Zašto je Tužiteljstvo BiH, iako je godinu dana prije izbijanja afere Diploma, koja je potresla državu, imalo informacije o tome dostavljene iz SIPA-e, odbilo da otvori istragu? Jesu li za njihovu odluku bile presudne informacije, koje su objavili neki mediji, a po kojima tužitelji Tužiteljstva BiH nisu otvorili istragu jer su uticajni pojedinci iz pravosuđa povezani s nekim od tih centara? Ili (bar najupućeniji na vrhu) u Tužiteljstvu znaju nešto više, da je, možda, afera oko kupovine diploma srednje medicinske škole za samo 17 dana, koju je raskrinkao sarajevski portal žurnal, tek vrh ledenog brijega iza koga je cijeli finansijsko-poslovni projekat, brižljivo isplaniran i realiziran s vrha Hrvatskog narodnog sabora po uzoru na model kakav je nekad bio u i oko Hercegovina osiguranja i Hercegovačke banke u vrijeme tzv. Hrvatske samouprave? I da bi otvaranje istrage ozbiljno zatreslo i sam vrh HDZ-a u BiH, pa i u Hrvatskoj?
Nikad niko se nije potrudio da upita hrvatske zvaničnike u BiH iz kojih sredstava se finansiraju aktivnosti Hrvatskog narodnog sabora, odnosno brojne akcije u kojima učestvuju hrvatski dužnosnici u BiH – diplomatski sastanci, odlasci u inostranstvo, Bruxelles, Zagreb, Beograd, razni skupovi, organiziranje konferencija, medijskih kampanja, izrade raznoraznih dokumenata...? Jesu li za to dostatna sredstva koja se izvlače iz Elektroprivrede HZ-HB, Eroneta, PTT Mostara, SKB Mostar, ŠGD HB Šume d.o.o Kupres..., o čemu se povremeno može čitati u medijima? Suradnja s Rusima preko PPD-a (iz Hrvatske), firme Erdal (u BiH), rudnika boksita u Posušju, Aluminija? Kroz (štetne i po BiH i po Hrvatsku) ugovore koje je (uz Čovićev blagoslov) Denis Lasić, ministar prometa u Vladi Federacije, potpisao s Miljanom Brkićem i Josipom Jurčevićem (ugovor PPD-a, odnosno Cargo prevoza preko firme Adria prijevoz PPD)? Ako se uzmu tačnim teze analitičara, koji pomno prate dešavanja u hrvatskom korpusu, i prihvati da je Hrvatski narodni sabor formiran kao preteča koja će postaviti bazu za treći entitet, jesu li ti izvori finansiranja dovoljni?
Zašto je Tužiteljstvo BiH, iako je godinu dana prije izbijanja afere Diploma, koja je potresla državu, imalo informacije o tome dostavljene iz SIPA-e, odbilo da otvori istragu? Jesu li za njihovu odluku bile presudne informacije, koje su objavili neki mediji, a po kojima tužitelji Tužiteljstva BiH nisu otvorili istragu jer su uticajni pojedinci iz pravosuđa povezani s nekim od tih centara? Ili (bar najupućeniji na vrhu) u Tužiteljstvu znaju nešto više, da je, možda, afera oko kupovine diploma srednje medicinske škole za samo 17 dana, koju je raskrinkao sarajevski portal Žurnal, tek vrh ledenog brijega iza koga je cijeli finansijsko-poslovni projekat, brižljivo isplaniran i realiziran s vrha Hrvatskog narodnog sabora po uzoru na model kakav je nekad bio u i oko Hercegovina osiguranja i Hercegovačke banke u vrijeme tzv. Hrvatske samouprave? I da bi otvaranje istrage ozbiljno zatreslo i sam vrh HDZ-a u BiH, pa i u Hrvatskoj?
Aktivnosti, ali na nižim nivoima
Koliko god su se tužitelji, na čelu s v.d.glavnom tužiteljicom Tužiteljstva BiH, Gordanom Tadić, u međuvremenu imenovanu za glavnu tužiteljicu, nadali da mogu blokirati istragu, odnosno zaštiti one “s vrha” HNS-a do kojih bi iole ozbiljna istraga u ovom slučaju neminovno dovela, činjenica je da oni nisu jedina državna institucija u BiH koja se bavi istraživanjem i dokumentiranjem organiziranog kriminala i korupcije.
“Ako imate ljude koji su povezani sa spornim ustanovama i u isto vrijeme povezani sa tužilaštvima, kako očekivati onda od tužilaštava da nezavisno provedu istragu. Ovdje se radi o mnogo većem pitanju koje stoji u pozadini, a to je povezanost onih koji su umiješani u ove afere i onih koji bi trebalo da provedu istrage. Govorim o tome da je generalno kod nas upitan integritet pravosuđa kroz razne afere, zbog čega i postoje te barijere u procesuiranju određenih predmeta. Vidimo neke aktivnosti u istragama pokrenutim na nižim nivoima. Ukoliko se radi o mrežama koje su djelovale na različitim nivoima, onda bi Tužilaštvo BiH trebalo da se s tim pozabavi, a ako neće, onda tražiti odgovornost za nepostupanje”, izjavila je Ivana Korajlić iz Transparency Internationala u BiH krajem januara.
No, ono što jeste istinska smetnja za zataškavanje ovakve afere jesu brojne informacije već plasirane u javnost, ali i činjenica da se u više agencijama već mjesecima skupljaju podaci i dokazi o brojnim institucijama uključenim u ovaj slučaj, a svima je zajedničko da su povezane s Central osiguranjem BiH. Prema tim, do sada prikupljenim informacijama, s cijelim ovim dobro osmišljenim projektom, kome je cilj izvlačenje finansijskih sredstava od građana BiH, povezuje se vrh HNS-a, ali i diplomatske i obavještajne mreže gusto isprepletene u BiH, povezane s ruskim, ali i s “ozbiljnim igračima” finsijsko-poslovno-obavještajnih struktura iz Hrvatske. Nesumnjivo da bi ozbiljna istraga zatresla i neke finansijsko-političke lobije u Hrvatskoj, što, očito, treba spriječiti po svaku cijenu.
Pomoć iz Zagreba
Prema, (još uvijek) nezvaničnim informacijama, jer Tužiteljstvo BiH neće da pokrene ozbiljnu istragu i objedini podatke sigurnosno-policijskih agencija u BiH, iza koncerna Central osiguranja stoji sam vrh HNS-a, na čelu s Draganom Čovićem. U izvještajima bh. sigurnosno-policijskih agencija s idejnim tvorcima i organizatorima cijelog ovog finanijsko-poslovnog projekta, povezuju se i Miro Musić iz Sigurnosno-obavještajne agencije Hrvatske, Ivan Bandić, generalni konzul Hrvatske u Tuzli, o kome smo više pisali prošle godine u tekstu “Čović i njegovi sokolovi” (
http://avangarda.ba/detaljno.php?id=601), a koji se opet direktno povezuje s Milanom Bandićem i Milijanom Vasom Brkićem (više o Brkiću i njegovom “angažmanu” u BiH u tekstu “Prodor Rusije na Balkanu u energetski sektor uz pomoć domaćih moćnika”,
http://avangarda.ba/detaljno.php?id=616) koji slove kao siva eminencija HDZ-a u Hrvatskoj, ali i BiH i među najzaslužnijim za jačanje HNS-a, odnosno Central osiguranja BiH. Koliko su, zaista, zaslužni za “uspješnost” koncerna, ne može se znati dok Tužiteljstvo BiH ozbiljno ne provede istragu, kako su to svojevremeno uradili tužitelju u slučaju Hercegovačke banke, iako su i tada posljedice bile dalekosežne, a dovele su i do promjena na čelu HDZ-a BiH.
Cilj cijelog ovog projekta, kako smo već naveli, bio je izvlačenje finansijskih sredstva za funkcioniranje HNS-a, odnosno akcija koje se zadnjih godina poduzimaju na uspostavi trećeg entiteta. Navodno su bili sačinjeni čak i planovi o pojedinim ministarstvima, prije svega onom koje bi se bavilo finansijama HNS-a.
Po informacijama agencija Dragan Čović je za realizaciju projekta zadužo Dinka Muslina iz Čapljine, koji je u Sarajevu bio generalni direktor Euroherc osiguranja, da organizira poslove Central osiguranja (sin i supruga su mu zaposleni u Eurohercu, a on je imenovan kasnije na mjesto direktora Agencije za nadzor osiguravajućih društava u FBiH).
Nakon osnivanja na ma mjesto direktora “Central osiguranja” imenovan je Mladen Markotić, bivši rukovodilac Croatia osiguranja Ljubuški, kome je suđeno zbog kriminalnih radnji u ovoj firmi, ali ne i presuđeno.
Krajem juna prošle godine iz Croatia osiguranja Hrvatske su saopćili kako namjeravaju preuzeti Central osiguranje i Testing Grupe u BiH čime bi povećali ukupan tržišni udio na 13 posto i time postali tržišni lider na bosanskohercegovačkom tržištu. Kako su tada naveli, Croatia osiguranje BiH je u 2017. godini ostvarilo 25 milijuna eura premije osiguranja, uz tržišni udio od sedam posto, dok je Central osiguranje s premijom od 14 milijuna eura u 2017. imalo tržišni udjel od četiri posto, a Testing Grupa, koja ima 16 posto tržišnog udjela u tehničkim pregledima na području Federacije BiH i 2017. je imala prihod od 6,1 milijuna eura. Iz Central osiguranja nije bilo nikakvih objašnjenja zašto se odjednom prodaje, a 28. juna 2018. potpisan je okvirni ugovor o kupnji 100-postotnih udjela u Central osiguranju i Testing Grupi, da bi se, opet bez ikakvog objašnjenja, krajem januara 2019. pojavila informacija da Croatia osiguranje odustaje od ove kupnje.
Novo “hrvatsko osiguranje”
No, vratimo se na osnivanje Central osiguranja u čemu je, navodno, Dragan Čović imao i podršku Dubravka Grgića (po informacijama agencija po savjetu iz samog vrha moćnih pojedinaca u Hrvatskoj), inače vlasnika Euroherca, koji je osnivanje novog osiguravajućeg društva podržao tako što se povukao s dijela tržišta i ustupio ga Central osiguranju. Pomenimo da je Dubravko Grgić 1999. napustio BiH i s porodicom odselio u Zagreb nakon niza sukoba sa Ivom Lučićem i njegovim bratom Milanom. Nezvanične informacije kažu da je uspostavi HNS-a, kao bazi za platformu trećeg entiteta, upravo prethodilo povlačenje Euroherca iz BiH, odnosno prepuštanje prostora novom “hrvatskom osiguranju” – Central osiguranju.
Početni kapital za rad Central osiguranja, prema informacijama do kojih su došle agencije koje su prikupljale informacije u ovom slučaju, obezbjeđen je iz budžeta Zapadno-hercegovačkog kantona. Navodno su Dragan Čović, kao predsjednik HNS-a, Vjekoslav Bevanda, uz stručnu pomoć Borislava Kutle (bivši direktor Zagrebačke i Unicredit banke) i uz pomoć kantonalnih dužnosnika, osmislili izvlačenje nekoliko miliona KM iz budžeta ZHK koji su prebačeni na račune Central osiguranja, a u budžetu su jednostavno proglašeni dugom i proračunskim deficitom. Nakon toga je Vlada Zapadno-hercegovačkog kantona, po nalogu premijera Zdenka Ćosića podigla kredit kod komercijalne banke UniCredit kako bi kanton mogao funkcionirati.
Krajem juna 2916. godine u sarajevskoj općini Novi Grad registrirana je novo osiguravajuće društvo – Central osiguranje, (u ulici Džemala Bijedića broj 39) sa osnivačkim kapitalom od dva miliona KM. Kao osnivači Central-osiguranja navedene su dvije firme, Visoka škola “CEPS-Centar za poslovne studije” iz Kiseljaka i Centar Gradnja iz Širokog Brijega čiji je osnivač Mila Ševo, majka Ivana Ševe, zbog čega se već tada navodilo da su to firme koje kontrolira Ivan Ševo.
Prema Izvještaju o finansijskoj reviziji za 2017. godinu, koji je objavljen u septembru 2018. u Narodnim novinama Županije Zapadnohercegovačke (br. 8/12, 20/13, 5/17) dugoročne obaveze Zapadno-hercegovačke županije iznosile su 8.346.687 KM i odnosile su se na obaveze po kreditima 7.826.685 KM i obaveze po osnovu finansijskog leasinga od 520.002 KM. Struktura i stanje iskazanih dugoročnih obaveza zaključno s 31.12.2017. po dugoročnim kreditima, uz obaveze prema Razvojnoj banci i MMF (1.173.776 sve za deficit u budžetu), prema komercijalnim bankama su bile puno veće, pa je tako ovaj kanton duguvao na ime dugoročnih komercijalnih kredita UniCredit banci d.d Mostar za jedan kredit 2.845.287 KM (također za deficit), s tim da period otplate upućuje da je kredit uzet nekoliko godina ranije jer je kao period otplate za glavnicu navedeno 2015-2020, a kamate 2014-2020). u Izvještaju revizora je vidljivo da su i ranije imali kredit od iste banke (otplaćivan u periodu 2013-2017). Uz to ovaj kanton je imao dva kredita kod Nove banke AD Banja Luka (oba zaduženja na ime deficita) po kojima je dugovao 2.540.791 (peiod otplate i glavnice i kamate 2016-2020) i 1.266831 KM (period otplate i glavnice i kamata 2016-2020). Ovaj kanton je, po Izvještaju, imao i u prethodnom periodu 2010-2015 dva kredita, od koji je jedan bio uzet za deficit u budžetu, i prema stanju 31.12.2011. dug prema ovoj banci iznosio je 4.000.000 miliona KM; u istom periodu (za deficit budžeta) iznos kredita kod MMF-a iznosio je 2.700.000 KM.
Kad je u pitanju deficit ovog kantona, revizori su naveli: “Proračunom Županije za 2017. godinu nije planirano pokriće ostvarenog deficita iz prethodnih godina, u skladu sa članom 43. stav 2. Zakona o budžetima u FBiH, koji je na datum prethodnog bilansa iznosio 41.272.998 KM (...) Ne možemo potvrditi iskazani akumulirani deficit, obzirom da nisu evidentirane sve nastale obaveze, a samim tim ni rashodi iz ranijih razdoblja.”
U martu 2015. objavljeno je da ZHK duguje Poreznoj upravi FBiH više od 30 miliona neuplaćenih sredstava za doprinose budžetskim korisnicima. U januaru 2016. pominjao se i dug od oko 10 miliona KM SKB Mostar (Sveučilišna klinička bolnica Mostar). Krajem 2017. Vlada Zapadnohercegovačke županije je radila rebalans proračuna zbog viška sredstava na prihodovnoj strani.
(U sljedećem nastavku: Koje su sve firme u koncernu okupljenom oko Central osiguranja?)
