Potpredsjednik Vlade Republike Srpske i ministar pravde, Anton Kasipović, u nekoliko navrata rekao je javnosti Republike Srpske da se osjeća kao blagajnik dok odlazi na posao, i da uopšte više nije siguran odakle će se i kako obezbijediti novac za finansiranje svega što je predviđeno. Kad to objasni entitetski ministar na takvom položaju onda je jasno da je plan da se u narednom periodu razmatra kako će(mo) se uspjeti zadužiti za sve što vlasti planiraju nabaviti, a ne kako listu listom potrebnog sagledati iz dometa mogućnosti. Relnost potrebe se više ne ispituje, pa se tako i ne pita koju će potrebu taj potrebni predmet da zadovolji. Tako se raspravljalo i 5. aprila u Narodnoj skupštini Republike Srpske, kada su poslanici odlučili o zaduženju za novu kapitalnu investiciju – helikopter.

Leti, leti, leti, kredit

Mnogo interesantnije i od usvojenog prijedloga Vlade RS da se Helikopterskom servisu RS-a kupi helikopter koji košta 9,4 miliona maraka – i koji bi, kako vjeruju narodni poslanici Branislav Borenović (PDP) i Goran Đorđić, kad se sve sabere mogao koštati 13 miliona maraka, a na tržištu su svi helikopteri jefitiniji od iznosa koji Vlada predviđa – jeste obrazloženje za njegovu kupovinu: “Osim redovnih letova, helikopter će se moći koristiti za složene medicinske evakuacije, gašenje požara i transport vatrogasaca, evakuaciju stanovništva u svim vanrednim situacijama i iskrcavanje specijalnog policijskog osoblja na teže dostupna područja.”

Nabavka Helikopterskom servisu zaista je potrebna, jer je mehanizacija koju imaju stara od 26 do 28 godina, i ovo bi zaista mogla biti i smislena kapitalna investicija za koju bi novac trebalo izdvojiti iz tekućih sredstava. Može se, naravno, govoriti i o mogućim zloupotrebama imovine i javnog dobra, ali je svakako lakše spriječiti zloupotrebe nego spriječiti sve konkretno i dobro što posjedovanje ovakve opreme može donijeti. Ipak, opozicija u Republici Srpskoj je protiv svake odluke o kupovini helikoptera, bez obzira hoće li se sredstva omogućiti iz redovnih prihoda ili iz kredita.

Savanović je upozorio da ne treba banalizovati i usko gledati na pitanje nabavke helikoptera “koji će, između ostalog, služiti za spašavanje života”: “Kada pričamo o tome, moramo izaći iz političkog okvira. Život je najveća vrijednost. Saglasan sam da je teška ekonomska situacija, da je zaduženje neprijatno i opterećujuće, ali ako RS ne može nabaviti helikopter u očima okruženja manje vrijedimo”

Argument opozicije je da Helikopterski servis RS-a ionako više služi funkcionerima za različite potrebe, nego za medicinske i druge usluge stanovništvu koje su ionako podvedene pod “specifične letove”. Admir Čavka, poslanik Koalicije Domovina smatra da je novac, ne za jedan nego za dva helikoptera – jer je toliko potrebno – trebalo obezbijediti iz tekućih sredstava, a ne iz kredita. Kad se već govori o potrebama po Čavki je potrebno zahtijevati, i to stalno, da ne bude nikakvih zloupotreba prilikom korištenja letjelica.

Zdravko Krsmanović, zastupnik NDP-a, složio se da je helikopter potrebno nabaviti, ali je postavio pitanje: zašto se, onda, ne ustupi samo sektoru zdravstva u medicinske svrhe, dodajući da se trenutni helikopteri koriste “za sve i svašta”. Njegov stranački predsjednik, Dragan Čavić, protiv je odluke o bilo kakvom zaduživanju za helikopter, pogotovo dugoročnom, jer se prema njegovom mišljenju helikopter neće ni koristiti primarno za potrebe prevoza bolesnika, gašenja požara i policijske poslove “već za prevoz i šetkanje funkcionera”.

Racionalno objašnjenje neracionalnog

Racionalna objašnjavanja neracionalnih prijedloga nisu novost. Podsjetimo samo kakve su se racionalne diskusije vodile oko referenduma i Zakona o Danu Republike Srpske, koji ni dan danas nije objavljen u Službenom glasniku niti je stupio na snagu. Takva racionalna diskusija vodila se i kad je predsjedniku RS-a u posljednjih šest mjeseci budžet povećavan dva puta

S druge strane, one bliže ministarskom podiju u Narodnoj skupštini, odluku su branili ministar za finansije Zoran Tegeltija i ministar rada i boračko-invalidske zaštite Milenko Savanović, te poslanici SNSD-a Bojan Vidić, Radovan Višković, Jasna Lukić i Dragoljub Davidović. Tegeltija je ustvrdio da će helikopter biti nabavljen kroz dvije javne nabavke i da će sve biti transparentno (Vlada RS-a, je li, drugačije i ne zna), te da direktor HSRS-a ne prisustvuje sjednici jer kao gost ne može postavljati pitanja niti na njih odgovarati. Savanović je upozorio da ne treba banalizovati i usko gledati na pitanje nabavke helikoptera “koji će, između ostalog, služiti za spašavanje života”: “Kada pričamo o tome, moramo izaći iz političkog okvira. Život je najveća vrijednost. Saglasan sam da je teška ekonomska situacija, da je zaduženje neprijatno i opterećujuće, ali ako RS ne može nabaviti helikopter u očima okruženja manje vrijedimo.”

Sličnu poruku uputio je i Dragoljub Davidović, nekadašnji gradonačelnik Banjaluke danas narodni poslanih, naglasivši da se mora razmišljati o teškim situacijama, ali i da se ne smije upasti u mediokritet da je vožnja helikopterom skupa: “Podaci o starosti postojećih helikoptera su uznemirujući”. Dodao je i kako je bitno “da znamo da je let od Banjaluke do Trebinja jeftiniji nego odlazak sa pratnjom od tri automobila”.

Jasna Lukić, poslanica SNSD-a podsjetila je na važnost helikoptera u vrijeme poplava i požara koji su dostavljali hitno potrebne lijekove i osnovne namirnice. Šef kluba SNSD-a Radovan Višković tvrdio je da je važan svaki život koji će biti sačuvan zahvaljujući helikopterskom prevozu, a da su današnji helikopteri više za muzej nego za upotrebu.

Zdravko Krsmanović, zastupnik NDP-a, složio se da je helikopter potrebno nabaviti, ali je postavio pitanje: zašto se, onda, ne ustupi samo sektoru zdravstva u medicinske svrhe, dodajući da se trenutni helikopteri koriste “za sve i svašta”

Racionalna objašnjavanja neracionalnih prijedloga nisu novost. Podsjetimo samo kakve su se racionalne diskusije vodile oko referenduma i Zakona o Danu Republike Srpske, koji ni dan danas nije objavljen u Službenom glasniku niti je stupio na snagu. Takva racionalna diskusija vodila se i kad je predsjedniku RS-a u posljednjih šest mjeseci budžet povećavan dva puta. Najbajatiji, ali i najbolji primjer pokušaja “racionalne” diskusije o neracionalnom je iz 2015. godine kada se razmatrao izvještaj Elektroprivrede RS-a koja je bila u gubitku 159 miliona, ali ne zbog lošeg poslovanja, nego zbog – potvrdio je izvještaj revizora – “neadekvatnog ispravljanja potraživanja” i obezvrijeđivanja potraživanja za koja postoji mala vjerovatnoća da će ikad biti naplaćena.  

Iako po izvještaju RTRS-a “u vladajućoj koaliciji smatraju da je pravo vrijeme za nabavku helikoptera, jer će se koristiti za spasavanje života”, i iako ta odrednica “pravo vrijeme” znači “pred izbore i predizbornu kampanju” (ili postoji, možda, mogućnost i za neku drugu percepciju pravog vremena za spašavanje života?), valjda je opozicija ta koja bi od vlasti trebalo da traži da ta sredstva omogući iz tekućih sredstava, a onda i da nadzire bilo kakvu zloupotrebu javnih resursa. To opozicija RS-a nije učinila, kao što nije priložila ni svoju verziju Odluke kako bi se i njihovo viđenje konačno moglo naći u raspravi, čime je još jednom pokazala da je nije spremna da se fokusira na svoju pravu ulogu i ukaže i uradi nešto konkretno. Opet se pokazalo da su najveći gubitnici takve inertnosti građani, i da vlast prelazi i preko mrtvih u svom naumu da se zacementira u sistem i ne mrda dok iz njega ne iscrpi svaku moguću marku. U duhu Kasipovićeve konstatacije o ministru kao blagajniku možda je i najbitnije pitanje planira li opozicija pred predstojeće izbore i dalje provoditi politku: “Analiziraj, pričaj, i ne predlaži ništa” i praksu da svakim amandmanom na odluke i prijedloge vlasti, koji će svakako i bez njih biti usvojeni, samo daje legitimitet predloženom i predlagaču (dakle Vladi), dok se vlast za predizbornu kampanju sprema i inertnošću opozicije i politikma vitalnih nacionalnih interesa i helikopterima.