I Dodik i Čović sad imaju i unutrašnje probleme, koje su sami proizveli, ali teško da ih sami, bez ozbiljnih rezova, mogu riješiti. Dragan Čović gubi za njega dragocjenu podršku, a ponovnim otvaranjem fronta s generalima HVO-a i braniteljima dovodi se u, možda, i najozbiljniju krizu otkako je na čelu HDZ-a, veću i od gubitka izbora. S druge strane, Dodik uz proteste građana, također, ima probleme s Draganom Lukačem, koji se ne želi povući s pozicije, ali i Zoranom Tegeltijom koji je Dodikovim potezima ostao “na ulici”, a obećano mu je bilo prvo mjesto premijera RS-a, a onda mandatara Vijeća ministara. Obojica o Dodiku znaju puno više no što bi on u ovom trenutku želio. Dodiku i Čoviću u njihovim planovima na ruku je išla i komplicirana situacija među strankama koje su dobile glasove na izborima u Federaciji BiH, odnosno njihovi međusobni sukobi i nemogućnost postizanja bilo kakvog dogovora. No, čini se da su ih upravo radikalni potezi i javne prijetnje Dodika i Čovića ujedinili, bar, kada je u pitanju budućnost Bosne i Hercegovine. Odavno je jasno da jedino ujedinjene probosanske stranke mogu biti barijera Dodikovim i Čovićevim politikama haosa i blokiranja Bosne i Hercegovine na putu i u NATO i u Evropsku uniju. I to je snaga, koja podržana međunarodnom zajednicom, može obezbjediti mir i sigurnost u BiH, ali i ekonomski napredak.
Jedino gore od odlaska Dragana Čovića, Vjekoslava Bevande i Josipa Grubeše, u Banja Luku na proslavu neustavnog 9. januara i tzv. Dana Republike, bile su njihove reakcije zbog zgražavanja i ogorčenja javnosti koje je uslijedilo isti dan. A u delegaciji HDZ-a u Banja Luci su taj dan bili i Davor Čordaš i Josip Jerković.
“Zaustavimo zlonamjernu i štetnu propagandu, medijska podmetanja i dezinformiranje. Okrenimo se jedni drugima i gradimo odnose povjerenja na temelju ustavnih načela konstitutivnosti i legitimnog demokratskog predstavljanja! STOP MRŽNJI!!!!” – poručio je nakon toga “legitimni predstavnik” Hrvata u BiH, Dragan Čović na svom twiter profilu, poručujući svima koji ne slave 9. januar da su mrzitelji; Bevanda je, pak, ustvrdio kako se ovim nastavlja “antihrvatska histerija u BiH”, nazivajući one koji su zbog toga reagirali “huškačima”; Grubeša je bio kategeoričan: 9. januar je potpuno legalan!?
Istovremeno, za prašinu koja se podigla zbog njihovog slavljenja 9. januara (nije pomoglo ni tumačenje nekih medija u RS kako je to Čović učinio zbog Dodika, te da će i Dodik tako popdržati ono što slave Hrvati), mediji bliski HDZ-u u BiH, u maniru na kome bi im mogli pozavidjeti i Vučićevi tabloidi, za sve su ekspresno okrivili Bošnjake i Sarajevo, pa i za smjenu hrvatskog ambasadora. No, dnevnik.ba je, ipak, otišao najdalje, objavljujući status s FB-a nekog anonimusa, u kome se za Bošnjake navodi da su “nasljedno predodređeni da izdaju, prevare i zabiju nož u leđa. Isto su napravili i prije 500 godina...”. Zbog ovakvih izjava i objava, nesumnjivo da bi morala reagirati udruženja novinara, RAK, Vijeće za štampu..., ali i nadležna tužiteljstva.
Posljedice po Čovića
Dok su se obračunavali sa Bošnjacima i Sarajevom hrvatski dužnosnici (i mediji) iz BiH potpuno su previdjeli da bi takvim kritikama zbog proslave 9. januara mogli biti izloženi i u Hrvatskoj, ali i od dijela hrvatske javnosti u BiH, a upravo te reakcije nisu prestale ni nakon ekspresne smjene hrvatskog ambasadora, uz reagiranja i brojnih svjetskih medija. No, dok, Željana Zovko, zastupnica Hrvatske u Evropskom parlamentu (inače rođena u Mostaru), ne vidi ništa sporno u tome, i staje u zaštitu smjenjenog ambasadora, a Bosnu i Hercegovinu proglašava problematičnom zemljom, Doris Pack, dugogodišnja njemačka zastupnica u EP, na svom twiter profilu napisala je: “Proslava dana RS zabranjena je presudom Suda. Ipak njoj je prisustvovala premijerka Srbije, i ne mogu vjerovati gospodin Čović, predsjednik HDZ-a BiH. Da li je on zaboravio šta se desilo s Hrvatima (i Bošnjacima) u tzv. RS. Kako se Hrvati osjećaju uvrijeđenima? Stidim ga se!” A mnogi su fakturu zbog lidera ove stranke upravo ispostavili HDZ-u BiH optužujući ih da slijede velikosrspku politiku.
Očito uljuljkan i ponesen intenzivnom podrškom koju već mjesecima ima od svih struktura u BiH i Hrvatskoj (kao i podršku premijera Plenkovića i predsjednice Grabar Kitarović), pa čak i u nekim međunarodnim krugovima, za operaciju “legitimni”, a koja je uključivala promjene Izbornog zakona u BiH i zahtjeve za trećim enitetom uz pravu diplomatsku ofanzivu, prijetnje BiH iz Sabora i izglasavanje Rezolucije, počasni doktorat Zagrebačkog sveučilišta... Dragan Čović je napravio pogrešnu procjenu i – otišao u Banja Luku da slavi 9. januar. Ponižavajući time sve žrtve Srpske Republike, među kojima i Hrvate. No, još je jedan bitan elemenat koji je potaknuo Čovića na pogrešne procjene: oni koji pažljivije prate dešavanja u regionu, sjetit će se da je na zadnjoj godišnjici u Vukovaru Čović bio u prvom redu, uz Plenkovića. Ali, ne i prethodne godine, jer mu je jasno poručeno da je – nepoželjan.
Otkako je instaliran (podrškom Bariše Čolaka i lobija oko njega povezanih sa sličnim u Zagrebu) na čelo HDZ-a BiH, Čoviću su najozbiljnija opozicija bili generali HVO-a koji su se nekoliko puta i javno očitovali protiv politike Dragana Čovića, po njima, bliske sigurnosnim službama i kosovskim i debeovskim kadrovima, a ne hrvatskim braniteljima. No, nakon što je osmišljena i započeta operacija “legitimni”, uz pomoć uticajnih posrednika, generali su se povukli i više nije bilo sukoba, bar ne javno. Nakon čega ih je Čović, očito podcjenio, ali i ponizio odlaskom 9. januara u Banja Luku.
Uslijedile su rekacije. Prvo je saopćenje uputila Udruga branitelja Domovinskog rata HVO-a, podružnica Livno, koje potpisuje Ivica Padro, predsjednik Udruge, a u kome se, uz niz oštrih kritika navodi i ovo: “Gospodine Čoviću, vašim odlaskom u B. Luku na obilježavanje tvorevine koja slavi formiranje srpskog entiteta, koji je nastao etničkim čišćenjem i gdje je ubijeno i protjerano preko 200.000 Hrvata i 350.000 Bošnjaka, počinili ste izdajnički čin prema svome narodu i braniteljima, jer ste nazočili svečanom postrojavanju i dodjeli odličja osuđenom ratnom zločincu Slavku Lisici. (...) Gospodine Čoviću, na neustavnom ’velikosrpskom derneku’ u režiji Milorada Dodika se ne može gradi konstitutivnost i ravnopravnost Hrvata u BiH. Udruga smatra da je to vaš i Dodikov smišljeni čin, kako bi se raspirivala mržnja s ciljem zaoštravanja međunacionalnih odnosa u BiH. (...) Udruga branitelja Domovinskog rata HVO-a nije i nikada neće biti glasilo niti jedne političke stranke, pa niti vas Dragane Čoviću, koji ste nacionalne interese hrvatskog naroda podredili osobnim interesima vas i vama bliskih stranačkih osoba. Braniteljima je nezamislivo, da bilo tko iz hrvatske politike ide u Banju Luku na ’velikosrpski dernek’, jer je RS bila i ostala tvorevina koja je nastala na genocidu i etničkom čišćenju protjerivanjem stotina tisuća nesrpskog življa, a o čemu su pravorijek dale i međunarodne sudske institucije. (...) Udruga branitelja Domovinskog rata HVO-a Livno od Hrvatskog narodnog sabora traži hitno očitovanje, a u svezi slavljenja ’uvaženog gosta’ Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH i HNS-a na obilježavanju osnutka Karadžićeve tvorevine koja je nastala na genocidu i etničkim čišćenjem Hrvata i Bošnjaka iz RS-a, a posebno, jer je sudjelovao na svečanoj dodjeli odličja ’neustrašivom ratniku i borcu za slobodu srpskog naroda’, osuđenom ratnom zločincu Slavku Lisici, koji je počinio ratni zločin na Kupresu i Livnu u travnju 1992...”
Oglasio se i Predrag Mišković, predsjednik HVIDR-e Županije Posavske: “Na području bosanske Posavine živjelo je 134.000 Hrvata. Svi su raseljeni pod krinkom stvaranja RS. Nad posavskim narodom izvršen je genocid, a samoprozvani predsjednik Hrvata kaže da mu je izuzetna čast prisustvovati obilježavanju 9. januara....” Željko Glasnović, nezavisni zastupnik u Saboru Hrvatske i penzionisani hrvatski general, upitao je ko je Čoviću, Del Vechiju i ostalima dao odobrenje da se uopće i pojave na svečanoj akademiji u Banjoj Luci?
Teško da će branitelji i generali HVO-a ovaj put oprostiti Čoviću, koji je jasno pokazao da kad su u pitanju (lični) interesi ništa nije sveto, pa ni žrtve vlastitog naroda.
Posljedice po Dodika
S druge strane ni njegov koalicioni partner, Milorad Dodik, nije (dugoročno) bolje prošao, iako je, možda, napravio proslavu i paradu (sve po ugledu na ruske), o kojoj su svi govorili jedan dan, ali nakon toga su uslijedile brojne reakcije, domaće i inostrane, iz kojih je vidljivo da su politike Milorada Dodika i Dragana Čovića u potpunosti raskrinkane. Ni svjetski mediji, čak, više nemaju nikakvu ogradu kad Čovića i Dodika direktno vežu za ruske ineterese, označavajući ih kao najveće probleme i predvodnike retrogradnih snaga u BiH. No, Dodik je još intenzivnije nastavio s tjeranjem inata, pokazivanjem sile, i optužbama kako se državna vlast ne formira zbog blokada iz Sarajeva (a što je njemu u ovom trenutku najvažnije). Na šta je Željko Komšić ponovio da neće odstupiti od svog ultimatuma: prvo usvajanje godišnjeg nacionalnog plana za NATO, pa imenovanje novog predsjedavajućeg Vijeća ministara, u suprotnom naredne četiri godine će Vijeće ministara funkcionirati u tehničkom mandatu.
Iako je Dodik žestoko reagirao, a SNSD, čak, pozvao članice EU da reagiraju (protiv stavova Sarajeva), iz DF-a im je odgovorio Zlatko Miletić, generalni sekretar Stranke: “Iz SNSD-a rade svjesnu zamjenu teza. Članom 84. Zakona o odbrani BiH za kojeg je glasao upravo SNSD, definirane su obaveze institucija BiH u procesu pristupanja NATO savezu. Oni koji ne poštuju zakone ove države rade na rušenju ustavnog poretka, a ne oni koji insistiraju na poštivanju zakona, i tu činjenicu ne može promijeniti nikakvo spinovanje bilo kojeg funkcionera SNSD-a. Također bih napomenuo da Predsjedništvo BiH kao institucija koja po Ustavu BiH vodi vanjsku politiku ima svoj kontinuitet, i nije nastalo pojavom bilo koje osobe pojedinačno. Nebojša Radmanović je kao predstavnik Republike Srpske u Predsjedništvu, i Predsjedavajući Predsjedništva potpisao još u šestom mjesecu 2009. formalni zahtjev BiH za Akcioni plan za članstvo u NATO (MAP), a strategijom vanjske politike, donesenom u Predsjedništvu BiH prošle godine jasno je iskazana opredijeljenost Bosne i Hercegovine za NATO. Dobro je što se SNSD poziva na demokratsku volju većine. Volja većine građana BiH je da BiH pristupi NATO-u.”
Podsjetimo, da je i drugi član Predsjedništva BiH, Šefik Džaferović, iznio iste zahtjeve kao i Komšić i bez njihovog potpisa ne može biti imenovan mandatar Vijeća ministara. Dodiku ponestaje municije, bez obzira na stalne konsultacije s Moskvom, odnosno ruskim ambasadorom u BiH (i sastanke s Vučićem koji zabavljen svojim problemima nije u situaciji da, bar javno, blokira put BiH u NATO), zbog čega uz stalna pozivanja na jasne i jedinstvene stavove bosanskohercegovačkog eniteta Republika Srpska, prijeti referendumom na kome bi se, po njemu, Srbi izjasnili protiv ulaska BiH u NATO. S obzirom na ono što se desilo Čoviću – na izborima nije izgubio jer su drugi glasali protiv njegove politike, nego zato što nisu svi Hrvati glasali za njega – koliko i može li, uopće, Dodik biti siguran u ishod referenduma, pogotovo što nakon toga neće imati izbor koji je Radovan Karadžić imao 1992. kada je poveo srpski narod u rat, jer je iza sebe imao podršku nekadašnje JNA i Beograda, a teško da bi se čak i Dodik, uz svu trenutnu podršku Rusije, odlučio za rat s – NATO-om za koji, ipak, jeste većina građana u BiH.
Sve ovo potvrđuje da je Dodikova pozicija sad već uveliko oslabljena. Doprinijeli su tome i protesti građana u Banja Luci koje predvodi Davor Dragičević, a o čemu, također izvještavaju i regionalni i svjetski mediji kritikujući lidere bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska zbog nasilja policije, zataškavanja istrage, neotkrivanja ubice djeteta... iz čega je potpuno jasno kako funkcionira vladavina prava u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska u kojoj su sve važne institucije koje bi trebale osiguravati vladavinu prava pod kontrolom Milorada Dodika. I za sada provode njegovu volju.
Zajedničke posljedice
Jasno je da i Dodik i Čović sad imaju i unutrašnje probleme, koje su sami proizveli, ali teško da ih sami, bez ozbiljnih rezova mogu riješiti. Dragan Čović gubi dragocjenu podršku, a ponovnim otvaranjem fronta s generalima HVO-a i braniteljima dovodi se u, možda, i najozbiljniju krizu otkako je na čelu HDZ-a. S druge strane, Dodik uz proteste građana, također ima probleme s Draganom Lukačem, koji se ne želi povući s pozicije, ali i Zoranom Tegeltijom koji je Dodikovim potezima ostao “na ulici”, a obećano mu je bilo prvo mjesto premijera RS-a, a onda mandatara Vijeća ministara. Obojica o Dodiku znaju puno više no što bi on u ovom trenutku želio.
Dodiku i Čoviću u njihovim planovima na ruku je išla i komplicirana situacija među strankama koje su dobile glasove na izborima u Federaciji BiH, odnosno njihovi međusobni sukobi i nemogućnost postizanja bilo kakvog dogovora. No, čini se da su ih upravo radikalni potezi i javne prijetnje Dodika i Čovića ujedinili, bar, kada je u pitanju budućnost Bosne i Hercegovine. Naime, nakon proslave u Banja Luci i Nermin Nikšić lider SDP-a izašao je sa stavovima (koji za razliku od nekih prethodnih) ne ostavljaju nikakve dileme: “Odavno je jasno kako je put Bosne i Hercegovine ka članstvu u NATO postao važniji i od puta ka članstvu u EU. Neprihvatljiva je politika blokada obaveza naše zemlje u sklopu procesa MAP, naročito nakon što smo dobili pozitivan stav NATO-a da pošaljemo svoj prvi nacionalni godišnji program, te da tako i definitivno odblokiramo daljnji napredak ka punopravnom članstvu u NATO.”
Kao što je odavno jasno da jedino ujedinjene probosanske stranke mogu biti barijera Dodikovim i Čovićevim politikama haosa i blokiranja Bosne i Hercegovine na putu i u NATO i u Evropsku uniju. I to je snaga, koja podržana međunarodnom zajednicom, može obezbjediti mir i sigurnost u BiH, ali i ekonomski napredak. Snaga koja bi na kraju, ipak, mogla natjerati i Čovića i Dodika, uz probleme koje su sebi proizveli uvjereni da su svemoćni, da promjene svoje politike.
