Šta se promjenilo – ništa!

: Prof. dr. Zdravko Grebo

Dobro je, naravno, što su izborni pobjednici formirali vlast. Šta se tu u principu desilo? Da li je ovo povratak na devedesete? Moj odgovor je da taj povratak na devedesete nije ni potreban, jer nije ni prestao. Sve dok imamo etničko predstavljanje kao ekskluzivno političko predstavljanje, boljitka u ovoj zemlji nema
Proteklo je pet mjeseci od izbora i dobili smo rezultate. Ono što je dobro – a s druge strane i nije – jeste da nije bilo previše primjedbi na neregularnost izbora. Tu i tamo prigovori na nekom biračkom mjestu, ali nije bilo prevelike krađe glasova. Ali ono što jeste loša stvar, jeste to što su ti ljudi koji su dobili glasove legalno izabrani. Dakle, ne možemo reći – oni su na prevaru dobili glasove, oni su varali, oni su krali biračke kutije, ne. Oni su apsolutno legalno dobili svoje pozicije.

Nisu dobili tamo, ali su dobili ovdje

E sad, pitanje na koje nemamo odgovor, možda je malo prerano ili prekasno: šta se promijenilo i da li se uopšte išta promijenilo? Izborni pobjednici u Federaciji su SDA i DF i SBB koji je treći po snazi i to je otprilike rezultat bošnjačke strane, mada Željko Komšić ne bi volio da ga tamo svrstavamo. Na drugoj strani Hrvati su konačno došli na svoje. Imaju legalnog i legitimnog člana Predsjedništva BiH. HDZ je dominantna stranka u hrvatskom korpusu, jer ovi drugi, manji, mislim na Raguža i HDZ 1990, nisu uspjeli da ostvare bog zna šta. I to je otprilike rezultat u Federaciji koji je kao partnere iznjedrio HDZ, s jedne strane, i sa druge SDA i DF.

U Republici Srpskoj na obje značajne pozicije su izabrani stari ljudi. Dakle, Milorad Dodik je i dalje predsjednik Republike Srpske, Željka Cvijanović, koja je vjerovatno jedna od rijetkih koja mu je do kraja ostala lojalna, premijerka je Vlade, ali na državnom nivou partneri su Savez za promijene. Dakle, SNSD ima legalitet u Republici Srpskoj, mada sa puno manjim brojem glasova nego što su imali prije, dakle tu se nešto malo poluljao ali su još uvijek na vlasti. Na državnom nivou partneri HDZ-u, SDA-u i DF-u su iz Saveza za promijene. I tu imamo jednu nelogičnost. Ovi nisu dobili tamo, ali su dobili ovdje – to je opis aktuelne situacije.

Da li bi za vas i za mene, kao relativno normalne ljude, bilo  normalno da kažemo – šta je nama pripalo? Energetika. Evo ja hoću energetiku, pojma nemam ni o uglju, ni o hidrocentralama, ali hoću energetiku. Ne znam, ali volim.
Šta nas čeka sutra? Dobro je naravno što su izborni pobjednici formirali vlast. To je njihovo legitimno pravo. Nisam glasao ni za koga od njih, ali kao legalista i kao građanin Bosne i Hercegovine, izbornu volju glasača moram poštovati. Šta se tu u principu desilo? Da li je ovo povratak na devedesete? Moj odgovor je da taj povratak na devedesete nije ni potreban, jer nije ni prestao. Sve dok imate etničko predstavljanje kao ekskluzivno političko predstavljanje boljitka u ovoj zemlji nema.S velikom mukom su oni u nedelju, 22. februara, postigli dogovore. Završeno je i biranje srpskih predstavnika u Domu naroda, dakle taj proces je nekako završen. Dragan Čović je uslovljavao formiranje Vijeća ministara i federalne Vlade, a sad su sve kockice posložene. Imamo predsjednika i potpredsjednike Federacije, imamo formiran Predstavnički dom, Dom naroda.

Drugo što je ova nova konstelacija snaga pokazala jeste da nije imuna od nekih, uslovno rečeno, katastrofalnih poteza koje je pravio najveći gubitnik na ovim izborima, a to je SDP i Zlatko Lagumdžija, koji je pravio taktičke saveze sa HSP-om, koji je ustaška stranka i sa ovim kobasičarima Lijanovićima, pa onda sa SDA, pa izbacivao SDA, pa uvlačio Fahrudina Radončića, pa izbacivao Fahrudina Radončića. Što će reći da u ovoj zemlji ne postoji politički spektar koji bi rekao: mi imamo svoju platformu, imamo svoju ideologiju, mi ćemo se za to boriti, mi smo lijevica, mi smo centar, mi smo desnica i takva poštena politička opredeljenja određuju i naše partnere.

Ne možete biti socijaldemokratska partija i biti sa Lijanovićima i dr. Jurišićem. To je nebo i zemlja, ali očigledno može. Kao što su zajedno SDA, HDZ i Savez za promijene, prije svega SDS. Ne znam na koji način prepoznaju svog partnera u DF-u. Onako mangupski Željko Komšić nije bio na sastanku u nedelju, 22. februara. Imao je iznenadni poziv. Mada on jeste dio te koalicije, tog pakta o preuzimanju vlasti.

Borba za pozicije

Šta im je trebalo da ovako dugo pregovaraju o konstrukciji i federalne Vlade i Vijeća ministara, sem onog što smo mi, kao obični građani, mogli iz medija pročitati kao partiju pokera u kojoj ja ulažem svoje žetone – moji su četiri, tvoji su tri, moji su srpski, tvoji su hrvatski… Mislim da je za bilo koju ozbiljnu politiku to katastrofalno. Konačno su se raspodjelili, ne znamo još imena, ali potpuno je svejedno. Političke stranke su dobile onakav broj mjesta kojima se trgovalo

SDP i Zlatko Lagumdžija,
najveći gubitnici izbora 2014.
Zašto je to loše? Loše je od samog početka. Elektorpripvreda, Ceste, BH Telekom, pripadaju meni… Kako je moguće da mi kao građani kažemo da ovo pripada nekome ko vrši raspodjelu tih funkcija pa onda ćemo se svađati oko zamjenika ministara. Još zanimljivije će biti kad počne raspodjela mjesta u upravnim odborima, u nadzornim odborima, dakle u tijelima koje imaju kontrolu nad novcem. Ako mi kažeš da je ovo moje mjesto, onda moj ministar, moj zamjenik, moj predsjednik upravnog odbora, imaju zadaću da javni novac ulijeva u partijski kasu.
Ako je to tako – a tako jeste – ništa nam se dobro ne piše. Jer ako ti ljudi koji su osvojili vlast čak i u svom najboljem interesu, ne mom i vašem, hoće da uspješno vladaju četiri godine, onda bi za te pozicije, za koje su se tako krvavo borili, trebalo da kažu: na ovim pozicijama mi hoćemo najbolje ljude. Da li bi onda za vas i za mene, kao relativno normalne ljude, bilo  normalno da kažemo – šta je nama pripalo? Energetika. Evo ja hoću energetiku, pojma nemam ni o uglju ni o hidrocentralama, ali hoću energetiku. Ne znam, ali volim.

Ovi jahači na talasu pobjede daće Bog da će preživljeti maj, jer opšta situacija se zna – 550 hiljada nezaposlenih, latentna želja mladih ljudi koji očajnički hoće da idu, i kada se ovi sadašnji koji su na vlasti, na kraju marta suoče s tim da neće moći napraviti budžet – zaista ne prizivam, ali ako ustanovimo da budžeta nema, onda nastaje situaciju da nema plate za zdravstvo, nema plate za policiju, nema plate za školstvo… Šta će onda biti?

Stranke bez programa

Ako ljudi koji se bore za vlast i koji su je dobili nemaju nikakvu koncepciju unutar svoje političke stranke i svog političkog bloka, šta očekivati? A kada bi ti ljudi imali neku koncepciju, kada bi imali neki konzistentan program i kada bi ta tri različita programa našli neku tačku susreta tada bi ovu zemlju poveli ka prosperitetu. Evo došla nam je Federika Mogherini, ali nakon svih skoro vapujući poruka, zahtjeva njemačko-britanske inicijative, da li se išta promijenilo?

Prema ovome neku svijetlu doglednu budućnost baš i ne vidim. Bojim se da će ovi na talasu trijumfalizma, zbog svoje izborne pobjede, proći mnogo gore nego ovi bivši, a ovi bivši znamo da su bili nikakvi.
-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi