Država i demokratija po mjeri Milorada Dodika

Piše: Dženana Karup Druško

Poruke i stavovi koje je visoki predstavnik iznio (kroz svoj zadnji izvještaj) pred međunarodnu zajednicu putokaz su za sve one koji podržavaju BiH kao nezavisnu državu koja bi čvrstim koracima trebala ići putem evro-atlanskih integracija. Visoki predstavnik je, po običaju, svoj polugodišnji izvještaj uputio generalnom sekretaru UN-a, s tim da je ovaj put, kao nikad do sad, bio oštar i potpuno jasan u definiranju stanja u BiH, označavajući Dodika i Čovića, odnosno SNSD-a i HDZ-a, kao nosioce opstrukcija. U izvještaju je, čak, definirao i moguće posljedice po BiH. Istovremeno RS je poslala svoj izvještaj, koji kao i do sad nije bitan nikome, ali treba ga pomenuti jer se niti jednom riječi ne pominju Program reformi i NATO. Pandemija možda jeste odgodila njegovu implementaciju, no obaveze iz ovog dokumenta, koje je svojim potpisom preuzeo i Milorad Dodik, vrlo brzo će se morati početi implementirati.

Pandemija, kontinuirani (medijski) spinovi iz Srbije i Republike Srpske na čelu s Vučićem i Dodikom koji se tenkovima i specijalnim jedinicama “bore” protiv koronavirusa, afere u Federaciji/Republici Srpskoj i na državnom nivou, Bleiburg, misa i protesti protiv fašizma, potpuno su u drugi plan stavili krupna međunarodna dešavanja bitna za BiH kao što je 27. izvještaj Valentina Inzka, visokog predstavnika u BiH, koji je podnio UN-u, ali i sve ono što su proteklih dana radili visoki predstavnik i njegov Ured.


Poruke i stavovi koje je visoki predstavnik iznio (kroz svoj zadnji izvještaj) pred međunarodnu zajednicu putokaz su za sve one koji podržavaju BiH kao nezavisnu državu koja bi čvrstim koracima trebala ići putem evro-atlanskih integracija. Visoki predstavnik je, po običaju, svoj polugodišnji izvještaj uputio generalnom sekretaru UN-a, s tim da je ovaj put, kao nikad do sad, bio oštar i potpuno jasan u definiranju stanja u BiH, označavajući Dodika i Čovića, odnosno SNSD-a i HDZ-a, kao nosioce opstrukcija. U izvještaju je, čak, definirao i moguće posljedice po BiH.


Jednostrano tumačenje odluka Predsjedništva


Istovremeno, ne uvažavajući (godinama) ured visokog predstavnika i njegove izvještaje, predstavnici Republike Srpske – koji se u svakom svom važnijem političkom segmentu djelovanja pozivaju na Dejtonski sporazum (čiji je uostalom rezultat i ured visokog predstavnika), a pogotovo kada je u pitanju opstojnost same RS  – u Ujedinjene nacije šalju svoj izvještaj koji se rijetko kad slaže s onim što iznosi visoki predstavnik. 


Iako nikad niko iz UN-a nije reagirao na ove izvještaje iz RS-a, niti su oni na međunarodnom nivou ikome bitni, ovogodišnji izvještaj iza koga nesumjivo stoji Milorad Dodik (većina navedenog se poklapa s onim što on izjavljuje), treba pomenuti jer u njemu nema niti riječ o NATO-u, niti o dokumentu Programa reformi, što je po nekima i najvažniji dokument za BiH nakon Dejtonskog sporazuma. A podsjetimo, Program reformi potpisali su članovi Predsjedništva BiH, dakle i Milorad Dodik, nakon čega je dokument dostavljen u Bruxelles. Upravo preko Programa reformi Dodik je podržao put BiH u NATO.


O važnosti ovog dokumenta visoki predstavnik je izvjestio generalnog sekretara UN-a (navodeći i  detalje potpisanog plana reformi koji je poslat u sjedište NATO-a), ali i o tome šta je Dodik uradio nakon što je potpisao Program reformi, odnosno da je raniju (nelagalnu) vojnu neutralnost RS-a (ponovo) potvrdio preko Narodne skupštine RS-a 23. decembra 2019. odlukom koja blokira put BiH u NATO. Visoki predstavnik o tome u svom izvještaju navodi: “Narodna skupština Republike Srpske nastoji jednostrano protumačiti odluku Predsjedništva Bosne i Hercegovine u vršenju isključivih nadležnosti države.”


Revizionizam i poricanje genocida


Također, usljed brojnih afera i dešavanja, “ispod radara” je protekla razmjena “baražne vatre” između visokog predstavnika i vlasti iz RS-a (pa i šire, preko Srbije sve do Rusije) u vezi s najavljenim nametanjem Zakona o zabrani negiranja genocida, holokausta i drugih zločina iz međunarodnog humanitarnog prava.


U poglavlju (tzv.) izvještaja Vlade RS-a “Prijetnja visokog predstavnika da će nametnuti cenzorski zakon” navodi se: “Izjava visokog predstavnika Valentina Inzka u kojoj govori o nametanju zakona kojim će kriminalizovati određena mišljenja o ratnoj istoriji BiH predstavlja udar na demokratski ustavni poredak BiH i neopravdanu prijetnju po pomirenje, slobodno istorijsko istraživanje i slobodu izražavanja. Visoki predstavnik nema pravno ovlašćenje da prenebregava demokratski zakonodavni sistem i odlukama oktroiše zakone; dakle nikakva mjera te vrste ne bi bila obavezujuća po građane BiH. Uz to, donošenje jednog cenzorskog zakona kojim se kriminalizuje postavljanje pitanja da li zločin u Srebrenici zaista treba smatrati genocidom bilo bi nerazumno, nesprovodivo, nezakonito i neustavno.” 


S druge strane, visoki predstavnik o tome nema nikakvih dilema i, nasuprot ovim stavovima i mišljenjima Republike Srpske, decidno kaže: “Vodeće političke ličnosti iz Republike Srpske i dalje negiraju i umanjuju genocid počinjen u Srebrenici koji su utvrdila dva međunarodna suda i domaći sudovi, te odbacuju presude i nalaze međunarodnih sudova u slučajevima ratnih zločina. Otkazivanje izvještaja Vlade Republike Srpske o Srebrenici u augustu 2018. godine, objavljenog 2004. godine, u kojem je službeno priznala umiješanost vojnih i policijskih snaga Republike Srpske u događaje u Srebrenici iz jula 1995. godine, ističe u kojoj se mjeri proces pomirenja pogoršao. Stalno negiranje genocida, kao i veličanje i sjećanje na ratne zločince i druge kontroverzne ličnosti, naglašavaju potrebu za zakonodavstvom na državnoj razini koja će se baviti tim pitanjima. Kao što je Evropska komisija napomenula u svom mišljenju o prijemu Bosne i Hercegovine u članstvo u Evropskoj uniji: ‘Revizionizam i poricanje genocida suprotstavljaju se najosnovnijim evropskim vrijednostima’.”


Federacija je kriva za sve?!


Visoki predstavnik je tokom 2019. godine u nekoliko navrata najavio nametanje zakona kojim bi bilo zabranjeno negiranje genocida i holokausta u BiH, ukoliko takav zakon ne usvoji Parlamentarna skupština BiH do 25. godišnjice genocida u Srebrenici. Kako Parlament to nije uradio, očito je došao taj trenutak. S obzirom na dešavanja (koja ozbiljno narušavaju mir i sigurnost, i to ne samo u BiH već puno šire), kao i navedeno, visoki predstavnik ima šansu da donošenjem ovakvog zakona uđe u povijest BiH, ali i međunarodnog prava i međunarodnih odnosa, pogotovo imajući u vidu značaj svega onoga što su uradili UN sudovi i međunarodna zajednica, odnosno da se ne dopusti da naslijeđe UN-a kroz MKSJ/MICT i Međunarodni sud pravde bude negirano i nipodaštavano upravo od onih koji su planirali, osmislili i izvršili genocid. 


Takva odluka bi predstavljala prekretnicu u međunarodnom pravu i međunarodnim odnosima kao primjer kako se štite međunarodne vrijednosti, posebno kada se radi o zaostavštini MKSJ-a koji je svojom Rezolucijom osnovalo Vijeće sigurnosti UN-a kao odgovor na prijetnju međunarodnom miru. Ovakva odluka Valentina Inzka, koja bi poštivala međunarodno humanitarno pravo, ali prije svega žrtve genocida i holokausta, kandidirala bi ga kao potencijalnog i mogućeg kandidata za Nobelovu nagradu za mir, jer uz mnoge neuspješne pokušaje suprotstavljanju negiranja i revizionizmu ova odluka bi dala konkretne rezutate.


Uz salve napada na OHR zbog podrške Ustavnom sudu BiH; napada na Ustavni sud BiH; napada na visokog predstavnika koji se, čak, optužuje i “da bi pitanje državne imovine” bilo “davno riješeno da se visoki predstavnik nije upleo” – nevjerovatno zvuči činjenica da su iz RS-a napali OHR i s tvrdnjama da nisu ništa uradili da pomognu BiH u borbi protiv koronavirusa, odnosno da je visoki predstavnik “podrivao entitete” u borbi protiv pandemije?!


Uz diskreditaciju OHR-a i visokog predstavnika, prema izvještaju iz RS-a glavni krivci za sve su u Federaciji, tačnije Stranka demokratske akcije koja se pominje upravo onoliko puta koliko i sam izvještaj ima stranica – oko 60. Isticanjem (kao i prethodnih godina) kako stavove vlasti iz RS-a podržavaju i hrvatski predstavnici u izvještaju navode da “SDA, takođe, pokušava da jednostranački donosi odluke u FBiH, zaobilazeći HDZ”, te da su odluke Federalnog štaba civilne zaštite u vrijeme pandemije “protuzakonite”, i “protuustavne” jer se “zloupotrebljava stanje prirodne nesreće za ograničavanje dobrog dijela ljudskih i građanskih prava građana BiH. Izvršen je državni udar.”


Sve zbog “trećeg entiteta”


Sasvim je jasno da se ovim pokušava na Federaciju prebaciti i odgovornost zbog lošeg odgovora na pandemiju vlasti RS-a, što potvđuje znatno veći broj zaraženih u RS nego u Federaciji, iako je u RS bilo uvedeno čak i vanredno stanje koje je Vladi davalo odriješene ruke. O tome kako su i šta radili govori se u izvještajima Evropske unije, ali drugih organizacija, u kojima se navodi da su Aleksandar Vučić i Milorad Dodik, kao i neki političari Mađarske i Poljske, pandemiju iskoristili za uskraćivanje političkih prava, kao i temeljnih ljudskih prava i sloboda, pripremajući se za skore izbore, pri čemu su, čak, pokušavali mijenjati zakone pa i ustave.


Federacijom BiH bavio se i visoki predstavnik koji je u svom izvještaju sve sasvim jasno objasnio: “Prošlo je više od 18 mjeseci od izbora i Federacija još uvijek nema novu vladu. I opet, svi znamo koja stranka blokira provedbu izbornih rezultata jer to žele iskoristiti da nametnu izmjene Izbornog zakona. Ta strategija nije donijela rezultate, ali ta stranka ipak i dalje blokira – ne samo formiranje Vlade Federacije nego i izbor sudija na upražnjena mjesta u Ustavnom sudu Federacije. Bojim se da iza toga stoji krupnija strategija – dokazati da je Federacija disfunkcionalna, te stoga nametnuti novu administrativnu konfiguraciju u FBiH, a potom i BiH. Da bi postigla taj cilj, ta stranka zagovara veću vidljivost kantona, i na taj način blokira pomoć MMF-a, ili, pak, ne poštuje odluke Predsjedništva BiH, i na taj način sprečava napore da se postigne toliko potreban napredak u integraciji u EU. Predložene izmjene Izbornog zakona koje su zasnovane na etno-teritorijalnom preustroju, u sprezi s politikom da novo uređenje Mostara bude dio tog paketa, služi otvaranju vrata za legitimiziranje kasnijih ustavnih promjena čiji je cilj stvaranje takozvane ‘federalne jedinice sa većinskim hrvatskim konstitutivnim narodom’ – takozvanog ‘trećeg entiteta’.”


Po izvještaju iz RS-a ovaj bosanskohercegovački entitet najbolje je odgovorio na pandemiju, a za to se pozivaju i na “decentralizovanu strukturu BiH” koja im je omogućila brže i djelotvorne mjere”. Kakve, svi smo ovih dana vidjeli (a kao dio toga treba posmatrati i Dodikov istup u Skupštini kada se “zezao”), i to je, naravno, apsolutno netačno, jer je, upravo, RS zbog svojih relacija sa Srbijom i Rusijom i neadekavtnim postavljanjem prema pandemiji postala rak rana regiona, kao jedan poseban klaster na Balkanu (opterećen i mnogim drugim “boljkama”).


Ruska podrška


Nema sumnji da je izvještaj RS-a urađen u dogovoru s ruskim predstavnicima, a što potvrđuje reakcija Rusije koja je bila protiv izvještaja visokog predstavnika u UN-u, ali i reakcija ruskog ambasadora u BiH koja je uslijedila nakon toga. Petar  Ivancov izjavio je da se Rusija dosljedno zalaže za povlačenje mehanizma vanjskog protektorata u BiH i ukidanje funkcije visokog predstavnika, kao i predaju svih nadležnosti u ruke lokalnih vlasti. Iz američke ambasade su podsjetili šta su uvjeti Vijeća za implementaciju mira za zatvaranje OHR-a, ted a za to nema vremenskih ograničenja.


Uvjeti na koje su podsjetili iz američke ambasade, usvojeni 2008. godine a Bosna i Hercegovina ih je prihvatila su sljedeći: Prihvatljivo i održivo rješenje pitanja raspodjele imovine između države i drugih razina vlasti; Prihvatljivo i održivo rješenje za vojnu imovinu; Potpuna provedba Konačne odluke za Brčko; Fiskalna održivost (promovirana putem Sporazuma o utvrđivanju stalne metodologije za utvrđivanje koeficijenata za raspodjelu sredstava UINO-a i osnivanje Nacionalnog fiskalnog vijeća); i Zaživljavanje vladavine prava (demonstrirano putem usvajanja Državne strategije za ratne zločine, donošenjem Zakona o strancima i azilu i usvajanjem Državne strategije za reformu sektora pravosuđa). Plus još dva uslova: Potpisivanje SSP-a; i Pozitivna procjena situacije u BiH od strane Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira utemeljena na punom poštivanju Daytonskog mirovnog sporazuma.


No, čini se da ono što SAD ne zaboravljaju, kao ni druge članice Vijeća za implementaciju mira, ruski ambasador “ne zna” pa je pozivajući na ukidanje OHR-a naglasio da postojanje visokog predstavnika nema praktični smisao, budući da u zemlji odavno vlada mir i stabilnost.


Mir i stabilnost jesu među ciljevima Dejtonskog sporazuma, a upravo ured visokog predstavnika u BiH zadužen je za implementaciju ovog sporazuma, što očito treba ponavljati. Da je Dejtonski sporazum u potpunosti implementiran, a ne samo selektivno kako Dodiku odgovara, i da su provedeni uvjeti iz 2008. godine, a da, upravo, Banja Luka, podržana iz Beograda i Moskve ne proizvodi stalni haos koji ozbiljno narušava mir i sigurnost na u BiH pa i šire, uz stalno blokiranje reformi u BiH, njenih evro-atlanskih integracija, uz stalne pokušaje razbijanja BiH (podržane zbog trećeg entiteta i od HDZ-a) sigurno ne bi bilo ni potrebe za visokim predstavnikom, ovako itekako je potreban. 


Pa ipak, iz RS-a su u svom izvještaju pokušali prikazati kako Dodikovi i potezi Srbije sa Rusijiom nisu baš sinhronizirani i povezani i to kroz (ponovni) napad na direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, pravdajući se da se oni nemaju nikakve dogovore sa Rusijom. A u izvještaju navode: “Isti igrači i sistem posljednjih godina stalno se koriste za širenje lažnih navoda o Republici Srpskoj i vodećoj hrvatskoj stranci u BiH. Činjenica je da iako Republika Srpska ima prijateljske odnose sa Rusijom, u Republici Srpskoj nema nikakvih snaga koje obučavaju Rusi, niti ih je ikada bilo.” 


Ništa drugo do krajnju ironiju na kraju izvještaja predstavlja poziv međunarodnoj zajednici da ne pomažu one koji ruše demokratiju koju sprovodi Milorad Dodik, te navode: “Iako Republika Srpska pozdravlja i cijeni stranu pomoć u razvoju beskompromisnih nezavisnih sredstava javnog informisanja, smatra da bi donatori trebalo da s oprezom vode računa da ne podržavaju medije koji šire dezinformacije.” 


Upravo na posljedice politike RS-a i “vodeće hrvatske stranke u BiH” na kraju svog izvještaja upozorava visoki predstavnik što je do sada najozbiljnije upozorenje velikim silama da se prema BiH vodi žestoka razbijačka politika. Poruke i upozorenja visokog predstavnika u bh. javnosti su se, nažalost, potpuno izgubile usljed brojnih dešavanja kojima su okupirani građani, no, institucije, političke stranke, pojedinci, odnosno svi oni koji podržavaju put Bosne i Hercegovine prema EU i NATO-u itekako bi morali proanalizirati taj izvještaj i uraditi sve što je u njihovoj moći da se zaustavi razbijanje BiH na koje upozorava i visoki predstavnik.


-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi