Šef kabineta ravnatelja SOA-e Davor Franić u špijunskoj aferi u BiH
: Željko Peratović
Ono što svakako kompromira hrvatske vlasti, ali i Ranka Ostojića, jest informacija da je osoba iz SOA-e, koja je bila u Zagrebu zadužena za operaciju militariziranja islamskih fundamentalista u BiH, Davor Franić, šef kabineta ravnatelja SOA-e, Daniela Markića. Ne radi se dakle o konstrukciji bh. ministra Dragana Mektića i novinara Žurnala Avde Avdića. S tim su jako dobro upoznate službe EU i NATO-a, upravo kruga onih zemalja, čiju sigurnost SOA-a navodno štiti.
Koliko god se predstavnici hrvatske vlasti, ali i oporbe (Ranko Ostojić, SDP) trudili negirati umiješanost SOA-e u “najveći špijunski skandal u BiH nakon Daytona”, o njemu izvještavaju New York Times i drugi ugledni svjetski mediji. Aktualna vlast i Ranko Ostojić, kojem ovo nije prvi put da kao predsjednik saborskog odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, štiti marifetluke HDZ-ovih špijuna, uvjeravaju da SOA ne bi narušila sigurnost naših saveznika u EU i NATO-u djelujući suprotno onome za što se ti partneri zalažu “suzbijanju terorizma”.
SOA-ino očitovanje je besmislica, jer je i donedavna politika predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, a koju se u tekstu novinara Avde Avdića, spominje kao onu u čiju korist je SOA potsticala terorizam u BiH, bila upravno suprotna interesima EU i NATO. Hrvatska predsjednica je sve do nedavno radila na razbijanju BiH podupirući predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića za uspostavom trećeg entiteta, njegovu usku suradnju s Miloradom Dodikom, a sve pod pokroviteljstvom ruskog predsjednika Vladimira Putina i turskog Rajipa Erdogana.
Ranko Ostojić je zaštitio Kolindu Grabar Kitarović i SOA-u i u nedavnoj aferi sa njenim otpuštenim savjetnikom Matom Radeljićem.
“Primili smo na znanje očitovanje SOA-e i nismo zaključili da je bilo zloporabe od strane SOA-e temeljem tih izvješća”, kazao je nakon završetka sjednice predsjednik Odbora Ranko Ostojić. Podsjetimo, Radeljić je nakon smjene s mjesta savjetnika predsjednice RH svojim izjavama izazvao pravu buru u javnosti. Nakon što je u prosincu razriješen, priopćio je kako mu je odluku o razrješenju u jednoj zagrebačkoj slastičarnici, priopćio šef kabineta ravnatelja SOA-e Davor Franić. Tvrdio je kako mu se prijetilo gaženjem autom i kako je naglašeno da će “služba u svakom pogledu štititi Predsjednicu” od njegovog mogućeg djelovanja nakon što ode iz Ureda. (Maja Šurina, tportal, 15.01.2019 14:36)
Već smo na brojnim primjerima vidjeli da je hrvatska predsjednica gadno pogriješila procijenivši da američki predsjednik Donald Trump vodi glavnu riječ u vanjskoj politici SAD-a prema Balkanu. Da je to tako, Miloradu Dodiku bi bile ukinute, a ne produljene američke sankcije. Veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu, prema riječima onih koji su ga posjetili, ima nekoliko katova ukopanih u zemlju, a njihovi obavještajci uglavnom su skoncentrirani na borbu protiv “islamskog terorizma”. Tko naivan misli da su CIA i druge zapadne službe, baš SOA-i povjerile glavnu ulogu u toj borbi?
Ono što svakako kompromira hrvatske vlasti, ali i Ranka Ostojića, jest informacija da je osoba iz SOA-e koja je bila u Zagrebu zadužena za operaciju militariziranja islamskih fundamentalista u BiH, upravo gore spomenuti Davor Franić, šef kabineta ravnatelja SOA-e, Daniela Markića. Ne radi se dakle o konstrukciji bh. ministra Dragana Mektića i novinara Žurnala Avde Avdića. S tim su jako dobro upoznate službe EU i NATO-a, upravo kruga onih zemalja, čiju sigurnost SOA-a navodno štiti.
Uostalom, u prvom tekstu Žurnala o ovoj aferi, novinar Avdo Avdić, je Davora Franića i spomenuo. Istina, za početak samo imenom.
Č.H. je pripadnik selefijskog pokreta. Godinama su on i članovi njegove porodice radili na teritoriji Evropske unije. Tokom 2018. godine hrvatski obavještajci su ga više puta isljeđivali prilikom prelaska granice, a od njega su, na jednom od zadržavanja, zatražili da, po povratku u BiH, na području Doboja preuzme paket sa naoružanjem, te da ga odnese u mesdžid Stranjani kod Zenice. Nakon što bi prebacio oružje, ovaj selefija bi trebao poslati poruku izvjesnom Davoru iz Zagreba, koji bi, potom, o svemu obavijestio policijske agencije u BiH, koje bi provele akciju, te pronašle oružje i eksploziv u selefijskom mesdžidu. Hrvatski obavještajci tada su prijetili bh selefijama da će im ukinuti radne dozvole, te da će ih “dodatno kontrolirati na granici ukoliko ne pristanu na suradnju.” (Avdo Avdić, žurnal.info, 13.03.2019. u 17:32h)
Franić je svojedobno bio i djelatnik hrvatskog veleposlanstva u Sarajevu. I iz tog vremena se za njim vuku obavještajni repovi. Naravno, ne toliko prezentni kao aktualni koji se vuče za njegovim kolegom, hrvatskim konzulom u Tuzli, Ivanom Bandićem, koga se predstavilo kao eksponenta hrvatske špijunske operacije u BiH. U svakom slučaju, Franićevo iskustvo iz BiH i dovelo ga je u ovo priču. A ona je još poraznija za hrvatsku vlast i SOA-u, uzme li se u obzir da je u njoj značajnu ulogu igrao i Miroslav Musić, donedavni šef SOA-ina odjela za operacije. Prema podacima zapadnih službi, Musić je koordinirao rad Davora Franića i Ivana Bandića, te bio veza između Dragana Čovića i Milorada Dodika.
Na Musićevo ponašanje prošle godine je ukazivala ugledna novinarka sarajevskog portala Avangarda, Dženana Karup Druško. Ona je u tekstu “Čović i njegovi sokolovi” povezala Miroslava Musića, kao čelnika SOA-e sa Draganom Čovićem, ali i ukazala na njegovu udbašku prošlost, dovodeći ga zajedno sa Ivanom Bandićem u vezu s njemačkim osuđenikom Josipom Perkovićem, te hercegovačkim udbašima Dragom Čolakom, Ivanom Lasićem i Stankom Čolakom.
Pod pritiskom zapadnih saveznika, Daniel Markić, ravnatelj SOA-e, formalno je smijenio Miroslava Musića sa mjesta šefa za operacije u SOA-i, a tjednik Nacional, tradicionalno blizak obavještajnim službama objavio je noticu i da je Musić umirovljen, ne navodeći razloge.
Istina je tek da je Musić formalno smijenjen i umirovljen, ali je u SOA-u zapravo dobio još veće ovlasti kao honorarni savjetnik ravnatelja Daniela Markića.
Željko Komšić, član predsjedništva BiH, izabran ispred hrvatskog naroda, pokazao je zavidnu političku inteligenciju u odnosu na ovu aferu, ali i pokušaj Ante Nobila i Stjepana Mesića da ga dovuku na sarajevsko predstavljanje knjige o obrani Josipa Perkovića. Komšić za razliku od nekih drugih hrvatskih uglednika u BiH, koji se kite antifašističkim perjem, pa su na promociji uveličali slavljenje udbaških zločina, shvatio da je podrška Josipu Perkoviću isto što i podrška njegovim udbaškim učenicima koji rade na razaranju BiH, i odbio u tome sudjelovati.
***
Pred oko mjesec dana sam nekoliko sati u Zurichu razgovarao s jednim hrvatskim političarem iz bih, članom tamošnjeg pds-a, koji nije mogao sakriti svoje oduševljenje rankom ostojićem. Bivši Milanovićev ministar policije izgradio je u bih snažan utjecaj na tamošnje SDP-ovce, prvenstveno preko priče da mu je velik dio suprugine rodbine poginuo na strani partizanskog pokreta na Sutjesci. Ostojić redovito hočasti na Tjentište u lipnju kada se obilješava stradanje 7.500 poginulih partizana na Sutjesci. Njih 4.000 bili su iz Hrvatske, od čega 3.000 iz Dalmacije, a samo iz Šibenika među 535, partizana koji su svoje živote herojski ostavili na Sutjesci, 467 je Hrvata.
S druge strane, Ranko Ostojić nije krio da ga vežu posebni odnosi s Tomislavom Karamarko, kojega se pak percipira kao neoustašu. Pozdravio je njegovo postavljanje za ministra unutarnjih poslova 2008, napominjući da je riječ o profesionalcu kojeg je on kao ravnatelj policije 2002. godine odbio uhapsiti zbog optužbi da je arhivsku građu UNS-a odnio u Hrvatski državni arhiv.
Karamarko je također i kao i ovi spomenuti udbaši iz SOA-e i MVP-a također kadar Josipa Perkovića. On i Miroslav Musić su od bivšeg ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića ishodili zabranu da svjedoče na procesu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču.
Ostojić ne krije dobre odnose ni sa Ivanom Petrović, novinarkom Nove TV čije se izvještavanje iz Haaga nakon samoubojstva ratnog zločinca Slobodana Praljka savršeno uklapa u operaciju SOA-ine destabilizacije BiH fabriciranjem islamskih militanata.
Podsjećam, Ivana Petrović je rekla: “Destabilizacija, kažem, Hrvata uvijek destabilizira Hrvatsku, jer, pitam se, ako to tako nastavi, tko će nama čuvati uski dio granice od Splita do Prevlake. Prema ovoj presudi, vjerojatno mudžahedini, povratnici iz Sirije.” Ovim rečenicama novinarka Nove TV, Ivana Petrović zaključila je svoj izvještaj iz Haaga, uživo na Dnevniku matične televizijske kuće, na dan kad je Haaški sud izrekao konačne presude takozvanoj hercegbosanskoj šestorci, a jedan od osuđenih ratnih zločinaca, general Slobodan Praljak, obilježio suđenje teatralnim činom samoubojstva. (Ivan Kegelje, Lupiga.Com, 4. svibnja 2018.)
Sada je ista ta prijateljica Ranka Ostojića, poput svog omiljenog oporbenog predsjednika Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, ne samo odbacila informacije da SOA vodi prljavi rat u BiH, već je za sve okrivila KOS. Je li to isti onaj KOS koji je vrbovao njenog šogora Tihomira Oreškovića 1978, i pripremio ga za sudjelovanje u udbaškim ubojstvima u Njemačkoj 1983?
Nakon ove afere, bilo bi za očekivati i da moj sugovornik iz bh. SDP-a, kao i brojni drugi građani BiH skloni Ranku Ostojiću zbog njegovih antifašističkih priča, progleda. Teško je to za očekivati jer ljudi s prostora bivše Jugoslavije, još uvijek žive u pretpolitičkom vremenu i skloni su vidjeti ono žele, a ne ono što im je pred očima.
