Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće ključna je institucija koja upravlja pravosuđem u cijeloj zemlji. Iako je i ranije bilo pokušaja, najznačajnije političko uplitanje u rad VSTV-a, odnosno pravosuđa u BiH počinje dolaskom Milana Tegeltije na čelo VSTV-a. Ovaj poslušnik Milorada Dodika, uz podršku nekolicine članova VSTV-a (koji u ovom trenutku, nažalost, imaju većinu) na najboljem je putu da kompletno pravosuđe u državi koncipra upravo po mjeri i viziji čovjeka s američke crne liste, odnosno da pravosuđe BiH bude svedeno na entiteske nivoe (gdje će njime upravljati lokalni lideri), ili da ga uopće i nema.

Stranačke mašinerije

Očigledno da su višegodišnji napadi iz Republike Srpske i od strane predstavnika HDZ-a u vlasti da političko Sarajevo, odnosno SDA kontroliraju Sud i Tužiteljstvo BiH, bili tek krinka i politička uvertira za ovladavanjem svih ključnih poluga sudske vlasti u BiH. Dodik i Čović mogu biti veoma zadovolji sadašnjim stanjem u Sudu i Tužiteljstvu BiH, imajući u vidu da su njihove stranačke mašinerije već duži period direktno optuživale pojedne sudije i tužitelje kao što su Meddžida Kreso, Dubravko Čampara, Božo Mihajlović, Miroslav Marković i druge, da aktivno rade na produciranju optužnica protiv najviših dužnosnika iz reda srpskog i hrvatskog naroda.

Tegeltija je čak javno upozorio Bakira Izetbegovića, bošnjačkog člana Predsjedništva BiH i predsjednika SDA (kad je reagirao u vrijeme imenovanja predsjednika Suda BiH tražeći da bude imenovan (bilo koji) Bošnjak, jer se u suprotnom ozbiljno narušava nacionalni balans na štetu Bošnjaka), da se “miješa u nezavisnost pravosuđa”, ali je na zahtjev HDZ-a poništio konkurs o imenovanju sutkinja u Čitluk jer su od četiri, čak dvije izabrane sutkinje bile Bošnjakinje. Iako je Dodik svojevremeno bio pripremio referendum protiv Suda i Tužiteljstva BiH, to više i ne spominje, jer očito od kako je Tegeltija preuzeo VSTV više nema potrebe za tim – sve je pod kontrolom.

Naravno, i Fahrudin Radončić, predsjednik SBB-a, koji je u vlasti kao koalicioni partner SDA (zajedno zastupaju interese Bošnjaka), može biti veoma zadovoljan, jer njegovo “prijateljstvo” sa Čovićem, koji ga je posjetio čak i u pritvorskoj jedinici (Čović je poznat po tome, podsjetimo, posjetio je u haškoj pritvorskoj jedinici i Jadranka Prlića), te “politička korektnost” spram Dodika, u ovom trenutku mu možda omogućavaju da s optimizmom dočeka kraj svog procesa pred Sudom BiHm jer je Radončić zajedno sa Bakirom Dautbašićem, Bilsenom Šahman i Zijadom Hadžijahićem optužen da su “između ostalog, organizirali i postali pripadnici organizirane skupine, koju je organizirao i istom rukovodio Fahrudin Radončić, te su svojim djelovanjem, međusobnim dogovaranjem i međusobno povezanim radnjama, u vremenskom periodu od 14. decembra 2015. do 12. januara 2016. počinili kaznena djela” udruživanje radi činjenja kaznenih djela, ometanje rada pravosuđa i davanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem.

Sudeći po medijskim natpisima Radončić se i dodatno osigurao od posljedica tog procesa zapošljavajući sina Jadranke Lokmić, zamjenice predsjednika VSTV-a i bivše v.d. glavne tužiteljice. Ranko Debevc, novi predsjednik Suda BiH, u vrijeme izbora bio je član sudskog vijeća koje vodi proces protiv Radončića, a Dnevni avaz je podržao njegov izbor za predsjednika. Ni tri mjeseca nakon imenovanja Debevc je bio ličnost dana u Avazu. I dalje je u Vijeću koje sudi Radončiću.

Nacionalno-koruptivni pravosudni sistem

U posljednjem izvještaju Evropske unije za BiH navodi se da “Zakon o VSTV-u još uvijek ima nedostataka, posebno u pogledu imenovanja i disciplinskih postupaka, sukoba interesa, prijave imovinskog stanja, kao i prava na žalbu na konačne odluke VSTV-a. Ova pitanja treba rješavati u svjetlu mišljenja Venecijanske komisije i preporuka Evropske komisije u okviru Strukturiranog dijaloga o pravosuđu između EU i BiH. Ostala pitanja koja se tiču veće transparentnosti sjednica VSTV-a, unapređenja procedura glasanja, kao i izuzeća i premještaja sudija i tužilaca treba rješavati kroz promjene relevantnog poslovnika.” Ukratko, najodgovornija institucija za pravosuđe u BiH ima “posebne” nedostatke, a najviše u pogledu transparentnosti rada. Upravo ta netransparentnost, kao i nedostatak profesionalnih pravila i procedura uz nametanje neprofesionalnih standarda, “porodila” je nacionalno-koruptivni pravosudni sistem koji se (uz zgražanje preostalih profesionalnih pojedinaca) stavio na raspolaganje vladajućim političkim oligarhijama.

Zbog svega ovoga ne iznenađuje “novi” sukob na relaciji Tužiteljstvo-SIPA-Ministarstvo sigurnosti BiH, koji je nastavak političkog ovladavanja, ne samo sistemom pravosuđa nego i novim pokušajem ovladavanja agencijama za provođenje zakona. Presudom protiv Gorana Zupca bilo je zaustavljeno Dodikovo i Čovićevo protivustavno ovladavanje SIPA-om, a odlaskom Almira Džuve u Obavještajno-sigurnosnoj agenciji (OSA), no očito su obje ove agencije prevažne da bi se od njih odustalo. Jer bez ovih agencija nema ozbiljnih istraga o kriminalu, korupciji, terorizmu.

U Alternativnom izvještaju za BiH za 2016. godine, u dijelu Politički kriteriji – Prilike u Republici Srpskoj navodi se: “U Republici Srpskoj, Vlada i predsjednik Republike Srpske intenzivirali su agresivnu retoriku prema državnim institucijama, te je zabilježeno i održavanje specijalnih sjednica Vlade, posvećenih isključivo osporavanju odluka donesenih na državnom nivou i diskreditaciji rada stranaka iz Republike Srpske u Vijeću ministara BiH. Predsjednik Republike Srpske u više navrata najavljivao je bojkot državnih institucija, posebno u vezi s akcijama državne Agencije za istragu i zaštitu BiH (SIPA), čije aktivnosti su vlasti u Republici Srpskoj konstantno predstavljale kao napade na Republiku Srpsku. Među upečatljivijim primjerima je slučaj likvidacije Banke Srpske, druge koja je ugašena u Republici Srpskoj u toku samo godinu dana, koju je Milorad Dodik pokušao pripisati ’pritiscima SIPA-e’ – konkretno, hapšenju direktorice Agencije za bankarstvo Republike Srpske u slučaju Bobar banke. Nastavljeni su i napadi na druge državne pravosudne institucije.”

Jasno je da dvojac Dodik-Čovic želi ovladati SIPA-om i OSA-om. OSA je već mjesecima pod političkim pritiscima i meta fabriciranih afera (u koje se uključila i Srbija), pri čemu se čovjek s americke crne liste služi raznim sredstvima uz podršku najbližih suradnika među kojima je i Nikola Špirić, koji se čak nije libio krivotvoriti izvještaj Parlamentarne komisije kako bi kompromitirao OSA-u i njenog direktora. Sve, naravno, zbog straha od djelovanja OSA-e, jer je prethodno Dodik izgubio svoje ljude u ovoj agenciji, a Čović nije uspio instalirati najbliže na rukovodna mjesta u OSA-i. Podsjetimo i da je direktor OSA-e u izvještaju čovjeka s američke crne liste, koji je uputio generalnom sekretaru UN-a, iako je bio tek imenovan, stavljen na peto mjesto odgovornih za islamski fakor koji se navodno infiltrirao u BiH.

Već viđeno

Prethodni direktor OSA-e bio je kooperativan: u vrijeme svog mandata preko noći je dobio hrvatsku putovnicu za koju niko nije znao, a bio je i u milosti Dodika jer ga je, navodno, dva puta upozorio o navodnom atentatu protiv njega, odmah na početku dužnosti direktora. Nije smetao ni Špiriću (u to vrijeme bio predsjedavajući Vijeća ministara BiH), jer je u OSA-u zaposlio njegovog sina koga je onda poslao u Beograd da bude osoba za vezu između BIA-e i OSA-e. Problemi su nastali kad je novi direktor OSA-e smjenio i opozvao Špirićevog sina. Upravo posljednji sukobi, koji su ogolili političke igre oko pravosuđa i policijsko-sigurnosnih agencija, dokaz su da samo iz političkih razloga (naređenjima “odozgo”) Tužiteljstvo BiH nije otvorilo istragu protiv Nikole Špirića za krivotvorenje dokumenta, kao ni za druge prijave protiv Špirića koje se, za sada, nalaze u “ladicama v.d. glavne tužiteljice”.

Novi sukob u koji je uključeno i Tužiteljstvo BiH je nešto što je već viđeno, jer Gordana Tadić pored želje da bude glavna tužiteljica, bez onog v.d, nosi i hipoteku osobe koja je “pustila niz vodu” čovjeka koji ju je i stvorio, dovodeći je kao potpunog anonimusa bez ikakvih rezultata u Tužiteljstvo BiH – Gorana Salihovića. No, da bi dobila naklonost dvojca Dodik-Čović, bez kojih se više malo šta završava (i imenuje) u Tužiteljstvu BiH, a samim tim VSTV-a odnosno Tegeltije, Tadićka će morati nastaviti voditi “ratove” ukoliko želi da “zasluži” podršku za izbor glavne tužiteljice, a što ne znači da će i u budućnosti biti poslušnik sadašnjih političkih i pravosudnih mentora iz VSTV-a. A Dragan Mektić će, zasigurno, nastaviti insistirati na istragama protiv Dodika i njegovih “pajtaša”, ali i da spasava svoju glavu zbog niza prijava koje su podnesene protiv njega. U “već viđeni” sukob umiješani su i određeni odvjetnički krugovi, koji svako iz svojih interesa, podržavaju ili zastupaju jednu ili drugu stranu.

Nesumnjivo da u vrijeme prošle vlasti, kad je SNSD učestvovala i na državnom nivou, nije bilo potrebe za ovakvim akcijama Milorada Dodika, ali izbacivanjem iz državne vlasti Dodik je izgubio važne poluge za kontrolu – podsjetimo samo na afere oko Zubca koji je bio potpuno privatizirao SIPA-u, pa čak počeo i haspiti po ličnom nahođeju što je prijetilo ozbiljnim narušavanjem sigurnosne situacije. Sada (ojačan podrškom HDZ-a) Dodik i Čović uz pomoć svojih poslušnika proizvode krize s ciljem rušenja, odnosno ovladavanja pravosuđem i policijsko-sigurnosnim agencijama. Tako se i sukob između SNSD-a i SDS-a prenio i na državni nivo i nesumnjivo da će se on nastaviti (uključujući i direktora SIPA-e, bliskog ministru sigurnosti), ali vjerojatno bez pobjedika do sljedećih općih izbora i sa velikom nepoznanicom ko će biti koleteralna šteta.

Politički sukobi i pokušaji ovladavanja ovim važnim državnim agencijama nesumnjivo će u narednom periodu, s obzirom na približavanje općih izbora, samo dobijati na intenzitetu i teško je prognozirati ko će pobjediti. No, ono što se već sad zna jeste da je posljedica svih ovih sukoba potpuno urušavanje pravosuđa, u šta su se vrlo aktivno uključili i pojedinci iz advokatskih krugova, koji svako iz svojih interesa podržavaju ili zastupaju jednu ili drugu stranu, a što je dovelo do potpunog gubljenja povjerenja javnosti u pravosuđe. Također, očito je i da dvojac Dodik-Čović neće posustati u pokušajima ovladavanja svih sistema na nivou BiH s ciljem formiranja novih entiteta i(li) otcjepljena dijela teritorije BiH, a što potvrđuje i ovaj zadnji sukob i informacije koje pojavljuju u javnosti.