Odluka CIK-a politički je kompromis jer je, s jedne strane, dijelom odluke o popisu stanovništva, zadovoljila interes Hrvatske demokratske zajednice BiH, a s druge, dijelom odluke o imenovanju najmanje po jednog pripadnika svakog konstitutivnog naroda iz svakog kantona, po tzv. principu 1/1/1, zadovoljila je interese probosanski orijentisanih stranaka. CIK, međutim, odluke ne bi trebao donositi na osnovu političkih, već pravnih argumenata. Profesor ustavnog prava Kasim Trnka u razgovoru za Avangardu kaže kako Centralna izborna komisija uopšte nije imala pravni osnov za razmatranje ove odluke upravo jer se radi o problemu političke prirode. Drugim riječima, za mijenjanje dosadašnje prakse potrebna je promjena Ustava BiH i Ustava FBiH, odnosno odluka parlamenata, a ne CIK-a. Ali, dodaje, treba sačekati najavljene žalbe i odluku Ustavnog suda FBiH koji će odlučivati o tome da li je Uputstvo CIK uopšte normativni akt koji će se morati poštovati prilikom popunjavanja Doma naroda.
Dom naroda Parlamenta Federacije BiH bit će formiran na osnovu popisa stanovništva iz 2013. godine, a iz svakog kantona bit će izabran najmanje po jedan pripadnik svakog konstitutivnog naroda, ukoliko je takav izabran u skupštinu kantona – odluka je koju je donijela Centralna izborna komisija BiH 18. decembra. Više od dva mjeseca nakon održavanja Opštih izbora 2018. godine.
Mnogi ovu odluku smatraju političkim kompromisom jer je, s jedne strane, dijelom odluke o popisu stanovništva, zadovoljila interes Hrvatske demokratske zajednice BiH, a s druge, dijelom odluke o imenovanju najmanje po jednog pripadnika svakog konstitutivnog naroda iz svakog kantona, po tzv. principu 1/1/1, zadovoljila interese probosanski orijentisanih stranaka. CIK, međutim, odluke ne bi trebao donositi na osnovu političkih, već pravnih argumenata. Profesor ustavnog prava Kasim Trnka u razgovoru za Avangardu kaže kako Centralna izborna komisija uopšte nije imala pravni osnov za razmatranje ove odluke upravo jer se radi o problemu političke prirode. Drugim riječima, za mijenjanje dosadašnje prakse potrebna je promjena Ustava BiH i Ustava FBiH, odnosno odluka parlamenata, a ne CIK-a.
Ustav BiH i Ustav FBiH za povrat izbjeglih i raseljenih
Popunjavanje Doma naroda, gornjeg doma Parlamenta FBiH sačinjenog od klubova tri konstitutivna naroda u FBiH i kluba ostalih, bila je i jedna od dvije ključne tačke javne diskusije oko izmjena Izbornog zakona BiH. Druga je bila izbor člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata, potaknuta izborom Željka Komšića na ovu poziciju. O ovome je Avangarda pisala više puta, odnosno o presudi Ustavnog suda po apelaciji Bože Ljubića i nastojanjima HDZ-a BiH da iz Izbornog zakona izbaci “princip 1/1/1” – odredbu prema kojoj će se iz svakog kantona birati najmanje po jedan pripadnik svakog konstitutivnog naroda ukoliko je takav izabran u skupštinu kantona. Po odluci Ustavnog suda “princip 1/1/1” antiustavan je samo u slučaju izostanka uslova da najmanje jedan pripadnik određenog konstitutivnog naroda prethodno bude izabran u kantonalnu skupštinu. CIK je posljednjom odlukom zadržao “princip 1/1/1”, te je u tom dijelu ona u skladu sa odlukom Ustavnog suda odnosno sa Ustavom.
Međutim, dok su izabrani predstavnici građana BiH, ali i sami građani, čekali na odluku CIK-a o ovom pitanju, CIK je otvorio i pitanje koje do tada nije bilo predmet diskusija – prema kojem će se popisu stanovništva, onom iz 1991, kako je to bilo do sada, ili posljednjem iz 2013. godine, popunjavati Dom naroda. I odlučeno je da se dosadašnja praksa napusti, i da to bude urađeno po popisu stanovništva iz 2013. godine. Odluka je, očekivano, odmah naišla na otpore u javnosti, i političkoj i pravnoj, i tvrdnje da je antiustavna, a već su podnešene i žalbe Ustavnom sudu.
Treba reći da je po ovom, kao i po pitanju “principa 1/1/1”, Izborni zakon BiH donekle suprotan Ustavu BiH i Ustavu FBiH. Prema Članu 20.16 A Izbornog zakona BiH kao osnov za popunjavanje Doma naroda koristi se popis iz 1991. godine do “organiziranja novog popisa”. S druge strane, Ustav FBiH je prilično jasan, te je očigledna namjera njegovih potpisnika da se popis iz 1991. godine koristi sve do okončanja procesa povratka izbjeglica i raseljenih lica. U Članu 8 dijela IV “Struktura federalne vlasti” navodi se kako će broj delegata u Domu naroda biti “proporcionalan nacionalnoj strukturi stanovništva kantona”, a u Članu 7 dijela IX “Usvajanje i stupanja na snagu Ustava i prijelazna rješenja” kako će se popis stanovništva iz 1991. koristiti u svim “proračunima koji zahtijevaju podatke o stanovništvu”.
Kako Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma potvrđuje prava izbjeglica i raseljenih lica na povratak, Amandman LI na Ustav FBiH iz 2002. godine navodi i da će se rezultati popisa stanovništva iz 1991. godine koristiti “za sva izračunavanja koja zahtijevaju demografske podatke dok se Aneks 7 u potpunosti ne provede”. Čitajući ove odredbe, jasno je da posljednja odluka CIK-a nije u skladu sa Ustavom FBiH.
Uobičajeni princip
Ovo nam je potvrdio i profesor ustavnog prava Omer Ibrahimagić. U razgovoru za Avangardu pojasnio je kako ustavna odredba koja zahtjeva korištenje popisa stanovništva iz 1991. godine ima imperativ u odnosu na Izborni zakon. No, prema direktoru Zavoda za statistiku FBiH, Emiru Kremiću, popis stanovništva iz 2013. i nema jer on nema “prikladnost i kvalifikovanost za izborni proces u BiH”. Kremić je, naime, u izjavi novinarima nakon redovne sjednice Kruga intelektualaca 99 rekao kako se zbog izostavljajnja “statističke jedinice izbjeglih i raseljenih lica po međunarodnom pravu takav popis smatra protivnim međunarodnim sporazumima”.
Profesor Trnka objašnjenje o suprotnosti Izbornog zakona BiH sa Ustavom BiH i Ustavom FBiH vidi u tome da je Izborni zakon BiH jednostavno preuzeo “uobičajeni princip” korištenja posljednjeg popisa stanovništva. Podsjeća, međutim, kako je, prema istom Izbornom zakonu, Parlament taj koji će odlučiti o načinu popunjavanja Doma naroda. Kada se u obzir uzme trenutno zamršena pravna situacija, profesor Trnka smatra, da se nije ni mogla očekivati korektna pravna odluka i po njemu je posljednja odluka CIK-a nekorektna. Ali, dodaje, treba sačekati najavljene žalbe i odluku Ustavnog suda FBiH koji će odlučivati o tome da li je Uputstvo CIK uopšte normativni akt koji će se morati poštovati prilikom popunjavanja Doma naroda.
Borba za monoetničke teritorije unutar BiH
Zašto je popis stanovništva iz 1991. godine bitan za BiH, odnosno zašto HDZ BiH insistira na korištenju popisa stanovništa iz 2013. godine?
“Smisao ustavne odredbe da se koristi popis stanovništva iz 1991. godine je bio da se umanje efekti etničkog progona i etničke homogenizacije, tako što bi ljudi glasali na mjestu gdje su živjeli 1991. godine. Time bi i struktura vlasti bila bitno drugačija nego što je sada. Upotreba popisa iz 2013. godine odgovara onim snagama koje su radile na etničkom progonu stanovnišva i koje su postigle odgovarajući etničku homogenizaciju”, objašnjava profesor Trnka.
Naime, implementacijom izbornih rezultata prema posljednjem popisu stanovništa, većina članova Kluba Hrvata u Domu naroda Parlamenta FBiH bila bi izabrana iz kantona sa hrvatskom većinom gdje HDZ tradicionalno ima podršku. Hrvatska manjina u drugim dijelovima FBiH praktično bi ostala bez mogućnosti biranja Hrvata, kao i mogućnosti da budu birani, a Bošnjaci bez istih tih mogućnosti u dijelovima države sa hrvatskom većinom, odnosno u dijelovima države sa kojih su protjerani. HDZ se, dakle, zalaže za isključivo hrvatske i isključivo bošnjačke dijelove FBiH, koji su takvim postali kao posljedica progona i politike razdvajanja naroda.
Prema presudi Pretresnog vijeća Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u premetu “Prlić i drugi”, a što je potvrđeno i presudom Žalbenog vijeća, na području osam opština tzv. Hrvatske zajednice, kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne, postojao je “udruženi zločinački poduhvat koji je za krajnji cilj imao uspostavljanje hrvatskog entiteta, djelimično u granicama Hrvatske banovine iz 1939, kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda”. Prema istoj presudi članovi rukovodstva samoproglašene HZHB bili su svjesni da je za postizanje tog cilja “neophodno promijeniti nacionalni sastav stanovništva na teritorijama za koje se tvrdilo da pripadaju Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni”, što je i učinjeno. Posljedice toga su, između ostalog i, prema podacima MKSJ-a, 29.189 raseljenih i izbjeglih Bošnjaka sa ovog područja. Tako su, naprimjer, iz Čapljine raseljene, ili izbjegle, 4.024 osobe bošnjačke nacaionalnosti, sa područja Mostara 15.143, iz Prozora 3.612, iz Stoca 4.079.
Vašingtonski sporazum i stvaranje Federacije BiH 1994. godine onemogućilo je ostvarenje ovih ciljeva, odnosno opstanak HR Herceg-Bosne i potvrdio prava izbjeglica i raseljenih na povratak, što je potvrđeno i Dejtonskim sporazumom 1995. godine. Uskraćivanjem prava građanima BiH, Bošnjacima i Hrvatima, da biraju i budu birani u pojedinim dijelovima FBiH, očigledno se nastoji ponovo uspostaviti neuspjeli ratni cilj da određeni dijelovi države pripadaju samo jednom narodu. Odnosno, kako je to okarakterisao Haški tribunal, pokušava se ostvariti “uspostavljanje hrvatskog entiteta”.
