Podsjetnik na to ko smo
: Hana Bajrović
Piše: Dženana Karup Druško
Piše: Dženana Karup Druško
Piše: Dženana Karup Druško
Piše: Dženana Karup Druško
Piše: Dženana Karup Druško
Piše: Dženana Karup Druško
Piše: Dženana Karup Druško
Piše: Dženana Karup Druško
: Hana Bajrović
Potpisan je referendum koji reguliše određene administrativne i finansijske probleme, u periodu od 2016. do 2018. godine. Dvije godine. Budućnost Muzeja je osigurana na dvije godine. Godinu manje nego što je Muzej bio zatvorenZa gotovo četiri godine, koliko je trajala agresija na Sarajevo, Muzej je pretrpio teška oštećenja. Ipak, uposlenici su uspjeli da sačuvaju vrijednosti unutar zgrade, koje nisu važne samo Muzeju kao instituciji, već imaju neprocjenjivu vrijednost i za državu i za sve ljude koji žive u BiH. Ovo nije prvi put da je Muzej, uz pomoć ljudi kojima je stalo, uspio odoljeti vremenu i neprijateljskim pokušajima da unište sve što čini našu prošlost i porijeklo. Tako je i sarajevska Hagada, u Drugom svjetskom ratu, sačuvana da ne padne u ruke njemačkog okupatora.
Dakle, osim materijalnih vrijednosti koje čuva među svojim zidovima, Muzej je podsjetnik na ljudske vrijednosti koje moraju biti jače od bilo kakvog sistema, opresije, ili trovačke ideologije. Uspio je da preživi ratove, granate, strah, i onda je u jesen 2012. godine doživio da u miru zatvori svoja vrata svim ljudima. Muzej je doživio svoju jesen zbog nebrigeAli, to što su radnici prinudno zatvorili Muzej, za njih ni u jednom trenutku nije značilo da Muzej prestaje da živi. Oni su nastavili da odlaze na posao svako jutro, razočarani i izmučeni, ali spremni da očuvaju još gotovo jedine vrijednosti koje su ovom narodu preostale. Za to vrijeme, niko se nije zapitao šta je sa svim tim eksponatima; a oni koji su znali da radnici Muzeja brinu o njima, smatrali su to potpuno normalnim i jedinim ispravnim ponašanjem. Zašto? Vjerujem da ni sami nemaju odgovor na to pitanje. Valjda jer se podrazumijeva da radiš ono što ti je posao, pa čak i ako godinama za taj posao nisi primio platu, čak i ako radiš bez obezbijeđenih osnovnih uslova za rad. Jer, valjda voliš posao koji radiš, pa je sve što stekneš kroz taj posao samo bonus, ako ne i povlastica. Ipak, bez puno pameti, jasno je da niko nije bio dužan kročiti u Muzej od dana kada je zatvoren, a i, mnogo prije toga. Ali, ljudi nisu odustali. Brinuli su o Muzeji, a onda smo dočekali da nakon tri godine, napokon u jesen 2015, Muzej ponovo otvori svoja vrata.
Slika muzejske zgrade, koja je zatvorena poput neke propale trgovine, nije ono što želite gledati dok idete na fakultet koji bi trebao da bude odskočna daska u životu mladog čovjeka. Muzej bi trebao biti mjesto na koje svratimo kada poželimo da se odmorimo od svakodnevnice, od sumornih priča kojima smo okruženi. Mjesto na koje odemo da se podsjetimo na sve ljepote koje naša zemlja posjeduje, sa kulturom koju smo naslijediliOvih dana, Zemaljski muzej je proslavio svoj 129. rođendan; dakle, stariji je i od suverene i nezavisne Bosne i Hercegovine, i od nas, svih njenih stanovnika, ma ko bili. To je, valjda, dovoljan razlog da shvatimo koliku vrijednost ovaj Muzej ima... Kada barbari dođu na teritoriju koju žele da osvoje, jedna od prvih stvari koju urade jeste da unište sve što ima nacionalnu i kulturološku vrijednost, sve što čini historiju. Jer, uništavanjem naslijeđa jednog naroda taj narod vremenom gubi svoj identitet. Palili su Vijećnicu, pucali su na Muzej ali nisu uspjeli da ih unište. Koliko je onda suludo to što taj isti Muzej uništavamo u miru. Pričamo o razvoju, a vraćamo se u srednji vijek odbacujući sve što jedan narod čini civilizovanim društvom. Prije nego obezvrijedimo i ovo malo ljudskog što nam je ostalo, moramo se zapitati: kada odbacimo puške, šta će nam ostati da nas podsjeti na to ko smo?