Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, odnosno Finansijsko-obavještajnom odjelu SIPA-e, Tužilaštvo BiH dostavilo je naredbu da se provjere bankovne transakcije prof. dr Nikole Špirića iz 2008. godine, kada se na njegovim računima pojavilo preko 400 hiljada evra. Tim novcem prof. dr Špirić kupio je stan u Beču, a zaradio ga je – kaže – prodajom knjiga. Od kojih se – što opovrgava veliki broj pjesnika, pisaca, naučnika i istraživača u Bosni i Hercegovini – izgleda sasvim pristojno može živjeti, uz tu i tamo poneku petnaestogodišnju naknadu ministra, premijera ili predsjedavajućeg parlamenta.

Za ovih 15 godina koliko, bilo kao poslanik u državnom parlamentu, predsjedavajući Savjeta ministara ili ministar finansija i trezora, boravi u Sarajevu prof. dr Nikola Špirić je u pauzama između borbe za interese srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, izbornih kampanja, i borbe za interese Republike Srpske u Sarajevu napisao je i objavio čak pet knjiga. Četiri naučne i naučno-istraživačke, autorske, i jednu knjigu u porodičnom izdanju, takođe autorsku. Dvije hiljade i šesta godina presudna je u publicističkoj karijeri prof. dr Nikole Špirića, budući da je izabran za poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, i više okreće autorskom radu. Do tada, Špirić je objavio četiri knjige – po dvije autorske i koautorske. Od 1999. do 2000. godine, za samo jednu godinu napisao je dvije autorske i jednu koautorsku knjigu, dok mu je za drugu koautorsku trebalo čak pet godina, pa je izašla tek 2005. godine.

Bitan je, dakako, kvalitet

E, sad, naravno, ne pišu se knjige tek tako, i ne može ih baš svako pisati, kad god mu naumpadne, niti je vrijeme utrošeno, pardon, posvećeno pisanju jednog djela garant njegovog uspjeha. Inspiracija je jedno, i ako se u nju vjeruje može naletjeti ili proletjeti, ali posvetiti se istraživačkom radu je nešto sasvim drugačije od onog što oni neskloni akademskom radu i diskursu mogu da pojme. Na kraju krajeva, ozbiljne naučne i naučno-istraživačke studije rangiraju se po otkrićima, objašnjenjima, epistemološkom doprinosu, ili doprinosu nauci i naučnoj misli, i ne kupuju se, baš, po čuvenju autora, nego po stvarnim kompetencijama njegovog rada.

Čitaocu naučne studije, ili fakultetske uže ili šire literature sasvim je irelevantno je li knjiga iz koje će spremati ispite, ili teorijsko pregledne radove, djelo njegovog profesora ili nekog ministra, poslanika, premijera, člana Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje, ili čovjeka koji je, eto, sasvim slučajno sve to u jednom. Bitan je, dakako, kvalitet. Ne samo studentu, ili čitaocu, laiku, nego i izdavačima, publicistima, nakladnicima, posebno Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci koji je, kako sam Nikola Špirić reče, kroz njegove dvije autorske i koautorske knjige honorirao stanom u Beču.

Bitan je dakako kvalitet. Ne samo studentu, ili čitaocu, laiku, nego i izdavačima, publicistima, nakladnicima, posebno Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci koji je, kako sam Nikola Špirić reče, kroz njegove dvije autorske i koautorske knjige honorirao stanom u Beču

Naravno, prof. dr Nikola Špirić nije to rekao baš tako, ogoljeno i s nepoznavanjem naučnog diskursa kao mi sada, zanemarujući dostignuća i ističući finansijske i menadžerske uspjehe, nego nekako ovako – “stan u Beču (koji je koštao 396.844 eura ili 773.846 konvertibilnih maraka, prim.aut.) kupio sam od autorskih honorara i pokoje donacije”.

Naravno, razlike su samo stilske, jer u njegovoj bibliografiji jasno je da je sve autorske i koaturske knjige prof. dr Nikole Špirića otkupio i izdao Ekonomski fakultet u Banjaluci, osim jedne – za koju idu zasluge Prirodno-matematičkom fakultetu. Nejasnoće nastaju u njegovom imovinskom kartonu, pa ni prvi postupak Tužilaštva BiH nije mogao utvrditi otkud to da svi autorski honorari prof. dr Nikole Špirića od 1999. do 2002. godine, prema bazi imovinskih kartona političara u BiH Centra za istraživačko novinarstvo Sarajevo, ne prelaze 106.648,5 KM.

Autorski honorar(i)

Nikola Špirić, po načinu na koji je to predstavio u javnosti, za knjigu “Ekonomska i monetarna integracija Evrope”, koju je napisao u koaturskom radu sa Vujom Vukmiricom, od Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci naplatio je čak 667.197, 5 KM. Samo što “u žurbi i frci” taj autorski honorar nije prijavio u svom imovinskom kartonu, kao što u nekoj sličnoj žurbi ni Ekonomski fakultet Univerziteta u Banjaluci ni u jednom svom finansijskom izvještaju od postanka nema toliko isplaćenu naknadu.

Nejasnoće nastaju u njegovom imovinskom kartonu, pa ni prvi postupak Tužilaštva BiH nije mogao utvrditi otkud to da svi autorski honorari prof. dr Nikole Špirića od 1999. do 2002. godine, prema bazi imovinskih kartona političara u BiH Centra za istraživačko novinarstvo Sarajevo, ne prelaze 106.648,5 KM

Ukoliko su, pak, politička reputacija, položaj ili državnička pozicija ipak važni domaćoj naučnoj sceni, postavlja se pitanje otkud to da je koautorski honorar prof. dr Nikole Špirića za knjigu koju je izdao u doba kada je bio poslanik u državnom parlamentu, 133 puta veći od pet hiljada KM, koliko iznosi autorski honorar prof. dr Mladena Ivanića na istom tom Ekonomskom fakultetu i to iz perioda kada je bio premijer Republike Srpske.  

Osim, naravno, ukoliko na honorar za naučni rad ne utiču i vannastavne aktivosti, poput gostovanja Nikole Špirića na otvaranju Rafinerije šećera u Brčkom čiji je vlasnik Ilija Studen, kojem će se iste godine omogućiti olakšice za uvoz šećera. Pogotovo kada Ilija ima brata Slavka, koji je tada bio direktor Raiffeisen banke u kojoj će se krajem te 2008. godine prof. dr Nikoli Špiriću otvoriti račun sa stanjem od blizu 400.000 evra u plusu. Ekonomija javnih finansija, dakako, pa ipak je to Špirićeva najvažnija i najplaćenija naučna knjiga, a zna se koliko je i preduzetništvu i nauci bitno da se eksplanacija problema iskoristi i primijeni i u praksi. I da se profesori tu i tamo zaista i pojave na fakultetu, ukoliko naravno nisu na sjednici parlamenta, upravnog odbora, stranke, vlade, kako to već ide u naučnim krugovima.