Ili sve ili ništa (od Rusije)

Piše: Dženana Karup Druško

Ono što je zasigurno prioritetno “zasmetalo” Putinu nije činjenica da srbijanske mine i granate kupljene od islamskih država padaju po njegovim separatistima u Donjecku, nego saznanje da se Vučić oglušio na rusko upozorenje da prestane s prodajom naoružanja i da naoružanje završava u Ukrajini. Dokumentacija koja je objavljena u medijima je dokumentacija koju su, po svemu sudeći, upravo Vučićevi obavještajci revnosno prosljeđivali ruskoj strani od početka, ali očigledno da Vučić nije htio ili nije razumio ruska upozorenja da prestane s prodajom naoružanja imajući u vidu izvještaje koji su u Kremlj dolazili iz Donjecka, ali prevashodno od sigurnosnih ruskih službi.

Predstojeći odlazak Aleksandra Vučića u Rusiju, zakazan za 4. decembar 2019. bit će prilika za Vučića da zamoli Putina da ga ruske službe sigurnosti ne ugrožavaju i ne destabiliziraju na unutrašnjem planu, jer je afera “KRUSIK” i srbijanska prodaja naoružanja islamskim državama pokrenuta i projicirana uz podršku ruskih službi, a preko bugarskih kanala.


Sasvim je jasno da su ruske službe javno raskrinkale prodaju naoružanja iz Srbije u nekoliko islamskih država koje su, zatim, to isto oružje proslijeđivali Ukrajini. Ruski separatisti iz Ukrajine su u nekoliko navrata javno objavljivali fotografije neeksplodiranih minobacačkih mina porijeklom iz valjevačke fabrike naoružanja, a preko bugarskih kanala je objavljena navodna dokumentacija koja je “raskrinkala” kako i na koji način se realizira(la) prodaja islamskim državama.


Šta je zasmetalo Putinu?


Ono što je zasigurno prioritetno “zasmetalo” Putinu nije činjenica da srbijanske mine i granate kupljene od islamskih država padaju po njegovim separatistima u Donjecku, nego saznanje da se Vučić oglušio na rusko upozorenje da prestane s prodajom naoružanja i da naoružanje završava u Ukrajini. 


Dokumentacija koja je objavljena u medijima je dokumentacija koju su, po svemu sudeći, upravo Vučićevi obavještajci revnosno prosljeđivali ruskoj strani od početka, ali očigledno da Vučić nije htio ili nije razumio ruska upozorenja da prestane s prodajom naoružanja imajući u vidu izvještaje koji su u Kremlj dolazili iz Donjecka, ali prevashodno od sigurnosnih ruskih službi. Rusko-srbijanska  obavještajna operacija prodaje oružja islamskim državama završila se loše po Vučića, jer mu Rusi nisu vjerovali do kraja.


Pojavljivanje špijunske priče i videa na YouTubeu o agentu ruske vojne obavještajne službe koji plaća informacije penzionisanom starješini Vojske u vrijeme otvaranja afere “KRUSIK” bio je “mali pokušaj osvete” Vučića prema Rusima, a dobro je poslužila za preusmjeravanje priče s aktuelnih unutrašnjih afera, uključujući i aferu “KRUSIK”. Ali ne treba se zavaravati da o ovom slučaju ponovo i na vrijeme nije bila upoznata ruska služba nakon dokumentiranja navodnog vrbovanja Srba krajem 2018. godine da dostavljaju informacije za ruske službe.


Sasvim je realno, i to je jedan od sadržaja obavještajne prakse da se prijateljske i savezničke države upozore na djelovanje svojih agenata ako su usmjerene protiv interesa konkretne države. Izjava Vučića da srbijanske službe nisu uspjele video zadokumentirati kontakt agenta GRU i potpukovnika Vojske Srbije otkrila je suštinu cijele srbijanske operacije i pokazala amaterizam ljudi koji okružuju Vučića.


Naime, video uradak je vrhunskog kvaliteta koji je očigledno napravila srbijanska služba i vjerovatno predstavlja dio dosjea koji nije prezentiran Rusima nakon što je srbijanska služba rusku stranu zvanicno upozorila o djelovanju agenta GRU i nakon što je povučen iz Srbije sa dužnosti. Izgleda da je “penzionisani“ starješina bio i mamac srbijanske službe za Ruse, kojeg sada Vučić i drugi moraju štititi na sve moguće načine.


Blamaža Vučića


Stavljanjem na YouTube tajnog snimka u vrijeme afere “KRUSIK” i ekspresne potvrde autentičnosti od strane, ni manje ni više, nego nezrelog šefa analitike BIA-e, a zatim navedenom negacijom samog Vučića koji se usudio da detaljno  komentira obavještajne operacije ustvari se razobličila vrlo jeftina srbijanska igra.


Aludirajuća priča da je “neko sa Zapada” napravio snimak, uključujući čak i rusku službu sigurnosti, upravo se detektirala u spinovanim Vučićevim rečenicama i šupljim “Zašto”, a vjerovatno je sam Vučić “u povjerenju” obavijestio ruskog ambasadora da “istražuju” ko je stavio sporni video uradak na YouTube.


Cijela priča je vrhunska blamaža Vučića i njegovih obavještajaca i samo je otkrila povezanost i ovisnost Srbije o Rusiji i, naravno, otkrila u šta se Vučić upleo na međunarodnom planu, a što ne može ostati bez posljedica po Srbiju.


Očigledno je da Rusija više neće dopuštati nikakve dvojne, trojne i (ili) višekanalne operacije i kombinacije Srbije sa Evropskom unijom i USA. Ulog je prevelik i čini se da Srbija više nema izbora nakon što je Putin privremeno bio prebacio rakete S-400 u Srbiju kao dio dogovorene “zajedničke vojne vježbe”.


Vučić se zapeljao u svakodnevnim kombinacijama, a najveći problem su mu unutrašnje afere jer su mu skoro svi saradnici kriminalizirani ili su u raznoraznim aferama.


Rusija očekuje da Srbija svoju tzv. neutralnost ugradi u Ustav Srbije i to će biti početak kraja srbijanskog paktiranja sa Zapadom, posebno sa USA. Preko djelovanja Srbije, ne samo Zapad, nego i sama Rusija, mogu se uvjeriti kakva je politika Srbije ¬¬- nepouzdana i dvolična.


-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*

Povezani tekstovi