“Glavni Baja” je potpisao “principe” i nema mu nazad

Piše: Dženana Karup Druško

Predsjedništvo BiH usvojilo je danas (19.11.2019) dokument Program reformi BiH, koji će biti dostavljen u sjedište NATO-a u Bruxellesu, a Zorana Tegeltiju imenovalo za mandatara Vijeća ministara BiH čime je odblokirano višemjesečno neformiranje vlasti jer je Milorad Dodik odbijao da se Godišnji nacionalni program (ANP) pošalje NATO-u. Iz Američke ambasade su nakon toga saopćili da će ovo “otključati potrebne reforme odbrane”, i da je ovo dogovor koji između ostalog znači i nastavak saradnje između BiH i NATO-a. Kada su u augustu ove godine potpisani principi o formiranju vlasti, koje su mnogi žestoko kritizirali, objavili smo tekst koji u nastavku prenosimo u cjelini, a u kome smo naveli da je u principima uz suglasnost Dodika da se pošalje ANP, najvažnije da su se i Dodik i Čović obavezali da će štititi Bosnu i Hercegovinu i razvijati dobrosusjedske odnose “na principima reciprociteta, međusobnog uvažavanja i poštivanja međunarodnog prava”, što je možda i najjača potpisana stavka, uz činjenicu da su obojica potpisala i prihvatanje “pravnih stečevina EU”, što znači i prihvatanje presuda EU i međunarodnih sudova ICTY/MICT, time i presuda za utvrđeni genocid u Srebrenici, ali i evropskih rezolucija kojima se traži od BiH i Srbije prihvatanje presuda Tribunala u Haagu.

Do prije nekoliko dana, sudeći po brojnim izjavama, izgledalo je kao da Milorad Dodik ne bi potpisao ni izjavu da je Sarajevo glavni grad Bosne i Hercegovine, a ne da će potpisati da će “poštivati suverenitet i teritorijalni integritet BiH kao elementa njenog međunarodnog subjektiviteta...” – što je potpisao u dokumentu principa na temelju kojih će funkcionirati državna vlast u predstojećem mandatu, odnosno “principa za formiranje vlasti na nivou BiH”, zajedno sa Bakirom Izetbegovićem i Draganom Čovićem.


Nakon potpisivanja “principa” skoro pa da (zlurado) možemo poželjeti da novinar Milomir Marić odmah pozove Milorada Dodika u svoju emisiju u kojoj bi srbijanskoj javnosti “objasnio” šta je potpisao i zašto. Vjerojatno bi Dodik po ko zna koji put ponavljao da ne postoji suverenitet Bosne i Hercegovine, da neće nastaviti integracijske procese prema NATO-u i da je za njega po tom pitanju obavezujuća samo Deklaracija o vojnoj neutralnosti Republike Srpske, da neće podržavati povratak izbjeglica, da ne poštuje bosanski jezik... ali, “Glavni Baja” je potpisao “principe” i nema mu nazad. Potrajalo bi podugo da Dodik objasni sve ono što je potpisao zajedno sa Izetbegovićem i Čovićem, pri čemu, naravno, nikada ne bi rekao prave razloge zašto je potpisao taj dokument. Nije samo želja za ulazak u vlast u osnovi razlog potpisanih “principa”, ima tu još svega, a najviše raznoraznih strahova i privatnih interesa. U osnovi, potpisujući “principe” Dodik se izvorno vratio svojoj poziciji – kad je bio miljenik međunarodne zajednice i kada je snažno podržavao NATO.


NATO i “principi”


Najvažnije u potpisanom sporazumu je da su se i Dodik i Čović obavezali da će štititi Bosnu i Hercegovinu i razvijati dobrosusjedske odnose “na principima reciprociteta, međusobnog uvažavanja i poštivanja međunarodnog prava”, što je, možda, i najjača potpisana stavka, uz činjenicu da su obojica potpisala i prihvatanje “pravnih stečevina EU”, što znači i prihvatanje presuda EU i međunarodnih sudova ICTY/MICT, time i presuda za utvrđeni genocid u Srebrenici, ali i evropskih rezolucija kojima se traži od BiH i Srbije prihvatanje presuda Tribunala u Haagu.


NATO i “principi”? Ma,“ne diraj lava dok spava“ – nekako tako bi se najlakše sažeo dio potpisanih “principa” u vezi s NATO-om. Dodik se posuo pepelom i preko noći zaboravio Deklaraciju RS-a o vojnoj neutralnosti, ali i sve druge dokumente koje je izfabricirao u vezi s vojnom neutralnošću, uključujući i dokument s početka ove godine kojim prijeti svim predstavnicima srpske nacionalnosti na nivou BiH (time i članovima državne Komisije za suradnju s NATO-om), da će odgovarati pred sudovima u RS kad Dodik promijeni entitetski Krivični zakon, ukoliko budu pomagali procese NATO integracije. Sad bi bilo logično da opozicija (pro)tumači taj dokument koji su potpisali svi predsjednici parlamentarnih stranka u RS i u BiH, uključujući i Dodika i Cvijanovićku. Jer, upravo je Dodik potpisujući “principe” i podržavajući NATO procese “prekršio” Deklaraciju o vojnoj neutralnosti – koju je Ustavni sud RS-a proglasio neobavezujućim aktom – što implicira da se Dodik unaprijed želio zaštititi od međunarodne reakcije, ali i ovakvih političkih “principa” koje je potpisao.


Na budućem šefu diplomacije leži najveća odgovornost da se “lav” aktivira i da se do kraja realizira mandat koji pripada NATO-u u BiH, uključujući i zaštitu suvereniteta i teritorijalnog intergiteta BiH od strane NATO-a, a što mu po Dejtonskom sporazumu i pripada. NATO je budući najznačajniji međunarodni partner Bosni i Hercegovini i novi ministar vanjskih poslova trebao bi biti i svojevrsni “robusni predstavnik” NATO-a, ne samo u BiH, nego i regionu. 


Igor Crnadak, odlazeći ministar vanjskih poslova, uz podršku Mladena Ivanića, bivšeg člana Predsjedništva BiH, sve je (u)radio da oteža i uspori procese integracije u NATO-u. Na njihovu žalost nisu uspjeli. Crnadak je na poziciju ministra došao iz vojnih struktura i “zaslužan” je što BiH nije dobila MAP prije posljednjih parlamentarnih izbora, jer je snažno lobirao protiv, tvrdeći da bi prijevremeno članstvo štetilo Ivaniću na izborima, znajući da kasnije ne može spriječiti dobijanje MAP-a.


Kontinuitet srpske i hrvatske politike u BiH


Dodik nije ništa drugo potpisao, svjestan da je već sve potpisano, osim onog što je ozvaničio i radio Ivanić, te Crnadak, ali i Boris Jerinić, bivši zamjenik ministra odbrane (bivši član SDS-a, na kraju mandata je prešao u Dodikov SNSD) – pokušati usporavati put BiH u NATO, što je u konačnici i institucionalni kontinuitet srpske politike u BiH posljednih pet godina. Naravno, svi srpski predstavnici su ranije podržali put BiH u NATO i sada mogu samo usporavati donesene zakone i odluke međunarodne zajednice. Upravo Dodik i Radmanović (iz RS-a) nose najveće zasluge za put BiH prema NATO-u, ali i predstavnici SDS-a koji su ih tada podržali, ma koliko sad Šarović napadao Dodika za “izdaju srpskog naroda”


Zasigurno da će uz američku podršku, koja je evidentna, put BiH prema NATO-u biti olakšan, a dobra činjenica je da i nova šefica EU dolazi s pozicije ministra odbrane SR Njemačke i očigledno da su suvremeni diplomatski poslovi na svjetskom nivou prioritetno fokusirani na sigurnosne i odbrambene poslove država i zajednica.


Dragan Čovic je potpisujući “principe” odstupio od svih svojih “proklamiranih principa” – da neće biti formiranja vlasti bez ispunjenja i prihvatanja njegovih/hrvatskih zahtjeva, sad i odmah. Ništa čudno od Čovića i hrvatske politike koja opet potpisujući “principe” slijedi tradiciju Vašingtonskog i Dejtonskog sporazuma kojima je nestala “HR-HB”, a vjerovatno će nastaviti sanjati svoj nikada nedosanjani san o “HR-HB”. 


Jadranko Prlić je 10. novembra 1993. godine (Tuđmanovi transkripti) izvjestio Tuđmana o posjeti vlastima u RS-u, tačnije u Banja Luci, te Fikretu Abdiću u Velikoj Kladuši i Milanu Martiću u Vojniću. Trebao je presuđeni ratni zločinac da sačini analizu o suradnji “četiri države” – HR-HB, RS, APZB i RSK – s Republikom Hrvatskom protiv “muslimanske vlade u Sarajevu”. Prlić navodi Tuđmanu da mu je Fikret Abdić rekao da Zapadna Bosna treba da bude baza za islamski terorizam za cijelu Europu, a “to nije ništa van ukupnog konteksta”, kako je Prlić rekao Tuđmanu. Sada je Čovic potpisao “principe” a bez da se igdje pominje kako Bosnom i Hercegovinom upravljaju “militantni islamisti” i da je BiH nestabilna država. Toliko o hrvatskoj politici.


Potpisani “principi” nemaju nikakvu pravnu, zakonodavno-izvršnu ili krivičnu težinu. Predstavljaju dogovor predsjednika stranaka i potvrdu već postojećih, utvrđenih zakona i ustavnih rješenja u BiH i neće iznenaditi ukoliko nakon formiranja vlasti i zauzimanja sinekura i Dodik i Čovic još jače i žešće nastave razvaljivati BiH. Ali, potpisana opredjeljenja u “principima” su barem na trenutak zaustavila jeku “ratnih doboša” i omogućila preslagivanje svih političkih opcija u BiH. Nadolazeći lokalni izbori su važni za sva tri potpisnika, a posebno za Dodika koji je u Mirku Šaroviću dobio ravnopravnog suparnika, iako i Srbija i Rusija još uvijek agitiraju za Dodika.


Otvaranje dijaloga


Sjeverna Makedonija je bila preko 20 godina u sadašnjem statusu Bosne i Hercegovine, čekala je jednog Zaeva koji je načinio nemoguće i pokrenuo državu prema NATO i EU. Primjer je i Crna Gora koja je postala članica NATO-a, a prethodno priznala Kosovo i koja redovno odlazi(la) na obilježavanje akcije “Oluja”.


Više i ptice na grani znaju za politiku vučića i kolindi, odnosno za veliko-državne politike Srbije i Hrvatske i njihovih satelita u BiH. Šta treba više bilo kojoj (pro)bosanskoj politici objašnjavati da velikodržavni projekti nikada neće posustati u svojim (zajedničkim) akcijama za podjelu BiH. Nikakve umotvorine i specijalne analize neće nam pomoći. Svi koji vole BiH morat će davati rješenja, a ne samo mudrovati i kritikovati i vikati “drž’te vuka”. Jedno od rješenja su potpisani “principi”, ma koliko oni djelovali uopćeno i možda manjkavi, oni podržavaju postojeća ustavna i zakonska rješenja u BiH, i otvorili su dijalog.


Trebat će dobro zasukati rukave i raditi upravo na realizaciji potpisanih “principa” i svega onoga što jača BiH, i to jasno, prevashodno od onih koji su za Bosnu i Hercegovinu. Zaštita suvereniteta i teritorijalnog integriteta je trenutno ključno pitanje za BiH i partnerstvo sa NATO-om je najvažniji izazov za BiH. Probosanke snage su pobjeđivale i pobjeđuju još uvijek. Vrijeme radi za Bosnu i Hercegovinu, unatoč i uprkos svemu.


-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*