Politički analitičar i nekadašnji predsjednik Liberalnog saveza Crne Gore, Ranko Đonović, u intervjuu za Avangardu govori o trenutnim političkim prilikama u Crnoj Gori: “Sve tri grane vlasti funkcionišu u skladu sa zakonima i ustavom države Crne Gore, baš onako kako su i formirane. Sa druge strane, političkih tenzija, nezadovoljstva i ozbiljne krize ima u onim vilajetima u kojima dominira crnogorska opozicija”; ko podržava odbjeglog crnogorskog tajkuna Duška Kneževića: “Ako vjeruje da su mu prijatelji oni koji ga danas navodno podržavaju i huškaju da srlja još dublje u bezdan, Knežević bi se morao prisjetiti da je riječ o istim političkim i medijskim strukturama – od opozicionih stranaka, do ’Vijesti’, ’Monitora’ i ’Dana’ – koji su, na ovaj ili na onaj način, i oktobra 2016. stajali iza nasilnog pokušaja rušenja vlasti u Podgorici. Uostalom, sjetite se da je Rusija 2015. i 2016. godine uložila više od 15 miliona dolara u crnogorsku opoziciju i u ’nezavisne’ medije koje sam spomenuo kako bi spriječila Crnu Goru da uđe u NATO. Cilj je, po riječima potpredsjednika SAD Majka Pensa, ali i mnogih drugi visokih zvaničnika EU i SAD, bio i da se ubije tadašnji premijer Đukanović”; što je cilj protesta koji se drugu nedelju zaredom organiziju u Podgorici: “To nijesu građanski, nego par excellence politički protesti koje organizuje dio opozicije, dio NVO i dio medija. U tom smislu, oni su nastavak uličnih protesta iz 2015. i 2016. godine. Tim prije što je njihov glavni politički cilj i dalje isti: namjera da se zvanični kurs državne politike Crne Gore zaokrene za 180 stepeni, odnosno da se sa Zapada usmjeri ka Istoku, tj. ka Rusiji… Zanimljivo je da je gotovo bez odjeka u javnosti prošla izjava tužioca Katnića, koji je u jednoj emisiji demonstrante u Podgorici doveo u direktnu vezu sa činjenicom da će za mjesec ili dva biti izrečene prvostepene presude optuženima za pokušaj terorizma u Crnoj Gori iz oktobra 2016. Među optuženima su, kao što znate, vođe opozicionog Demokrtaskog fronta – četnički vojvoda Andrija Mandić i Milan Knežević. Uostalom, demonstracije su i počele ispred zgrade Tužilaštva, čime se jasno potvrđuje ono što vođe protesta i ne kriju: da je upravo tužilac Katnić, koji je pokrenuo istragu protiv pokušaja terorizma i nasilnog rušenja države, kao i protiv kriminalnih radnji odbjeglog tajkuna Duška Kneževića, zapravo rak-rana političko-medijske grupacije koja stoji iza protesta”.
Od 26. februara 2019. odbjegli vlasnik Atlas grupe Duško Knežević nalazi se na crvenoj potjernici Interpola, potvrdio je Nacionalni biro interpola sa sjedištem u Lionu. “Interpol je cijenio sve razloge koji su iznijeti, našao opravdanim zahtjeve Crne Gore, čime je ušao u proceduru stavljanja odbeglog Duška Kneževića na crvenu potjernicu”, saopšteno je u utorak uveče Televiziji Crne Gore.
Za Duškom Kneževićem, koji tvrdi da se nalazi u Londonu i da ima britansko državljanstvo, ranije je raspisana nacionalna poternica. Crnogorsko Tužilaštvo Kneževića sumnjiči u više slučajeva za pronevjere od nekoliko stotina miliona eura. U međuvremenu, Knežević se redovno oglašava u više crnogorskih, srpskih i regionalnih medija – uključujući N1 Srbije – definišući sebe ne samo kao “žrtvu političkog progona”, nego i kao lidera opozicije u Crnoj Gori i kao vođu protesta koji se posljednjih nedjelja organiziju u Podgorici.
Pozivajući se na tvrdnje odbjeglog crnogorskog tajkuna, kao i na snimak na kojem se vidi da bivši gradonačelnik Podgorice i funkcioner vladajuće Demokratske partije scijalista, Slavoljub Stijepović, 2016. godine, uoči održavanja opštih izbora u Crnoj Gori, od Kneževića uzima koverat sa 97.000 dolara, političko-medijske snage koje su, kako se spekuliše, iste godine iz Rusije dobile više od 15 milona dolara kako bi spriječile ulazak Crne Gore u NATO, sada traže vanredne parlamentarne izbore i tehničku vladu koja bi ih organizovala.
“Inicijativa za formiranje tehničke Vlade je legitimna, ali neopravdana i politički neprihvatljiva”, odgovara premijer Duško Marković, dodajući da u Crnoj Gori “trenutno postoje političke tenzije i političko nezadovoljstvo, ali ne i politička kriza”.
Analitičar i nekadašnji predsjednik Liberalnog saveza Crne Gore Ranko Đonović saglasan je sa stavom premijera Markovića. “O političkoj krizi danas govore samo neprofesionalni opozicioni mediji, što nema veze sa istinom. Sve tri grane vlasti funkcionišu u skladu sa zakonima i ustavom države Crne Gore, baš onako kako su i formirane”, kaže Đonović. “Sa druge strane, političkih tenzija, nezadovoljstva i ozbiljne krize ima u onim vilajetima u kojima dominira crnogorska opozicija. Pored ogromne mržnje koju iskazuju prema vlasti, a koja se dijelom prenosi i na naivno članstvo tih političkih stranaka, lideri opozicionih partija, naprosto, ne mogu da kontrolišu svoju, gotovo, histeričnu želju za vlašću…”
AVANGARDA: Što nije nikakva specifičnost crnogorske opozicije. U cijelom svijetu se opozicija bori za vlast.
ĐONOVIĆ: Da, ali kako se bori? Tako što pokušava da pobijedi na izborima. To nije slučaj u Crnoj Gori, u kojoj opozicija, budući da vlast ne može osvojiti na izborima, koristi ulicu, revoluciju, ako je neophodno i oružije da bi došla do željenog cilja. Uostalom, to smo vidjeli 16. oktobra 2016, ali i kasnije.
AVANGARDA: Kada kasnije?
ĐONOVIĆ: U parlamentu, gdje predstavnici opozicionih stranaka otvoreno poručuju da će priznati samo one izbore na kojima će pobijediti. To se dogodilo u Kotoru, Herceg Novom i u Budvi. Čudna neka demokratija političkih omladinaca i političkih staraca koji su u najvećoj mjeri čelnici crnogorske opozicije.
AVANGARDA: Prilikom susreta sa komesarom Johanesom Hanom, bivši predsjednik Skupštine Crne Gore i predsjednik opozicione Socijaldemokratske partije Ranko Krivokapić zatražio je formiranje tehničke vlade i raspisivanje “prvih slobodnih izbora” u Crnoj Gori. Hoće li vlast pristati na uslove opozicije, što mislite?
ĐONOVIĆ: Bivši predsjednik Skupštine Crne Gore, Ranko Krivokapić, osvjedočeni je šampion manipulacije, koji uporno prizemno lukavstvo pokušava da predstavi kao političku mudrost. Jer, što znači teza o prvim slobodnim izborima? Zar Krivokapićev SDP, zajedno sa Demokratskom partijom socijalista (DPS) Mila Đukanovića, osamnaest godina nije bio na vlasti u Crnoj Gori? Jesu li i ti izbori bili pokradeni? Je li bio pokraden referendum iz 2006, kojim je obnovljena crnogorska državna nezavisnost?! Siguran sam da i crnogorska vlast i crnogorska opozicija danas s pravom gaje jednako nepovjerenje prema Ranku Krivokapiću.
AVANGARDA: Pitala sam Vas o tehničkoj Vladi.
ĐONOVIĆ: Ukoliko DPS prihvati formiranje tehničke vlade, opozicija mora znati da će to biti u korist DPS-a, a na štetu opozicije. Tako je uvijek bilo.
AVANGARDA: Opozicija je i 2015. tražila tehničku vladu i dobila ju je.
ĐONOVIĆ: I, što se onda dogodilo? Dobili su četiri ministra i jednog potpredsjednika Vlade, obavezali se da će organizovati izbore, priznati njihove rezultate i, umjesto toga, kada su vidjeli da gube, dobili smo 16. oktobar 2016.
AVANGARDA: Dobro, ali ima li novonastala politička situacija sličnosti sa onom iz 2015, kada je opozicija ušla u Vladu premijera Mila Đukanovića?
ĐONOVIĆ: Vjekovima su političke situacije nametane sa strane nailazile na jedan broj pristalica u Crnoj Gori. Iako sve te tendencije imaju svoje međusobne i sličnosti i razlike, politički cilj im je uvijek isti: da se ukine crnogorska država i da se poništi crnogorski nacionalni identitet kao preduslov opstanka najstarije države bivše Jugoslavije. U tom bi se kontekstu, vjerujem, morali posmatrati i svi događaji u novijoj crnogorskoj istoriji, pa i oni poslednjih trideset godina.
AVANGARDA: Kada se rekli da u Crnoj Gori nema političke krize, htjeli ste da kažete da odbjegli crnogorski tajkun Duško Knežević nije izazvao “politički cunami” koji je najavljivao?
ĐONOVIĆ: Naravno da nije. Ne može, naime, ovdje biti riječi o bilo kakvom “političkom cunamiju”, pa ni o povjetarcu; možda o osrednjem propuhu, koji se u početku blago osjeti, a onda se i ne primjećuje. Izuzuev ispraznih tračeva po sistemu “reče mi jedan čo’ek”, javnost u Crnoj Gori do sada nije ni čula ni vidjela niti jedan dokaz ili ozbiljnu optužba koja bi mogla da uzdrma državu Crnu Goru. Istovremeno, nijesam siguran u kojoj je mjeri Duško Knežević optužio samog sebe i koliko ima dokaza za ono što tvrdi.
AVANGARDA: Knežević tvrdi da ima snimke…
ĐONOVIĆ: Gdje su?! Knežević već dva mjeseca prijeti novim snimcima, ali nikako da ih pokaže. Svaka njegova izjava najavljuje novo krivično djelo protiv samog Kneževića, u kojem je on organizator kriminalne grupe. Optužnice ga terete za ogromne milione koje je zaradio utajom poreza, ili za druge vidove finansijskih manipulacija. Mislim da bi tajkunu Dušku Kneževiću bolje bilo da vrijeme iskoristi kako bi se odbranio, a ne kako bi bilo koga optuživao. Uostalom, koga god je optužio, šta god je rekao, bio je odmah demantovan: kako od strane predsjednika Mila Đukanovića, tako i bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, nekadašnjeg ministra u Vladi Srbije Milutina Mrkonjića, pa redom.
Na kraju, svi koji su učestvovali u krivičnim djelima koja se stavljaju Kneževiću na teret, svi koji su znali za njegove kriminalne poslove, a o tome su ćutali, svi koji po bilo kojem osnovu mogu biti odgovorni za određena krivična djela moraju odgovarati pred nadležnim crnogorskim organima. Dolazili oni iz vlasti, opozicije ili ostalih medijskih i društvenih struktura.
AVANGARDA: Pobjeda je objavila da su takozvane VIP kartice Kneževićeve Atlas banke, čiji su limiti iznosili i do 600.000 eura, posjedovali političari iz vlasti i opozicije, ali i vlasnici “nezavisnih” medija u Crnoj Gori. Kako to tumačite? Da li je Knežević na taj način zaista kontrolisao ili kupio pola Crne Gore?
ĐONOVIĆ: Sve to izgleda dosta čudno. Jer, čime su vlasnici povlašćenih kartica garantovali tako visoke limite? Nadam se da će odgovor na to pitanje dati istraga. U svakom slučaju, ne vjerujem da je Duško Knežević tolike sume odobravao i praštao korisnicima kartica zbog prijateljstva ili urođenog altruizma. Tim prije što je vrijeme koje je proteklo od afere Knežević do danas pokazalo da on nema prijatelja, da mu ti ljudi nijesu bili, niti su mu danas prijatelji. Kao ni on njima.
AVANGARDA: Mislite li da Duško Knežević sam vodi bitku protiv predsjednika Crne Gore i specijalnog tužioca, ili je riječ o široj organizaciji?
ĐONOVIĆ: Kako je sve počelo i kako se odvija, postoji osnovana sumnja da je Knežević na nekakvom specijalnom zadatku protiv Crne Gore. Nažalost, danas svako može biti član formalne ili neformalne organizacije koja radi protiv crnogorskih državnih interesa. Sam Duško Knežević se, kako kaže, godinama pripremao za ovo što gledamo i slušamo poslednjih mjeseci: tajno je, tvrdi, snimao ljude sa kojima se viđao, o njima pravio nekakve dosijee, koliko je znao i umio povezivao se sa svima koji su mu mogli pomoći u namjeri da nanese zlo predsjedniku Milu Đukanoviću i vlasti u Crnoj Gori. To su njegove riječi! Doduše, Knežević nije pretjerano inteligentan čovjek…
AVANGARDA: Ne bih rekla! Posebno ne ako je toliki novac zaradio na način na koji tvrdi specijalni tužilac Milivoje Katnić i ako evo dva mjeseca o jadu zabavi Crnu Goru.
ĐONOVIĆ: Nije, nije… Knežević je, tvrdi tužilac, a potvrđuje centrala Interpola koja je za njim rapisala crvenu međunarodnu potjernicu, napravio orgroman broj krivičnih djela, prao novac, opljačkao sopstvenu banku, bavio se brojnim nezakonitim poslovima, korupcijom… Za sve to vrijeme ljudi koji su zaposleni u njegovim kompanijama mjesecima nijesu primali plate, zbog čega se pred crnogorskim sudovima protiv njega vode brojni sudski sporovi. Najciničnije je to što sada on ljude koje je pokrao i opljačkao poziva na demonstracije protiv vlasti koja namjerava da im pokradeni novac vrati. Iako to njemu danas izgleda drugačije, Knežević je u svemu siguran gubitnik. Tim prije što se pokazao da je ničiji i kum i prijatelj. Najzad, ako vjeruje da su mu prijatelji oni koji ga danas, navodno, podržavaju i huškaju da srlja još dublje u bezdan, morao bi se prisjetiti da je riječ o istim političkim i medijskim strukturama – od opozicionih stranaka, do “Vijesti”, “Monitora” i “Dana” – koji su, na ovaj ili na onaj način, i oktobra 2016. stajali iza nasilnog pokušaja rušenja vlasti u Podgorici. Uostalom, sjetite se da je Rusija 2015. i 2016. godine uložila više od 15 miliona dolara u crnogorsku opoziciju i u “nezavisne” medije koje sam spomenuo kako bi spriječila Crnu Goru da uđe u NATO. Cilj je, po riječima potpredsjednika SAD Majka Pensa, ali i mnogih drugi visokih zvaničnika EU i SAD, bio i da se ubije tadašnji premijer Đukanović
AVANGARDA: Što ta činjenica govori o Crnogorcima? Je li Tito imao pravo kada je generala Jova Kapičića pitao: “Zašto ste vi Crnogorci tako nepouzdan narod”?
ĐONOVIĆ: Iako je Rusija, svjesna da bi fizičkim uklanjanjem Mila Đukanovića sa političke scene – kako prije, tako i nakon članstva Crne Gore u NATO – ostvarila neke svoje važne strateške ciljeve, uložila ogroman novac u taj projekat, Crna Gora je danas samostalna država, članica NATO alijanse, na pragu je EU i, uz sve probleme, nikad jača tokom svog postojanja.
Kada je riječ o pitanju postavljenom Jovu Kapičiću negdje nakon 1948. godine, možda se Tito, tokom Drugog svjetskog rata, mogao isto tako zapitati – kako ste vi Crnogorci tako hrabar i pouzdan narod. Najzad, kad bi vidio ovo što poslednjih godina čini opoziciono-medijska grupacija o kojoj sam govorio, siguran sam da bi Tito postavio pitanje – zašto sve vi Crnogorci tako neracionalan, nepametan narod?
AVANGARDA: U Podgorici se poslednje dvije nedjelje održavaju građanski protesti, na prvi pogled nalik onima koji se gotovo tri mjeseca organizuju u Beogradu. Razlike i sličnosti između ovih demonstracija poslednjih dana analiziraju mnogi domaći i regionalni mediji. Šta Vi kažete?
ĐONOVIĆ: To nijesu građanski, nego par excellence politički protesti koje organizuje dio opozicije, dio NVO i dio medija. U tom smislu, oni su nastavak uličnih protesta iz 2015. i 2016. godine. Tim prije što je njihov glavni politički cilj i dalje isti: namjera da se zvanični kurs državne politike Crne Gore zaokrene za 180 stepeni, odnosno da se sa Zapada usmjeri ka Istoku, tj. ka Rusiji. Oni što priželjkuju “balkansko proljeće” i prizivaju ljude na demonstracije u svim državama Balkana morali bi znati da onaj koji u srcu nosi zimu ne može nikada i nikako donijeti proljeće.
Ne mislim da ima neke posebne sinhronizovanosti između protesta u Beogradu i ovih u Podgorici, kao ni sa protestima u našem bližem ili širem okruženju. Uostalom, političke prilike u Crnoj Gori i Srbiji neuporedive su u svakom smislu, i to na štetu Srbije – od unutrašnjih prilika, medijskih i svih drugih sloboda, do spoljnopolitičkog opredjeljenja i orijentacije.
Kada je riječ o protestima u Crnoj Gori, zanimljivo je da je gotovo bez odjeka u javnosti prošla izjava tužioca Katnića, koji je u jednoj emisiji demonstrante u Podgorici doveo u direktnu vezu sa činjenicom da će za mjesec ili dva biti izrečene prvostepene presude optuženima za pokušaj terorizma u Crnoj Gori iz oktobra 2016. Među optuženima su, kao što znate, vođe opozicionog Demokrtaskog fronta – četnički vojvoda Andrija Mandić i Milan Knežević.
AVANGARDA: Vidite li Vi vezu o kojoj govori tužilac Katnić?
ĐONOVIĆ: Naravno da vidim. Uostalom, demonstracije su i počele ispred zgrade Tužilaštva, čime se jasno potvrđuje ono što vođe protesta i ne kriju: da je upravo tužilac Katnić, koji je pokrenuo istragu protiv pokušaja terorizma i nasilnog rušenja države, kao i protiv kriminalnih radnji odbjeglog tajkuna Duška Kneževića, zapravo rak-rana političko-medijske grupacije koja stoji iza protesta.
AVANGARDA: Paralelno sa protestima u Podgorici, čelnici Demokrata, Demosa i Crnogorske organizuju demonstracije u Budvi. Je li Vas iznenadilo učešće Crnogorske u ovim protestima?
ĐONOVIĆ: Nije. Ovakva Crnogorska konačno se našla na mjestu koje zaslužuje i kojem je očito dugo težila. Dakle, u pravom su društvu. Na čelu te stranke je Vladimir Pavićević, čovjek koga ovakva Crnogorska takođe zaslužuje i koji zaslužuje nju. Zahvaljujući Pavićeviću, Crnogorska se našla i u izvršnoj vlasti u Budvi zajedno sa Demokratskim frontom, čiji je lider četnički vojvoda, ali i sa njima sličnim partijama. U pravom su društvu, kažem Vam.
AVANGARDA: U najavi budvanskog protesta piše da ga organiziju “lideri triju subjekata, nezavisni intelektualci i žrtve progona DPS-a”. Da li se igdje osim u Crnoj Gori “žrtvom progona” može nazvati nekadašnji predavač na beogradskom Fakultetu političkih nauka – govorim o predsjedniku Crnogorske – kojem je ta visokoškolska ustanova odbila da produži ugovor i koji je, po dolasku u Crnu Goru, ekspresno primljen na univezitet čiji je jedan od osnivača i vlasnika predsjednik Milo Đukanović?! Od “slučaja” Dobrice Ćosića, koga su komunisti “prognali”, ne u zatvor kao Milovana Đilasa, nego na – Dedinje, strašnjeg progona nijesam vidjela. A Vi?
ĐONOVIĆ: Budvanski protesti organizuju “lideri triju subjekata”, što me, izvinite, neodoljivo podsjeća na ona tri kobna prsta ranih devedesetih podignuta po Srbiji, Crnoj Gori. Hrvatskoj, dijelu Bosne… Kakvi lideri, takvi protesti i takve poruke! Trojica o kojima govorimo jesu žrtve i prognanici, ali ne vlasti, nego vlasitih sujeta i nerealnih želja. Svi su nekada bili članovi ne jedne, nego više političkih partija – različitih, razumije se – pa im je promjena dresa i tima, za razliku od cilja i ideja, konstanta. “Naš” Aleksa Bečić, “naš” Miodrag Lekić, “naš” Vladimir Pavićević, tako ih najavljuju. Da, da… Naši a tuđi!
AVANGARDA: Duško Knežević je više puta rekao da je njegov cilj svrgavanje predsjednika Mila Đukanovića sa vlasti i da velike nade polaže u “zdravo krilo DPS-a” koje će, kaže, preuzeti vlast. Griješi li Knežević kad igra na kartu podjela u DPS-u?
ĐONOVIĆ: Prvo, Knežević priziva ono čemu se nada, vjerujući da bi od toga mogao imati neku korist. Što samo potvrđuje moju tezu o njegovoj (ne)inteligenciji. Jer, sve i kada bi došlo do podjele unutar vladajućeg DPS-a koju odbjegli tajkun priželjkuje, kakvu bi korist on od toga mogao imati? Nikakvu! Jer nikakvo “krilo” niti jedne ozbiljne partije nikada više neće poželjeti da ima posla, niti da u svojoj blizini ima do te mjere kompromitovanog opskuranta kakav je Duško Knežević. Zbog svih laži, izmišljotina i gadosti koje je izgovorio poslednjih mjeseci, kada sve ovo prođe – uključujući sudski proces – sa tim čovjekom niko pristojan neće htjeti da popije kafu. Ni jutarnju, ni popodnevnu.
AVANGARDA: Tokom afera “Nacional” i “SČ”, zapadna međunarodna zajednica otvoreno je podržavala one snage koje su, napadajući Mila Đukanovića, pokušale da sruše ideju nezavisne Crne Gore. Kako danas EU reaguje kada je riječ o aferi “Koverat”? Da li su nešto naučili iz oktobra 2019?
ĐONOVIĆ: Vinstor Čerčil je rekao da “Engleska nema stalne prijatelje ili stalne neprijatelje; Engleska ima stalne interese“. Naravno, to važi i za sve druge normalne države. Valjda će to uskoro važiti i za Crnu Goru .
