Srbija je kao negator NATO širenja i protivnik ulaska BiH u NATO, te negator genocida i naslijeđa Haškog tribunala, ali i kao potencijalna vojna baza Rusije, svoje kontinuirano djelovanje u BiH intenzivirala, i samo jasnim pritiskom, uslovljavanjem i međunarodnim sankcijama može se izbjeći crnogorski scenarij i pokušaj državnog udara, ali i mogućnost stvaranja sirijske scene u BiH a time i u Evropskoj uniji. Uz to, iako je urušen jedan od tri stuba vlasti u BiH – sudska vlast, fokus međunarodne zajednice će biti na primjeni sankcija za one koje na bilo koji način krše zakone ili opstruiraju njihovo sprovođenje. Zbog toga će nepreduzuimanje mjera od strane Tužiteljstva i Suda BiH biti tretirano u ravni blokada NATO puta BiH i bit će poistovjećeno s rušiteljima NATO-a koji je u novembru obilježo 20 godina prisustva u BiH. Izvjesna reforma bh. pravosuđa se trenutno fokusira na segment podrške onima u Tužiteljstvu i Sudu BiH koji su spremni primjenjivati zakon, odnosno na one koji su spremni štititi BiH na njenom putu u NATO od onih koji to nisu.
Put Bosne i Hercegovine u NATO nije interna stvar BiH, nego jedan od prioriteta američko- britanske politike i najvećeg dijela Evropske unije na čelu sa Njemačkom. Odnosno, put BiH u NATO je i put najjačih država današnjice na čelu sa USA. One političke stukture u BiH koje se ne budu slagale s tim bit će suočene s njihovom beskompromisnim stavom i svako zaustavljanje NATO puta BiH bit će onemogućeno i sankcionirano. Pritisci neće biti fokusirani samo (na “mekim”) međunarodnim pritiscima, kao u slučaju ANP, nego će Tužiteljstvo i Sud BiH morati sankcionirati sve pokušaje nepoštivanja usvojenih zakona o odbrani. Prevashodno najodgovornijih, počevši od članova Predsjedništva BiH, ministara i doministara u Vijeću ministara BiH, odnosno onih koji su najodgovorniji za sprovođenje usaglašene i usvojene politike BiH po pitanju NATO puta BiH.
Rušitelji NATO-a
Iako je urušen jedan od tri stuba vlasti u BiH – sudska vlast, fokus međunarodne zajednice će biti na primjeni sankcija za one koje na bilo koji način krše zakone ili opstruiraju njihovo sprovođenje. Zbog toga će nepreduzuimanje mjera od strane Tužiteljstva i Suda BiH biti tretirano u ravni blokada NATO puta BiH i bit će poistovjećeno s rušiteljima NATO-a koji je u novembru obilježo 20 godina prisustva u BiH. Izvjesna reforma bh. pravosuđa se trenutno fokusira na segment podrške onima u Tužiteljstvu i Sudu BiH koji su spremni primjenjivati zakon, odnosno na one koji su spremni štititi BiH na njenom putu u NATO od onih koji to nisu.
Saopćenja zapadnih ambasada i EU ovih dana su bila vrlo jasna u pogledu 9. januara i proslave koju je organizirao Milorad Dodik – pozvali su na primjenu zakona i sankcioniranje odgovornih. Zvuči degutantno da se sankcije za blokadu NATO puta i kršenje usvojenih zakona o odbrani jedino primjenjuju i mogu primjenjivati u Ministarstvu odbrane BiH, sistemu koji ponajboje funkcionira u BiH (nakon najuspješnije postdejtonske reforme), a da svi drugi na čelu s Tužiteljstvom i Sudom BiH spokojno i bez imalo inicijative promatraju javna kršenja zakona.
Sistem odbrane i Oružane snage BiH ne mogu se sačuvati samo unutarnjom kohezijom i primjenom sankcija, ukoliko ne postoji politička volja vlasti da se sistem odbrane zaštiti i da se omogući provođenje zakona o odbrani BiH. Upravo međunarodna zajednica želi da se fokus odgovornosti prenese na glavne političke aktere i da, na primjer, za odlazak pripadnika Oružanih snaga na proslavu 9. januara bude odgovorna civilna komanda, odnosno članovi Predsjedništva BIH, te ministar odbrane i njegovi zamjenici kao produžene ruke političke vlasti.
Uticaj “iz vana”, iz Republike Srpske i Srbije uz podršku Rusije, na blokadu puta BiH prema NATO-u je ogroman, a Republika Srpska na čelu s Dodikom, koji je i član Predsjedništva BiH, u operativnoj je ulozi i odlukama Skupštine RS-a o neutralnosti, pismom članovima Komisije za izradu ANP-a u kojima se prijeti sankcijama, te obilježavanjem nelegalnog 9. januara, realizira te ciljeve isključivo i uz vođstvo Milorada Dodika i njegove političke stranke SNSD-a.
Marina Pendeš je vješto kormilarila Ministarstvom obrane BiH i jedna je od najzaslužnijih za dobijanje MAP-a, zbog čega je njen rad od međunarodih faktora na čelu s NATO-om ocjenjen kao visokostručan, a upravo je Marina Pendeš na vrlo volšeban način uspjela zatomiti javni dil njezinog stranačkog šefa Dragana Čovića s Miloradom Dodikom o razbijanju BiH. Svojom odgovornošću kao ministrice odbrane do kraja je p(r)ogurala MAP i osigurala funkcioniranje Ministarstva odbrane na najvišem profesionalnom nivou. Novi ministar je dobro upućen u program reformi, a ima iza leđa Željka Komšića (člana Predsjedništva BiH), MAP i nikad jaču međunarodnu podršku. Svaki nenapredak ili tavorenje na putu prema NATO-u, ili urušavanje sistema odbrane unutrašnjim (političkim) sukobima ili aferama bit će prioritetno adresiran na ministra odbrane, ali i njegovih suradnika, doministara koji su, kako smo već naveli, produžene ruke politike.
Rusko-srpski interesi
Interes Srbije i Rusije da blokiraju put BiH prema NATO-u poprima međunarodnu dimenziju i prema zapadnim obavještajnim procjena već je dostigao značaj koji Srbija i Rusija ulažu u akcije nepriznavanja Kosova kao države ili povlačenja priznanja. Uloga tzv. nesvrstanih država je velika i nekontrolirana, jer su postale marionete ruske politike, ali i velikog uticaja Srbije koja vješto i lažno koristi Titove i jugoslovenske akcije na formiranju pokreta nesvrstanih.
Potpisivanje reformskog programa od strane Dodika i slanje tog dokumenta u Bruxelles još je vise aktivirao srbijansko-rusku akcije u sklopu kojih se u BiH zagovara model neutralnosti, isti onakav kakav je Rusija već sprovela u Srbiji. S tim ciljem pritisci su usmjereni i na države članice EU i NATO, posebno na Tursku.
U okvirima međunarodne zajednice se razmišlja o sveobuhvatnoj akciji kojom bi se tzv. neutralnost Srbije proglasila ništavnom pri čemu bi se članice EU, ali i NATO-a (ne)zvanično pozvali da ne prihvate bilo koji oblik srbijanske neutralnost, jer svaka samoproglašena neutralnost mora biti prihvaćena jasno i međunarodnim sporazumima s drugim državama, pogotovo najjačim državama unutar EU i(li) NATO-a, kao što je bilo u slučaju Švicarske, Austrije, itd, koje poštuju svoju neutralnost (koja podrazumijeva I nemješanje u unutrašnje stvari drugih država, a što je kad je u pitanju pozicija Srbije u region vrlo diskutabilno).
Onemogućavanjem Srbije da se proglasi neutralom državom (za sada je to samoproglašena nezavisnost, urađena po metodologiji Moske, što je potvrđeno i u nekim zvaničnim ruskim dokumentima) postiže se više ciljeva: onemogućavaju se veze Srbije sa Rusijom i tako ozvaniči i prisustvo Rusije u i na Balkanu, onemogućava se da Srbija zaštiti svoje granice od moguće intervencije ukoliko Rusiji omogući vojne baze i prisustvo čime se sprečava i eventualni napad I uticaj na BiH, te samoproglašenu neutralnost RS-a, ali i maksimalno olakšava put BiH prema NATO-u. Zbog toga je i međunarodna zajednica opredjeljena da nastavi vanjski pritisak na Milorada Dodika, ali i na Aleksandra Vučića, pri čemu je veoma važno da u “međuprostoru” Tužiteljstvo i Sud BiH sankcioniraju kršenja zakona o odbrani i zaustavljanje NATO puta Bosne i Hercegovine.
Kvazi neutralnost
Nova državna strategija odbrane Srbije upravo je sve ne samo strategija neutralne države i jasno je da se i kroz formu neutralnosti i u Srbiji i Republici Srpskoj želi onemogućiti ulazak BiH u NATO i onemogućiti uspostavljenj granice NATO-a na Drini kako bi se u određenom momentu pokušalo sa izdvajanjem Republike Srpske (u svojim izjavama zvaničnici Srbije, RS i Rusije to više i ne kriju) u neku zajedničku državu sa Srbijom, što bi podrazumjevao i pokušaj novog zločina nad nesrpskim stanovništvom, kao i svima onima u ostatku BiH koji bi se suprotstavili tome.
Neutralnost Srbije, kao jedine države sankcinirane od Međunarodnog suda pravde za povredu Konvencije o genocidu, odnosno priznanje te njene neutralnosti od bilo koje zapadne članice je stategija Rusije i Srbije, čime se onemogućava ulazak BiH u NATO, ali i vrše ozbiljne pripreme za teritorijlana osvajanja prema BiH, te onemogućava širenje NATO i omogućava funkcioniranje jake ruske baze u međunarodno priznatoj neutralnosti Srbije. Zbog toga se kao imperativ nameće makar i formalno primanje BiH u NATO i deklarisano protivljnje neutralnosti Srbije
Upravo je i očekujući zakon o zabrani negiranja genocida, a koji je najavio Valentin Inzko kao visoki predstavnik u BiH, “glogov kolac” u srce ideje o neutralnosti, jer već je svima poznato da Srbija negira zločin genocida i ne prihvata naslijeđe ICTY-a, a o čemu se decidno govori i u Rezoluciji Evropskog parlamenta, usvojenoj prije više od godinu dana. Zakon o zabrani negiranja genocida treba biti komplementaran sa djelovanjem Tužiteljstva i Suda BiH na sankcioniranju blokada puta BiH prema NATO-u, odnosno sankciniranju kršenja Zakona o odbrani.
Srbija je kao negator NATO širenja i protivnik ulaska BiH u NATO, te negator genocida i naslijeđa Haškog tribunala, ali i kao potencijalna vojna baza Rusije, svoje kontinuirano djelovanje u BiH intenzivirala, i samo jasnim pritiskom, uslovljavanjem i sankcijama može se izbjeći crnogorski scenarij i pokušaj državnog udara, ali i mogućnost svaranja sirijske scene u BiH a time i u Evropskoj uniji.
