“Evropa nije bila dovoljno prisutna na Zapadnom Balkanu i danas imamo ofanzivu geopolitike suprotstavljene evropskom sistemu vrijednosti i evropskom jedinstvu“, rekao je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović na Prespa forumu, održanom protekle sedmice u Ohridu. On je podsjetio da su sa Zapadnog Balkana posljednjih godina stizale i dobre i upozoravajuće vijesti.

“Dobre su da je Crna Gora, uprkos snažnoj opstrukciji Rusije 2016. godine, uspjela da uđe u NATO, nakon čega je kroz ta vrata prošla i Sjeverna Makedonija, dok je prije dvije godine usvojen prvi Akcioni plan za članstvo u NATO u Bosni i Hercegovini“, kazao je crnogorski predsjednik.

Ovo nije prvi put da predsjednik Crne Gore upozorava svoje zapadne partnere, prije svih odavno poprilično inertni i uspavani Brisel, na “maligni uticaj“ trećih strana koje imaju neskrivene ambicije da, destabilizujući region, uređuju odnose unutar država Zapadnog Balkana. Da li je Brisel ikada ozbiljno čuo apele crnogorskog predsjednika? Sudeći po onome što se u Crnoj Gori dogodilo i što se događa nakon parlamentarnih izbora održanih 30. avgusta prošle godine – nisu. Naprotiv, pojedine veoma važne i uticajne države članice EU, potpomognute pojedincima iz administracije predsjednika Donalda Trampa i u Crnoj Gori, aktivno su učestvovale u podrivanju i rušenju Vlade premijera Duška Markovića i u dovođenju na vlast ogoljene velikosrpsko-ruske agenture. Tako je Crna Gora, ne samo zahvaljujući pogrešnim potezima i procjenama premijera Markovića, nego i zahvaljujući “pomoći prijatelja“, od najstabilnije države regiona praktično postala nova Republika Srpska Zapadnog Balkana. 

Na pitanje ko sve podriva stabilnost zemalja Zapadnog Balkana i u kojem dijelu regiona je uticaj te destruktivne politike najjači i najvidljiviji, za Avangardu odgovara izvršni koordinator Građanske inicijative “21. maj“, analitičar Ljubomir Filipović: “Defanziva Evrope nije nova vijest, naprotiv: polako ali sigurno ulazimo u drugu deceniju ozbiljne krize evropskih institucija uzrokovane konfliktima u Ukrajini, na Bliskom Istoku, na sjeveru Afrike, zatim i migrantskom krizom kao posljedicom ovih konflikata, Bregzitom i pandemijom korona virusa. Kao zajednica koja nije do kraja sigurna i u svoj dalji put ka političkoj uniji, Brisel oklijeva i kod pojedinih pitanja važnih za njihove unutrašnje politike.“

“Kada je o Balkanu riječ, izraženi su uticaji Ruske Federacije i Turske, s tim što je Turska članica NATO-a, pa taj uticaj često zna da bude i konstruktivan. Istovremeno, u nemogućnosti da značajnije ostvari svoje interese, Rusija je okrenuta sabotaži i destabilizaciji ovdašnjih prilika. Kako se ruski i srpski interesi često poklapaju, tako dobijamo 'savršenu oluju', koja je u kontinuitetu prijetnja regionalnoj stabilnosti.“

AVANGARDA: Crna Gora je od 2015. godine “na liniji vatre“ ruskog uticaja, čemu se manje-više uspješno odupirala do avgusta 2020. Kakva je situacija u tom smislu danas?

FILIPOVIĆ: Kada je riječ o Zapadnom Balkanu, Crna Gora je trenutno u fokusu Rusije.

AVANGARDA: Zašto?

FILIPOVIĆ: Zato što su se u Crnoj Gori – u izvršnoj vlasti i na čelu bezbjednosnih struktura, odjednom našli eksponenti rusko-srpske politike. Naravno, tu je i Bosna i Hercegovina, dijelom Kosovo i Sjeverna Makedonija. 

AVANGARDA: Pored SPC, šta je ključna poluga uticaja Srbije i Rusije u Crnoj Gori?

FILIPOVIĆ: Svakako Demokratski front kao najjača politička grupacija unutar vladajuće koalicije u Crnoj Gori, čiji su kadrovi zauzeli sektor bezbijednosti. Istovremeno, tu je i kružook okupljen oko premijera Zdravka Krivokapića, kao i Srpska pravoslavna crkva, koja je vrsta kadrovskog inkubatora nove Vlade. Takođe, ne smijemo zaboraviti Demokrate i URA, čiji pojedini funkcioneri nisu ništa manje “sumnjivi“ kada je riječ o rusko-srpskom obavještajnom uticaju. 

AVANGARDA: U kojoj mjeri su brojni skandali unutar crnogorskog obavještajnog sektora doveli u pitanje status Crne Gore u NATO?

FILIPOVIĆ: U Crnoj Gori se na čelu Agencije za nacionalnu bezbjednost našao kadar Srpske pravoslavne crkve; na čelu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore imate čovjeka koji se upravo vratio iz Moskve, gdje se zvanično sastao sa najpoznatijim propagandistima i zakletim neprijateljima Zapada, poput Dmitrija Rogozina i sličnih. U tom smislu, Crna Gora je danas ranjena i prepuštena različitim interesnim grupama, čiji je cilj njeno pokoravanje interesima Srbije i Rusije. 

AVANGARDA: Pitala sam Vas da li je ugrožen opstanak Crne Gore u NATO?

FILIPOVIĆ: Skandali u bezbjednosnom sektoru, ali i nesposobnost Vlade premijera Zdravka Krivokapića da koordinira i ispunjava i svoje najjednostavnije zadatke ovu administraciju definišu kao neozbiljnog i nepouzdanog partnera. Ipak, ne vjerujem da je ugroženo članstvo Crne Gore u NATO, iako sam siguran da je u ovom momentu izgubljeno stečeno povjerenje crnogorskih saveznika i partnera. Na duže staze postoji mogućnost i da se strateško usmjerenje Crne Gore promjeni, i to u slučaju da ova i ovakva većina nastavi da vlada Crnom Gorom. 

AVANGARDA: Ni jedna članica crnogorske vladajuće koalicije, uključujući URA Dritana Abazovića, nije podržala ulazak Crne Gore u NATO. Koliko ta činjenica određuje njihove današnje politike?

FILIPOVIĆ: Činjenica da je ta, navodno, jedina građanska i prozapadna partija u novoj većini – i tada kao i sada – popuštala pod populističkim pritiscima dovoljno govori o spremnosti i hrabrosti lidera nove većine da donose odluke koje nijesu u skladu sa osluškivanjem javnog mnjenja i dodvoravanjem masi. Ti političari i te stranke nisu sposobni da racionalno planiraju i donose strateške odluke u skladu sa nacionalnim interesima Crne Gore. 

AVANGARDA: Nekoliko dana nakon što je Skupština Crne Gore usvojila Rezoluciju o zabrani negiranja genocida u Srebrenici, potpredsjednik Vlade Dritan Abazović i ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović najavili su da će 11. jula ove godine prisustvovati komemoraciji u Potočarima. “Ako može Aleksandar Vučić, može i Dritan Abazović“, prokomentarisao je ovu najavu novinar i profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, Dinko Gruhonjić. Kako Vi ocjenjujete ovaj potez?

FILIPOVIĆ: Dritan Abazović je čovjek koji nema skrupula baš kao i Aleksandar Vučić. Kao što je Vučić nekada pozivao na ubijanje “sto muslimana za jednog Srbina“, što se u Srebrenici i sprovodilo, Abazović je javno branio bivšeg ministra pravde ljudskih i manjinskih prava, Vladimira Leposavića, koji negira genocid u Srebrenici. Naravno, Abazoviću to ne smeta da ode upravo na mjesto stradanja Bošnjaka. Ne bih se iznenadio da u Srebrenici bude dočekan na isti način kao i Vučić.

AVANGARDA: Šta je pokazalo nedavno usvajanje Rezolucije o Srebrenici: koliko je danas podijeljeno crnogorsko društvo?

FILIPOVIĆ: Donošenje Rezolucije o Srebrenici pozitivan je momenat u svom haosu u kojem se nalazi crnogorsko društvo. Naime, usvajanje tog dokumenta pokazalo je da, ipak, u Crnoj Gori još postoji značajna većina koja vjeruje u vrijednosti na kojima je 21. maja 2006. izglasana obnova državne nezavisnost. Upravo je taj momenat dokazao da postoji prostor za konsenzus, tj. vrijednosti oko kojih se kao društvo možemo okupiti.

AVANGARDA: Po kojem tačno “šavu“ se crnogorsko društvo danas dijeli?

FILIPOVIĆ: Po ideološkom. Mnogi kažu da se crnogorsko društvo susreće sa problemom etničke različitosti i slično. To su gluposti!

AVANGARDA: Kako su gluposti?

FILIPOVIĆ: Tako što Crna Gora ima problem jedino ako dominiraju retrogradne snage, kao što je to sada slučaj. U crnogorskoj pravoslavnoj većini postoji ideološka razlika, čije bi korijene trebalo tražiti u 1918. godini. Istu ideološku razliku između desnog etno-nacionalizma srpskog predznaka i crnogorskih suverenista danas mnogi pokušavaju da predstave kao etničku razliku između Srba i Crnogoraca u Crnoj Gori. Čim dokažu da su dva brata od istih roditelja, kakav je to često slučaj u Crnoj Gori, pripadnici različitih etničkih grupa, u to će me ubijediti. U suprotnom, ostaje mi da vjerujem da crnogorsko društvo ima problem sa klasičnom ideološkom podjelom, kompleksnom i bolnom, koju bismo što prije morali definisati kao takvu. 

AVANGARDA: Demokratska Crna Gora, na čijem je čelu predsjednik Skupštine Aleksa Bečić, doživljava se kao faktor od kojeg će zavisiti sve buduće vlade. Kako Vi vidite njihovu ulogu?

FILIPOVIĆ: Demokrate i dalje imaju šansu da dokažu da im je Crna Gora preča i od Srbije i od Srpske pravoslavne crkve. Nažalost, kada se god dođe do momenta da se autoritet SPC dovodi u pitanje, Demokrate imaju veliki problem da stanu iza svojih riječi i obećanja. Sve dok se ne izmaknu iz krila mitropolita i episkopa SPC, njihova uloga je za nas iz opozicione javnosti veoma slična onoj Demokratskog fronta.

AVANGARDA: Ako Demokratski front uporno ponavlja da Vlada premijera  Krivokapića nema većinsku podršku u Skupštini, kako to da ta Vlada ipak opstaje? Šta je drži na okupu?

FILIPOVIĆ: Puki interes, budžetsko korito i mržnja prema Demokratskoj partiji socijalista (DPS) predsjednika Mila Đukanovića. Sve je to upakovano i čuvano autoritetom Srpske pravoslavne crkve.

AVANGARDA: Koliki je uticaj predsjednika Vučića na političke prilike u Crnoj Gori?

FILIPOVIĆ: Nije onoliki koliki bi on htio da bude. Da nije jačeg uticaja zapadnih partnera i da se na Zapadu nijesu desile promjene, vjerovatno bi Vučićev uticaj u Crnoj Gori bio veći. Ipak, nije pametno da se i Crna Gora i region predugo oslanjaju na pomoć spolja, jer je to na duže staze neodrživo. Naši problemi su naši problemi i toga moramo biti svjesni.

AVANGARDA: A u Bosni i Hercegovini?

FILIPOVIĆ: U BiH je taj problem značajno veći. Četrdeset devet procenata bosanskohercegovačke teritorije je pod direktnom kontrolom Beograda. Pored toga, u  entitetu Republika Srpska nema niti jedan ozbiljan politički subjekt koji nije pod direktnim uticajem Aleksandra Vučića.

AVANGARDA: Uprkos poplavi non-paper dokumenata, koji predviđaju novo prekrajanje granica na Zapadnom Balkanu – uglavnom u korist “velike Srbije“ – hoće li “srpski svet“ ipak ostati tek jedna u nizu nerealizovanih opsesija velikosrpskih nacionalista, što mislite?

FILIPOVIĆ: Mislim da bi naši zapadni partneri trebalo da prestanu da robuju iluziji da će Srbija mirnim i demokratskim sredstvima postati dio zapadnog svijeta, zapadne alijanse, i to bez velikih trzavica, bez velikog uplitanja i velikih destruktivnih upliva Rusije. Posebno je važno da imaju u vidu da toj iluziji ne smiju da žrtvuju interese drugih država Zapadnog Balkana, prvenstveno Crne Gore i Bosne i Hercegovine i Kosova… Svako pomjeranje granica država regiona može prozuzrokovati mnogo više problema nego što ih trenutno imamo i sa kojima se suočavamo.