Glavna vijest za stanare prvog i drugog paviljona Studentskog doma Nikola Tesla u Banjaluci 20. februara ove godine bila je – “Stigla je vruća voda!” I koliko god se činila benignom i nebitnom, za one koji su mlaku vodu od početka 2017. godine imali tek desetak dana, a vruću nikako, jedina važnija vijest bila bi da su dobili jaču struju, ili bolje grijanje. Dolazak tople vode, prema riječima predsjednika Skupštine studenata, Ljubiše Karlice, direktna je i prva zasluga novog saziva ovog studentskog tijela, koji je oformljen 15. februara ove godine.

Čestitke rukovodstvu i najmilijima

Karlica nam je rekao i da je glavni zadatak u ovom sazivu rješavanje pitanja tople vode i grijanja. Potom će se truditi, da obezbijede boksove za bicikla pred drugim i trećim paviljonom, te poboljšaju uslove u čitaonici, program kulturnih i sportskih aktivnosti. U bosanskohercegovačkom kontekstu, teško je vjerovati da je neko delegatsko tijelo uspjelo tako ekspresno reagovati, pa bi postupak bio za pohvalu. “Država koja ima ovakvu omladinu ne mora da brine za svoju budućnost”, “Na mladima svijet ostaje”..., dodaj floskulu po želji.

No, u prvom sloju ispod površine spaljene su sve iluzije. Prvenstveno zato što je Karlica bio predsjednik i u prošlom skupštinskom sazivu, koji je tokom jednogodišnjeg mandata uspio obezbijediti jedino boksove za bicika ispred prvog paviljona. Zbog njihovog nerada, i činjenice da su dozvolili duplo poskupljenje smještaja i ishrane u domu, na ovogodišnjim izborima kandidovali su se i Olivera Šebić, Ivana Čulić, Aleksandra Babić i Slavko Budić.

Studentici Aleksandri Babić su u mimohodu, između prebrojavanja glasova i objavljivanja rezultata, “nestala” tri glasa. Otišla su na konto njenog protukandidata, čija je sestra bila predsjednica biračkog odbora. Umjesto 26 glasova – shodno broju ljudi koji su izašli na njenom spratu, u zbiru zvaničnih rezultata je 28

Mandat u novom sazivu od njih četvoro dobila je samo Olivera, ali ni njen mandat nije legitiman – budući da cijeli skupštinski saziv nema nikakav legitimitet. Ne bi ga mogao imati ni bilo koji drugi saziv izabran tog 9. februara, jer je skoro svaki segment izbornog procesa sproveden kršenjem Pravilnika o načinu i postupku sprovođenja izbora za Skupštinu studenata i rada izborne komisije (br. 1494/15 od 29.12.2015).

Odluka o raspisavanju izbora objavljena je dan pred izbore, izvještaji posmatrača i izborne komisije nisu saglasni. Umjesto za jednog, moglo se glasati i za dva predstavnika po spratu, a glasalo se bez legitimacija i ličnih karata. Studentici Aleksandri Babić su u mimohodu, između prebrojavanja glasova i objavljivanja rezultata, “nestala” tri glasa. Otišla su na konto njenog protukandidata, čija je sestra bila predsjednica biračkog odbora. Umjesto 26 glasova – shodno broju ljudi koji su izašli na njenom spratu, u zbiru zvaničnih rezultata je 28.

Manite se deco politike

Olivera Šebić u ime svih studenata podnijela je dan nakon zvanične objave rezultata žalbu u kojoj je tražila javno prikazivanje pravilnika, ponovno prebrojavanje glasova i odluku o imenovanju komisije i osoba koje su dežurale pored kutija. U odgovoru na žalbu (u čijem smo posjedu), koji je potpisao predsjednik Izborne komisije Đorđe Miljković, navodi se da je kompletan izborni proces protekao u skladu sa Pravilnikom, i da izbori neće biti ponovljeni.

Bez obzira na sve zavrzlame, studentima legitimitet Skupštine nije ni upola važan kao konačno rješavanje nagomilanih problema. S druge strane, veoma je bitan, budući da se prethodni saziv Skupštine – čija je polovica članova i u novom sazivu – nije suprostavio odluci Upravnog odbora da cijenu smještaja i ishrane udvostruči, a zauzvrat ne uradi skoro ništa.

Bez obzira na sve zavrzlame, studentima legitimitet Skupštine nije ni upola važan kao konačno rješavanje nagomilanih problema. S druge strane, veoma je bitan, budući da se prethodni saziv Skupštine – čija je polovica članova i u novom sazivu – nije suprostavio odluci Upravnog odbora da cijenu smještaja i ishrane udvostruči, a zauzvrat ne uradi skoro ništa

Sa dosadašnjih deset konvertibilnih maraka po krevetu, cijena smještaja u prva dva paviljona povećana je na dvadeset. Novim stanovnicima doma to i nije veliki problem, ali je onima, koji u domu borave već nekoliko godina, ta razlika drastična. Sama cijena nije toliko problematična, ali dramatični momenat daje statistika, i računica. Kada bi studenti u domu boravili i plaćali svih dvanaest mjeseci, samo na konto prva dva paviljona, u budžet doma slilo bi se 100.000 KM više.

Ovim novcem studenti ne mogu upravljati, kao što – prema riječima Karlice – nisu u mogućnosti ni predložiti plan izvršenja budžeta. To može jedino petočlani Upravni odbor, u kome studenti imaju dva glasa. “Ta tri glasa članova Upravnog odbora koje je imenovala Vlada RS su i presudila da se cijene povećaju, bez ikakve konsultacije sa studentima. Mi čak nemamo pravo ni da predložimo kako će se upravljati sredstvima, možemo jedino da lobiramo”, tvrdi Karlica.

Kako žive i šta rade

Najbolji uslovi u domu su su u četvrtom paviljonu, koji ima 140 dvokrevetnih i trokrevetnih soba. Cijena smještaja je 65 KM po krevetu u trokrevetnoj, a 75 u dvokrevetnoj sobi. No, i u ovom objektu grijanje se često gasi. Kako kaže studentica Tanja Lakić – pušta se u intervalima, a tople vode ima do 10 sati. “Pošto sam stanovala u drugom i trećem paviljonu, u poređenju s njima, četvrti je bolji, jer je sve novo i u na svakom od pet spratova ima zajednička kuhinja. Imamo kupatilo u sobi, ali nije kvalitetno, kao ni namještaj i izolacija”, priča nam Tanja. Vjeruje da je, ako je dom planiran za narednih trideset generacija, i ovako skup, u njega trebalo biti uloženo mnogo više: “Najveća prednost soba su mali balkoni sa ostavom koji imaju pogled na kapus, a kada ga poredim sa ostalim domovima, i nije toliko loše.”

Na uslove u četvrtom paviljonu studenti se ne žale pretjerano, i smatraju da su standardno dobri. Najviše im smeta što nemaju dostupnost interneta, i što je postojeća čitaonica improvizovana i neuslovna. Zvanične čitaonice nema. Prema prvotnoj ideji, priliku za smještaj u četvrtom paviljonu trebalo je da dobiju najbolji studenti. Visoke cijene učinile su ga neprimamljivim većini studenata, pa je krevet u ovom paviljonu moguće dobiti čak i bez konkursa.

U drugom paviljonu, kako kaže studentica Ivana Čulić, grijanja nema po cijele dane, a velike probleme imaju i sa strujom: “Po pet soba je na jednom osiguraču koji ne može da izdrži opterećenje, pa iskače. To se najviše dešava predveče, kada većina studenata dođe u svoje sobe.”

U drugom paviljonu, kako kaže studentica Ivana Čulić, grijanja nema po cijele dane, a velike probleme imaju i sa strujom: “Po pet soba je na jednom osiguraču koji ne može da izdrži opterećenje, pa iskače. To se najviše dešava predveče, kada većina studenata dođe u svoje sobe”

Uključiti na jednom spratu po dva fena, električna kola, kasetofona i laptopa, uz frižidere ili zamrzivače, skoro je nemoguća misija. Studenti žive i borave i u bunkerima, u kojima nema prozora. Paradoks je što im je tokom zime nemogućnost otvaranja prozora i dotoka svježeg vazduha čak i povoljna. Za razliku od soba, bunkeri imaju i lavaboe.

Javnosti i studentima zasad je poznato samo da će dio novopriskrbljenih sredstava biti utrošen za obnovu stolarije, i da je javni poziv za te radove obustavljen, jer se čeka odluka Komisije za žalbe. “U međuvremenu se na oglašeni javni poziv desila žalba, tako da ćemo mi sačekati odluku Komisije. Kako Komisija naloži, tako ćemo i postupiti. Da li će to biti nastavak procedure, ili ćemo ponovo morati objaviti javni poziv – vidjećemo. Osnovni je problem što gubimo vrijeme”, tvrdi direktor Babić(!?).

Ne spominjući da Studentski centar ima blizu 2,5 miliona maraka neizmirena dugovanja prema Toplani, te da popriličan dug imaju i prema Elektrokrajini, direktor Babić tvrdi da bi do sredine marta problem grijanja trebalo da bude riješen: “U toku su radovi, i vjerujem da ćemo do kraja februara – a zbog obimnosti radova najkasnije do sredine marta – imati nezavisan način opskrbljivanja toplotnom energijom. Studenti u vezi s ovim nisu konsultovani, kao što ih niko nije ništa pitao ni za izvršenje bilo koje druge stavke budžeta. Kako se situacija razvija – sve što im je ostalo od zagovaranja je da predstavnici u Skupštini mole, kume i čekaju Upravni odbor i Upravu doma da reaguju. Ili bi prikladnije bilo reći – usliše molbe.

(O uslovima i higijeni u Studentskom centru najbolje govori fotogalerija. Autor: Ljupko Mišeljić.)