JNA i general Kukanjac snose najveći dio krivice za ovaj incident!

: Dženana Karup Druško

Avangarda eksluzivno objavljuje dio sadržaja dokumenata Haškog tribunala – s kojima raspolaže i Tužiteljstvo BiH, ali i tužiteljstva i vlasti Republike Srpske, a u kojima su mišljenja i stavovi Haškog tribunala dati na osnovu obimne dokumentacije o dešavanjima u Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992. godine. “Mada je Tužilaštvo RS-a dostavilo ovaj dosje, najveći dio istrage tih navoda (gotovo 7 godina) provodio je Vojni sud u Beogradu. Nema službenog objašnjenja zašto su beogradski tužioci odlučili da se ovaj dosje dostavi ICTY. (...) Sumnja se da je Beograd poslao ovaj dosje RS-u da ga dostavi nama, svjestan da će mu ICTY – Jedinica za Pravila puta dodijeliti Standardnu oznaku B (negativno mišljenje, odnosno da nema dokaza za navode o odgovornosti rukovodstva RBiH, prim.aut.). Tada bi RS (i Beograd) onda bili u poziciji da se obrate medijima i kažu da ih je UN ponovo izdao, da je nepouzdan i da je na strani muslimana” – navodi se, između ostalog, u jednom dokumenatu Haškog tribunala, od 8. maja 2003. kao i ovo: “U trenutku predaje pisama vlastima u RS-u bi se moglo reći da mi znamo da je ovaj dosje došao iz Beograda i da razumijemo politički značaj ovih navoda, ali da će, ako Beograd ili RS daju negativan publicitet UN-u, Haškom tribunalu, ROR-u (Rules of the Road/Pravila puta, prim. aut), u vezi sa Standardnim oznakama, u tom slučaju Haški tribunal objaviti saopćenje za štampu u kojem će braniti poziciju ICTY-ROR-a i specificirati razloge zbog kojih je data ova Standardna oznaka. Možda je, također, uputno reći da je gledište ICTY-ROR-a da JNA (general Kukanjac) treba snositi najveći dio krivice za ovaj incident.”
Dugo smo čekali “istinitu”, i(li) “provjerenu informaciju” iz Republike Srpske, odnosno režimskih medija Milorada Dodika, o procesuiranjima za ratne zločine u BiH, pogotovo nakon što je okončan mandat Haškog tribunala, i napokon smo je dobili u četvrtak, 3. januara 2018. godine u prilogu Dnevnika RTRS-a, u kome se ističe da su “usljed pritiska iz Republike Srpske” optužena četiri generala Armije RBiH. Ne krijući kako se nadaju da će svi ovi generali biti presuđeni (uz tvrdnje u stilu Rista Đoga i Ilije Guzine, nekada najvećih propagatora i agitatora politike Radovana Karadžića, a danas njihovih kerbera na RTRS-u koji podržavaju politika Milorada Dodika) kažu i kako (još) “nema  presuda za Dobrovoljačku, Tuzlansku kolonu, zločine u Podrinju...”, te da bi “učestalo podizanje optužnica pred Sudom BiH za ratni zločin nad Srbima protiv visokorangiranih bošnjačkih, ratnih komandanata iz temelja moglo da promjeni sliku o karakteru proteklog rata”.

Šta kriju vlasti RS-a?

Ono što se godinama radilo tajno, smišljeno, planski i organizirano, sada se i ne krije: istragama i optužnicama u Tužiteljstvu BiH se pokušava promjeniti karakter rata u BiH. Ironija je da su Banja Luka i Beograd to godinama pokušavali, fabriciranjem dokumenata i instruiranjem brojnih svjedoka u Haškom tribunalu, uz jaku propagandu (podržanu i iz najviših akademsko-intelektualnih krugova), ali da im to u Haškom tribunalu nikad nije uspjelo. Međunarodni tužitelji i sudije godinama su, na osnovu hiljada stranica dokumenata i brojnih svjedoka, utvrđivali činjenice o ratu u BiH, dokazujući da su počinjeni masovni teški ratni zločini i genocid s ciljem stvaranja etnički čistih srpskih teritorija, uz pokušaj ostvarivanja ideje o Velikoj Srbiji, kao i da je Bosna i Hercegovina bila napadanuta i da se branila od agresije i iz Srbije i iz Hrvatske. 

Žalosno je da ono što su utvrđivale i dokazale međunarodne sudije i tužitelji iz cijelog svijeta, sad mijenjaju sudije i tužitelji u BiH, stavljajući se tako u službu revizionističkih snaga koje žele “dokazati” da je u BiH bio građanski rat, da su sve strane (isto) činile zločine, te da su generali Armije RBiH isti kao generali Vojske Republike Srpske i visoki oficiri MUP-a RS, skoro svi osuđeni u Haškom tribunalu, uz političko rukovodstvo Republike Srpske, ali i proglašeni odgovornim za genocid pred Međunarodnim sudom pravde. Ono što su dva međunarodna suda utvrdila, sad pravosuđe BiH mijenja! (Na stranu pitanje da li u tom pravosuđu još ima kredibilnih profesionalaca koji znaju i hoće svoj posao raditi u skladu sa presuđenim haškim činjenicama i međunarodnim pravom (kao i zakonima BiH), nekako se nameće pitanje: ima li u bh. pravosuđu onih koji dolaze iz bošnjačkog naroda?)

Godinama je Milorad Dodik žestoko napadao Sud i Tužiteljstvo BiH. A onda je to odjednom prestalo. Zašto, odgovorio je jasno prilog na RTRS-u – oni su sad na sebe preuzeli da promjene karakter rata u BiH!? Ko je uz Milorada Dodika pravio pritisak i pod čijom kontrolom (osim Dodikovom) je danas pravosuđe BiH? Kandidata ima raznih i više(nacionalno) zastupljenih i ne samo iz Republike Srpske, ali za sada je kao Dodikov partner najizgledniji Dragan Čovic i (samo) njegov HDZ.

Slučaj Dobrovoljačka možda i najbolje ilustrira navedeno, jer se godinama iz Banja Luke (i Beograda) insistira da se kao odgovorni procesuiraju tadašnji najviši politički, vojni i policijski kadrovi u RBiH, a Dodik je svojevremeno, čak, tvrdio da je rat u BiH počeo u Dobrovoljačkoj iako je do tih događaja već pola BiH gorilo, a masovni zločini nad Bošnjacima i Hrvatima bili počinjeni u Posavini, Podrinju, Krajini... Nije pomoglo ni što je ovaj predmet u Tužiteljstvu procesuiran i okončan nakon više godina, jer nije bilo dokaza za  tvrdnje protiv prijavljenih (uz napomenu da se istraga trebala provesti protiv odgovornih pojedinaca). A nije pomoglo ni što je ovaj predmet prije toga bio predat Haškom tribunalu koji je dao svoje mišljenje o njemu, a što se krije.

Vlasti u Republici Srpskoj još od 2003. godine ćute o mišljenju Haškog tribunala koje su dobili u skladu s Pravilima puta Rimskog sporazuma, dok istovremeno s nevjerojatnom upornošću, koristeći sve raspoložive resurse (političke, medijske, policijsko-tužiteljske...),  prave pritisak na Tužiteljstvo BiH da optuže političko rukovodstvo RBiH, što su i uspjeli jer je Tužiteljstvo BiH ponovo, krajem novembra 2018. godine, aktiviralo istragu o dešavanjima u Dobrovoljačkoj, a koja je bila pravno okončana 2012. godine i u kojoj je učestvovao tim tužitelja Tužiteljstva BiH, među kojima i strani tužitelj Jude R. Romano koji je i potpisao odluku o obustavljanju istrage. 

Dobrovoljačka kao omerta

Zakon ćutanja, ili zakon šutnje, naziv je za skup običaja ili neformalnih normi na temelju kojih je pripadnicima određene društvene grupe (porodica, klan) ili organizacije (tajno udruženje, politička stranka, vojna jedinica) zabranjeno javnosti ili organima vlasti iznositi određena saznanja kojih se tiču njih samih ili drugih pripadnika iste grupe, bez obzira da li o tome postojala zakonska obaveza ili ne. To se prvenstveno odnosi na saznanja za koje se smatra da bi njihovo objavljivanje pripadnicima grupe ili grupi u cjelini moglo nanijeti određenu štetu. Najpoznatiji takav primjer je omerta koju prakticiraju organizacije italijanske mafije

Radeći u stilu talijanske mafije... 

Jasno je zašto do sada javnost nije obavještena o mišljenu Haškog tribunala koje su prvo dobile vlasti RS-a, a poslije i Tužiteljstvo BiH – jer ne korespondira sa željama i ciljevima iz Srbije koja je još od 2002. godine, preko Republike Srpske, pokušala progurati slučaj Dobrovoljačka kako bi rukovodstvo RBiH bilo procesuirano u Haagu. 

Prema analizama Haškog tribunala iz 2003. godine najveća krivicu za ono što se desilo se u Dobrovoljačkoj pripisuje se generalu JNA Milutinu Kukanjcu, koji je naredio da se predsjednik Alija Izetbegović kidnapuje. 

U dokumentu Haškog tribunala se navodi: “Srpski mediji su uveliko koristili video snimak napada u propagandne svrhe. Uveliko se percipira da su predsjednik Izetbegović i njegovi komandanti prevarili JNA i da je UN bio slab, nepouzdan i promuslimanski nastrojen posrednik. Mada je Tužilaštvo RS-a dostavilo ovaj dosje, najveći dio istrage tih navoda (gotovo 7 godina) provodio je Vojni sud u Beogradu. Nema službenog objašnjenja zašto su beogradski tužioci odlučili da se ovaj dosje dostavi  ICTY. Beograd osjeća da je pod pritiskom da nekoga krivično goni, s obzirom da od početka provodi antimuslimansko-hrvatsku i anti-UN propagandu, mada zna da je general Kukanjac (JNA) onaj koji treba snositi najveći dio krivice. To bi, međutim, bio nepopularan stav u svjetlu široko rasprostranjenog osjećanja. Sumnja se da je Beograd, kako bi izbjegao zauzimanje ove pozicije, poslao ovaj dosje RS-u da ga dostavi nama, svjestan da će mu ICTY – Jedinica za Pravila puta dodijeliti Standardnu oznaku B (negativno mišljenje, odnosno da nema dokaza za navode o odgovornosti rukovodstva RBiH, prim.aut.). Tada bi RS (i Beograd) onda bili u poziciji da se obrate medijima i kažu da ih je UN ponovo izdao, da je napouzdan i da je na strani muslimana, itd. Itd. To je, već, dobro poznata priča. Također, Beograd bi imao opravdanje da ne otvara krivični postupak, a Republika Srpska bi imala (još jednom) lažnu osnovu za kritiku ICTY-ROR-a”, navodi se u dokumentu Tribunala.

Tužitelji Haškog tribunala, u nastavku dokumenta, predlažu tadašnjoj glavnoj tužiteljici Carli del Ponte na koji način te 2003. godine obavijestiti vlasti u RS-u da je Haški tribunal zauzeo poziciju da nema odgovornosti rukovodstva RBiH za dešavanja u Dobrovoljačkoj: “Čini se da je prilično očigledno da su RS i Beograd odabrali ICTY – Jedinicu za Pravila puta kao žrtvenog jarca. Jedna od mogućnosti je da tužiteljica pisma preda nekom visoko pozicioniranom zvaničniku RS-a. U trenutku predaje pisama, vlastima u RS-u bi se moglo reći da mi znamo da je ovaj dosje došao iz Beograda i da razumijemo politički značaj ovih navoda, ali da će, ako Beograd ili RS daju negativan publicitet UN-u, Haškom tribunalu, ROR-u, u vezi sa Standardnim oznakama, u tom slučaju Haški tribunal objaviti saopćenje za štampu u kojem će braniti poziciju ICTY-ROR-a i specificirati razloge zbog kojih je data ova Standardna oznaka. Možda je, također, uputno reći da je gledište ICTY-ROR-a da JNA (general Kukanjac) treba snositi najveći dio krivice za ovaj incident. Smatramo da bi lokalne vlasti bile sklone ignorirati bilo koje razloge koje mi damo i da bi manipulirali tim razlozima na takav način da samo nastave sa kritikom UN-a i ICTY-a.”

Stav Haškog Tribunala o krivičnoj odgovornosti Jusufa Pušine i Ejupa Ganića 

“Ako je predsjednik Izetbegović bio u pritvoru JNA, on nije imao više efektivnu vojnu kontrolu nad muslimansko-hrvatskim snagama i nije bio u poziciji da ’lično jamči’ sigurnost bilo kome tokom oružanog sukoba; Ako nije bilo odgovarajućeg jamstva za sigurni prolaz, onda je konvoj JNA bio legitimna vojna meta, čak i ako su pripadnici JNA (i general MacKenzie) pogrešno mislili da im je siguran prolaz osiguran”, stoji u (pravnom) mišljenju koje je iz Haškog tribunala dostavljeno u Republiku Srpsku i u kome se na kraju decidno navodi: “Konvoj je bio legitimni vojni cilj i napad na njega bio je prima facie, zakonit.”

U pismima (br. 036342/CDP/RR1104 i 036340/CDP/RR1104) od 17. juna 2003, koje je Carla del Ponte poslala uredu okružnog tužitelja Republike Srpske, za Pušinu i Ganića se navodi: “Nakon pravnog razmatranja dostavljeog spisa i dokazne građe ja sam na ovaj predmet stavila sljedeću Oznaku standarda, u skladu sa procedurama i smjernicama za strane u pogledu dostavljanja predmeta Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju prema mjerama dogovorenim 18. februara 1996. (Pravila puta, stav 16 i Dodatak B) te prema tome: standardna oznaka B – ratni zločini protiv ratnih zarobljenika: u vezi s svim optužbama. U svrhu utvrđivanja da li treba pokrenuti krivični postupak u ovoj fazi, ja sam mišljenja da su dokazi nedovoljni prema međunarodnim standardima da bi predstavljali razuman osnov za uvjerenje da su Pušina Jusuf/Ganić Ejup mogli počiniti gore navedena ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava.”

Ovim su brutalno ogoljeni navodi priloga Dodikove televizije, ali i jasna poruka javnosti u BiH da su vlasti iz Republike Srpske ovladale pravosuđem BiH, kao što je jasno, nažalost, da se spremaju optužnice za sve slučajeve koji se navode u prilogi RTRS-a, zajedno sa  Dobrovoljačkom ulicom. 

Sretna nam Nova 2019. godina.

Avangarda će nastaviti objavljivati najvažnije dokumenete iz haških arhiva o slučaju Dobrovoljačka, ali i detalje o političkim pozadinama slučaja i spregama sa pravosudnim institucijama. 

-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi