Dolina Neretve, pogotovo onaj njen dio od Glavatičeva do Džajića buka, prepuna je života. Idealno je mjesto za turističke posjete, izlete, dokolicu, rafting. Sasvim očekivano, jer Konjic ima devet rafting agencija, dobre skipere, odličnu opremu.

Na poziv Udruženja građana “Zelena rijeka” iz Konjica, novinari i novinarke spustili su od Džajića buka do Stare ćuprije. Najboljima su dodijeljene nagrade, ali cilj regate nije bilo takmičenje, nego promocija zaštite okoliša i turističke ponude konjičke regije.

Zelena rijeka

“Prije dvadeset godina na Neretvi su bila dva ili tri čamca dnevno, sada ih je osamdeset do devedeset”, rekao nam je Denis Faladžić, skiper i vlasnik “Ines Raft”, dok smo se pripremali za spust. Na dijelu od Džajića buka do Stare ćuprije nema mnogo bukova, pa i spust više ljepote donosi razgledanjem. Zadivljujući je i planinski lanac nad Neretvom.

Kako i kada se strategije planiraju primjenjivati, odnosno hoće li se graditi minihidroelektrane, ne govori se javno. “Samo odjednom dođu i kažu – biće minihidroelektrana, a u pozadini se kuvaju odluke”, rekla nam je Samra Čomor, projekt menadžerka Udruženja “Zelena rijeka”

Kad se dolina Neretve počne pretraživati u administrativnim procesima, političkim pričama, parlamentarnim procedurama, i u glasu javnosti – izgleda sasvim drugačije. Za konjičke lokalne vlasti, Neretva i njene pritoke, sa svim svojim biodiverzitetom, dostojne su da se na njima grade hidroelektrane. Petnaest malih planirano je na Neretvici, i nekoliko na Trešanici. Govorilo se i o gradnji velikih hidroelektrana na Neretvi, ali od te se ideje odustalo. Tako nam je rekla Mirsada Ćosić, novinarka Radija Konjic, ističući da su male hidroelektrane na Neretvi i njenim pritokama jedan od osnovnih strategija razvoja opštine Konjic. Kako i kada se strategije planiraju primjenjivati, odnosno hoće li se graditi minihidroelektrane, ne govori se javno. “Samo odjednom dođu i kažu – biće minihidroelektrana, a u pozadini se kuvaju odluke”, rekla nam je Samra Čomor, projekt menadžerka Udruženja “Zelena rijeka”.

Ipak, da Konjic može imati više interesa od zaštite okoliša, razvijanja, promocije turizma i građenja infrastrukture nego od hidroelektrana, mišljenje je mnogih. Denis Faladžić vjeruje da bi i vlasti, ako imalo počnu promišljati o zaštiti okoliša, zaključiti da je to budućnost konjičkog napretka.

Čomor tvrdi da je najveći problem konjičkog kraja to što nakon posjeta ostaje veliko zaprljanje ili smeće iza rafting sezone u septembru. “Drugi problem je što neke turističke lokacije nemaju nikakvu infrastrukturu, niti su komunikacijski povezane. Lukomir je prilično atraktivno selo, ali ne postoji putna cesta. U Džajićima se nalaze i stećci, o čijem se održavanju ne brine”, rekla nam je Samra u razgovoru nakon ručka u Džajića buku, gdje smo bili smješteni.

Konjičko bijenale

Iako je u bivšoj Jugoslaviji bio najviše industrijska zona, Konjic danas postaje vrlo atraktivna turistička destinacija. Glavatičevo, Lukomir, Boračko jezero, rafting na Neretvi i Stara ćuprija obnovljena 2006. godine, dobro su posjećeni. Za javnost je otvorena i jedna od najvećih i dugo čuvanih vojnobezbjednosnih tajni bivše Jugoslavije – Titov bunker. Atomska komanda (ARK D-0) površine 6.500 kvadratnih metara, danas je kao neperspektivna vojna imovina pod upravom opštine Konjic. Ove godine, Titov bunker je domaćin četvrtrog ciklusa Bijenala “D-0 ARK Underground”.

Na dubini od 280 metara, u tunelima i sobama koje mogu da izdrže udar od 20 kilotona, trenutno je postavljena izložba koja se bavi tematikom Hladnog rata. “Tokom četvorogodišnjeg Bijenala prikazano je 137 umjetničkih radova. Svoje radove izlagala su 102 autora, od kojih je njih 75 izlagalo i na Venecijanskom bijenalu”, riječi su Mirnesa Bajića. Kao asistent na projektu “Bijenale”, Bajić tvrdi da je ovo jedna od, možda, i najboljih regionalnih postavki savremene umjetnosti u Jugoistočnoj Evropi. Posjeta bunkeru i Bijenalu bila je u programu Regate, ali se može zakazati kod agencija Travel Konjic i Visit Konjic. Kod njih se može raspitati i o obilasku Konjica, boravku, rekreaciji, dobiti dobar savjet šta vidjeti i posjetiti.

Krajobraz Konjica su i planine Bjelašnica, Prenj, Čvrsnica, Čabulja i Vran. Četiri posljednje su 2007. godine predložene da kao interesne biodiverzitetske zone budu pod zaštitom države. Prednacrtom zakona, koji je najviše zagovarala “Ekoakcija”, bilo je zamišljeno da se osnuju dva nova nacionalna parka – “Prenj” i “Čvrsnica-Čabulja-Vran”.

To je bila idealna prilika da se Bosna i Hercegovina približi preporuci Savjeta Evrope da do 2020. godine deset odsto teritorija bude pod zaštitom države. Srbija je dosada zaštitila skoro sedam odsto teritorije, a Hrvatska devet 9 odsto – ako se u obzir uzme cijela teritorija. Ukoliko govorimo o kopnenom dijelu, to je 11,5 odsto teritorije.

Boris Čović, reporter eFM radija iz Sarajeva kaže da je Neretva Media Regata odličan način da se zagovara ostvarivanje većeg priliva novca od turizma, a manjeg od industrije koja je zagađujuća. Smatra da bi time i države shvatile bitnost svoje uloge u zaštiti okoliša i zaštitile određena područja.

“Ako privučete puno ljudi, i ako bude interesa za ovim stvarima, biće i pobune ljudi protiv zagađivača. Ljudi koji će doći svake godine na rafting ili odmor će reći nemojte nam dirati to mjesto, to je za rafting – tu ne može hidroelektrana, ili te neke druge stvari koje se rade”

“Ako privučete puno ljudi, i ako bude interesa za ovim stvarima, biće i pobune ljudi protiv zagađivača. Ljudi koji će doći svake godine na rafting ili odmor će reći nemojte nam dirati to mjesto, to je za rafting – tu ne može hidroelektrana, ili te neke druge stvari koje se rade”, zaključio je Boris.

“Dodao bih da moramo da zaštitimo Unu, Lašvu, Savu, Sanu, Neretvu, Vrbas, Drinu, Trebišnjicu – sve rijeke u Bosni i Hercegovini – i da ih, pogotovo, zaštitimo od kapitalista koji žele da unište prirodu, a priroda je bila tu prije nas i ne smijemo da budemo nezahvalni i da je uništavamo”, kaže Denis Gigo Hadžić, reporter Omladinskog programa BH Radija 1.

Dario Novalić, glavni i odgovorni urednik sedmičnog magazina Start smatra da je medijska zajednica jedina koja može poboljšati odnos prema okolišu. “Medijska zajednica koja uspije pomoći strankama da dođu na vlast definitnvo može učiniti i to čudo da se na ljepši način počnemo baviti prirodom i zaštitom okoliša. Čak ni nevladine organizacije ne mogu to uraditi bez medija.”

Civilni sektor u Konjicu

Udruženje građana “Zelena rijeka” postoji već šest godina. Promocija turizma i prirodnih blaga regije Konjica njihova je dodatna aktivnost. Primarni cilj je očuvanje prirodne ravnoteže flore i faune, cijelog biodiverzitetta toka rijeke Neretve, Boračkog i Jablaničkog jezera, i planina. Samra Čomor je projektna menadžerica u Udruženju. Nakon regate, u razgovoru poslije ručka u Džajića Buku u kome smo odsjeli, pomenula je probleme u odnosu prema slivu i toku Neretve. “Ono što predstavlja relativni problem jeste to što je ovo područje veoma posjećeno, pa nekada zna da ostane veliko zaprljanje ili smeće iza rafting sezone u septembru.”

Neprimjenjivanje zakona o zaštiti okoliša, kao i neispunjavanje preporuka međunarodnih sporazuma i protokola o zaštiti biodiverziteta, veliki su problem BiH. Njihovo nepoštovanje i neprimjenjivanje, nezavidna ekosvijest građana, neodgovoran odnos prema prirodi, pored oprečnih javnih politika građenja hidroelektrana, najveći su problemi turističke privlačnosti Konjica

Drugi problem je što neke turističke lokacije nemaju nikakvu infrastrukturu, niti su komunikacijski povezane. “Lukomir je prilično atraktivno selo, ali ne postoji putna cesta. U Džajićima se nalaze i stećci, o čijem se održavnju ne brine”, rekla je Čomor.

Mirsada Ćosić novinarka je Radio Konjica, te prati rad Udruženja. Smatra da je doprinos promociji prirode, očuvanju okoliša i turizmu izuzetno potreban. Ćosić kaže da je izuzetno bitno aktivistički djelovati, i uticati na zamisli i odluke vlasti. Jedna od takvih borbi bila je i povodom najave moguće gradnje velike hidroelektrane na Neretvi.

“Od gradnje velike hidroelektrane na Neretvi se odustalo. O malim hidroelektranama se razmišlja, i to je čak jedna od strategija razvoja općine u ovoj i narednoj godini”, dodala je Ćosić.

Potpis treba biti garant da će tako biti

U slučaju zaštite okoliša, dobra zakonska rješenja zaista postoje. Bosna i Hercegovina obavezala se da će okoliš štititi prema preporukama 31 konvencije i protokola koje je ratifikovala, i 34 koje je naslijedila od Jugoslavije. Ipak, većina nadležnosti za sistemsku zaštitu životne sredine je u rukama entiteta. Na entitetskim nivoima, uključujući i Brčko distrikt, na snazi je 38 zakona iz oblasti zaštite životne sredine. Neke od uredbi, pravilnika i Zakona pohvaljeni su i u Drugom pregledu stanja okoliša u BiH, 2011. godine.

Neprimjenjivanje zakona o zaštiti okoliša, kao i neispunjavanje preporuka međunarodnih sporazuma i protokola o zaštiti biodiverziteta, veliki su problem BiH. Njihovo nepoštovanje i neprimjenjivanje, nezavidna ekosvijest građana, neodgovoran odnos prema prirodi, pored oprečnih javnih politika građenja hidroelektrana, najveći su problemi turističke privlačnosti Konjica.

Ukoliko vlasti ne misle da će privlačnost prirode ohrabriti turiste da zaborave na infrastrukturnu nepovezanost, trebalo bi da posvete više pažnje. Jednako kao i turisti i posjetioci u ophođenju prema takvim prirodnim vrijednostima kakve Neretva i Konjic imaju. Njih uistinu treba osjetiti, opipati, omirisati, doživjeti, vidjeti, i sačuvati.