Knjiga Fire and Fury (Vatra i bijes), američkog novinara Michaela Wolffa predstavlja sjajan primjer uspješnog marketinga koji prati knjigu. O knjizi se naveliko pisalo danima prije nego što će biti puštena u prodaju, a u medijima su objavljivani isječci sa sve senzacionalističkijim naslovima. Kako su poručivali, knjiga nam je trebala otkriti tajne iz Bijele kuće i sve ono što se u njoj dešava iza zatvorenih vrata – ako o njima uopće možemo govoriti u Trump eri.

Da stvar bude bolja, popularnosti ove knjige dodatno je pomogla difamacija iz same Bijele kuće, što od predstavnika za javnost, što od samog Trumpa. On ju je u svom histerično-infantilnom maniru nazvao lažljivom izmišljotinom, a govorilo se i da će obustaviti njeno štampanje. No srećom, SAD su i pored predsjednika koji inklinira diktatorstvu još zemlja u kojoj postoji sloboda izdavaštva pa je knjiga početkom januara puštena u javnost. Već nekoliko minuta nakon toga, prodani su svi dostupni primjerci, a redovi pred knjižarama su upoređivani s onima kada su se prodavale knjige o Harry Potteru. Pored štampane, bestseller su brzo postale i elektronska i audio verzija knjige.

Globalni clown image

Donekle čudi uzbuđenje koje je pratilo objavljivanje ove knjige, kao i panične reakcije od strane Trumpove administracije. Kao što je svima poznato, Trump nije predsjednik koga prate integritet i uspješna javna slika, i o njemu su do sad napisani bezbrojni kritički tekstovi, nastalo je hiljade karikatura, “memes & GIFs”, ismijan je i isparodiran u emisijama, najpopularnijim savremenim serijama i filmovima. Jednom riječju, uživa globalni clown image.

Čak je i nama u BiH nekako lakše i toplije oko srca zato što postoji Trump kojeg možemo upoređivati s našim predsjednicima. Zato je jedino objašnjenje panike koja je pratila ovu knjigu bila njena ozbiljnost i činjenica da se ono što nam je ona trebala otkriti nije moglo tako lako odbaciti. Michael Wolff je proveo veliki dio vremena s Trumpom prije i nakon njegove inauguracije i obavio je s članovima njegove administracije veliki broj intervjua te se toliko bio udomaćio u Bijeloj kući da je, kako tvrdi, postao kao muha na zidu – prisutan i neprimjetan. Drugi razlog za strah bio je što je veliki prostor u knjizi dat nekadašnjem najbližem Trumpovom savjetniku, Steve Bannonu, jer je upravo on bio taj koji je krojio Trumpovu politiku u početnoj fazi njegovog predsjednikovanja, a onda je dobio otkaz. Pa da vidimo o čemu se radi...

Knjiga na nešto više od 300 stranica podijeljenih u 22 poglavlja hronološki prati događaje otkako je Trump dobio izbore pa do oktobra 2017. godine. Svako poglavlje označeno je određenom osobom ili centralnim događajem te faze, a najbitnija figura, ona s kojom knjiga i započinje i završava, je Steve Bannon. Wolff nas detaljno upoznaje sa njim i na neki način ga predstavlja kao književnog lika, romantičarskog antiheroja.

Prije nego što će se povezati s Trumpom, Bannon je uređivao desničarki list Breitbart News, poznat po promovisanju teorija zavjere, lažnih i ideološki obojenih vijesti koje karakterišu mizoginija, rasizam i ksenofobija. Breitbart News su, zapravo, bili jedini medij koji je podržavao Trumpa za predsjednika i pratio njegovu kampanju jer mu podršku nisu dali ni mediji koji su tradicionalno podržavali republikanske kandidate kao npr. Fox News. Zato je, nakon što je Trump dobio izbore, Bannona zapala pozicija njegovog najvišeg savjetnika.

Wolff u naraciju uvodi veliki broj likova i trudi se da nas detaljno upozna sa pozadinom svakog, da bi ga onda na pravi način kontekstualizirao u političkoj sadašnjosti. Tako nas upoznaje sa medijskim i političkim veteranima koji su potcjenivali Trumpa, ali i sa članovima Trumpovog izbornog tima od kojih niko nije imao nikakvog političkog iskustva. Zanimljivo je da niko od njih nije vjerovao u Trumpovu pobjedu, a na nju nije računao ni sam Trump.

Wolff tvrdi da su se oni spremali da izgube i razlog kandidature i za Trumpa i za članove njegovog izbornog tima bila je naprosto slava i veća mogućnost da dobiju dobre poslove nakon što kampanja okonča. Sam Trump čak nije htio da uloži svoj novac u kampanju i članove svog tima je smatrao luzerima, dok je cijenio one koji su činili izborni štab Hillary Clinton. Jedina osoba koja je, zapravo, vjerovala da će Trump pobijediti, bio je Steve Bannon, ali njega niko nije uzimao ozbiljno. Zato ih je konačna pobjeda sve bacila u stanje šoka, a Wolff navodi kako se Melania rasplakala, ali to nisu bile suze radosnice.

Jarvanka

Zato je Trumpovoj administracija koju su činili ljudi od kojih baš niko nije imao političkog iskustva, trebalo vremena da se snađe u Bijeloj kući i u najosnovnijem smislu. Trump nije imao čak ni prijatelje iz političkog miljea koje bi mogao postaviti na visoke pozicije i zato se odlučio za članove svoje porodice, iako je to bio presedan. Pored Bannona, u igru su na samom početku ušli Ivanka Trump i njen muž Jared Kushner. Kushner je inače lik kojem Wolff, nakon samog Bannona, posvećuje najviše mjesta u knjizi i bavi se njegovim životom i prije braka s Ivankom. Supružnici će se vremenom nametnuti kao veoma bitne figure i po utjecaju će izgurati i samog Bannona, a budući da su uvijek djelovali kao tandem i imali isto mišljenje, Wolff će ih nazvati jednim imenom: Jarvanka. Jarvanka će i sami imati političke ambicije i Wolff tvrdi da im je cilj da steknu političko iskustvo da bi se Ivanka nekad poslije i sama mogla kandidovati na izborima i postati prva ženska predsjednica.

Wolff se trudi i da nam, bilo kroz sopstvenu opservaciju, bilo kroz mišljenje bliskih ljudi, predstavi i ličnost samog Trumpa, ali on kao da želi da u tome ode dalje od drugih i objasni u čemu je zapravo tajna njegovog uspjeha. Slika koju dobijamo nije laskava i Trump se uglavnom predstavlja kao egocentrično dijete koje se vodi impulsima i nema osnovne manire u komunikaciji. Ne sluša šta mu drugi govore i u stanju je da zapamti samo ono što je posljednje čuo, a ne sluša čak ni samog sebe jer zaboravlja šta je rekao prije samo nekoliko minuta i onda ponavlja isto i to po nekoliko puta.

Inače, Wolff tvrdi da je Trump oduvijek imao ulogu klauna i da ni u prethodnim bogataškim krugovima nije shvaćen ozbiljno i do kraja prihvaćen. Imao je reputaciju ženskara koji se hvalisao da je spavao sa ženama od prijatelja, a za Melaniju je govorio da mu je “trofej žena”. Navodi da je Trump opsjednut Vladimirom Putnom i bila mu je želja da ga upozna, ali ga je ovaj ignorisao.

Nakon preseljenja u Bijelu kuću Trump je bio nesretan jer je ona bila daleko ispod nivoa luksuza na koji je navikao, a također su mu se znatno poremetile navike koje je godinama njegovao unutar Trump Tower koji mu je bio i kuća i kancelarija. Htio je da na vratima svoje spavaće sobe u Bijeloj kući postavi dodatnu bravu, ali mu nisu dopustili iz osiguranja, a čistačici je zabranio da mu dira odjeću, naročito četkicu za zube jer se bojao da ga ne otruju.

Ta paranoja je razlog zašto Trump uvijek jede gotovu hranu, a preferira McDonald. No, i pored svih tih “manjkavosti”, njegova tajna bi, kako piše Wolff, mogla biti u činjenici da sve stvari okrene u svoju korist i da ih gleda kao pobjedu i onda kada to nisu. Tako je npr. samu svečanost inauguracije i broj ljudi koji su joj prisustvovali Trump potpuno drugačije vidio od ostalih ljudi, postavši uvjeren da se po uspjehu ne može mjeriti s inauguracijom nijednog drugog predsjednika, iako je istina bila potpuno drugačija.

Komična banalnost

Međutim, ono što je najfascinantnije u samoj knjizi, ako stavimo na stranu likove koji se u njoj spominju i njihove biografije, jeste način na koji se vodila visoka politika o kojoj se pripovijeda. Wolff nam otkriva šta je stajalo u pozadini svih onih odluka koje je Trump donio od početka svog predsjednikovanja i koje su nam svima dobro poznate, počev od imigrantskog zakona, zabrane ulaska muslimanima u zemlju, otpuštanja direktora FBI i šefa kabineta, Zida, Jerusalema, klimatskog sporazuma, Sjeverne Koreje, itd. Sam proces donošenja odluka od kojih ovisi sudbina svijeta i život miliona ljudi, demaskira se u svoj svojoj komičnoj banalnosti više nego u seriji House of Cards. Upoznavanje s načinom na koji se donose i sprovode te odluke nas ispunjava nekim osjećajem nelagode i nesigurnosti zato što se ispostavlja više kao rezultat slučajnosti nego promišljenog planiranja.

Knjiga je napisana jednostavnim, pitkim silom i Wolff se trudi da i upućenom čitatelju ponudi nešto novo, pogotovo kad se radi o nepoznatim dijelovima biografija poznatih aktera. Iako se svako poglavlje može čitati zasebno, preporučljivo je čitanje od početka jer se na taj način stiče sveukupna slika Trumpovog predsjednikovanja – kako se ono razvijalo i u šta se pretvorilo. Materijali koje Wolff koristi su djelimično dokumentaristički – materijali iz intervjua, pa nam nudi potpune dijaloge, a djelimično su rezultat njegov istraživanja i mišljenja. Što se tiče potonjeg, pored Wolffovog dominira Bannonovo mišljenje i on je u knjizi predstavljen dvojako, jednim dijelom kao produkt Wolffovog pisanja, a drugim kao aktivan lik kroz čiju prizmu gledamo sve što se dešavalo. S njegovim prognozama knjiga i završava.

Otkako se povukao iz Bijele kuće, Bannon se posvetio osnivanju i sprovođenju nacional-populističkog pokreta u čijoj je osnovi tzv. trampizam, ali koji ne sadrži samog Trumpa budući da ga je prevazišao. Kako tvrdi Bannon, Trumpovom predsjedništvu se bliži kraj i moguća su tri ishoda. Jedan je da će Trump morati napustiti poziciju zbog rezultata istraga koje se vode protiv njega, drugi da će sam podnijeti ostavku zbog opasnosti da ga se prisili na to zbog nesposobnosti (25. Amandman), a treći da će nekako, iako na jedvite jade, uspjeti stići do kraja. Jedino je izvjesno da drugi mandat neće imati. A te 2020. godine i sam Bannon razmišlja da se kandiduje na izborima.

Efekat koji dobijamo nakon što knjigu pročitamo nije u skladu sa iščekivanjem i panikom koju je izazvalo njeno bombastično najavljivanje. Neosporno je da smo saznali neke stvari koje prije nismo znali, ali ništa toliko strašno kao što se nastojalo predstaviti. U svakom slučaju smo dobili potvrdu lakrdije koju smo naslućivali. Također se ne možemo oteti dojmu da bi bolje bilo da je Wolff pričekao i napisao knjigu po okončanju Trumpovog mandata, jer je sasvim vjerovatno da će se u Bijeloj kući izdešavati još mnoge bitne stvari koje će revidirati i događaje opisane u knjizi i na njih baciti neko drugo svjetlo. O samom Trumpu nismo saznali ništa više nego što smo znali prije i zapravo je Steve Bannon jedini lik koji se izdvojio svojom filozofijom i koji je, i pored isključivosti te filozofije, predstavljen zanimljivo i višedimenzionalno.

Ovaj tekst nastaje nekoliko dana nakon objavljivanja knjige i već se može reći kako se prašina slegla, a knjiga pala u drugi plan. Sigurno će o Trump fenomenu biti napisane i druge knjige koje će obuhvatiti njegov mandat u potpunosti. Međutim, Wolffova knjiga nam svakako može služiti kao vrijedan povijesni dokument i svjedočanstvo o nemogućoj situaciji u kojoj se u jednom trenutku našla vlada najmoćnije zemlje na svijetu, te načinu na koji je tada funkcionisala. U njoj se mogu naći i vrijedni zapisi o određenim ljudima kao i klice za priče koje se mogu dodatno istražiti i razviti u zasebne cjeline. A šta će dalje biti s Trumpom i Bijelom kućom, saznaćemo u periodu koji slijedi.