Pravda je ženskog roda

: Ljupko Mišeljić

Sedam žena na jednog muškarca, dođite i uvjerite se – poruka je kojom jedan banjalučki ugostiteljski objekt oglašava svoju ponudu (hrane i pića). Banja Luka je grad žena, reći će mnogi, no izborne liste i učešće žena u radu gradske skupštine to ne potvrđuju. To nisu jedini, ali jesu najvidljiviji pokazatelji uloge žene u društvu i dominantnih konstrukcija ženskosti. Šta je u fokusu javnosti: revidiranje slike o ugnjetenosti i potlačenosti žene ili promišljanje kako se boriti za jednakost i ravnopravnost – pitanja su aktuelizirana protekle sedmice tokom osmomartovskog marša, zatim na izložbi koju su otvorile visoke zvanice, ali i na jednoj izložbi koja je protekla dok su oči šire javnosti bile širom zatvorene.
Tokom osmomartovskog marša u Banjaluci koji su podržale organizacije Oštra Nula, Centar za mlade Kvart Prijedor, Helsinški parlament građana Banjaluka, Udruženje žena sa invaliditetom Nika, BASOC (Banjalučki socijalni centar), Fondacija Udružene žene, Centar za životnu sredinu, Inicijativa Građanke za ustavne promjene, Mreža za izgradnju mira, iznijeti su sljedeći zahtjevi: 

“Da se Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske u porodici reguliše i omogući ženama, žrtvama nasilja, prisustvo osobe od povjerenja tokom svih procedura pred institucijama koje su subjekti zaštite od nasilja u porodici, od prijave nasilja do okončanja postupka pred sudom; da se službena lica ponašaju nediskriminirajuće u odnosu na žene; da se ženama vjeruje zbog nasilnog iskustva koje su hrabro preživjele; efikasnija primjena zakona u oblasti zaštite od nasilja bez mješanja ličnih uvjerenja službenih lica; da se počinitelju nasilja izrekne dosljedna primjena hitnih mjera zaštite i zaštitnih mjera propisanih Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske i Krivičnim zakonom Republike Srpske; da se službenici i službenice edukuju o specifičnosti nasilja prema ženama i da se spriječi njihovo postupanje po ustaljenim patrijarhalnim normama i običajima; gdje žrtvu prisiljavaju da se vrati počiniocu nasilja po cijenu očuvanja porodice u kojoj opet trpe žena i djeca.” Zahtjeve je na Trgu Krajine izrekla Jovana Boljanić, aktivistkinja i feministkinja iz Sokoca.

Bitno je izlaziti na ulicu

Marina Božić, vizuelna umjetnica iz Banjaluke, pridružila se, kaže, osmomartovskom maršu kako bi skrenula pažnju da 8. mart nije dan koji se slavi, onako kako se to radi na Balkanu: “Osmi mart obilježava se govoreći o pravima za koje su se feministkinje izborile, a mi ih shvatamo zdravo za gotovo. Institucionalno nasilje često prolazi nezapaženo, službenici nisu svjesni da to postoji i da to rade, pa i kad jesu – negiraju. Da ne govorimo o tome da veliki broj žena ne prijavljuje nasilje u kući koje se, i kad ga prijave, nastavlja u institucijama koje bi trebalo da reaguju.” 



Ovogodišnjem osmomartovskom maršu pridružile su se i aktivistice i aktivisti grupe “Pravda za Davida”. Pripadnici policije Republike Srpske zbog toga su u više navrata opominjali organizatore skupa. 

“Država mora intervenisati ako hoće šta učiniti, a ne da prekida lance solidarnosti između jedne i više grupa. Mi ne možemo protiv svojih ljudi raditi i bilo bi vrlo bezobrazno da je organizacija osmomartovskog marša grupi ‘Pravda za Davida’ rekla: ne možete se pridružiti. Ako su jedni ugnjeteni, onda su ugnjeteni i preko ‘Pravde za Davida’ i preko toga što su žene. Na više načina smo ugnjeteni i ono što se traži od nas je sprovođenje državnih mehanizama represije što nam nikako nije u cilju”, rekao je Dražen Crnomat iz Banjalučkog socijalnog centra.



Goran Zorić iz Centra za mlade Kvart Prijedor smatra da je bitno izlaziti na ulicu svaki put kada se za to ukaže prilika, jer je to jedan od rijetkih načina na koji građani mogu uticati na društvene i političke tokove i jedini način da demokratija zaživi na ovim našim prostorima: “Posebno je to bitno danas u Banjaluci, kada svjedočimo policijskoj represiji i nasilju nad građanima koji na ovaj način izražavaju svoje nezadovoljstvo. Osim toga, za mene predstavlja dužnost solidarisati se sa svim ugnjetavanim i potlačenim građanima i građankama. Ovo je bila prilika da se zajednički iskaže nezadovoljstvo sadašnjim stanjem ženskih prava i položaja u našem društvu, te da se podrže zahtjevi za prestankom institucionalnog nasilja nad ženama.” 

Percepcija o grudima

Povodom osmog marta u banjalučkom socijalnom centru je prikazan “B project” fotografkinje i vizuelne umjetnice Maje Radosavljević. Projekt je prvi put prikazan 19. septembra 2017. godine na Evropskoj lezbejskoj konferenciji u Beču. Prikazivanjem fotografija aktova žena, interrodnih, transordnih i nebinarnih osoba, Maja Radosavljević odgovara na hiperseksualizaciju ženskih grudi i konstrukt njihove ljepote specifičan za studijsku fotografiju. Prema njenom mišljenju, ženske grudi od vrlo rane mladosti postaju predmet posmatranja iza koga je pogled koji ne želite da vidite. 

“Hiperseksualizacija grudi u ranoj mladosti na način koji odgovara konstruktu poželjnosti i prihvatljivosti oblika ženskih grudi kao, uostalom, i potreba za manipulacijom fotografije s takvim motivima ne mogu ohrabriti osobu da promatra svoje tijelo na način koji je dozvoljen njoj, a ne drugima.” 



Govoreći o “B projectu”, Radosavljević ističe potrebu da se tijelo posmatra što bliže perspektivi onog čije jeste: “Percepcija o grudima je danas tako iskrivljena da čak i oni koji vole vidjeti eksplicitno prikazane ženske grudi s prijekorom gledaju dojilje na javnom mjestu”. Kompoziciju i naziv birali su modeli, stoga fotografije autentično govore o potrebi za društvenom kritikom iz queer pozicije, sa feminističkom perspektivom. Neki od radova objavjeni Instragram nalogu “Bproject_Vienna” preko koga je moguće komunicirati sa autorkom i o učešću u projektu, budući da još uvijek nije završen.

Cvijet je najljepši kad je neubran

Večer ranije u Muzeju savremene umjetnosti otvorena je izložba “Percepcije”. Kustoskinja Lana Pilipović radove 29 umjetnica podijelila je u četiri segmenta: Refleksija, Izloženost, Rodna tijela i Duh. U cjelini, zložba nastoji prikazati slike koje žene vide u ogledalu, odnosu žene prema sopstvenom tijelu, te uticaj medija i društva na oblikovanje te slike. Je li umjetnost lična ekspresija individualnog iskustava prevedenog u termine likovnosti i kako je predstavljena žena kao umjetnica, kao objekat muškog pogleda i kao posmatračica – neke su od tema banjalučke postavke izložbe “Percepcije – Cvijet je najljepši kad je neubran”. Naslov postavke je i naziv rada Sandre Dukić, kolaža na tekstilu iz 2012. postavljenog u segment “Izloženost”.



Tokom izložbe “Percepcije” u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske, koja je otvorena do 27. maja, posjetioci imaju priliku vidjeti radove koje potpisuju Abigail Lane, Anthea Hamilton, Camilla Løw, Celia Hempton, Clare Strand, Elizabeth Price, Gillian Wearing, Helen Chadwick, Laura Aldridge, Lubaina Himid, Madame Yevonde, Rachel Whiteread, Sarah Lucas, Tracy Emin, Margareta Kern, Sandra Dukić, Nives Kavurić Kurtović, Irma Markulin, Marija Dragojlović, Svjetlana Salić Mitrović, Kosa Bokšan,Vesna Perunović, Lala Raščić, Borjana Mrđa, Biljana Gavranović, Kata Mijatović. Ovo je četvrta postavka izložbe “Percepcije” a prethodne su bile izložene na Cetinju, u Novom Sadu i Prištini. 

Borjana Mrđa, akademska slikarka čiji su radovi predstavljeni na izložbi, misli da je značajno u kontekstu našeg podneblja prikazivanje i povezivanje radova više generacija umjetnica iz naše sredine koji nisu imali priliku još da se nađu na istoj izložbi, a u kolekciji su MSURS-a. “Poštovanje generacijske linije umjetnica, uspostavljanje vidljive matrijarhalne linije kroz vrijeme i u prostoru, njeno evidentiranje, izlaganje pogledima i svijesti društva je jedini pravi način da se isprave greške prenaglašenog patrijarhalnog poretka prošlosti koji je iz polja vidljivosti potiskivao rezultate i tragove djelovanja žena umjetnica svojom dominantnošću”, smatra Mrđa.



Upozoravajući da feministička praksa u duhu svoje kritičke i progresivne specifičnosti nema vremena za odmaranje i treba da spriječi da se prošlost brisanja ne ponovi već da se aktivno bavi upisima svega što je važno, Mrđa napominje da je to neminovno ono skrajnuto, specifično i drugačije, što egzistira paralelno dominatnom unificiranom sistemu, ali nije nužno samo žensko: “Često su upravo te specifične grupacije i individue koje misle, pristupaju i stvaraju ’drugačijim’ postupkom (a ne samo drugačijim medijem), kontrateža masovnom i homogenom i samim tim obezbjeđuju mogućnost rasta kako kolektivnog tako i individualnog. Ništa ne nastaje u stanju pasivnog mirovanja već upravo u kontekstualnim dodirima,  trenjima i sučeljavanjima različitosti.”



“Promišljamo li pitanje slike reprezentacije žene i ženskosti u ovoj izložbi, potrebo je to učiniti u kontekstu žene kao motiva ili medijuma i žene kao autorke”, smatra Milena Ivić, vizuelna umjetnica iz Banjaluke i dodaje: “Od samih početaka umjetnosti ženska figura je jedan od najčešće prikazanih motiva. Predstava o ženi kroz umjetnost polazi od naglašavanja materinskih i reproduktivnih dijelova tijela, žene kao dijela prikaza bračnog para, obnažene figure sa božanskim statusom, žene kao djevice, majke, dame ili vještice; s tim da prva autorka potiče tek iz XVI vijeka nove ere. Mislim da je krucijalan segment ove izložbe činjenica da su u njenom sastavu isključivo autorke – što omogućuje uvid u prikaz žene iz ugla žene i prikaz žene iz ličnog iskustva, a ne posredstvom druge osobe”, rekla je Ivić. Prema njenom mišljenju, položaj žene u vizuelnim umjetnostima razvijao se uz veće prepreke i borbe zbog uslovljenog obrazovanja i vrednovanja dok u savremenim praksama žena kao subjekt i kao uticajna javna ličnost - autorka i aktivistkinja, stvara predstave o ženskosti ali i muškosti koje zastupaju jednakost. “Dok mas-mediji prikazuju simplifikovanu sliku naspram višestruke realnosti, umjetnice učesnice ove  izložbe trude se srušiti proizvodnju stereotipa kritičkim predstavama različitosti u okviru društvenih, ekonomskih i političkih konteksta iz kojih potiču. U fokusu projekta je dijalog između djela britanskih umjetnica i umjetnica iz lokalnih kolekcija, a ideja koja ih objedinjuje je ideja žena u umjetnosti protiv muške dominacije.”

-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*