Macron protiv Le Penove: kraj partijske demokratije
: Ahmed Burić
Pobjednik: Dobar decko iz komsiluka
Prema svemu viđenom, bili su to neizvjesni izbori, koji su, unekoliko podsjetili na situciju iz 2002. godine, u kojoj je Jacques Chirac pobijedio Jean Marie Le Pena, oca današnje predsjednice Nacionalnog fronta. Ovi su izbori podsjetili zbog čega rezultati u Francukoj imaju i globalni značaj. Dva od četiri prvoplasirana, dakle ekstremna desničarka Marie Le Pen i lijevi populist Jean Luc Melanchon, zagovornici su referenduma o izlasku Francuske iz Evropske unije
Atmosferu francuskih izbora za predsjednika obilježili su nedavni teroristički napadi u Parizu i Nici, te činjenica da je predstavnička demokratija, u većini razvijenog svijeta, na izmaku snaga: većina kandidata, koji istina nisu bili favoriti, dijelovi su antisistemskog vala koji je zahvatio Sjedinjene države, a sve više zahvata i Evropu.
Prema svemu viđenom, bili su to neizvjesni izbori, koji su, unekoliko podsjetili na situciju iz 2002. godine, u kojoj je Jacques Chirac pobijedio Jean Marie Le Pena, oca današnje predsjednice Nacionalnog fronta. Ovi su izbori podsjetili zbog čega rezultati u Francukoj imaju i globalni značaj. Dva od četiri prvoplasirana, dakle ekstremna desničarka Marie Le Pen i lijevi populist Jean Luc Melanchon, zagovornici su referenduma o izlasku Francuske iz Evropske unije.
Predsjednička monarhija
Prvi krug izbora za predsjednički tron u Francuskoj donio je pobjedu Emanuela Macrona, (23, 82 odsto glasova) koji zasad ima najviše šanse da u drugom krugu, 7. maja, postane dvadeset i peti po redu predsjednik Pete republike. Za Francusku je to ponajbolja opcija: u društvu se osjeća prilična tjeskoba, prenesena u medijski registar.
Prvi put u istoriji Francuske birači su bili suočeni s tim da pripadnici tradicionalnih partija, jednostavno, ne mogu pobijediti. Bivši šef kabineta sadašnjeg predsjednika Hollandea i ministar finansija, Macron, naime, nema stranku, tek je sprema osnovati, i predsjednik je pokreta “Francuska u hodu”. To pokazuje krizu partijske demokratije.
Fillon: Pad tradicionalne desnice, cijena skupih odijela.
Satirički tjednik “Okovani patak” otkrio je da je Fillon pohlepniji nego što se očekivalo. Svojoj supruzi je deset godina isplaćivao visoke iznose, a da žena nikad u životu nogom nije kročila u Parlament. U pravom balkanskom scenariju zbrinjavanja familije zaposlio je i djecu, a nije zaboravio ni na sebe
Druga je Marine Le Pen (21, 58 odsto), a nju slijedi kandidat tradicionalne desnice Francois Fillon, bivši premijer u vladi Nicolasa Sarkozyja, koji je, očigledno, platio predizbornu aferu: prije par sedmica satirički tjednik “Okovani patak” otkrio je da je Fillon pohlepniji nego što se očekivalo. Svojoj supruzi je deset godina isplaćivao visoke iznose, a da žena nikad u životu nogom nije kročila u Parlament. U pravom balkanskom scenariju zbrinjavanja familije zaposlio je i djecu, a nije zaboravio ni na sebe: takvi se tipovi, inače pale na automobile i odijela, a kolege su otkrile da se u jednoj TV debati ukazao u odijelu zbog kojih je francuskim Modnim Mačcima krenula voda na usta. Izvjesni libanski poduzetnik poklonio mu je čak četiri takva od kojih svako košta čak 13.000 eura. Iskustvo, šarma, i unutarnji mir mu nisu pomogli. Završio je kao treći sa 20 odsto glasova.
Četvrto mjesto ekstremnog ljevičara, bivšeg socijaliste, druga Jean Luca Melanchona je veliki uspjeh. To je rezultat čudne političke konstelacije koja se desila u zadnjih nekoliko godina: raspad Socijalističke stranke, nezadovoljstvo, nezaposlenost i slični programi svih stranaka su dobar dio onih koji glasaju prvi put odveli prema njemu. On, u jednom smislu, zagovara novu franusku revoluciju, kraj Pete republike koju naziva predsjedničkom monarhijom i uspostavljanje države u kojoj bi svi politički predstavnici, uključujući i predsjednika, mogli biti opozvani ukoliko ne zadovoljavaju one koji su ih izabrali.
Melanchon traži stopostotne poreze za bogate, smanjivanje za siromašne, povećanje minimalne naknade za nezaposlenost, smanjivanje granice za odlazak u penziju na 60 godina, i uvođenje šeste sedmice plaćenog godišnjeg odmora. Nije ljubitelj Evrope – kao ni još sedam predsjedničkih kandidata od ukupno 11 – traži reviziju Evropskih sporazuma, izlazak Francuske iz NATO pakta, i ukidanje Sporazuma o slobodnoj trgovini sa SAD-om i Kanadom. Voli reći da je suverenist, što je prevedeno znači – nacionalist. Što za nas i nije novost: dosta naših deklarativnih “ljevičara”, pokazali su se kao nacionalisti.
Srce na lijevoj, a novčanik na desnoj strani
To je tako dijelom i zato što su Socijalisti, kojima pripada trenutni predsjednik Francois Holland, napravili samoubistvo: njihov kandidat koji je izabran preliminarnim izborima, Benoit Hamon nema podršku stranke, niti socijalističkog biračkog tijela. Socijalistički birači su se tako podijelili na tri strane, dosta njih je podržalo Macrona, koji će spriječiti lagano osipanje EU, koje je došlo s Brexitom.
Marie Le Pen: Skoro kao babo
Mlad, inteligentan, karizmatičan, pragmatičan, okružen je onima kojima je, kako Francuzi vele, “srce na lijevoj, a novčanik na desnoj strani”. U ovom trenutku on želi reformu radnog zakonodavstva za rješenje problema nezaposlenosti, što konvenira liberalnim snagama. Dio lijevog biračkog tijela podržava ga zbog socijalne osjetljivosti. Otvoreno je hvalio izbjegličku politiku Angele Merkel, i rečeno narodnim jezikom, to je tip kojeg jednostavno nije strah. Dobar dečko iz komšiluka.
U drugom krugu će odmjeriti snage sa Marine Le Pen, predstavnicom Nacionalnog fronta koja objedinjuje sve frustracije ekstremne desnice, nezadovoljnog radništa i penzionera uplašenih brzim promjenama svijeta: populistički, hajkačkim sloganima – “u ime naroda”, “Franucka prije svega”, “očuvanje Francuske i njene civilizacije”, ona “loži” glasače, a ne može se reći da joj loše ide. Preko sedam miliona Francuza glasalo je za nju. Zanimaju je jačanje vojne industrije i izlazak iz Evropske unije. Sve one “vrijednosti” zbog kojih je njezinu kandidaturu podržao Donald Trump.
Melanchon, skupljac nezadovoljstva. Melanchon traži stopostotne poreze za bogate, smanjivanje za siromašne, povećanje minimalne naknade za nezaposlenost, smanjivanje granice za odlazak u penziju na 60 godina, i uvođenje šeste sedmice plaćenog godišnjeg odmora. Nije ljubitelj Evrope – kao ni još sedam predsjedničkih kandidata od ukupno 11
No, sve su šanse da će se Francuska odbraniti: Macron bi mogao imati široku podršku, kao nekada Chirac. To je Francuskoj tako potrebno, a i Evropa je odahnula. Biti kao Amerika i Engleska, jednostavno nije rješenje. Sudeći po rezultatima ovih izbora, biračko tijelo u Francuskoj je to shvatilo. Još “samo” to treba potvrditi u drugom krugu.