Odijevanje zbog ljepote je zabranjeno i u – Saudijskoj Arabiji!

: Dženana Karup Druško

Jedino što je skandaloznije od samog sadržaja predloženog Kodeksa ponašanja i odijevanja na Univerzitetu u Sarajevu je to što ga potpisuje rektor sarajevskog Univerziteta, a iza njega stoji Senat! I ko će sad određivati neprihvatljivu dubinu dekoltea, odlučivati šta je napadna šminka, a šta ne? Normirati dužinu suknji? Zabranjivati modne trendove kao što su poderane farmerke i papuče? Napadni nakit? A sve s ciljem “očuvanja ugleda i tradicije Univerziteta”. Umberto Eco je, pišući o fašizmu, naveo 14 njegovih glavnih odlika: 1. Kult tradicije; 2. Odbacivanje modernizma; 3. Iracionalizam; 4. Neslaganje kao izdaja; 5. Strah od razlika i došljaka; 6. Individualna i socijalna frustracija; 7. Opsesija zavjerom; 8. Osjećaj poniženja zbog moći neprijatelja; 9. Život kao neprestana borba; 10. Prezir prema slabijem; 11. Kult heroizma i herojska smrt; 12. Mačizam; 13. Selektivni (kvalitativni) populizam; 14. Novogovor. Koliko smo ih dosad ispunili?
Već u prvoj tački decidno se navodi da kodeks utvrđuje opća pravila i principe ponašanja i odijevanja univerzitetskog osoblja i studenata u skladu sa etičkim, moralnim i profesionalnim normama, te općeprihvaćenim civilizacijskim vrijednostima. Kako se poslije čitanja predloženog kodeksa teško složiti s većinom predloženog, onda su, valjda, svi oni koji su protiv, a sudeći po javnim reakcijama nije ih malo – neetični, nemoralni, neprofesionalni i na kraju nisu u duhu općeprihvaćenih vrijednosti. Kojih vrijednosti? Ili je u ovom kontekstu preciznije pitati čijih?

Čemu uopće predloženi kodeks? Član 2 (Svrha Kodeksa) “Cilj donošenja Kodeksa je normiranje prihvatljivog načina ponašanja i odijevanja osoblja i studenata Univerziteta, koji će dostojno prezentovati Univerzitet kao mjesto odgajanja budućih glavnih nosilaca društvenih aktivnosti.” Zar fakulteti nisu prevashodno obrazovne institucije? Sudeći po predloženom kodeksu čini se da je Sarajevskom univerzitetu prioritet “normiranje prihvatljivog ponašanja” i “odgajanje budućih glavnih nosilaca društvenih aktivnosti” – što poruku čini više no jasnom, a iza kodeksa su, očito, vjerski, konezervativni i patrijarhalni aršini koji bi da “normiraju prihvatljivo ponašanje i odijevanje” i u tom duhu odgajaju “buduće nosioce društvenih aktivnosti”.

Malograđanština

“Iako nije najvažniji dio Kodeksa, član 6. je najzanimljiviji, jer se tradicija i ugled Univeriteta (Univerziteta!) vezuju za štikle i dekoltee. Ta je potreba da se suština upakuje u formu obično znak da sa suštinom nešto nije uredu. Znak je malograđanštine, koja svoju intelektualnu zapuštenost nastoji prikriti kojekakvim bon-tonovima i dres-kodovima. To čemu je sve Senat u raznim svojim sazivima ćutao dok su nosioci društvenih aktivnosti bezočno privatizovali opšta dobra, dok je kler marširao u samo srce obrazovanja, dok su korupcija i tranzicija postajali sinonimi, tim bi se ćutanjem najbolje mogla izmjeriti zapuštenost institucije koja bi sada da nekakvu tradiciju (zaista, koju?, tradiciju, naučne utemeljenosti i ideološke neutralnosti, oličene u posteru baobaba Kotromanića, koji već godinama na zidu u Rektoratu dočekuje goste bujnim dekolteom princeze Katarine, druge zdesna odozgo!?) brani od pirsinga i minjaka”, napisao je, komentirajući predloženi kodeks Nenad Veličković, profesor na sarajevskom Filozofskom fakultetu za Fondaciju Centar za javno pravo.

Predloženi kodeks oblačenja, itekako, zadire u slobode, jer zabranjuje: “(a) Za žene: odjeću koja otkriva stomak, leđa ili duboki dekolte; odjeću na bretele; prozirnu, tijesnu i namjerno rasparanu odjeću; mini suknju, bermude, šorc i trenerku; papuče, natikače i cipele izrazito visokih peta; napadnu: šminku, nakit, tetovažu i piercing i odjeću s porukama koje vrijeđaju osjećanja drugih; (b) Za muškarce: odjeću bez rukava; prozirnu, tijesnu i namjerno rasparanu odjeću; bermude, šorc i trenerku; papuče, natikače; napadnu: šminku, nakit, tetovažu i piercing i odjeću s porukama koje vrijeđaju osjećanja drugih.”

I da, ne daj bože da bi ko alkohol unio na fakultet! Sljedeće je, valjda, da se mladima zabrani pratiti MTV, jer kakve sve poruke, gluho i daleko bilo, šalju ti mladi svojim oblačenjem! Pri tome je sasvim u redu, po predloženom kodeksu, na fakultet dolaziti s bradom do stomaka, skraćenih pantalona (koje nisu bermude) ili pod nikabom, jer, eto, to nikome ne smeta i nikoga ne vrijeđa.

I ko će sad određivati neprihvatljivu dubinu dekoltea, odlučivati šta je napadna šminka, a šta ne? Normirati dužinu suknji? Zabranjivati modne trendove kao što su poderane farmerke i papuče? Napadni nakit? A sve s ciljem “očuvanja ugleda i tradicije Univerziteta”. Umberto Eco je, pišući o fašizmu, naveo 14 njegovih glavnih odlika: 1. Kult tradicije; 2. Odbacivanje modernizma; 3. Iracionalizam; 4. Neslaganje kao izdaja; 5. Strah od razlika i došljaka; 6. Individualna i socijalna frustracija; 7. Opsesija zavjerom; 8. Osjećaj poniženja zbog moći neprijatelja; 9. Život kao neprestana borba; 10. Prezir prema slabijem; 11. Kult heroizma i herojska smrt; 12. Mačizam; 13. Selektivni (kvalitativni) populizam; 14. Novogovor. Koliko smo ih dosad ispunili?
Sramotno je da se ovakav kodeks predlaže na sarajevskom univerzitetu, koji bi trebao biti primjer ostalima, ili je upravo to cilj, da drugi prihvate pravila koja nameće sarajevski univerzitet? Šta je sljedeće: verbalni delikt, zabrana slobodnog izražavanja, zabrana slobodnog mišljenja, kritičko razmišljanje, sloboda govora, sloboda javne riječi…? I onda se neko pita zašto mladi napuštaju BiH?

Ukoliko se usvoji ovaj kodeks onda svim onim mladim ljudima koji se ne slažu s tim ne preostaje ništa nego da idu tamo gdje su slobode i različitosti (po normama koje oni poštuju) dio općeprihvaćenih vrijednosti, ali i tradicije. S druge strane svi oni čije su slobode ugrožene jer ne mogu, na primjer, pod nikabom polagati ispite mogu doći na sarajevski Univerzitet koji će “odgajati buduće nosioce društvenih aktivnosti” po svojoj mjeri, odnosno mjeri vladajućih elita. Jedino što je skandaloznije od samog sadržaja predloženog kodeksa ponašanja i odijevanja na Univerzitetu u Sarajevu je to što ga potpisuje rektor sarajevskog univerziteta, a iza njega stoji Senat!

Slobode u ponašanju

“Ponosan sam na činjenicu da se na moj prijedlog u Zakonu o visokom obrazovanju našla odredba koja propisuje obavezu Univerzitetu u Sarajevu da donese Kodeks oblačenja i ponašanja na Univerzitetu u Sarajevu. Na Univerzitetu u Sarajevu je u toku njegova izrada. Koliko vidim već su neki ’slobodni’ i ’slobodnoumni’ profesori krenuli javno iskazivati svoje neslaganje sa donošenjem istog”, napisao je Haris Zahiragić. Ko je on? Predstavnik studenata u Senatu! Prije toga predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu koji je svojevremeno od Senata tražio da se petkom zbog džume ne zakazuju ispiti niti predavanja, a sve zbog “vjerskih sloboda”.


Bavi se kodeks i političkim angažmanom i podsjeća na pravilo političke neutralnosti. Usput, ko je doveo rektora na njegovu poziciju (sigurno ne Milo Đukanović koga je javno, u predizbornoj kampanji podržao na izborima), a ko drži Zahiragića? Početkom juna, na iftaru organiziranom u hotelu Evropa za “500 članova, simpatizera i prijatelja Opštinskog odbora SDA Stari Grad”, ispred domaćina se obratio “predsjednik Operativnog izbornog štaba Haris Zahiragić koji je kazao kako kako ga raduje ovoliko odaziv, posebno nekih starih članova, koji se sve više vraćaju Stranci demokratske akcije – što potvrđuje da je čišćenje stranke bilo neophodno i da ga treba nastaviti. Istakao je kako se SDA ovih dana nalazi pod stalnim i združenim napadima, a da je razlog izostanka snažnog odgovora na te napade mjesec Ramazan, ali da će SDA itekako znati odgovoriti u mjesecima koji dolaze...”

Bosna i Hercegovina je sekularna država, sviđalo se to nekome ili ne, a sarajevski univerzitet je, kako napisa Vedad Smailagić, javni univerzitet i kao takav mora baštiniti ili nastojati što prije usvojiti evropske vrijednosti koje se ogledaju u uvjerenju da je sloboda pojedinca koja ne ugrožava nikoga temeljna vrijednost jednoga društva: “…definiranje etike, morala i profesionalizma preko odjeće a ne preko djela čovjeka, jasno nam govori koliko lako smo se spremni odreći mladih ljudi samo zato što vizuelno odudaraju od naših očekivanja. I to u Sarajevu koje se danas ponosi nekada mladim duhovima koji su samo prije nekoliko desetljeća nekom svojom slobodom osnovali i živjeli danas naširoko hvaljeni sarajevski rok i sarajevsku društveno-kritičku filmsku scenu. Jasno, neće dozvola nošenja nekih bretelica ili piercinga sama po sebi djelovati revolucionarno na akademsku zajednicu.

Više se tu radi o slobodi za mlade ljude da traže sebe, da pokažu i buntovništvo, da pomjere i granice, kako bi društvo u kojemu su prihvatili kao svoje a ne kao društvo starih. Univerzitet u Sarajevu je naučno-nastavna institucija koja ima mnoge probleme: u svojoj društvenoj opravdanosti, u svome funkcioniranju, u svome razvoju, u zakonski skoro uništenoj akademskoj slobodi, u tehničkoj neopremljenosti, u padu broja studenata i još mnogo čemu, pa bi energiju svih svojih aktera uključujući i sve studente pa i one sa bretelicama, piercingom i tetovažom, visokim petama i trenerkama trebalo uključiti u opstanak i razvoj Univerziteta i nastojati oko te misije okupiti sve sadašanje i buduće studente, a ne progonom bretelica skretati pažnju sa istinskih problema koji dovode do propadanja naučne relevatnosti samoga Univerziteta u Sarajevu.”

Ako su predložene norme ponašanja i oblačenja, upakovane i da štite nečije političke i vjerske slobode (pa možda čak u ovom trenutku i većine u Sarajevu) to ne umanjuje činjenicu da se one nameću i ugrožavaju slobode drugih, drugačijih i ostalih. Šta sa onima “slobodnim” i “slobodoumnijim”, kako ih Zahiragić naziva, koji ne misle da je mjerilo intelektualnih sposobnosti pojedinca umanjeno zbog majice bez rukava, poderanih farmerki ili papuča, ili kratke suknje, kako se oblači većina žena u zapadnoj civilizaciji kojoj BiH – tradicionalno pripada. Studentice Harvarda nose kratke haljine bez rukava. Studentice Sorbone nose topiće i poderane farmerke. Odijevanje zbog ljepote je zabranjeno u – Saudiskoj Arabiji. Pa, ukoliko se nekome ne sviđa moderan stih sarajevskih studentica koje ističu svoju ljepotu (nekada se o ljepoti sarajevskih djevojaka nadaleko pričalo), može ići tako gdje su norme ponašanja i oblačenja po njegovoj mjeri.

Ili je sljedeći prijedlog zakona u Kantonu Sarajevo o ponašanju i oblačenju na javnim mjestima (ulicama, kafićima…), da, ne daj bože, neko ne bi konzumiranjem alkohola, ili svojom kratkom suknjom, topićem i poderanim farmerkama vrijeđao “nekoga”?!

-->

Komentari

Obavezna polja su markirana*