Najilustrativniji primjeri kontroliranih pravosudnih procesa su u oblasti progona ratnih zločinaca, navodne borbe protiv kriminala i korupcije, ali i djelovanja pojedinih sudaca Ustavnog suda BiH, za što je, možda i najilustrativniji primjer rješavanje apelacije Bože Ljubića vezane za Izborni zakon BiH. Stav OHR-a u ovom slučaju, koji se samo spominje u odluci Ustavnog suda, upućuje na politički uticaj pri donošenju odluke.
Zbog važnosti Ustavnog suda BiH neophodno je da se nađe u ovoj analizi, ali svakako treba naglasiti da je izuzet iz nadležnosti VSTV-a, i da ćemo se ovdje pozabaviti samo odlukom po apelaciji Bože Ljubića vezanoj za promjene Izbornog zakona BiH. Način kako je donešena ova odluka treba biti upozorenje kako se Ustavni sud BiH može zloupotrijebiti, i kakve sve posljedice mogu izazvati njegove odluke (koje su obavezujuće i konačne) po državu.
Stav OHR-a
Na zahtjev Ustavnog suda BiH, u vrijeme odlučivanja o apelaciji Bože Ljubića o promjenama Izbornog zakona BiH, svoje mišljenje je dostavio i OHR. Međutim, u Odluci Ustavnog suda to mišljenje se samo usput spominje, odnosno navodi se da je dostavljeno bez i jedne riječi pojašnjenja o tome kakav je bio stav OHR-a. S obzirom na sadržaj tog mišljenja važno ga je istaći.
Naime, u tom mišljenju OHR detaljno objašnjava evoluciju odredbi Ustava Federacije BiH u odnosu na Dom naroda FBiH i na relevantna pravila predviđena u Izbornom zakonu BiH, te navodi da pitanja koja je pokrenuo Božo Ljubić “ne predstavljaju principe koji važe za izbore na svim nivoima vlasti u BiH niti se odnose na izbore poslanika i delegata Parlamentarne skupštine ili Predsjedništva BiH. (...) Shodno tome, važno je naglasiti da je na Ustavu FBiH da utvrdi sastav Parlamenta Federacije i postavi principe koji se primjenjuju na odabir njegovih članova, dok se u Izbornom zakonu moraju reflektirati i ‘operacionalizirati’ ona pravila koja su sadržana u Ustavu. (...) Konstatiramo da je podnosilac zahtjeva osporio određene odredbe Izbornog zakona, a da pri tome nije osporio odredbe Ustava FBiH. Ovim putem tvrdimo da odredbe Izbornog zakona jesu u skladu sa principima utvrđenim u Ustavu FBiH i da različite odredbe Ustava FBiH imaju unutrašnju konzistentnost i moraju biti primjenjivane istovremeno, uključujući konkretno putem Izbornog zakona.” U svom mišljenju OHR se poziva i na smjernice o izborima koje je donijela Evropska komisija za demokratiju putem zakona pri Vijeću Evrope (Venecijanska komisija).
Prije donošenja konačne odluke Ustavni sud je na plenarnoj sjednici, održanoj 26. maja 2016. odlučio da na javnu raspravu pozove podnosioca zahtjeva, predstavnike donosioca osporenog zakona (Parlamentarna skupština BiH – Dom naroda i Predstavnički dom), predstavnike Parlamenta Federacije (Dom naroda i Predstavnički dom), Centralnu izbornu komisiju Bosne i Hercegovine (CIK BiH), Ured visokog predstavnika za BiH (OHR), Organizaciju za evropsku sigurnost i suradnju, Misija u BiH (OSCE BiH), prof. dr. Gorana Markovića – profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, prof. dr. Zlatana Begića – Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli, i prof. dr. Zvonka Miljka – Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru.
Javna rasprava održana je 29. septembra 2016. godine. Prisustvovali su predstavnici podnosioca zahtjeva, Doma naroda Parlamenta FBiH, OSCE-a, CIK-a, i prof. dr. Zvonko Miljko. Kako Sud navodi predstavnici CIK-a nisu iznijeli stav CIK-a već lične stavove, predstavnici OHR-a nisu bili prisutni ali su dva dana ranije poslali Sudu pismeno izjašnjenje i stavove.
Blokada Borjane Krišto
Od prestavnika CIK-a na sjednici su bili Stjepan Mikić (Hrvat) i Suad Arnautović (Bošnjak). Mikić je podržao zahtjev Bože Ljubića, a Arnautović je tražio od Suda da ga odbaci. Iz Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH niko nije došao jer, nezvanično, nije postignut dogovor ko bi trebao da ih predstavlja – prijedloge po kojima je to trebao da bude Bošnjak kao predsjedavajući, blokirala je Borjana Krišto (HDZ) i na kraju na raspravu niko nije ni otišao.
Božo Ljubić je prisustvovao raspravi kao podnosilac zahtjeva, a iz Doma naroda Federacije BiH bila je predsjedavajuća Lidija Bradara (iz HDZ-a). Osman Ćatić, predsjednik Kluba Bošnjaka u Domu naroda FBiH, tvrdio je da oni o tome nisu bili ni obavješteni i da je on pročitao u Odluci Ustavnog suda BiH da je Dom naroda Federacije BiH podržao Ljubićev zahtjev. Kako se Ustavni sud u svojoj Odluci, poziva na stav i mišljenje Doma naroda FBiH potrebno je provesti procedure kojima bi se utvrdilo da li je Dom naroda FBiH postupio sukladno zakonu i unutrašnjim procedurama pri davanju stava/suglasnosti Ustavnom sudu BiH.
Ustavni sud BiH na raspravu je pozvao i pravne eksperte iz sva tri konstitutivna naroda, ali pozvani Zlatan Begić s Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli se nije pojavio, kao ni profesor Goran Marković iz Istočnog Sarajeva, došao je samo profesor Zvonko Miljko sa Sveučilišta u Mostaru koji je, također, podržao Ljubićev zahtjev.
Simptomatično je, s obzirom na sve ove stavove i mišljenja koja su na javnoj raspravi podržali Ljubićev zahtjev, a na koje se Sud u svojoj odluci refrerira, da se u Odluci Suda nigdje ne navodi mišljenje OHR-a, osim informacije da je dostavljeno Sudu, a koje je “Ustavni sud razmotrio”. Mišljenje OHR-a nije podržalo zahtjev Ljubića za izmjenu Izbornog zakona BiH, ali, da li slučajno ili ne, mišljenje OHR-a nije utjecalo na suce Ustavnog suda BiH da podrže Ljubićev zahtjev. Kako se ništa iz mišljenja OHR-a ne navodi u presudi (koja je javna) za javnost je ostao potpuno nepoznat stav OHR-a o Ljubićevom zahtjevu. Iako je upravo OHR učestvovao u kreiranju Ustavnog zakona BiH mišljenje OHR-a je u potpunosti odbačeno od Ustavnog suda BiH.
Mišljenje Venecijanske komisije je (zlo)upotrebljeno od sudaca, jer se u mišljenju Venecijanske komisije nigdje ne daje podrška Ljubićevom zahtjevu, nego se njihovo mišljenje bazira na široj pravnoj i naučnoj elaboraciji pravnih sistema i izbornih zakona i njihove upotrebe, a suci Ustavnog suda su u prilog svoje odluke (iz)uzeli samo mali djelić općeg mišljenja Venecijanske komisije, naravno onaj koji se uklapao u njihovo mišljenje i podršku Ljubićevom zahtjevu.
S obzirom na posljedice koje je proizvela ova odluka, očito je da bi svaki budući zahtjev-apelacija upućena Ustavnom sudu BiH, a koja bi se ticala ustavno-pravnog uređenja BiH, trebala biti pravno popraćena ne samo od OHR-a, nego i pojedinaca i institucija BiH s adekvatnom reakcijom, imajući u vidu mogućnost novih aplikacija i mogućih presuda Ustavnog suda BiH kojima bi se i dalje usložnjavala politička situacija u BiH. Uloga i funkcija OHR-a bi očito i dalje trebala biti korektivna i odlučujuća, kao na početku reforme pravosuđa u BiH.
(U sljedećem nastavku: Sinhronizirano djelovanje Dodika i Tegeltije)
