Šta se krije iza Dodikovog (zadnjeg) napada na OSA-u?

Piše: Dženana Karup Druško

Nisu napadi Milorada Dodika na OSA-u samo skretanje pažnje s onog što se radi u Republici Srpskoj, djelovanja njegovih paraobavještajnih službi koje je formirao, naoružanih paraformacija, svih vrsta kriminala(ca) koji se odvijaju u RS-u, ili skretanje pažnje sa afere oko Milana Tegeltije, nego je napad na OSA-u kontinuitet Dodikovih napada na sve institucije i Bosnu i Hercegovinu. Reagiranje nekih političkih partija iz Federacije BiH, nakon posljednjih napada na OSA-u i njenog direktora, nisu ništa drugo do reagiranja u funkciji podrške ruske politike. Žalosno je gledati kako pojedini bošnjački političari zdušno podržavaju napade na OSA-u pod krinkom zaštite demokracije i medijskih sloboda.

Ako postoji kontinuitet napada na jednu bosanskohercegovačku instituciju od strane neprijatelja  države BiH, onda su to napadi na Obavještajno-sigurnosnu agenciju. Dug je spisak tih napada, od institucionalnih, kakav je posljednji Milorada Dodika, do režimskih, fabriciranih u Srbiji i Hrvatskoj i plasiranih preko njima bliskih medija i njihovih satelita u BiH. Napadi su često, pogotovo u zadnje vrijeme, koncipirani na način da se tvrdi kako je OSA izvan kontrole, ali i kroz lične napade na direktora OSA-e (imajući u vidu da je direktor izabran uz podršku SDA i njenog predsjednika Bakira Izetbegovića).


Glavobolja za Ruse


OSA godinama uživa podršku zapadnih obavještajnih agencija i njihovih partnera, što je prije nekoliko sedmica u intervjuu slovenačkom Delu potvrdio i Iztok Podbregar, bivši šef tamošnje Obavještajno-sigurnosne agencije (SOVA), koji je na pitanje novinarke koja je obavještajna služba u regionu najbolja, odgovorio: “Nesumnjivo bosanska, koja je prošla i kroz iskustvo rata, a istovremeno radi uz snažnu potporu partnerskih službi iz Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije koji ih obučavaju i opremaju.” 


Upravo je navedeni intervju do kraja raskrinkao suštinu napada: OSA se suprotstavlja svim vrstama ugrožavanja BiH, od financijskih, terorističkih, do velikodržavnih projekata. Posebno je jasno da se OSA suprotstavlja ruskom uticaju zbog čega je konstantno izložena i napadima koji se odvijaju uz znanje, ali i podršku ruskih službi.


Nisu napadi Milorada Dodika na OSA-u samo skretanje pažnje s onog što se radi u Republici Srpskoj, djelovanja njegovih paraobavještajnih službi koje je formirao, naoružanih paraformacija, svih vrsta kriminala(ca) koji se odvijaju u RS-u, ili skretanje pažnje sa afere oko Milana Tegeltije, nego je napad na OSA-u kontinuitet Dodikovih napada na sve institucije i Bosnu i Hercegovinu. 


Otvaranje priče da Dodik i HDZ neće podržati direktora OSA-e u novom sazivu je i pritisak na SDA i ucjena da se što prije uspostavi vlast sa SNSD-om. Uz to, ruski stav je da po svaku cijenu treba osujetiti uparivanje vanjskih poslova i obavještajne agencije, jer je SDA nagovjestila da će tražiti ministarstvo vanjskih poslova, o čemu je već bilo govora i u dogovorima oko formiranja novog Vijeća ministara. Ministar spoljnih poslova je ključna karika u provođenju vanjske politike, ali i politike NATO-a, i postavljanjem još jedne sposobne, odlučne i autoritativne osobe, kao što je sadašnji direktor OSA-e, na tako važnu poziciju, predstavljalo bi veliki oslonac za zapadne saveznike i NATO, ali i glavobolju za Ruse.


Politika susjedstva


Reagiranje nekih političkih partija iz Federacije BiH, nakon posljednjih napada na OSA-u i njenog direktora nisu ništa drugo do reagiranja u funkciji podrške ruske politike. Žalosno je gledati kako pojedini bošnjački političari zdušno podržavaju napade na OSA-u pod krinkom zaštite demokracije i medijskih sloboda.


Ruska obavještajna i vojna prisutnost u Srbiji više se skoro i ne krije, ali je slično i sa Republikom Srpskom u kojoj je za dodatno jačanje ruskog uticaja i provođenje akcija najveća barijera upravo OSA. Bosna i Hercegovina smatra se “neprijateljskim teritorijem” i razne vrste obavještajnih napada, fabriciranih u Beogradu i Banja Luci, ali i Zagrebu i (zapadnom) Mostaru su svakodnevnica, a veliku “glavobolju” predstavlja i namjenska vojna proizvodnja u Federaciji BiH. 


Za razliku od Bosne i Hercegovine i Hrvatska je “domaći teritorij” za Ruse jer su za hrvatsku politiku preovladali finansijski interesi kroz Agrokor, naftnu industriju (poslove s plinom) i Aluminijski kombinat u BiH. Zbog milionskih zaduženja kod ruske Sberbanke Hrvatska u određenim NATO krugovima predstavlja najslabiju odbrambenu kariku prema ruskom djelovanju, i uz Srbiju predstavlja najjači oslonac Ruske Federacije u Evropi.

 

Nema sumnje da bi jedno od najboljih ad hoc rješenja bila smjena Milorada Dodika (od strane međunarodne zajednice), što bi u ovom trenutku, po upućenim izvorima, podržao i Aleksandar Vučić, i formiranje vlasti bez SNSD-a. Ovakvo rješenje bi (privremeno) osujetilo ruske planove na Balkanu. Naravno, ostao bi “vjekovni” problem teritorijalnih pretenzija Srbije i Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, ali i Srbija i Hrvatska već dobijaju fakture zbog svojih djelovanja kroz otvaranje pitanja i međunarodnig uplitanja u “probleme” oko Sandžaka, Vojvodine, Istre, Dalmacije....


-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi