Može li biti iznenađenja u Haagu?

Piše: Dženana Karup Druško

Kako je sutkinja Prisca Matimba Nyambe došla za predsjedavajuću Žalbenog vijeća u postupku protiv Ratka Mladića; Koja je uloga sudije Jean Claude Antonettija (oslobodio Vojislava Šešelja, bio protiv presude većine Prliću i dr.) u tome; Zašto je nakon promjena članova Vijeća ona jedina ostala iako se znala njezina uloga u slučaju Zdravka Tolimira (optužen za genocid) gdje je kao članica Vijeća tražila njegovo oslobađanje po svim tačkama optužnice u čemu je bila preglasana, a Tolimir pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora; Je li sutkinja Nyambe negator genocida; Kako su Rusi unaprijed najavili promjenu sastava Žalbenog vijeća Mladiću; Da li su moguća iznenađenja u ovom procesu; Zašto su Mladić i Karadžic zajedno u UZP-u sa Slobodanom Miloševićem u pravosnažnoj presudi Milanu Martiću, a Slobodan Milošević nije u presudi protiv Mladića i Karadžića?

Izricanje pravosnažne presude Ratku Mladiću, zakazano za 8. juni 2021. godine, daće odgovor na nekoliko važnih pitanja vezanih za genocid u pet općina i UZP-ove (sveobuhvatni UZP, Sarajevo, Srebrenica, uzimanje talaca UN-a kako bi se spriječila intervencija NATO snaga na vojne položaje VRS). Mladić je prvostepeno presuđen za 10 od 11 tačaka optužnice. Za sve, osim za optužbe za počinjeni genocid u općinama (Prijedor, Sanski Most, Kotor-Varoš, Foča i Vlasenica). 


Jesu li u pravu oni koji misle da je drugostepena presuda formalnost i da će prvostepena biti glatko potvrđena? Ili oni koji tvrde da su se oko Žalbenog vijeća odigrale čudne igre i da bi moglo biti iznenađenja, prvenstveno zbog sudija koji nemaju apsolutno nikakva prethodna iskustva u radu Haškog tribunala, odnosno saznanja o zločinima počinjenim tokom rata u BiH, osim predsjednice Žalbenog vijeća, sutkinje Prisce Matimbe Nyambe, koja jedina nije zamjenjena iz prvobitno formiranog Žalbenog vijeća. No, ukoliko bi sudili po dosadašnjoj (haškoj) praksi sutkinje Nyambe, onda su razlozi za zabrinutost još veći, jer bi Mladić mogao imati njen glas s obzirom da je ona ranije tvrdila da je u BiH bio građanski rat, da u Srebrenici nije počinjen genocid i da je preuveličan broj ubijenih, da su žrtve preuveličavale svoje patnje, a da je Mladić častan oficir, “dominantnog držanja”. 


Ubijeni su (samo) mali dijelovi grupe


U analizi izazova u očekujućoj presudi Ratku Mladiću, podsjetimo da je avangarda u kontinuitetu pratila suđenja u Haškom tribunalu (ICTY) i pred Mehanizmom (MICT), posebno završna suđenja

Ratku Mladiću, Radovanu Karadžiću, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, Jadranku Prliću i drugima. Kroz niz izvornih analiza, intervjua, prenošenja najvažnijih stavova i mišljenja drugih, prezentirali smo najvažnija događanja i dešavanja pred ovim UN-ovim sudom. Svoja mišljenja i stavove iznosili su predstavnici Suda i Tužiteljstva iz Haaga, sudije i tužitelji, analitičari, profesori, međunarodni eksperti, novinari, istaknuti intelektualci…, od Sherifa Bassiounija, Sergea Brammertza, Frederica Harhofa, Davida Schefera, Erica Gordya, Florance Hartman, Julije Bogoeve, Žarka Koraća, Milivoja Bešlina, Darka Anastasijevića, Dinka Gruhonjića... Žalbena presuda protiv Mladića je pretposljenja presuda u Haagu, a ubrzo se očekuje i presuda protiv Stanišića i Simatovića. 


Ratko Mladić je presuđen 22. novembra 2017. na kaznu doživotnog zatvora po deset od 11 tačaka optužnice – za genocid u Srebrenici 1995, zločine protiv čovječnosti u 15 bh. općina, progon, istrebljivanje, ubistvo, deportaciju, nehumana djela (prisilno premještanje), terorisanje, protivpravne napade na civile i uzimanje talaca. Učestvovao je i dao veliki doprinos u četiri udružena zločinačka poduhvata (UZP). 


U prvostepenoj presudi je utvrđeno da su neposredni počinioci u pet općina imali genocidnu namjeru da unište bosanske Muslimane u tim općinama kao dio zaštićene grupe, ali su sudije zaključile da su “bosanski Muslimani koji su bili meta napada u svakoj od tih općina predstavljali relativno mali dio i nisu na druge načine predstavljali značajan dio zaštićene grupe”. To je jedina od 11 tačaka optužnice za koju Mladić nije presuđen i na to se Tužiteljstvo žalilo.


“Ratko Mladić nije heroj, on je ratni zločinac. Upotrijebio je svoju vojnu moć da bi namjerno ciljao civilno stanovništvo i da bi razorio živote i civilne zajednice. Izrečena mu je presuda kako treba nakon fer suđenja”, izjavila je tužiteljica Laurela Baig zatraživši od Žalbenog vijeća da se Mladićeva žalba odbaci u cjelini. Po žalbi Tužiteljstva “Pretresno vijeće je pogriješilo kada je zaključilo da dijelovi ciljne grupe u općinama Prijedor, Sanski Most, Kotor-Varoš, Foča i Vlasenica nisu bili dovoljno značajni da bi se označili kao genocid”. 


U žalbenom postupku je Baigova, obrazlažući navode žalbe Tužiteljstva, između ostalog, rekla: “Da Vijeće nije napravilo grešku neizbježan zaključak bi bio, i jeste da je Mladić kriv za genocid i to ne samo u Srebrenici nego i u općinama iz tačke jedan: Prijedoru, Sanskom Mostu, Kotor-Varoši, Foči i u Vlasenici. (...) Efekat koji ova pravna greška Vijeća ima je da će biti moguće osuditi vođe koji su optuženi samo u onim rijetkim situacijamakada oni nedvosmisleno izjave da imaju namjeru da počine genocid, jer prema ovom Pretresnom vijeću bez tih drugih nedvosmislenih dokaza cijeli obrazac zločina koji vođa izazove i koji se čine nad nekim stanovništvom je pravno nedovoljan da se dokaže namjera o genocidu, a to ne može biti ispravno. Ako ništa drugo, onda je potrebna intervencija u žalbenoj fazi kako budući sudovi ne bi počinili tu istu grešku. Zakon se ne smije ustezati od toga da sasvim jasno nazove počinjeni zločin njegovim pravim imenom – u ovom slučaju riječ je o genocidu.”


Tvrdnje Mladićevih advokata


Po tvrdnjama Mladićeve odbrane, koja je negirala zločinački poduhvat, “rat je izazvala težnja Stranke demokratske akcije ka unitarnoj, islamskoj BiH sa muslimanskom dominacijom”, od koje su se Srbi branili. Pred sudijama su tvrdili da su “Sarajevo, Srebrenica i druga mjesta, kao branjeni gradovi, bili legitimna vojna meta”, te da Mladić “nikada nije naredio nijedan zločin”, da nije imao “genocidnu namjeru” i da nije učestovao ni u jednom UZP-u. 


U prilog ovim svojim tezama tvrdili su da imaju dodatne, navodno nove dokaze (čak 21 dokument) i tražili su (krajem 2018. i početkom 2019.) da budu uvedeni u postupak, no Žalbeno vijeće je 11. marta 2020. u potpunosti odbilo njihov zahtjev. Da su ti “novi“ dokazi prihvaćeni, možda bi postojala osnova da prvostepena presuda bude izmijenjena u korist Mladića. Sutkinja Nyambe je podržala zahtjev odbrane, no preglasana je sa čak četiri glasa, tako da je u svom stavu ostala usamljena, a Vijeće je velikom većinom u potpunosti odbilo zahtjeve Mladićevih advokata.


Onoliko koliko su oni koji prate rad Suda i Mehanizma u Haagu bili razočarani odlukom sutkinje Nyambe, koja je ovim nagovjestila da bi, možda, mogla uraditi nešto slično kao što je uradila u slučaju Zdravka Tolimira, kojeg je pokušala osloboditi optužbi za genocid, toliko su bili zadovoljni odlukom ostalih četvoro sudija koji su se usprotivili njezinoj namjeri da napravili svojevrstan skandal i već poznate dokaze uvede kao nove u postupak i tako otvori spekulaciju, ali i uzdrma prvostepenu presudu. 


“Novi” dokazi


U prvom zahtjevu Mladićevi advokati su tražili prihvatanje transkripata sa svjedočenjem Michaela Rosea, britanskog komandanta UNPROFOR-a u BiH, koje je dao pred Gornjim domom Parlamenta Velike Britanije i da on bude pozvan kao svjedok za autentifikaciju transkripta.


U drugom prijedlogu odbrana je tražila prihvatanje dva izvještaja Vojske Republike Srpske, za koje je tvrdila da su ih sačinili Glavni štab VRS ili RS u njegovoj odsutnosti, i naredbe Drinskog korpusa VRS o zabrani davanja informacija u medije bez odobrenja.


U trećem zahtjevu odbrana je tražila prihvatanje tri dokumenta Centralne obavještajne agencije (CIA) i kodirani telegram UNPROFOR-a koji je Yasushi Akashi, kao specijalni predstavnik UN-a, poslao generalnom sekretaru UN-a.


U četvrtom zahtjevu su tražili prihvatanje osam dokumenata koji se odnose na dogovore o demilitarizaciji i prekidu vatre, granatiranju (Markale), snajperskom djelovanju, kao i dogovore vezano za ograničavanje pružanja humanitarne pomoći Sarajevu.


U petom zahtjevu traženo je prihvatanje četiri dokumenta koji se odnose, ili na demilitarizaciju Srebrenice, Žepe i Goražda, ili na snabdijevanje Armije RBiH materijalom i opremom. 


Najave Rusije o angažiranju “objektivnih sudija”


Neposredno nakon izricanja prvostepene presude 2017. godine, i izrečene doživotne kazne zatvora Ratku Mladiću, Ruska Federacija je najavila kako posjeduje mehanizme da utiče na sastav Žalbenog vijeća. Pavel Dorohin, poslanik ruske Dume bio je tada više no jasan: “Hoću da kažem da će prvom prilikom određivanja novog sastava sudija on biti izmijenjen. Stav Rusije i njen uticaj bi mogli da imaju određenu ulogu kada je riječ o angažiranju zaista objektivnih sudija...” 


Marija Zaharova je ispred ruskog Ministarstva spoljnih poslova tada je izjavila: “Presuda ratnom komandantu Vojske Republike Srpske, Ratku Mladiću, predstavlja nastavak politizovane i pristrasne linije koja je od početka postojala u radu Haškog tribunala. Jednostrano, antisrpsko tumačenje tragičnih događaja koje je vještački stvorio Tribunal, ne samo da ne doprinosi realizaciji osnovnog principa neminovnosti kažnjavanja zločina, već i podriva obnavljanje uzajamnog povjerenja na Balkanu.”


Zaharova je ovim, možda samo žešće, ponovila raniji stav Ruske Federacije oko rada Suda u Haagu, no izjava Dorohina da će uticati na sastav Žalbenog vijeća i to prije svih skandala oko promjena u njegovom sastavu navodi na sumnju da se “nešto” jeste desilo i to, upravo, vezano za dovođenje sutkinje Prisce Matimbe Nyambe za predsjedavajuću, ali i oko dovođenja sudija koji nemaju skoro nikakvo iskustvo u ranijim suđenjima za zločine počinjene u BiH. 


(U sljedećem nastavku: Praksa MKSJ – (Ne)presuđeni UZP-ovi i međunarodni konflikt) 


-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi