljam, je li vrijeme da postavim jedno pitanje? A pitanje je sljedeće: što će ovo strašno što se dogodilo u Crnoj Gori, neposredno značiti za perspektivu o održivosti i stabilizaciji Bosne i Hercegovine? 


Po mom mišljenju je jedan od ključnih, važnih projekata za Bosnu i Hercegovinu bila izgradnja plinovoda TAP (Transjadranski plinovod) i mogućnost da se Bosna i Hercegovina mimo dominacije Dodika i Vučića spoji na drugi plinovodni tok u Evropi koji se odvija mimo Rusije. 


Perspektiva se činila odličnom jer je izgledalo da će Crna Gora vrlo brzo početi graditi plinovod preko svog teritorija a onda nakon toga interkonekcija preko Hrvatske kod Neuma i izgradnje cijelog plinovodnog sustava za Bosnu i Hercegovinu nije izgledala nešto što je nefizibilno. Promjenom vlade u Crnoj Gori, ja se bojim kad imate ovakvu prorusku administraciju tamo, da je to projekt na koji možemo zaboraviti, a da Bosna i Hercegovina u jednom jako važnom aspektu, u aspektu energetske ovisnosti ostaje u ruskim škarama. 


Jedna od važnih evropskih politika koju podržava NATO je politika energetske diverzifikacije. Bosna i Hercegovina nakon smjene u vlasti u Crnoj Gori ostaje bez mogućnosti te energetske diverzifikacije i barem rješavanja dijela svojih plinskih potreba preko TAP-a, a ne vezivanje uz turski tok, južni tok, i srpsku varijantu ruskoga plina. 


(Izlaganje Davora Djenera na online okruglom stolu organiziranom u sklopu projekta “Partnerstvo BiH i NATO-a II“) 



-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*