Bit će posla za svakog stotog stanovnika, a možda i malo više

Piše: Ljupko Mišeljić

Šta znači dvije i po hiljade radnih mjesta za grad u kome živi između dvije i 250.000 ljudi? Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, to je svaki deveti novoprijavljeni nezaposleni u 2018. godini. Svaki deseti stanovnik naselja od 25.000 ljudi. Čak i da je Banjaluka opština od 50.000 stanovnika u kojoj je svaki peti građanin radno sposoban i nezaposlen, dvije i po hiljade novih radnih mjesta bilo bi dovoljno tek za četvrtinu. No, ne treba biti na kraj srca. Kada 2.500 novozaposlenih ljudi svaki dan u Banjaluci bude trošilo, dnevno, na kafu i kolu pet maraka u ugostiteljskim objektima, pod uslovom da dobiju fiskalni račun, Poreska uprava RS ubraće mjesečno na konto tih konzumacija godišnju neto platu banjalučkog gradonačelnika.

Dvije i po hiljade građana i građanki Banjaluke u naredna dva mjeseca imaće mogućnost da se zaposle. “To je čak i za Banjaluku mnogo ili dosta”, rekao je gradonačelnik Igor Radojičić (RTRS, Srpska danas, 11. mart). Dok sam računao šta to znači za Banjaluku prečuh da gradonačelnik govori o trideset javnih i pedeset do šezdeset privatnih gradilišta u Banjaluci i planu “Banjaluka se gradi”. 


Šta znači dvije i po hiljade radnih mjesta za grad u kome živi između dvije i 250.000 ljudi? Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, to je svaki deveti novoprijavljeni nezaposleni u 2018. godini. Svaki deseti stanovnik naselja od 25.000 ljudi. Čak i da je Banjaluka opština od 50.000 stanovnika u kojoj je svaki peti građanin radno sposoban i nezaposlen, dvije i po hiljade novih radnih mjesta bilo bi dovoljno tek za četvrtinu. 


Kome smeta jaka Banjaluka?


Kada bi u okviru tog plana bilo zaposleno 1.250 parova sa platom od 2.000 KM otvorila bi se mogućnost kreditnog zaduženja, konačno i planiranja porodice. Kada bi ti parovi odlučili izgraditi 1.250 kuća, ili kada bi neko građevinsko preduzeće izgradilo pedeset desetospratnica sa pet dvo(ipo)sobnih stanova na svakom spratu, grad bi bio primoran izgraditi vrtić, osnovnu školu, dom zdravlja, parkove i igrališta, saobraćajnu i svaku drugu vrstu infrastrukture. Ako bi se gradski zvaničnici odlučili za takvu vrstu subvencije mladih (bračnih parova), tek bi to bilo dosta za Banjaluku. 


S jedne strane, to je tako krupan korak da bi i krajiška prestonica nelegalne gradnje morala urbanistički planirati gradnju novog naselja u kome bi živjelo sedam i po do deset hiljada ljudi, u slučaju da postoji način da 2.500 pojedinaca sa platom od 2.000 KM namiri potrošačku korpu za četvoročlanu porodicu (oko 1.800 KM) i vraća kredit za stan ili kuću narednih dvadeset pet ili trideset godina. S druge strane, kada bi plata na tim novim radnim mjestima bila 2.000 KM, posao bi dobio vjerovatno svaki četvrti od deset hiljada aktivista vladajuće koalicije u Banjaluci. Tek to ne bi bilo mnogo ili dosta. 


Aktivisti vladajuće koalicije koji nisu dobili posao mogli bi revoltirani tim razbiti podršku biračkog tijela u svojim mjesnim zajednicama. Pod pretpostavkom da bi tad shvatili da vlast koja u predizbornoj godini smjelo i osiono govori o tako malo radnih mjesta nema bolji plan za njih i za građane ni poslije izbora. Pod pretpostavkom da se uopšte nadaju, a kamoli zahtijevaju da im njihove političke mecene obezbijede uslove za rad i život. I pod pretpostavkom da izjave i planovi banjalučkog gradonačelnika kod njih ne izazivaju pomisao da bi od tog mogli imati nekakvu korist.


Nije vam ovo socijalizam, a ni socijaldemokratija


Kada bi partijski aparatčici više cijenili svoje zalaganje, kada bi se nadali a kamoli zahtijevali da im političke mecene obezbijede uslove za rad, vjerovatno bi i banjalučki gradonačelnik imao ljepše mišljenje o njima, o svom biračkom tijelu, uopšte o građanima. Uostalom, veći bi društvenopolitički i ekonomski prevrat u Banjaluci napravilo deaktiviranje botova, trolova, skupljača glasova i grlatih oglašivača kandidatskih listi vladajuće koalicije i njenih satelita nego 2.500 radnih mjesta.


No, ne treba biti na kraj srca. Kada 2.500 novozaposlenih ljudi svaki dan u Banjaluci bude trošilo, dnevno, na kafu i kolu pet maraka u ugostiteljskim objektima, pod uslovom da dobiju fiskalni račun, Poreska uprava RS ubraće mjesečno na konto tih konzumacija godišnju neto platu banjalučkog gradonačelnika. Otvoriće se vjerovatno 11 novih radnih mjesta u javnom sektoru. Možda Banjaluka dobije i 11 novih gradonačelnika. Kad bi svako od njih imao plan kako zaposliti 2.500 ljudi, to bi za Banjaluku značilo 27.500 radnih mjesta, jedan novi život. Elem, od tog nema ništa – jer jedan je Igor Radojičić. A i to je za Banjaluku mnogo ili dosta. 



-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi